Močvare i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu – Međunarodni dan zaštite močvara 2026.

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa ili Svjetski dan močvara obilježava se svake godine 2. veljače. Taj dan obilježava datum usvajanja Konvencije o močvarama 2. veljače 1971. u iranskom gradu Ramsaru na obali Kaspijskog jezera. Konvencija o močvarama, koja ove 2026. godine slavi 50. obljetnicu, ugovor je koji ima za cilj preokretanje gubitka i degradacije močvara diljem svijeta.

Močvare su među najraznolikijim produktivnim okolišima na svijetu. Kolijevke su to biološke raznolikosti koje osiguravaju vodu i produktivnost o kojima ovisi opstanak bezbrojnih vrsta biljaka i životinja.

Močvare su nezamjenjive zbog bezbrojnih koristi ili „usluga ekosustava“ koje pružaju čovječanstvu. Od opskrbe slatkom vodom, hrane i građevinskog materijala te bioraznolikosti, do kontrole poplava, obnavljanja podzemnih voda i ublažavanja klimatskih promjena.

Močvare su također bitne za bioraznolikost. Iako močvare pokrivaju samo oko 6% Zemljine kopnene površine, 40% svih biljnih i životinjskih vrsta živi ili se razmnožava u močvarama. Bioraznolikost močvara važna je za naše zdravlje, opskrbu hranom, turizam i radna mjesta. Močvare su vitalne za ljude, za druge ekosustave i za našu klimu. Više od milijarde ljudi diljem svijeta ovisi o močvarama za svoj život. To je otprilike jedna od osam osoba na Zemlji.

Močvare su najugroženiji ekosustav

Međutim, močvare su najugroženiji ekosustav.

• Gotovo 90% svjetskih močvara degradirano je od 18. stoljeća.
• Prema Konvenciji o svjetskoj baštini i Ramsarskoj konvenciji, 64% svjetskih močvara nestalo je od početka prošlog stoljeća.
• U samo 50 godina – od 1970. – izgubljeno je 35% svjetskih močvara.
• U većini regija diljem svijeta močvare i dalje opadaju, ugrožavajući koristi koje močvare pružaju ljudima.

Trenutno diljem svijeta postoji preko 2500 močvara od međunarodnog značaja. Pokrivaju preko 2,5 milijuna četvornih kilometara, područje veće od Meksika.

Ljudske aktivnosti koje dovode do gubitka močvara uključuju isušivanje i zatrpavanje za poljoprivredu i građevinarstvo, zagađenje, prekomjerni ribolov i prekomjerno iskorištavanje resursa, invazivne vrste i klimatske promjene.

Ovaj začarani krug gubitka močvara, ugroženih sredstava za život i produbljivanja siromaštva rezultat je pogrešnog shvaćanja močvara kao pustoši, a ne kao životvornih izvora poslova, prihoda i bitnih usluga ekosustava. Ključni izazov je promijeniti način razmišljanja kako bi se potaknule vlade i zajednice da cijene i daju prioritet močvarama.

Prema Globalnom pregledu močvara, močvare gubimo tri puta brže od prirodnih šuma. Stoga je očuvanje močvara vitalni zadatak čovječanstva, koji može pomoći u postizanju Ciljeva održivog razvoja do 2030. godine.

Močvare i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu

Usredotočena na temu „Močvare i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu“, ovogodišnja kampanja ističe bezvremensku ulogu tradicionalnog znanja u održavanju močvarnih ekosustava i očuvanju kulturnog identiteta.

Mnogo toga o važnosti močvara već je dobro poznato no manje se isticalo koliko su močvare zamršeno povezane s kulturom, civilizacijom i autohtonim zajednicama.

Močvare su temelj otpornih društava i postoje tisućljećima. Prve velike svjetske civilizacije nastale su u poplavnim područjima rijeka: Nila u Egiptu, Inda u južnoj Aziji, Tigrisa i Eufrata na Bliskom istoku te Huanga u Kini. Ove močvare pružale su mnoštvo pogodnosti – plodno tlo za uzgoj usjeva, svježu vodu za piće i čišćenje te sredstvo za prijevoz robe. Čak i danas, mnogi od najvećih svjetskih gradova neodvojivi su od svojih plovnih putova – London (Temza), Istanbul (Bospor) i New York (Hudson).

Ljudi su koegzistirali s močvarama od prapovijesti, koristeći njihove korisne usluge, istovremeno sprječavajući neželjene posljedice. Ovogodišnja kampanja stoga prepoznaje da tradicionalno znanje prenosi mudrost iz prošlosti u sadašnjost i budućnost.

Tri su temeljne poruke ovogodišnje komunikacije kampanje:

1. Močvare su bitni ekosustavi koji održavaju bogatu bioraznolikost, a također služe kao
   kolijevke kulturne baštine i živih tradicija, posebno za autohtone narode i lokalne zajednice.
2. Integriranje tradicionalnog znanja u strategije očuvanja poboljšava zaštitu močvara i potiče uključive pristupe temeljene na zajednici koji prepoznaju i poštuju dugogodišnju ekološku mudrost.
3. Degradacija močvara potkopava ljudsku dobrobit, utječe na ljudska prava i narušava tradicionalne sustave znanja. Hitna i intenzivnija akcija je ključna za zaštitu kulturne  baštine i održavanje tradicionalnih sustava znanja koji su dugo štitili ove visoko produktivne ekosustave.

Odajmo počast ljudima i sustavima znanja koji su generacijama štitili močvare. I radimo zajedno za budućnost u kojoj su močvare cijenjene, obnovljene i zaštićene za sve.

Izvor: worldwetlandsday.org