Klimatska zajednica vraća se u Bonn na 64. sjednicu Pomoćnih tijela UNFCCC-a (SB 64) od 8. do 18. lipnja 2026. Bonnski klimatski sastanci vladama otvaraju prostor za napredak tehničkog rada, procjenu napretka u postojećim obvezama i pripremu političkih odluka potrebnih za sljedeću fazu globalnog djelovanja u području klime. Konferencija o klimatskim promjenama u Bonnu pomoći će u postavljanju temelja za 31. Konferenciju UN-a o klimatskim promjenama (ili COP31) u Turskoj ovog studenog.
Iako se Bonn često smatra tehničkom sredinom između COP-ova, ovogodišnji razgovori dolaze u trenutku rastućeg pritiska da se političke obveze pretvore u putove provedbe u području prilagodbe, fosilnih goriva, prehrambenih sustava, trgovine i pravedne tranzicije. Istovremeno, pregovarači se suočavaju sa sve složenijim geopolitičkim okruženjem oblikovanim zabrinutostima oko energetske sigurnosti, konkurencijom u industrijskoj politici i rastućim pritiskom na multilateralnu suradnju.
Izvršni tajnik UN-a za klimatske promjene Simon Stiell pozvao je zemlje da “udvostruče” provedbu Pariškog sporazuma, uključujući ciljeve globalnog pregleda stanja utrostručenja kapaciteta obnovljivih izvora energije, udvostručavanja energetske učinkovitosti i prelaska s fosilnih goriva u energetskim sustavima na pravedan, uredan i pravičan način.
Iako se sastanci u Bonnu smatraju tehničkim, njihov politički značaj je znatan. Napredak na SB64 može pomoći u izgradnji povjerenja, razjašnjavanju prioriteta i postavljanju temelja za jače rezultate na COP31. Dok se vlade sastaju u Bonnu, fokus će biti na pretvaranju obveza u praktičan napredak i osiguravanju da suradnja u području klime nastavi donositi rezultate.
Rješavanje klimatske krize najteža je – ali i najvažnija – stvar koju je čovječanstvo ikada pokušalo učiniti zajedno. Nemamo izbora.
Izgradnja zamaha za snažnije djelovanje u području klime
S obzirom na to da globalne temperature bilježe rekorde, a učinci klimatskih promjena rastu, evo pogleda na područja u kojima svijet treba postići napredak u nadolazećim mjesecima.
1. Smanjivanje jaza u provedbi – Znanost je jasna: trenutne nacionalne obveze nisu usklađene s Pariškim sporazumom. Problem više nije ambicija, već provedba. Bonn mora pomoći u pretvaranju klimatskih obećanja u trenutno smanjenje emisija.
2. Djelovanje u ovom odlučujućem desetljeću – Ono što se dogodi prije 2030. godine odredit će klimatsku budućnost. Kako bi se održao cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 °C, emisije moraju naglo pasti ovog desetljeća. Rješenja već postoje, ali ih je potrebno brže i u puno većim razmjerima primijeniti.
3. Brzo ublažavanje s trenutnim koristima – Smanjenje metana i drugih kratkotrajnih klimatskih zagađivača nudi jednu od najbržih pobjeda. Ove akcije mogu usporiti kratkoročno zagrijavanje, a istovremeno poboljšati kvalitetu zraka, javno zdravlje i poljoprivrednu produktivnost.
4. Skaliranje prilagodbe i otpornosti – Utjecaji klime se intenziviraju, od toplinskih valova do poplava. Prilagodba je ključna, ali nedovoljno financirana. Pregovori o Globalnom cilju prilagodbe moraju donijeti praktične načine za praćenje napretka i jačanje otpornosti na terenu. Posebna pozornost potrebna je i za krhke ekosustave, poput planinskih regija, gdje se zagrijavanje događa brže, ledenjaci se povlače, a sigurnost vode nizvodno je sve više ugrožena.
5. Rješavanje gubitaka i šteta – Neki klimatski utjecaji već su nepovratni. Jačanje financiranja i podrške za gubitke i štete ključno je, osiguravajući da pomoć dođe do najugroženijih bez preusmjeravanja resursa s prilagodbe.
6. Oslobađanje financiranja klimatskih promjena – Financije ostaju najveći pokretač i usko grlo. Premošćivanje jaza zahtijeva dostupnije financiranje, jače portfelje bankama isplativih projekata i bolju usklađenost s potrebama zemalja, posebno u gospodarstvima u razvoju. U tom kontekstu, prijelaz iz Bakua u Belém pruža ključni plan za financiranje velikih razmjera. Uz to, Financijski instrument za tropske šume i druge nove inicijative nude konkretne putove za mobilizaciju ulaganja i podršku provedbi velikih razmjera.
7. Ubrzavanje energetske tranzicije – Čista energija se brzo širi, a prelazak s fosilnih goriva postaje nepovratan. Prioritet je sada brzina: poticanje ulaganja i politika kako bi se dosegle prekretnice u kojima čistoća postaje standard.
8. Omogućavanje napretka kroz mreže i elektrifikaciju – Mreže su sada ključni pokretač. Proširenje i modernizacija električnih mreža, uz elektrifikaciju, bit će ključni za ubrzanje prijelaza na obnovljive izvore energije. Fleksibilnost potražnje u mreži može osloboditi daljnja ulaganja u obnovljive izvore energije, a istovremeno učiniti energetsku učinkovitost opipljivijom i praktičnijom.
9. Stavljanje prirode i pravednosti u središte – Rješenja temeljena na prirodi mogu donijeti višestruke koristi: od skladištenja ugljika do otpornosti. Istovremeno, prijelaz na niskougljično, klimatski otporno i održivo gospodarstvo mora biti pravedan, podržavajući radna mjesta, egzistenciju i razvojne prioritete.
10. Jačanje transparentnosti i odgovornosti – Transparentnost je ključna za praćenje napretka i izgradnju povjerenja. Podrška zemljama u dostavi drugog kruga dvogodišnjih izvješća o transparentnosti bit će ključna. Ti će se napori iskoristiti za robusnu globalnu procjenu stanja, pomažući u donošenju odluka u ključnom trenutku – onome što bi zapravo mogle biti posljednje godine globalnog proračuna ugljika prije prekoračenja.
Izvor: UN
