Svjetski dan izbjeglica međunarodni je dan koji su Ujedinjeni narodi odredili u čast izbjeglica diljem svijeta. Svake godine pada 20. lipnja i ističe prava, potrebe i snove onih koji su prisiljeni bježati kako bi izbjegli sukobe ili progon.
Svijet svjedoči najvišoj razini raseljavanja u povijesti. Svake minute 20 ljudi ostavlja sve iza sebe kako bi pobjegli od rata, progona ili terora. Do sredine 2025. godine, 117,3 milijuna ljudi diljem svijeta ostalo je prisilno raseljeno zbog progona, sukoba, nasilja, kršenja ljudskih prava ili događaja koji ozbiljno narušavaju javni red. Među njima je gotovo 42 milijuna izbjeglica, od kojih je više od polovice mlađe od 18 godina. Tu su i milijuni osoba bez državljanstva kojima je uskraćeno državljanstvo i pristup osnovnim pravima poput obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja i slobode kretanja.
- Više od 70 posto izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita potječe iz Afganistana, Južnog Sudana, Sudana, Sirije, Ukrajine i Venezuele.
- Čak 70% izbjeglica živi u dugotrajnom raseljenju
- Zemlje s niskim i srednjim dohotkom udomljuju 71 posto svjetskih izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, dok najmanje razvijene zemlje pružaju azil 25 posto od ukupnog broja.
- Tri od svake četiri izbjeglice ili osobe raseljene zbog sukoba žive u zemljama koje su suočene s visokom do ekstremnom izloženošću opasnostima povezanim s klimom, što pogoršava rizike s kojima se suočavaju ljudi koji su već prisiljeni pobjeći.
Izvor: UNHCR
Tema za 2026.: Dok svi ne budu sigurni
Ove godine, Svjetski dan izbjeglica usredotočen je na pravo na traženje sigurnosti kao zajedničku zaštitu za sve nas. Prije 75 godina, nakon Drugog svjetskog rata, svijet je dao obećanje: ljudi prisiljeni bježati imaju pravo tražiti sigurnost i zaštitu. Nitko nije siguran dok nisu sigurni najranjiviji među nama. Kada su ljudi prisiljeni napustiti svoje domove, svi imamo svoju ulogu. Osiguravanje zaštite izbjeglicama jača zajednice, promiče stabilnost i spašava živote.
Svjetski dan izbjeglica 2026. godine dolazi u vrijeme kada se obećanje sigurnosti testira u svakoj regiji svijeta. Sedamdeset pet godina nakon usvajanja Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine, to obećanje ostaje jedna od najjasnijih obveza međunarodne zajednice: da se ljudi prisiljeni bježati ne smiju vraćati u opasnost te da trebaju moći živjeti dostojanstveno dok su raseljeni. A ta je zaštita danas hitno potrebna.
Kada se ljudima koji bježe od opasnosti uskrati zaštita, nesigurnost se produbljuje: obitelji su prisiljene na opasne rute, djeca gube godine učenja, žene i djevojčice suočavaju se s većim rizicima, a zajednice domaćini ostaju bez podrške koja im je potrebna. Zaštita izbjeglica stoga nije samo čin suosjećanja; to je uvjet stabilnosti i mira.
Ovogodišnja tema „Dok svi ne budu sigurni“ poziv je da se to obećanje održi na životu. Poziva vlade da podrže pravedne i pristupačne sustave azila, donatore da održe podršku koja spašava živote, zajednice da prime one koji su prisiljeni pobjeći i svakoga od nas da branimo načelo da sigurnost nikada ne smije ovisiti o nacionalnosti, bogatstvu, rasi, vjeri, spolu, političkom mišljenju ili migracijskom statusu. Zaštita je ispunjena samo kada ljudi prisiljeni pobjeći mogu živjeti bez straha, obnoviti svoje živote, doprinijeti svojim zajednicama i, kada uvjeti dopuštaju, vratiti se kući dobrovoljno, sigurno i dostojanstveno.
