Ničega se u životu ne treba bojati. Život samo treba razumjeti.
(Marie)
Zlatna medalja za uspjeh na kraju srednje škole i njezina velika želja za učenjem nisu mogli pomoći mladoj Mariei Sklodowskoj da upiše fakultet jer u Poljskoj ženama u to doba nije bilo dopušteno studirati. Prihvatila je posao privatne guvernante – učiteljice, ali je i dalje znala što želi pa 1891. seli kod sestre i zeta u Pariz, studirati. U sljedećih 40-ak godina Marie Sklodowska, udana Curie, ostvarila je nezapamćen život – život vjerojatno najveće znanstvenice u povijesti. Prva je žena nobelovka i jedina osoba koja je primila dvije Nobelove nagrade, i to u dva različita znanstvena područja – 1903. za fiziku, zajedno sa suprugom Pierreom Curieom i Antoineom H. Becquerelom te 1911., sama, za kemiju. “Marie je bila jedina osoba koju Nobelova nagrada nije promijenila i iskvarila,” popratio je njezine vrline kolega nobelovac i suvremenik – Albert Einstein.
Iz Francuske, svoje nove domovine, svijetu je darovala genijalna otkrića, a ono najveće bila je radioaktivnost. No vođeni idejom da je radioaktivnost, na kojoj su zajedno radili, vlasništvo čovječanstva, supružnici Curie odrekli su se patentnih prava i time goleme financijske koristi.
Prvi svjetski rat bio je prilika Mariei za iskaz građanskih i patriotskih osjećaja. Uz pomoć kćeri Irene, koju je rano uključila u svoje znanstvene aktivnosti, posvetila se razvoju medicinske primjene radiografije, želeći na taj način pomoći kirurzima da lakše lociraju metke i gelere u tijelu ranjenika. Osmislila je vozilo opremljeno rendgenskim uređajem. Sama je duž fronte vozila “malog curiea”, kako su vojnici nazivali čudno novo bolničko vozilo. (Radiografija je i danas temelj dijagnostici, a radiološka terapija temeljna metoda u liječenju kancerogenih bolesti.)
Kad je rat 1918. završio, svijet je mogao spoznati svu važnost njezinih otkrića i više upoznati nju samu. Povučenu, dostojanstvenu i jednostavnu. Znanstvenica postaje “zvijezda”, slijede predavanja, počasni doktorati, medalje… Taj silan rad, međutim, nije ju omeo u ulozi brižne majke. “Marie nije ni pomišljala da bira između obiteljskog života i znanstvene karijere”, napisala je mlađa kći Eva u knjizi Gospođa Curie. “Znala je raditi dobro i jedno i drugo.”
U vrijeme kada je Marie Curie živjela, štetni efekti radijacije nisu još bili poznati. Istražujući desetljećima radioaktivne tvari, bez ikakve zaštite, umrla je od leukemije 1934., sa 64 godine. Bilo je to godinu prije nego što je i njezina starija kći Irena sa suprugom Frederikom Juliotom dobila Nobelovu nagradu za kemiju. Tri “Nobela” u jednoj obitelji! I ona kasnije umire od leukemije. Marie Curie stekla je divljenje i zahvalnost ljudi cijelog svijeta, postala ideal visokomoralne, slobodne i uspješne žene, idol svjetskome feminističkom pokretu i čovječanstvu uopće.
Goran Tudor
članak iz UM-a 2026
Konzultant i autor, utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, ali i planinar, inovator,
filantrop, slikar.
