„STVARATELJI ZA STOLJEĆA“: Priznanje maštovitom i društveno aktivnom Croconu za razvoj ideja, inovacije i investicije u poduzetništvu

Šire shvaćanje svojeg mjesta i zadaće, van strogo poslovnih brojki, još je jedna odlika Crocon tima. Volimo se vidjeti dijelom društva, povezivati se, djelovati u svom gradu, regiji, domovini i svijetu.

Kao što naši dugogodišnji partneri i prijatelji dobro znaju, naš core business samo je jedan dio naše priče i identiteta. Naše neumorno stvaralaštvo, naš društveni i poslovni aktivizam u jednom, pod brandom Authentic & Certified by Crocon dio je našeg tkiva koji nam je ove godine donio jedno posebno priznanje pod nazivom Stvaratelji za stoljeća.

Odabrani smo kao jedan od 40 laureata, a između čak 491 predloženog kandidata iz 10 zemalja srednje i jugoistočne Europe evaluaciju i izbor laureata vršio je neovisni Međunarodni komitet sastavljen od stručnjaka za ekonomiju, marketing, menadžment, financije i poduzetništvo.

Dodijeljenim nam priznanjem za razvoj ideja, inovacije i investicije u poduzetništvu ističu se pojedinci i organizacije koje su se posebno istaknule po originalnosti kreiranih ideja u poduzetništvu i za poduzetništvo, a posebno smo ponosni na naš Crocon Case koji smo imali priliku predstaviti tako probranom društvu poduzetnika iz cijele regije.

Riječima predsjednika komiteta prof.dr. Siniše Zarića, cilj je ovog projekta već četvrtu godinu za redom „usmjeravanje pažnje šire javnosti na velike vizionare i lidere sutrašnjice čija su neustrašivost, rad, znanje, kreativnost i vrhunski rezultati temelj i glavni pokretač napretka zajednice u kojoj živimo te kreator razvojnih izazova za novo vrijeme.“

Nagrade i priznanja Stvaratelji za stoljeća dodijeljeni su u sklopu Regionalnog summita poduzetnika (RSP) pod nazivom „300 najboljih“ održanog u Dubrovniku između 02. i 04. ožujka 2018. u kojem smo sudjelovali i kao govornik u sklopu prezentacija primjera dobre poduzetničke prakse, a na temu „Kreativnost kao sredstvo za uspješan start-up i razvoj poduzetništva.“

Posebno nam se svidjela inspiracija za naziv summita „300 najboljih“ kojim se željelo asocirati na 300 Spartanaca – istoimeni film iz 1962. godine – u kojem se 300 grčkih Spartanaca (današnjih poduzetnika) bori protiv perzijske vojske gotovo beskonačnog broja (današnje vlade/državne administracije koji ne uspijevaju kreirati ambijent za lakše i uspješnije poslovanje poduzetnika). U filmu, unatoč slabim izgledima, Spartanci ne žele bježati niti se predavati brojčano daleko nadmoćnijem neprijatelju, čak i ako to znači njihovu sigurnu smrt. Film odiše hrabrošću i odlučnošću Spartanaca što je i jedna od najvećih odlika današnjih poduzetnika.

„Ovaj summit okupio je na jednom mjestu osobe koje predvode ekonomski i društveni razvoj, koje u svaki ekonomski sistem unose ogromnu količinu vlastite energije i stvaralačke kreativnosti te znanja, talenta i sposobnosti da stvaraju i predvode…“, kazao je predsjednik Programskog savjeta RSP.

Nakon što smo proveli tri dana slušajući priče i iskustva upravo takvih ljudi, ne preostaje nam ništa drugo nego složiti se i ustvrditi da smo Dubrovnik napustili zaista ponosni na do sad ostvareno i prepoznato i od međunarodne poduzetničke zajednice te dodatno nadahnuti i dalje stvarati i ostavljati svoje dobre tragove u svijetu u godinama koje dolaze.

Kreativni Tim Crocon

Uskoro započinje Konferencija o korporativnom volontiranju i prateći Sajam volontiranja

Volonterski Centar Zagreb, zajedno s Gradom Zagrebom, Mrežom za razvoj korporativnog volontiranja i Hrvatskim centrom za razvoj volonterstva i ove godine organizira Konferenciju i sajam kako bi što veći broj tvrtki upoznali s konceptom korporativnog volontiranja i potaknuli ih na njegovo uvođenje kao dijela društveno odgovornog poslovanja.

Ovogodišnja konferencija održava se pod naslovom Korporativno volontiranje – suradnja za razvoj zajednice, a bavit će se temama internih komunikacija koje podupiru volontiranje u tvrtkama i volontiranja temeljenog na stručnim vještinama.

Program konferencije donosi zanimljiv pregled postojećih iskustava u hrvatskim tvrtkama, predstavljanja modela internih sustava koji podržavaju volontiranje zaposlenika, primjere uspješnih suradnji te brojne zanimljive goste i poznate osobe koji će podijeliti svoja iskustva volontiranja.

Uz konferencijski dio bit će organiziran i sajam volontiranja koji je namijenjen povezivanju tvrtki s organizatorima volontiranja te će tijekom cijelog dana biti prilike i za razmjenu ‘volonterskih projekata’ u koje se može uključiti poslovni sektor i bit će predstavljene volonterske akcije povodom nacionalne manifestacije Hrvatska volontira 2018 koja će se održati od 21. do 26. svibnja 2018. na području cijele zemlje. Očekuje se dolazak brojnih predstavnika poslovnog sektora, brojnih predstavnika organizatora volontiranja iz civilnog i javnog sektora te razni predstavnici medija.

Dodatne informacije i informacije o prijavama doznajte ovdje.

Konferencija „Uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada“ informira o mogućnostima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom

Pozivamo Vas na konferenciju vezanu uz uključivanje slabovidnih osoba i osoba s invaliditetom na tržište rada koju zajednički organiziraju Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP). Cilj konferencije „Uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada“ jest podizanje svijesti i informiranje poslodavaca o mogućnostima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom, a bit će održana u utorak, 17. travnja 2018. godine u prostorijama HUP-a s početkom u 9:00 h.

U izlaganjima će se govoriti o aktualnim temama u sferi zapošljavanja osoba s invaliditetom – o značaju uključenosti osoba s invaliditetom na tržištu rada kao i o zakonskom okviru te poticajima pri zapošljavanju. U okviru programa bit će predstavljeno i djelovanje Udruge slijepih Grada Zagreb – neprofitne udruge koja okuplja i brine o slijepim i slabovidnim osobama s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Bila bi nam izuzetna čast ukoliko biste se odazvali našem pozivu. Molimo da svoje sudjelovanje potvrdite do 13. travnja 2018. godine gospođi Štefici Frančini na e-mail adresu stefica.francina@hup.hr.

Cemex nagrađuje, promovira i potiče profesionalne vozače na sigurnu vožnju

Biti odličan i siguran vozač kamiona društveno je odgovoran čin! U jakoj konkurenciji od 400-tinjak vozača kamiona za prijevoz cementa, betona i agregata ugovornih prijevoznika, CEMEX je najboljim vozačem u 2017. godini proglasio Dragu Švonju iz tvrtke partnera GRUDA d.o.o. Među 119 tvrtki partnera, najboljom je proglašena tvrtka Marković transport d.o.o. iz Nove Gradiške. Nagrade najboljima uručio je Velimir Vilović, direktor CEMEX Hrvatska d.d.

Drago Švonja je vozeći na siguran način u 2017. godini prešao 56.336 kilometara i pri tome prevezao gotovo 7 tisuća tona cementa. Marković transport d.o.o svojim je vozilima prevalio 433.137 kilometara vozeći CEMEX-ove proizvode do kupaca.

Ukupan broj prijeđenih kilometara CEMEX-ovih prijevoznika u 2017. godini iznosio je preko 7,7 milijuna kilometara. Prijeći najviše kilometara bez nezgode ili prometnog prekršaja nije bilo dovoljno za ponijeti titulu najboljeg. Poštivanje strogih CEMEXovih pravila sigurne vožnje kriterij je koji je i ove godine bio presudan, a koji je bilo najteže zadovoljiti.

Sigurna vožnja, odnosno sigurnost u prometu, posebno je važan dio CEMEX-ovog programa društveno odgovornog poslovanja jer svakodnevno ima direktan utjecaj na veliki broj ljudi i zajednica. Zbog toga CEMEX kontinuirano provodi obuke pa su svi vozači ugovornih prijevoznika prošli edukaciju o sigurnoj vožnji. Također, svi kamioni koji prevoze CEMEX-ove proizvode označeni su naljepnicom “Kako vozim” s besplatnim brojem telefona koji ostali sudionici u prometu mogu nazvati ukoliko uoče nepridržavanje prometnih pravila, kao i druge propuste u prometu.

Više o DOP-u Cemexu čitajte ovdje.

Transparency International objavio Indeks percepcije korupcije: Dvije trećine svijeta korumpirane, Hrvatska bez pomaka

Transparency International (TI) objavio je Indeks percepcije korupcije za proteklu 2017. godinu. Prema podacima, Hrvatska je u 2017. zadržala rezultat kao i godinu ranije – 49.

TI ukazuje da usprkos pokušajima suzbijanja korupcije diljem svijeta, većina zemalja presporo ostvaruje pomake u tim naporima. Važno je spomenuti kako ova međunarodna organizacije ove godine obilježava 25. godina postojanja.

Korupcija u Hrvatskoj ne jenjava

Hrvatska je, ističe Transparency International, suočena s neprekidnim nizom afera, koje proizlaze iz netransparentnog ugovaranja poslova, sumnjivih postupaka javne nabave i skrivene dodjele koncesija.

“Nedostatak transparentnosti oko donošenja ‘lex Agrokora’ i nedovoljno polaganje računa od strane izvanredne uprave tvrtke dovelo je do nepovjerenja javnosti u čitav proces. Jednako tako, pomanjkanje transparentnosti i javne rasprave o ulaganjima vezanim uz velike javne nabave i rad poduzeća u državnom vlasništvu, kao što su Hrvatske autoceste (HAC), nastavljaju skupo koštati porezne obveznike te dodatno pogoršavaju investicijsku klimu u Hrvatskoj i mogućnosti za prevladavanje gospodarske nestabilnosti. Osim toga, neovisne institucije izložene su žestokoj kritici donositelja političkih odluka, sustavno napadane, a često i oslabljivane kroz politička imenovanja. Ako Hrvatska želi napredovati i ostvariti prosječan IPK rezultat zemalja Europske unije, mora povećati transparentnost i omogućiti nadzor neovisnih tijela i javnosti, kako bi se zaustavilo srozavanje povjerenja u vladu”, priopćio je TI.

Velike razlige između sjevera i juga

Prema indeksu, najbolji su Novi Zeland i Danska, dok su na dnu Sirija, Južni Sudan i Somalija. Indeks, koji rangira 180 zemalja i teritorija širom svijeta prema razini percepcije korupcije u javnom sektoru, po mišljenju stručnjaka i poslovnih ljudi, koristi ljestvicu od 0 do 100, na kojoj 0 označava visoku korumpiranost, a 100 odsutnost korupcije. Ove godine više od dvije trećine zemalja ostvarilo je na Indeksu rezultat ispod 50, a prosječan rezultat je 43. Najbolje rangirane zemlje su Novi Zeland i Danska s rezultatom 89, odnosno 88. Na začelju ljestvice su Sirija, Južni Sudan i Somalija s rezultatima 14 i 12, odnosno 9. Među regijama najbolje je rangirana Zapadna Europa, s prosječnim rezultatom 66, dok su najlošije plasirane regije supsaharska Afrika (s prosječnim rezultatom 32) te Istočna Europa i Središnja Azija (s prosječnim rezultatom 34).

TI je dodatno ispitao odnose između razine korupcije, zaštite novinarskih sloboda i uključenosti civilnog društva. Pokazalo se da su se gotovo svi slučajevi ubojstava novinara od 2012. dogodili u korumpiranim zemljama. U priopćenju se prenosi i izjava generalne direktorice TI Patricie Moreire da se “ni jedan aktivist niti novinar ne bi smio bojati za vlastiti život kada javno govori protiv korupcije”. “S obzirom na aktualnu represiju nad civilnim društvom i medijima diljem svijeta, moramo učiniti više da zaštitimo one koji govore u javnosti”, dodala je Moreira. Analiza, koja uključuje podatke Odbora za zaštitu novinara, pokazuje da je u proteklih šest godina, više od 90 posto novinara ubijeno u zemljama koje su na Indeksu percepcije korupcije ostvarile rezultat od 45 ili manje. To znači da je u zemljama s visokom korupcijom u prosjeku svakog tjedna ubijen najmanje jedan novinar. Dodatno, svaki peti ubijeni novinar pisao je o korupciji. Nažalost, u većini tih slučajeva pravda nikada nije zadovoljena, ističe TI.

Transparency International također je ispitao odnos između razine korupcije i slobode organizacija organizacija civilnog društva u radu i utjecaju na javne politike. Analiza, koja je uključila podatke Svjetskog projekta o pravosuđu (World Justice Project), pokazuje da većina zemalja s niskim rezultatom u području građanskih sloboda u pravilu ostvaruje visok rezultat u području korupcije. “Kampanje ocrnjivanja, uznemiravanje, sudske tužbe i birokratska opterećenja sredstva su kojima se pojedine vlade služe kako bi ušutkale one koji pokreću borbu protiv korupcije”, ocijenila je Moreira i pozvala “vlade koje se kriju iza restriktivnih zakona da ih smjesta povuku i omoguće snažnije sudjelovanje građana”.

Možemo zaključiti kako, iako u Hrvatskoj trenutno nema pomaka, u godinama pred nama možemo – i trebali bismo – očekivati optimističnije podatke. U svjetlu Direktive o nefinancijskom izvještavanju, nad poslovni će sektor biti postavljeno povećalo u cilju utjecanja na mnogo veću predanost, ali i kontrolu unutar poslovnih subjekata kada je riječ o suzbijanju korupcije. U konačnici, institucionalni okvir je taj koji će odlučiti u kojem pravcu društvo ide.

Dodatne informacije pronađite ovdje.

Izvor: Transparency International

HEINEKEN Hrvatska čuva pitku vodu

Ako se uzme u obzir da je samo 1% vode na svijetu pitko i dostupno, jasno je koliko je važno održivo koristiti i zaštiti pitku vodu, što je HEINEKEN prepoznao i uzeo kao svoju važnu zadaću.

U kompaniji HEINEKEN Hrvatska održivost je dio sastavni dio strategije i jedan od ključnih imperativa. Fokus je na šest prioritetnih područja: zaštita izvora pitke vode, smanjenje emisije CO2, održiva nabava, promicanje odgovorne konzumacije alkohola, zaštita zdravlja i sigurnosti te suradnja s lokalnom zajednicom. U definiranju ključnih prioriteta i aktivnosti u domeni održivosti jedan do glavnih alata je stalan dijalog s dionicima.

Bez vode nema piva

Voda je jedan od glavnih sastojaka piva i sigurno nije pretjerano reći da bez vode ne bi bilo pivarske industrije. Stoga ne čudi da HEINEKEN ulaže značajne napore i sredstva kako bi se smanjila količina vode koja se koristi u proizvodnji piva.

U toj domeni HEINEKEN ima dva cilja: smanjiti potrošnju vode rješavanjem gubitaka koji se mogu izbjeći te smanjiti utjecaj uravnoteženjem iskorištene vode koja ne može biti vraćena u lokalni sliv. Potičući i podržavajući inicijative za zaštitu vodnih resursa kompanija na globalnoj razini pomaže očuvati ili obnoviti sliv.

Prema istraživanjima UNESCO-a iz 2014. godine, Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodnih izvora na visokome 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu po bogatstvu izvorâ vodâ. Odnosno, Hrvatska je zemlja koja pripada u malu grupu zemalja bogatih vodom sigurne za pijenje iz kuhinjskih slavina. Nažalost, još uvijek se nerijetko susrećemo s praksama koje rade protiv prirode, iako takav način poslovanja neizbježno utječe na samo postojanje kompanije u budućnosti. Osobito kada njezin glavni resurs dolazi iz prirode.

Nesigurnosti vezane za očuvanje pitke i čiste vode stalan su rizik. Kao kompanija kojoj je voda izuzetno važna za poslovanje, što čini HEINEKEN Hrvatska?

S obzirom da HEINEKEN Hrvatska koristi vodu za svoje finalne proizvode, ali i kroz cijeli lanac opskrbe, kontinuirana zaštita vodnih resursa predstavlja jedan od glavnih prioriteta kompanije.

Osim aktivnosti vezanih uz smanjenje potrošnje vode, mnogo truda ulaže se i u zaštitu izvora pitke vode. U sklopu pivovare u Karlovcu nalazi se pročistač otpadnih voda, a kvaliteta otpadnih voda redovno se prati sukladno parametrima okolišne dozvole Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Konkretno, to znači da se tehnološkim postupcima osigurava da je otpadna voda iz proizvodnog pogona prikladno tretirana prije nego bude puštena u kanalizaciju.

Konkretni rezultati

Od 2008. godine do 2017. potrošnja vode smanjena je za čak 40% pa se tako za proizvodnju litre piva u 2017. godini koristilo 4,1 litra vode.

Ovaj rezultat postignut je zahvaljujući mnogim inicijativama te višegodišnjim ulaganjima u tehnologiju. Tako je, primjerice, proveden projekt učinkovitijeg korištenja vode u odjelu proizvodnje piva i tijekom procesa pakiranja. Također prije nekoliko godina u pivovari se počelo intenzivno raditi na optimizaciji kotlovnice, a pokrenut je i projekt rekuperacije vruće vode iz varionice koja se ponovno koristi za pranje strojeva u punionici. Time se ujedno doprinijelo uštedama i u potrošnji toplinske energije.

Navedeni primjeri i ostvareni rezultati pokazuju da je kompaniji HEINEKEN Hrvatska odgovorna i održiva uporaba vode izrazito važna. Prostora za poboljšanje još uvijek ima stoga odgovorno korištenje vode kao resursa ostaje jedna od prioriteta kompanije.

O kompaniji

HEINEKEN Hrvatska drži čvrsto drugo mjesto na hrvatskom tržištu piva. Tradicija proizvodnje piva u pivovari u Karlovcu seže u davnu 1854. godinu. U svom portfelju HEINEKEN Hrvatska ima vrhunske proizvode napravljene od kvalitetnih sastojaka. Pored Karlovačkog svijetlog piva i članova Karlovačko obitelji, u portfelju su i međunarodni te regionalni brendovi piva, cidera i jabukovače.

Helena Radić Bosanac, stručnjak za korporativne poslove i brend PR, HEINEKEN Hrvatska

Travanj, 2018.
Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera Dobre Hrvatske

Kolumna: Kako osiromašiti život u zemljama potrošača; aranžmani Googlea i Facebooka s izbjegavanjem poreza stajali Europu milijarde eura

Foto: Gerd Altmann / Pixabay

Mnoge od najvećih svjetskih kompanija, među njima i Google i Facebook, provode stratešku politiku minimalizacije plaćanja poreza u zemljama-domaćinima u kojima ostvaruju svoje prihode. Rade u jednim zemljama, a plaćaju poreze u drugim – u onima gdje su propisane stope najniže. Uže gledano to izgleda kao „poslovno ispravno i zakonito“. Ali, ipak, nepravedno je.

Kontroverznim poslovnim odlukama najviših kompanijskih bordova tim načinom domicilne zemlje potrošača, u ovom slučaju europske, ostaju bez očekivanih poreznih prihoda, slabe se njihovi proračuni za nekoliko milijardi eura i čine siromašnijim životi mnoštva ljudi – potrošača, klijenata tih tvrtki. Mnogi od njih žive u slabije razvijenim društvima gdje je zadovoljavanje zajedničkih i javnih potreba već i tako problem.

I, naravno, odmah nam se nameće pomisao: čime će, kojim novcem te zemlje zadovoljavati prirodne potrebe svog stanovništva, kako će se (i kod nas) razvijati obrazovanje, zdravstvo, socijalna davanja, školstvo, pa i policija i obrana kad bi se svi koji imaju središnjice negdje daleko ili bliže, a rade tu kod nas, tako ponašali, neuplaćivali poreze. Kako bi bilo kad bi svi naši poduzetnici općenito, domaći ili strani, postupali na isti način? Sva opredjeljenja i zaklinjanja tih menadžera i njihovih tvrtka o društvenoj odgovornosti i održivom razvoju svijeta padaju u vodu.

Visoke pozicije koje nekih od tih kompanija dobivaju na svjetskim skalama odgovornog i bilo kojeg poslovanja, tek su, s ovog stajališta gledano, obični „greenwashing“ – marketinško ispiranje nečistog rublja. Na primjer, Facebook. Godine 2016., čuveni časopis Harvard Business Review, proglasio je tu tvrtku „Najempatičnijom kompanijom“ među Top 10 jer  prema zaposlenima pokazuje izrazito razumijevanje, uvažavanje i brigu…, osigurava im najbolje radne uvjete i bonuse. (No, da ne bude zabune, možda je to je tek prirodan poslovni „deal“ poslodavca i djelatnika, kompenzacijski način, kakva-takva potpora zaposlenicima da izdrže velike napore, velik stres i produljena radna vremena.)

Nažalost, nema te empatije i prema krajnjim potrošačima.

Današnja Europa upravo prepoznaje takvu prakse u svom krugu. Uhvatila se posla i izračunala koliko bi nam proračuni bili veći kad bi Google i Facebook, Amazon, Uber…

U nastavku prenosimo nešto kraćenu agencijsku vijest o svemu tome. (dolje).

A uskoro, već u 2018., možemo očekivati i konkretne odluke EU koje će dugoročno značiti ispravak jedne stare prakse neodgovornosti i farizejstva.

Goran Tudor

——————————————-

Izvornik:
Aranžmani Googlea i Facebooka stajali EU do 5,4 milijardi eura poreznih prihoda

Zemlje Europske unije možda su izgubile do 5,4 milijarde eura poreznih prihoda od 2013. do 2015. godine zbog poreznih rupa koje su koristili Google i Facebook, pokazuje izvješće izvjestitelja Europskog parlamenta zaduženog za izradu prijedloga porezne reforme.

Digitalne multinacionalne kompanije “svode na minimum ukupne porezne obveze u Europskoj uniji preusmjeravanjem svih prihoda u zemlje članice s niskim poreznim stopama, poput Irske i Luksemburga”, stoji u izvješću Paula Tanga, člana u Europskom parlamentu.

U fokusu su izvješća društvene mreže Facebook i tražilice Google jer te dvije američke kompanije većinu prihoda ostvarenih u Europskoj uniji knjiže u Irskoj, zemlji s niskom stopom poreza na dobit. Zahvaljujući tome plaćaju daleko manje poreze u EU nego u drugim dijelovima svijeta.

Prema postojećim propisima, internetske kompanije plaćaju poreze samo u onim zemljama u kojima su samo fizički prisutne i registrirane, bez obzira na to gdje ostvaruju dobit.

Izvan Europske unije Google plaća devet posto poreza na ostvarene prihode, a u Uniji samo 0,82 posto, stoji u izvješću.

Zbog toga su zemlje EU – uz izuzetak Irske – od 2013. do 2015. godine izgubile procijenjenih između 5,1 i 5,4 milijarde eura poreznih prihoda, zaključak je izvješća.

Izvjestitelj Tang trebao bi kroz Europski parlament ′progurati′ prijedlog porezne reforme, takozvanu zajedničku korporativnu poreznu osnovicu koja bi trebala uskladiti porezne olakšice na dobit kompanija među zemljama EU. Prema njegovom pripremljenom amandmanu, multinacionalne kompanije plaćale bi porez u zemljama EU u kojima njihove digitalne platforme generiraju godišnje prihode od namanje pet milijuna eura

Da su zemlje članice odlučile umjesto dobiti oporezivati prihode digitalnih kompanija, kao što sada predlaže Francuska uz podršku Njemačke, Italije i Španjolske, to bi im u razdoblju od 2013. do 2015. uz poreznu stopu od pet posto bilo donijelo prihode od četiri milijarde eura samo u slučaju Googlea i Facebooka, procjenjuje se u izvješću. Amazon bi također prema tom prijedlogu morao plaćati poreze. Trenutno je njegovo europsko sjedište u Luksemburgu, što znači da je u razdoblju od 2013. do 2015. uglavnom bio oslobođen obveze plaćanja poreza jer nije poslovao s dobiti, stoji u izvješću.

Izvor: Hrportfolio / Hina

Više informacija pronađite ovdje.

Budite dio velike priče: Traže se nove SOS mame i SOS tate!

Unatoč brojnim naporima raznih organizacija, još uvijek neka djeca žive u nepovoljnim uvjetima, teškim okolnostima i okruženju u kojemu nemaju priliku za bezbrižno i sretno djetinjstvo puno ljubavi i pažnje. No, svatko zaslužuje novu, drugu priliku jer nijedno dijete ne bi smjelo odrastati samo. Upravo zato postoje SOS Dječja sela koja se brinu za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, neovisno o njihovoj rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.

Jedno od najsnažnijih, temeljnih sastavnica Udruge SOS Dječje selo Hrvatska, jest SOS mama/SOS tata, osoba koja je spremna svoj život posvetiti misiji stvaranja obiteljskog ozračja za djecu bez odgovarajuće izvorne roditeljske skrbi. Osigurati djeci brižan dom u obiteljskom okruženju, te im omogućiti da odrastaju u poštovanju, ljubavi i sigurnosti.

Upravo za takvim osobama sada traga ova Udruga! Ako ste se i vi prepoznali u tekstu, u novoj, plemenitoj životnoj ulozi, prijavite se na natječaj. Zapravo, ovo je natječaj za hrabre ljude velikog srca koji su spremni doći i živjeti u SOS Dječjim selima Lekenik ili Ladimirevci, te skrbiti za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Postati i biti nekome mama ili tata!

Ovaj posao zapravo nikako nije to – klasični posao, već životni poziv kroz koji se djeci rođenoj u teškim okolnosti nastoji osigurati bezbrižno, mirno i sretno djetinjstvo. SOS sela upravo se to trude promijeniti, ali im je pritom potrebna i vaša pomoć.

Znate li – tko su SOS mame i SOS tate i što točno rade?

Vedre, predane, komunikativne, odgovorne i prilagodljive osobe velikog srca koje će djeci u potrebi moći pružiti sigurnu obitelj!

  • oni su zaposlenici SOS dječjih sela u kojima u SOS obiteljima žive djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi bioloških roditelja
  • oni žive i rade u SOS Dječjem selu te su okosnica SOS obitelji
  • SOS obitelj čine SOS mama/SOS tata te djeca za koju skrbe unutar zajedničkog kućanstva
  • oni odgajaju djecu primjenjujući stručna znanja i vještine, a svojom ljubavi, brigom i ustrajnošću, nježnošću, odgovornošću pružaju podršku i čine oslonac u djetetovom životu
  • oni također prolaze temeljitu teoretsku i praktičnu obuku prije nego preuzmu brigu za SOS obitelj
  • vedra, komunikativna, topla, brižna, otvorena, suosjećajna, susretljiva
  • visoke tolerancije neizvjesnosti, dobrog nošenje sa stresom, strpljiva i blaga
  • zrela, svjesna pravila, odgovorna, poštena, pravedna, prilagodljiva
  • ljubazna, puna povjerenja, dobroćudna, pomirljiva, zainteresirana
  • samostalna, organizirana, savjesna, temeljita, vrijedna, snalažljiva
  • energična, živahna, aktivna
  • spremna učiti i raditi na sebi, fleksibilna i motivirana

Ukratko, ako ste se pronašli u opisima i osjetili se potrebu prijaviti na ovo radno mjesto, onda ovdje možete pročitati više o samom natječaju te vidjeti kako prijave točno funkcioniraju.

Naše društvo duguje velike čestitke i potporu ovim ljudima.

DOBRA HRVATSKA
Ožujak, 2018.

„Zelena kuća“ za zelenu proizvodnju: Čemu nas može podučiti primjer male privatne tvrtke Naše klasje?

Ako ste ikada jeli tortellone ili neki drugi proizvod brenda Aurelia, vjerojatno ste na poleđini pakiranja pročitali i zanimljivu priču o „zelenoj kući“ njihova proizvođača, tvrtke Naše klasje. Tako su, naime, u toj maloj privatnoj tvrtki s 38 zaposlenih nazvali svoje proizvodne pogone, i to ne samo zbog toga što su smješteni u zelenoj zgradi (a uistinu jest zelene boje), već i zbog „zelenog“ načina proizvodnje. Na pakiranju svojih proizvoda potanko navode koliko i kako brinu o okolišu, a potiču i kupce da ambalažu proizvoda odlože u odgovarajuće spremnike. Potez za svaku pohvalu, iako u našim uvjetima pomalo neobičan.

Zbog toga nismo izdržali a da ne zavirimo u „zelenu kuću“ tvrtke Naše klasje. U razgovoru s direktorom tvrtke, Zoranom Šimunićem, pomalo smo se iznenadili kada je razgovor o društveno odgovorom poslovanju tvrtke i održivosti g. Šimunić započeo tvrdnjom da svojom misijom smatra ne samo zalaganje za proizvodnju sa što manjim utjecajem na okoliš, nego i promoviranje poduzetništva u javnosti.

Promocija poduzetništva kao DOP praksa

Mislim da je anti-poduzetnička klima jedna od rak rana našeg društva, pa djelovati na nju vrijedi jednako kao i nezagađivanje prirode. Kada bih djelovao u Njemačkoj ili Švicarskoj, vjerojatno bih razmišljao drugačije, ali u Hrvatskoj i to smatram dijelom DOP-a. Jer, ako nakon 20 godina poduzetničkog staža naš dobar primjer može nekoga motivirati, puno smo napravili – kaže Šimunić.

Njegov je put u poduzetništvo osebujan, baš kao i njegova tvrtka Naše klasje, čiji se proizvodi danas izvoze u desetak zemalja. S netom dobivenom diplomom agronoma očekivao je posao u poljoprivrednoj zadruzi u okolici Vinkovaca. Bilo je to u jesen 1991. i Zorana Šimunića zatekla je sudbina prisilnog iseljavanja u vihoru rata. U Zagrebu je najprije počeo raditi kao radnik u skladištu, zatim je napredovao prema prodaji, a onda s kolegom osnovao poduzeće po principu „kupi – prodaj“. Ali, htio je više. Takav ga posao nije ispunjavao i odlučio se za proizvodnju. Svjestan svoga nedovoljnog ekonomskog znanja, upisao je MBA u Poslovnoj školi Bled što je, kako danas govori, bila prekretnica u njegovu životu, poslovnom i privatnom. Početkom 2001. Naše klasje bilo je u povojima, a tvrtku osnovanu obiteljskim i osobnim novcem Zoran Šimunić razvijao je korak po korak.

Suživot s prirodom ugrađen u proizvodnju i proizvode

Odlučio se za proizvodnju svježe tjestenine. Bio je to, kaže, iskaz otpora jer ga je „silno nervirao“ veliki uvoz hrane. Puno je učio i pripremao se dok nije odabrao tehnologiju, okupio i educirao tim, te osmislio proizvode. Pitamo ga je li od početka vodio računa o zelenim principima proizvodnje.

Ovako male tvrtke uvijek nose jak pečat svoga pokretača. Tvrtku sam osnovao jer me ovaj posao ispunjava, čini me zadovoljnim i daje smisao mom životu. Neke stvari koje su dio mene, moga karaktera i moga načina razmišljanja pretačem u proizvode, u odnose s ljudima, kako u tvrtki tako i izvan nje. Potekao sam i odrastao u slavonskom selu i vjerojatno u sebi oduvijek nosim osjećaj važnosti pripadnosti prirodi, nečemu daleko većem od nas samih. Takvo je moje razmišljanje ugrađeno u proizvode i način njihove proizvodnje. Pa kad već radimo nešto dobro, zašto to ne reći. Možda potaknemo i druge na promjenu razmišljanja i djelovanja – objašnjava Zoran Šimunić zašto je o svojoj „zelenoj kući“ progovorio i na pakiranju proizvoda.

Naime, na omot proizvoda nisu otisnuti uobičajeni piktogrami poput čovječuljka koji baca ambalažu u koš za smeće ili simbol Der Grüne Punkt, koji su uostalom mnogima i nerazumljivi. U Našem klasju su jasno, u sažetim rečenicama na omotu proizvoda pobrojali svoja postignuća, što su kupci sjajno prihvatili, sudeći po porukama koje šalju tvornici.

Primamo pisma, mailove i Facebook poruke s pohvalama potrošača. K tome, naše proizvode potrošači svrstavaju u klasu zdravih proizvoda čemu su najviše pridonijele upravo ove jasno komunicirane poruke – kaže Šimunić.

Proizvodnja durum pšenice krenula. Što je s mlinom?

Iako je tvrtku osnovao kao otpor uvozu hrane, i Zoran Šimunić za svoju tvrtku  uvozi osnovnu sirovinu – krupicu tvrde, durum pšenice. I to jednostavno stoga što se ona u Hrvatskoj ne proizvodi. Odnosno, tako je bilo donedavno. Upravo je Zoran Šimunić organizirao neke baranjske farmere da počnu proizvoditi durum pšenicu, koja se kod nas nikada ranije nije uzgajala. Ipak, i sada durum pšenicu koja se proizvede za njegove pogone mora izvesti na preradu, jer u Hrvatskoj nema mlina koji može samljeti durum pšenicu u krupicu.

U pilot-projekt uzgoja durum pšenice krenuli smo s 50-ak tona, a prošle smo godine uzgojili 3200 tona durum pšenice. Iako se ona u krupicu melje u Austriji, mogu slobodno reći da je naša tjestenina prva i jedina proizvedena od durum pšenice iz Hrvatske. U sljedećem koraku trebalo bi podići sušaru, silos i mlin kako bi se proizvodni ciklus zatvorio – kaže Zoran Šimunić te dodaje: – Što god da radimo, nastojimo maksimalno skratiti proizvodni proces kako bismo što manje utjecali na prirodne odlike sirovine. To je naš temeljni princip kod izbora tehnologija, a rezultat su ukusniji proizvodi koje konzumenti doživljavaju prirodnijima.

Što to u Našem klasju rade na održiv način?

Otpad nastoje što više smanjiti. Rade na boljoj motivaciji i koncentraciji ljudi, pa je i pogrešaka u proizvodnji manje. Osim toga, svake godine postave novi cilj u smanjenju otpada, a tehnolozi razrađuju načine da se cilj ostvari. Efekti su dvostruki: smanjuje se negativni učinak na okoliš i ostvaruju ekonomske uštede.

Koriste materijale koji se mogu reciklirati te zbrinjavaju otpad po kategorijama i daju ga na recikliranje. U pogonima koriste isključivo električnu energiju i plin, te paru kao čist izvor energije.Koriste deterdžente i sredstva za čišćenje koja se nakon primjene, u kontaktu s vodom ili zrakom brzo raspadaju i ne djeluju štetno na okoliš, a zbog halal i košer standarda ne sadrže ni alkohol.

Svoju „zelenu kuću“ sagradili su od materijala visokih izolacijskih svojstava.

Trude se da ostvare ured bez papira. Štedljivu naviku da printaju na papiru s obje strane već su odavna usvojili. Cjelokupnu arhivu posljednjih sedam-osam godina su digitalizirali pa su registratori u njihovu uredu nepotrebni. Od početka godine i sve njihove izlazne fakture su digitalne. Ogromna je to ušteda – nema printanja papira, kuverti, poštarina, goriva za odlazak na poštu, goriva potrebnog poštarima koji razvoze pošiljke…

U svibnju Naše klasje započet će s izgradnjom novog proizvodnog pogona u Kupljenovu. Dok su dosad za hlađenje tjestenine koristili plinove, u novoj će tvornici koristiti naprednu tehnologiju hlađenja amonijakom i CO2 kao medijima koji u zatvorenom krugu cirkuliraju i imaju velik kapacitet hlađenja. Koristit će i rekuperaciju, odnosno toplinu koja se oslobađa tijekom postupka hlađenja koristit će za pripremu tople vode i pare.

U novom pogonu investirat će i u silose pa će sirovina stizati u cisternama čime će se uštedjeti na tisućama i tisućama papirnatih vreća.

Mirela Drkulec Miletić

Ožujak 2018.
Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera Dobre Hrvatske

Fotografije: Robinson Zagreb

Mihovil Bogoslav Matković: Etika i estetika društveno odgovornog življenja

Živimo u vremenu koje sebe voli nazivati društveno odgovornim vremenom, s društveno odgovornim poslovanjem. Da bi to postalo, da bi moglo postati univerzalno. Potpuno dosljedno, društveno odgovorno poslovanje (DOP) bih nužno i odmah povezao, za što se ovime javno zalažem, s njegovim širim kontekstom i zahtjevom koji najprikladnije određuje sintagma – društveno odgovorno življenje.

Zašto? Jednostavno stoga što društvo u kojem živimo, po svom civilizacijskom iskustvu, ne postoji tek kao poslovna praksa. Biti u društvu, prije svega znači u društvu živjeti! Stoga i govorimo o odgovornom življenju.

Ovako shvaćena društvena odgovornost, nužno u sebi uključuje odrednicu etičkog i estetskog. Jer etičko i estetsko čine životno okruženje mekšim, socijalnijim, spontanijim, inkluzivnijim, humanijim. Prikladno je ovdje parafrazirati Nietzschea po kojem estetsko služi kao zaštita od istine koja nam prijeti.

Bez ikakve dvojbe, i porecivosti, etički i estetski učinak društveno odgovornog življenja je važan i nepobitan.

On objedinjuje sve diverzificirane skupine da se, u svom šarenilu, osjećaju u svom društvenom okruženju kao kod svoje kuće.

Društvo koje ne živi odgovornost, stvara društveni autizam i suvišne ljude, one koji su društveno isčašeni i uvijek negdje u tuđoj zemlji.

Istinski estetsko društvo je altruistično, a ne društvo gole društvene, animalne tolerancije.

Etičko i estetsko, i životno odgovorno društvo je i empatijsko društvo koje ne segregira ljude prema njihovim tipološkim odrednicama. Primjerice po razini društvene afirmacije, mentalnoj i obrazovnoj  superiornosti… Estetsko, i društvo odgovornog poslovanja i odgovornog življenja, ne kažnjava ljude koji su već društveno inferiorni, pa onda time i kažnjeni.

Rado povlačim paralelu DOP-a i društveno odgovornog življenja i pješačkog prijelaza. Da bi istinski služio svrsi, mirnom i sigurnom kretanju ljudi i prometa, pješački se prijelaz projektira na prikladnu mjestu i prikladno označava. Jednako tako, mora ga se uvažavati, pratiti, premjestiti kad treba na vidljivije mjesto. Sve da bi se konkretni ljudi osjećali dobro i sigurno, da bi bili dobro. Ne potvrđuje se slučajno čovjekov profil i njegova društvena slika na stvarnom, a u našoj priči, metaforičkom pješačkom prijelazu kao odgovornog sudionika-vozača ili pješaka u inače  nesigurnom i tako masovnom mediju kao što je današnji promet.

Doista, društvo je, kao posebna vrsta prometa, poput pješačkog prijelaza, postalo opasan i nesiguran medij.

Morali bismo se, konačno, bez licemjerja i laži, odlučiti biti njegovi vjerodostojni moderatori  i graditelji.

Upravo, odgovornim življenjem kao nultim preduvjetom svakog pa i odgovornog poslovanja.

Ali, bitno je znati da odgovorno ne živi samo onaj koji odgovorno posluje. I akademija može i mora živjeti i poslovati odgovorno, i politika, sveučilište, mediji, zdravstvo, šport… pa i estrada.

To je njihov, naravno i naš, moralni imperativ kao asocijacija ljudskih bića, da se podsjetimo na velikog Kanta.

Zaključno, biti odgovorna vrsta, civilizacija, društvo, naraštaj, znači, prije i iznad svega, odgovorno živjeti u najširem smislu. Tada je, odgovorno poslovanje samo jedan usputni razumljividio našeg moralnog atributa, našeg djelovanja, svijesti  i integriteta.

Živeći, radeći i poslujući činim to na odgovoran način – prema sebi, drugima, svima, svijetu. I našoj planeti koja nas, još uvijek, barem prividno, ugošćuje.

 

Možemo li kao vrsta koja očekuje i koja želi biti plodna i sretna, pristati na išta manje?

Mihovil Bogoslav Matković

NAJČITANIJE

zimsko računanje vremena

Ljetno i zimsko računanje vremena – Kada će Europa stati na...

Ove 2026. godine ljetno računanje vremena počinje 29. ožujka u dva sata ujutro. Kazaljke se pomiču za jedan sat unaprijed pa dva sata postaje...
Dan bez automobila

Dan bez automobila