Prvi ”Najdonator” otišao u ruke Dukatu!

Tvrke Dukat i Konzum u prošloj su godini donirale najviše hrane u Hrvatskoj, a za taj humanitarni angažman 18. svibnja su im u Europskom parlamentu uručena prva priznanja „Najdonator“. Inicijativu „Najdonator“ zajednički su pokrenuli europarlamentarka Biljana Borzan i koalicija udruga Mreža hrane

– Osnovna ideja ‘Najdonatora’ je nagraditi tvrtke koje se ističu doniranjem hrane na način da im se brand povezuje s društveno odgovornim poslovanjem. Ovom nagradom želimo pokazati da postoje tvrtke koje su izrazito humanitarno angažirane i želimo da građani znaju koje su to tvrtke – rekla na svečanoj dodjeli priznanja Biljana Borzan. Istaknula je kako je tijekom rada na izvještaju o smanjenju bacanja hrane za Parlament, naišla na niz primjera dobre prakse iz zemalja EU.

– Jedan od načina za povećanje doniranja u Hrvatskoj je svakako podizanje marketinške privlačnosti donatora i doniranja – dodala je. Naglasila je kako će se tijekom današnjeg dana u Hrvatskoj baciti 1000 tona hrane, od čega 132 tone kruha, ali istodobno pučke kuhinje neće imati dovoljno obroka kako bi nahranile potrebite.

– Sve skupa u Hrvatskoj, gdje je četvrtina stanovništva u riziku od siromaštva, godišnje se baci oko 400.000 tona hrane – rekla je Borzan. Naglasila je kako u Hrvatskoj ne postoji uređen horizonatalni i vertikalni sustav doniranja hrane nego se ono zasniva na humanitarnoj pomoći. Primjer uređenog sustava doniranja hrane ima Francuska – ustvrdila je Borzan istaknuvši i talijanski, danski i španjolski model u doniranju hrane.

Prema podacima Porezne uprave, ukupna nabavna vrijednost donirane hrane bez PDV-a u 2017. godini kod nas je iznosila 10.757.848 kn. Riječ je o napretku u odnosu na 2016. godinu u kojoj je nabavna vrijednost donirane hrane bila 9.244.233 kn.

Priznanje „Najdonator“ Dukatu je dodijeljeno u kategoriji proizvođača hrane, a Konzumu u kategoriji trgovaca. Tako je Dukat 2017. godine donirao hranu u vrijednosti 4.470.400 kuna bez PDV-a, što je 41,5 posto donirane hrane. Konzum je, pak, donirao hrane u vrijednosti 3.178.000 kuna što je oko 30 posto donacija u prošloj godini.

Nagrađene tvrtke su na godinu dana dobile pravo korištenja titule „Najdonator“ i službenog logotipa. Uručena im je i statua čiji je dizajn, kao i logotipa, izabran na natječaju na kojem je pobijedio Mirko Tivanovac, gimnazijalac iz Vukovara.

Izvor: HRT

Sve veći broj managera uz UNICEF-ovu CSR akademiju uči o DOP-u i dječjim pravima

Potaknuti nastavkom interesa hrvatskih tvrtki za temu utjecaja poslovanja na djecu, UNICEF i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), organiziraju drugi ciklus edukacije o dječjim pravima i poslovanju – „Djeca su naš najvažniji posao“. Edukaciji se priključuju 22 nova polaznika iz vodećih hrvatskih tvrtki koje djeluju u područjima energetike, financija i bankarstva, osiguranja, nafte i naftnih derivata, trgovine i komunikacijskog savjetovanja.

UNICEF-ova CSR akademija prvi je edukacijski program u Hrvatskoj o uključivanju dječjih prava u svakodnevno poslovanje i upravljanje tvrtkama. Razvijen je kao odgovor na sve veći interes poslovnog sektora za teme društvene odgovornosti, održivosti i ljudskih prava kao i za njihovu integraciju u nefinancijske izvještaje.

Pod vodstvom renomiranih stručnjaka za pitanja društvene odgovornosti, CSR akademija osigurava stručna znanja o utjecaju poslovanja na djecu, kao i praktične alate i smjernice koji će pomoći tvrtkama da postanu istinski prijatelji djece i njihovih prava. Uz zajednički rad na ovoj temi, UNICEF i HUP žele podržati tvrtke da dobrim poslovnim rezultatima pridruže i dodatnu vrijednost – brigu o održivom razvoju i dječjim pravima.

Program edukacije „Djeca su naš najvažniji posao“ uključuje četiri radionice na temu dječjih prava i poslovanja. Sljedeće radionice na rasporedu su u lipnju, listopadu i studenom 2018. godine, a održavaju se u prostorijama Hrvatske udruge poslodavaca, Zagreb, Radnička cesta 52/I.

UNICEF poziva sve tvrtke u Hrvatskoj da se informiraju o načinima na koje njihovo poslovanje utječe na djecu i da svojim djelovanjem doprinesu zaštiti dječjih prava.

Za više informacija o programu i prijavama za CSR akademiju posjetite službene stranice ili kontaktirajte Lidiju Gamulin, voditeljicu Odjela za partnerstva, UNICEF, lgamulin@unicef.org.

Poslovna inicijativa DOBRA HRVATSKA i tvrtka M.E.P. istražili i objavili 100 primjera društveno odgovornog poslovanja!

DOP sve vidljiviji u Hrvatskoj.

Na portalu odgovorno.hr do sada objavljeno 100 primjera dobrih praksi društveno odgovornog poslovanja i održivog razvoja, a cilj u 2018. je novih 40.

61 organizacija izložila javnosti svoje prakse trajnim zapisom u Hrvatskom registru DOP primjera.

Hrvatske organizacije najviše ulažu u zajednice te zaštitu okoliša.

Zahvaljujući brojnim inicijativama, naporima pojedinaca, entuzijasta i organizacija – lidera, društveno odgovorno poslovanje u Hrvatskoj u posljednjem je desetljeću uvelike uznapredovalo te, malo po malo, hvatamo korak sa svjetskim trendovima. Poslovna inicijativa za afirmaciju DOP-a i održivosti DOBRA HRVATSKA osnovana je upravo kako bi se organiziranim i zajedničkim djelovanjem promovirale i unaprjeđivale postojeće prakse, stvarale nove, ali i davao veći javni prostor za vidljivost svega dobrog – kako bi se educirale i druge organizacije koje se žele razvijati, pa i javnost koja ipak, još uvijek, nije dovoljno informirana o onoj dobroj Hrvatskoj koja postoji tu uz nas, radi, stvara, proizvodi, uči, izvozi. Poslovna inicijativa DOBRA HRVATSKA ima u članstvu dvadeset i tri organizacije, a surađuje s njih preko stotinu. Osnovana je i djeluje kao neprofitni sektor unutar tvrtke M.E.P. d.o.o.

Inicijativa je posljednje tri godine putem portala www.odgovorno.hr javnosti nastojala približiti poticajne priče iz društveno odgovornog poslovanja, održive programe unutar poslovnog sektora, učvrstiti B2B pristup te razvijati benchmarking. Portal je danas centralno mjesto za svakodnevnu objavu i razmjenu informacija i znanja o očiglednom napretku društveno odgovornog poslovanja i održivog razvoja u Hrvatskoj i regiji. Na portalu se nalazi i Hrvatski registar DOP prakse, kao mjesto trajnog zapisa i kronika hrvatskih promjena i pomaka.

Kronika razvoja DOP-a u posljednje tri godine, ne samo tvrtki – već i agencija, javnih institucija, škola…

Nakon tri godine aktivnog djelovanja, u trajnom zapisu ostaje, u ovome trenutku, sto priča – primjera dobrih praksi u kategorijama okoliša, zaposlenika, zajednice, potrošača, dobavljača i partnera, sve pod nazivom Hrvatski registar DOP primjera. Doprinoseći osvještavanju javnosti, registar istovremeno osigurava široku paletu case studyja koji su na korist različitim dionicima – poduzećima, članovima uprava, projekt menadžerima, civilnom sektoru, a napose studentima i mladima, kao možda prvi uvid u odgovorno ponašanje u hrvatskom društvu.

Objavljenih 100 priča dokazuju kako hrvatske organizacije, velike, male i srednje, javni sektor, udruge, ali i gradovi, kontinuirano ulažu i rade na vlastitoj održivosti i održivosti zajednice u kojoj djeluju. Čak sedam organizacija objavilo je više od tri primjera dobre prakse. Prikupljeni i objavljeni materijal motivira na daljnju akciju, s nadom kako će broj dobrih praksi rasti eksponencijalno u budućnosti. Iako i dalje uviđamo kako su velika poduzeća ona koja svojom praksom prednjače u organiziranim aktivnostima, i među manjim i javnim organizacijama vidljivi su izuzetno vrijedni primjeri.

Goran Tudor, menadžer Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, ovom je prilikom izjavio: „Izlaganje u javnosti, veća vidljivost dobrih djela nužna je, pogotovo u ovoj fazi razvoja DOP-a kada se aktivnosti za održivost tek trebaju ustoličiti kao dominantna svijest. O dobrim praksama potrebno je javno govoriti i ukazati da oni koji su društveno odgovorni, provode aktivnu socijalnu i okolišnu politiku, zbilja čine nešto važno. Iako „100 primjera“ predstavlja hvalevrijednu činjenicu za Hrvatsku, nije nepoznata dugogodišnja socijalna i ekološka orijentacija i komponenta u strategijama mnogih naših poduzeća, na tisuće njih. A poznati su nam mnogima, pa i u javnosti, i oni suprotni slučajevi rigidnog upravljanja i zanemarivanja svega osim vlastita profita. Iz takvih tvrtki zaposlenici bježe čim mogu, uskoro će im i (osviješteni) potrošači počinjati okretati leđa. Na koncu konca, nerijetko se takve tvrtke slome i same od sebe, kako sad imamo prilike vidjeti.“

DOBRA HRVATSKA zahvalna je svim organizacijama i pojedincima koji su zajedno s njom u timskom ozračju predstavili svoje primjere dobre prakse bez kojih ova inicijativa ne bi mogla napredovati. U istinskom angažmanu organizacija kojem svakodnevno svjedočimo vidimo dodatni poticaj za daljnje djelovanje. U narednoj fazi rada 2018/2019 očekuje nas objava 40 novih primjera, među njima veći broj „nezvučnih“ imena.

Na izlaganje i povećanu vidljivost svojih primjera dobrih praski pozvani su svi tipovi organizacija koji u svojem djelovanju naglasak stavljaju na održivost i društvenu odgovornost, bez obzira radilo se o jednom ili nizu projekata. I vi se slobodno možete javiti na odgovorno@odgovorno.hr. Učlanite se u Poslovnu inicijativu DOBRA HRVATSKA.

U priloženoj se infografici može vidjeti slikovit prikaz ostvarenih uspjeha.

Kontakt za sva pitanja:
E-mail: odgovorno@odgovorno.hr, Tel: 01/5509-805.

Tele2 i zaklada Reach for Change predstavljaju uspješne društvene projekte

Tele2 u Hrvatskoj već nekoliko godina surađuje sa međunarodnom zakladom Reach for Change – Budi promjena. Kroz tu su suradnju Tele2 i Reach for Change do sada podržali preko 10 projekata društvenog poduzetništva koji svojim djelovanjem utječu na poboljšanje kvalitete života djece u Republici Hrvatskoj. Organizacije sada pozivaju na događanje tijekom kojeg će se predstaviti rezultati ostvareni kroz suradnju.

Predstavljanju rezultata prethodit će zanimljive rasprave na dva okrugla stola i inspirativna iskustva koja će podijeliti predstavnici nekih od podržanih projekata.

Detalje o satnici i govornicima preuzmite ovdje.

BRIGA ZA FAUNU: Spašen ris Martin, jedinka jedne od najugroženijih vrsta u Hrvatskoj

Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike stiže lijepa i humana vijest – prošlog ljeta spašeni ris Martin uspješno se uklopio u svoj prirodni okoliš.

Populacija risa (Lynx lynx) u Hrvatskoj vrlo je mala, a te su životinje iz roda mačaka jedna od najugroženijih vrsta. Prema procjenama stručnjaka, u Hrvatskoj danas živi SAMO od 40 do 60 jedinki risa.

Mladunče risa pronašao je lovac u srpnju 2017. u šumi iznad Bribira kraj Novog Vinodolskog. Mladunče je bilo napušteno i izgladnjelo, pa je lovac obavijestio predsjednika lovačkoga društva, a kako je riječ o strogo zaštićenoj vrsti, na teren su izašli članovi Interventnog tima za vuka i risa Ministarstva zaštite okoliša i energetike, uključujući i djelatnike Javne ustanove Priroda Primorsko-goranske županije. Prema uputi stručnjaka s Veterinarskoga fakulteta, mladunac risa primio je potrebnu terapiju u veterinarskoj ambulanti u Crikvenici nakon čega je prebačen u Zoološki vrt grada Zagreba. Mladi je mužjak nazvan Martin. Zagrebački ZOO brinuo se o Martinu do kraja rujna 2017. kada je premješten u NP Risnjak gdje mu je izgrađena privremena nastamba.

Pri tome se izričito pazilo da se izbjegava izravan kontakt mladunčeta s ljudima kako bi ris zadržao obilježja divlje vrste i kako se ne bi naviknuo na prisutnost i miris ljudi. Martin je 29. siječnja ove godine pušten iz privremene nastambe, a dobio je i dodatak – GPS ogrlicu, koja omogućava praćenje njegova kretanja i predstavlja i sigurnosnu mjeru.

Nakon dva mjeseca praćenja ustanovljeno je da ris Martin boravi na području Gorskog kotara i Slovenije u dubokim šumama, izbjegavajući naselja. Stoga su stručnjaci ustvrdili da je opravak mladog risa uspješno proveden te da je on  spreman za samostalan život.

Foto: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike

Svima se isplati! U Križevcima prva sunčeva elektrana koju izravno financiraju građani

Potpisivanjem ugovora s Gradom Križevcima, Zelena energetska zadruga danas je započela prvu kampanju grupnog ulaganja u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj pod nazivom “Križevački sunčani krovovi”, piše Gradonačelnik.hr. Građanima je ponuđena mogućnost da vlastitim sredstvima sudjeluju u financiranju sunčane elektrane te da ostvare povrat ulaganja uvećan za kamatu u iznosu od 4.5% godišnje.

Na krovu Razvojnog centra i tehnološkog parka u vlasništvu Grada, u Križevcima će uskoro biti izgrađena sunčana elektrana snage 30 kW, koja će se po prvi put financirati od strane građana po modelu mikro zajmova. Svaka fizička i pravna osoba može postati ulagač davanjem zajma na period od 10 godina, unutar koje će im se ulog povratiti s kamatama.

– Zadruga će primati naknadu od ušteda potrošnje električne energije ostvarenih radom sunčane elektrane. Ista naknada će se koristiti za povrat zajma s kamatom svim ulagačima – objašnjava Ivan Zoković, voditelj projekta grupnog ulaganja u sunčanu elektranu.

Modelom grupnog ulaganja otvara se mogućnost da članovi lokalne zajednice mogu već s minimalnim ulogom od tisuću kuna vlastitim doprinosom izgraditi elektranu koja će 10 godina nakon povrata investicije ostati u vlasništvu Grada kao nasljedstvo za buduće generacije.

– Ulaganjem u zelenu energiju građani sami stvaraju i potiču dobru i solidarnu ekonomiju jer novac ostaje u lokalnoj zajednici i koristi društvenom i ekološkom razvoju. Ovaj poslovni model koji se bazira na zadružnom financiranju putem mikrozajmova se može replicirati i na drugim objektima javne namjene – naglašava Zoran Kordić, upravitelj ZEZ-a.

Zelena energetska zadruga

Glavni nositelj i idejni začetnik projekta je Zelena energetska zadruga (ZEZ) uz podršku REA Sjever u tehničkom dijelu te uz podršku Greenpeacea, Terra Hub-a i Grada Križevaca u provođenju kampanje. Projekt podržavaju Europska federacija energetskih zadruga (REScoop.eu) i Europsko udruženje gradova Energy Cities.

– Ne mogu opisati svoje zadovoljstvo što postajemo prvi grad u Hrvatskoj koji će postaviti sunčanu elektranu na krovu Razvojnog centra i tehnološkog parka Križevci financiranu grupnim ulaganjem građana po principu mikro zajmova. Ovo je smjer u kojem grad želi ići prema obnovljivim izvorima energije i jedna od aktivnosti koja se tiče energetske obnove – istaknuo je gradonačelnik Grada Križevaca Mario Rajn.

Kao jedan od potpisnika Ugovora, u ime Križevačkog poduzetničkog centra d.o.o. koji je upravitelj Razvojnog centra i tehnološkog parka Križevci, a na čiji će se krov postaviti fotonaponska elektrana obratio se direktor mr.sc. Tihomir Hodak naglasivši kako se u RCTP-u radi na konceptu inovativnih tehnologija i kako je upravo grupno financiranje u obnovljive izvore energije jedan takav koncept: „Velika mi je čast biti sudionik na ovakvom projektu.“

Projekt će se prezentirati u Razvojnom centru i tehnološkom centru Križevci, 17.05.2018. u 17h., a građani će tada moći saznati i sve detalje o tome kako uložiti u ovu solarnu elektranu, stoji u najavi na Gradonačelnik.hr.

Sve potrebne informacije za ulaganje u sunčanu elektranu nalaze se na www.zez.coop/ulaganja. Za sva pitanja može se obratiti na ulaganja@zez.coop. (Grad Križevci)

Otvorene prijave za savjetodavni status organizacija civilnoga društva pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda

Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda – ECOSOC otvorilo je prijave za savjetodavni status organizacija civilnoga društva pri Vijeću s rokom prijave 01. lipnja 2018. godine. ECOSOC je središnje tijelo Ujedinjenih naroda za rasprave, donošenje smjernica i preporuka te koordinaciju UN-ovih aktivnosti na području gospodarskog, društvenog i s njima povezanih aspekata globalnih razvojnih politika te ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na poziv, za koji je rok za prijavu 01. lipnja 2018. godine, mogu se prijaviti međunarodne, regionalne, subregionalne i domaće organizacije civilnog društva.

Trenutno ukupno 5083 organizacija civilnoga društva iz cijeloga svijeta ima aktivnu savjetodavnu ulogu pri Vijeću.

Više informacija o načinu prijave možete pronaći ovdje.

Potrošači – preuzmimo odgovornost za sebe! Kupujemo li ispravno? Je li svježe voće i povrće uistinu svježe?

Foto: Free Stock Image

Police trgovina prepune su raznog svježeg voća i povrća. Hrskava zelena salata, sjajne crvene jabuke, sočna rajčica… privlače kupce bojama i oblicima bez mane. Teško je odoljeti svježim jagodama, borovnicama, tikvicama ili grožđu i usred zime. Posve nam je uobičajeno da su banane, mango, avokado i drugo egzotično voće i povrće dostupni tijekom cijele godine. I zato bez razmišljanja u košaricu ubacujemo različito voće i povrće, smatrajući kako činimo sebi dobro jer slijedimo zdravstvene savjete o tome da treba jesti što više svježeg voća i povrća kako bismo bili zdravi i prevenirali bolesti. No, je li to baš tako?

Kada se samo malo zagrebe ispod površine, ono što doznajemo može nas neugodno iznenaditi.  Proizlazi, naime, da nije jedina opasnost po naše zdravlje prskanje voća i povrća u fazi rasta kako bi ih se zaštitilo od štetnika i bolesti. U zemljama Europske unije (EU) na snazi su jasna ograničenja koja se zaštitna sredstva smiju koristiti, koliko i u kojim razvojnim fazama voća i povrća kako bi ono bilo sigurno za ljudsku uporabu. Izvan zemalja EU stvari nisu baš tako jasne, a mnoštvo se proizvoda uvozi  upravo iz zemalja izvan EU i iz prekomorskih zemalja.

Saznanje da „svježe“ voće i povrće na našim tanjurima može biti ubrano tjednima i mjesecima ranije te pri tome prolazi višestruke „tretmane“ raznim plinovima i kemikalijama kako bi ostalo „svježe“  može šokirati. Mnogim egzotičnim vrstama najprije treba zaustaviti dozrijevanje kako bi izdržale dug transport. Zatim im treba potaknuti dozrijevanje, a sve vrste, ne samo one egzotične, treba zaustaviti prezrijevanje – truljenje zaštitom od bakterija koje to potiču, kako bi proizvodi što dulje ostali svježi. Poneko se voće i povrće tretira i kako bi dobilo zamamniji izgled i boju te kupcima bilo što privlačnije.

Kupujmo hrvatsko!

U cijeloj ovoj složenoj situaciji jedan od najvažnijih principa održivosti je da se u prehrani ljudi koristi sezonsko i lokalno uzgojeno voće i povrće. Tako izbjegavamo dvostruko tretiranje voća i povrća, odnosno tretiranje nakon branja. Još je bolje birati organski uzgojeno voće i povrće, koje je, međutim, mnogima nedostupno zbog više cijene.

Ipak, tržište organske hrane u Europi ubrzano raste, a rast je, primjerice, u 2015. godini iznosio više od 10 %. Dakako, tržište organske hrane mnogo je veće u razvijenijim zemljama Europe nego u istočnim i južnim europskim zemljama.

Zbog svega je izuzetno važno da potrošači znaju što kupuju i kakav put prolaze proizvodi koje kupujemo. Uznemirujuće tvrdnje o tome što se sve krije na policama „svježeg“ voća i povrća u našim trgovinama otkriva i tekst iz Jutarnjeg lista od 10. svibnja 2018. godine, koji prenosimo i ističemo u cijelosti.

Dobra Hrvatska

Svibanj, 2018.

*****************

ISTRAGA JUTARNJEG

PRAVA ISTINA O NAMIRNICAMA: Voćari, povrćari i stručnjaci za biomedicinu otkrivaju koliko je zapravo svježa hrana koju kupujemo u dućanima

Konstantno svježa zelena salata, jagode i rajčice usred zime ili, pak, egzotično voće poput ananasa, banana i avokada danas su obavezan dio raznovrsne ponude u trgovinama, i to u svako doba godine.

Navedeni plodovi sigurno dolaze iz uvoza, no većinu kupaca to ne smeta jer izgledaju zdravo i svježe, a upravo je to odlika koju traže u voću i povrću. Lijepim crvenim jabukama, toliko sjajnim da se možete gotovo ogledati u njima, i Snjeguljica bi teško odoljela.

No malo tko se od nas zapita kako je moguće da to voće i povrće, koje do nas često putuje iz zemalja na drugim kontinentima i prodaje se kao “tek ubrano”, izgleda tako svježe kada ga konačno izvadimo iz kašete u nekom trgovačkom lancu i stavimo na vagu. Koliko je zapravo staro “svježe” voće i povrće koje kupujemo u trgovinama?

Dok su pojedine vrste voća i povrća, poput krumpira, jabuka i tikvica, prirodno otporne na degradaciju pod hladnim uvjetima, proizvodi poput salate i brokule najčešće brzo uvenu. Komercijalne uzgojne metode koriste različite trikove i sredstva kako bi plodovi ostali što dulje svježi. Primjerice, osjetljivi plodovi poput salate diljem svijeta sve se češće transportiraju pakirani u mikro perforiranim plastičnim vrećicama koje ne samo da štite od fizičkog oštećenja, nego i sadrže dušik koji salati produljuje trajanje.

Dio voća se, pak, transportira vakumiran, bez imalo zraka, kako bi se zaustavili prirodni procesi u plodu, a neki od paketa su obloženi materijalom koje štiti od vlage, što ga čini neprikladnim za recikliranje. Upravo to je još jedan veliki izazov za prehrambenu industriju.

Bobičasto voće izbjegavati

No osim što se koriste plinovi poput dušika i etilena koji u načelu nisu štetni za potrošača, zabrinjavajuće je što se koriste i razni drugi premazi, voskovi i aktivne tvari koji produljuju trajanje proizvoda, ali im nerijetko smanjuju hranjivu vrijednost.

Razgovarali smo s glasnogovornikom Hrvatske voćarske zajednice Franom Ivkovićem, ujedno uzgajivačem jabuka, Ivanom Šulogom, vlasnikom tvrtke koja se bavi uzgojem egzotičnog voća, te Hrvojem Gregurićem, predsjednikom Zajednice udruge hrvatskih povrćara.

– Voće je, sasvim logično, najkvalitetnije kada od berbe do potrošnje prođe što manje vremena jer ne gubi nimalo na hranjivosti. Najbolje je jesti voće kada mu je sezona, a ako usred zime jedemo jagode i trešnje, možemo biti sigurni da ti plodovi koji stižu iz Španjolske, Grčke, Italije i zemalja Južne Amerike neće biti kvalitetni. Bobičasto voće teško podnosi transport, stoga se plodovi koji dolaze iz uvoza tretiraju raznim sredstvima da bi izgledali svježe.

A njih je, za razliku od jabuka i mandarina, koje se premazuju različitim voskovima, jako teško oprati vodom – rekao je Ivković. Jedino voće koje se može čuvati i do godinu dana nakon berbe a da ne izgubi na kvaliteti su, kaže Ivković, jabuke i kruške. I to one domaće koje se čuvaju u našim hladnjačama u kontroliranim uvjetima. No voće iz uvoza ima drugačiji tretman.

Trnci u tijelu

– Nije toliki problem koliko putuje voće do potrošača, nego činjenica da se ono naknadno tretira. Javna je tajna da se voće iz uvoza prska fungicidima. Oni sprečavaju pojavu biljnih bolesti, ali na plodovima koje uvozimo ne bi smjeli biti pesticidi koji se ne razgrade u tri do četiri dana. I domaći voćari koriste pesticide, kao i svaka država, ali samo u proizvodnji, da bi zaštitili voćke od različitih bolesti i štetnika, a ne naknadno kada već rode plodovi – ističe Ivković, koji se bavi uzgojem jabuka.

– Dio egzotičnog voća dolazi avionom, no avokado zna i po mjesec dana putovati kontejnerima, a ponekad voće, recimo iz Turske, putuje kamionima po dva mjeseca – objašnjava Ivan Šulog, koji se bavi uzgojem egzotičnog voća. Za razliku od onog iz uvoza, njegovo je voće na tržištu maksimalno za 12 sati i nije tretirano.

– Problem je što se ne poštuje karenca, propisani najkraći rok koji mora proći od posljednje primjene kemijskog sredstva za zaštitu bilja do berbe ili žetve – naglašava povrćar Hrvoje Gregurić.

Svaka država EU, pa tako i Hrvatska, ima listu dozvoljenih pesticida, no problem je kada se voće i povrće uvozi iz trećih zemalja, najčešće Turske, Makedonije, Albanije, Srbije te Bosne i Hercegovine koje koriste aktivne tvari koje u EU nisu dopuštene. Zato onaj tko uvozi plodove treba raditi analize, objašnjava Gregurić. Koliko su pesticidi štetni za zdravlje čovjeka objasnila nam je prof. dr. sc. Jasna Bošnir, voditeljica Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane na NZJZ dr. Andrija Štampar.

– Pretjerana konzumacija plodova na kojima je dozvoljena količina aktivnih tvari veća od propisane u ljudskom tijelu sprječava prijenos živčanih impulsa pa može doći do laganih trnaca, ali i do bolova ili još težih bolesti živčanog sustava – objasnila je Bošnir.

MESO I RIBA

Govedina – do 15 godina

Govedini treba i do šest tjedana da sazre, omekša i postane ukusnija. Međutim, većina trgovina ne dopušta govedini da stari jer gubi i vlagu, a time i težinu, čime i potencijalnu cijenu. Umjesto toga, većinom je pakirano svježe i crveno meso. Pakiranja su vakumirana, što znači da meso nema doticaj sa zrakom i tako može stajati do četiri mjeseca. U ekstremnim okolnostima govedina sazrijeva 15 godina. Takav “vintage” odrezak, proizveden u Francuskoj, stoji nekoliko stotina funti.

Janjetina – do 2 mjeseca

Janjetina se većinom prodaje domaća i svježa te može trajati samo tjedan dana. Međutim, janjetina iz uvoza dolazi zaleđena, a može putovati i oko šest tjedana pa se takva u trgovinama prodaje kao svježa.

Piletina – do mjesec dana

Ako je piletina u vakumiranom pakiranju, može trajati od tri do četiri tjedna. Ključ je da ne propušta kisik koji omogućava rast aerobnih bakterija i da se poveća ugljični dioksid koji ubija bakterije.

Svinjetina – dva tjedna

Slanina koja je već obrađena trajat će dulje jer sol ubija bakterije. Ispravno pakiran, trajat će osam ili devet dana. Pohranjivanje kuhanog mesa, kao što su narezane šunke, u vakumiranom pakiranju može produljiti rok trajanja od četiri dana do dva tjedna.

Bijela riba – do dvije godine

Riba je najčešće potpuno svježa ili stara nekoliko dana kada je prodana. Međutim, riba koja je putovala smrznuta na brodu može biti stara i do dvije godine, iako je vjerojatnije da će biti nekoliko mjeseci. Jednom kada se odmrzne na polici može provesti samo nekoliko sati, što je čini svježijom od kupnje tzv. svježe ribe.

VOĆE

Jabuke – do godinu dana

Odabrane i ubrane u ljeto, jabuke bi trebale ostati svježe i tijekom zime. U prošlosti su bile čuvane u slami jer ona upija etilen koji voće ispušta i tako usporava proces dozrijevanja. Suvremeni proces čuvanja jabuka u hladnjačama u kontroliranim uvjetima produljio je trajanje ploda i omogućuje transport u zemlje diljem svijeta. Temperatura na kojoj se čuvaju je 2-4 stupnja.

I u tom procesu se etilen uklanja iz atmosfere u hladnjači tako da jabuke mogu trajati i do godinu dana. Stoga, kada jabuke kupite u trgovini, one će biti stare od nekoliko mjeseci do godine dana. – Kvalitetnije sorte, poput Pink Lady, prodaju se na tanjuriću od stiropora prekrivene plastičnom folijom i tako mogu dulje trajati – rekao nam je voćar Ivković. Trajat će dulje ako ih držite u hladnjaku.

Grožđe – 6 mjeseci

Ako dolazi iz uvoza, grožđe se uzgaja u zemljama kao što su Južna Afrika i Čile, gdje se bere svježe i onda se pohrani na niskim temperaturama i tako putuje 2-6 mjeseci. Najveća opasnost za grožđe je siva plijesan, zbog čega se većina pošiljki prska fungicidom sumpornog dioksida.

Kruške – do godinu dana

Kao što je voćar Ivković rekao, kruške se, kao i jabuke, mogu čuvati i do godinu dana nakon berbe a da ne izgube na kvaliteti. Najčešće se beru nezrele i čuvaju u hladnjačama, no to ovisi o sorti. Kod kuće ih je najbolje držati u hladnjaku.

Agrumi – 3 mjeseca

Agrumi koji dolaze iz uvoza prevaljuju velike udaljenosti, pohranjeni na hladnoj temperaturi kako bi se zaustavilo sušenje plodova. Neki agrumi mogu također biti premazani fungicidom za sprječavanje nastanka plijesni, premazom na bazi petroleja ili prirodnim voskom za zadržavanje vlage i sjaja. Prije korištenja korice agruma treba sastrugati vosak.

Banane – više od 2 mjeseca

Većina banana uvezena je iz Južne Amerike ili s karipskih otoka, gdje se berba, zbog klime, održava tijekom cijele godine. Banane se beru zelene, zatim se stavljaju ravno u hladno i tamno skladište te moraju biti isporučene u roku od 36 sati. Postupak dozrijevanja dodatno usporava ekstrakcija etilena iz zraka. U tom stanju banana se može čuvati do 70 dana. Prije prodaje tretiraju se etilenom, plinom koji voće i inače ispušta kada je zrelo, kako bi se izazvalo zrenje i kako bi banane poprimile prepoznatljivu žutu boju.

Avokado – 1 mjesec

Bere se zeleno u Peruu, Španjolskoj ili Meksiku i čuva se od zrenja nekoliko tjedana, i to održavanjem niske temperature i uklanjanjem etilena iz zraka. – Do nas putuje skoro mjesec dana u kontejnerima, a zatim se, kao i kod banana, temperatura povećava i etilen se pušta u hladnjače kako bi došlo do dozrijevanja – rekao nam je Ivan Šulog. Stoga se u trgovinama kao “zrela i spremna” namirnica prodaje avokado koji je star oko mjesec dana.

Rajčice – 3 tjedna

Odmah nakon berbe rajčica se hladi vodom kako bi se izvukla sva “toplina s polja” i potom se čuva na hladnom. Postupak dozrijevanja kontrolira se u modificiranoj atmosferi, a najčešće se transportira u plastici kako bi se spriječio nastanak modrica. Kada dođe do trgovina, rajčica može trajati i do dva tjedna, no nikako je nije preporučljivo kupovati izvan sezone. – Beru se nezrele i naknadno se tretiraju ethrelom kako bi dobile zrelu, crvenu boju, no iznutra ostaju nezrele – objašnjava Gregurić.

Jagode – do 5 dana

Jagode koje nisu domaće, a prodaju se u trgovinama obično su stare oko pet dana nakon što su ubrane u zemljama poput Španjolske i Grčke. Za nedostatak okusa i slatkoće najčešće je odgovorno prekomjerno navodnjavanje. Kada se kupe, trebaju se čuvati u hladnjaku i potrošiti unutar dva dana. Jednako kratko, oko tjedan dana, traju maline i kupine i borovnice.

Breskve – tjedan dana

Delikatne breskve traju samo nekoliko dana ako su ubrane zrele. Najčešće se prodaju one koje su ubrane nezrele pa uz pomoć etilena naknadno umjetno dozrijevaju. Stare su do tjedan dana.

POVRĆE

Krumpir – do godine dana

Krumpir je vrlo zahvalna namirnica jer se gomolj na hladnom i tamnome mjestu može čuvati do godinu dana bez kvarenja. – Većina krumpira u trgovinama je iz domaćeg uzgoja, odnosno iz Međimurja, Like i Istre – naglašava Hrvojem Gregurić. Čuva se u kontroliranim uvjetima u skladištu, a u prodaji je onaj koji je najčešće star 6 – 8 mjeseci. No dio krumpira na tržište ipak dolazi iz uvoza. Na nekim farmama koristi se herbicid klorprofam koji se pumpa u skladišta kao magla za suzbijanje klijanja.

Cvjetasto povrće – 2 tjedna

Cvjetasto povrće kao što su brokula i cvjetača imaju puno površine za apsorpciju kisika i stoga će se brže pokvariti, zato ne može izdržati dugo od berbe do prodaje, najviše dva tjedna, ako je dobro upakirana. Pakiranje treba biti što više prozračno kako bi se omogućilo da kisik i ugljični dioksid izađu, dok će istovremeno dovoljna količina vode ostati u povrću tako da se povrće ne isuši.

Krastavac – 2 tjedna

Svi će radije kupiti krastavce iz kašete nego one pojedinačno pakirane u plastičnu ambalažu. No plastika zapravo krastavcu produljuje život za još dva tjedna prije uvenuća. Pakiranje sadrži sitne rupe kako bi omogućilo disanje, dok ujedno sprječava nakupljanje ugljičnog dioksida. U 2012. godini istraživanje je dokazalo da krastavci u ambalaži smanjuju otpad krastavaca od čak dvije trećine.

Salata – do 2 tjedna

Ako je riječ o salati koja dolazi iz uvoza u plastičnoj ambalaži, ona ima dulji vijek trajanja. Svježe lišće salate pere se u vodi s klorom, zatim se osuši u centrifugi koja liči na sušilicu za salatu, a pakirana je u mikro perforirane vrećice. One dopuštaju namirnici da diše te sprječavaju potpuni gubitak kisika. To je sprječava od raspadanja i ljigavosti. Takva može držati još tjedan dana. Nakon otvaranja vrećice razgradnja postaje mnogo brža. – Ako nije domaća, salata u Hrvatsku dolazi najčešće iz Italije i ne prođe više od 48 sati od berbe do isporuke u trgovine – rekao nam je Gregurić.

OSTALA HRANA

Kruh – do godinu dana

Pravo kiselo tijesto možete čuvati i do deset dana u kutiji za kruh jer ima prirodne konzervanse. Međutim, prema Real Bread kampanji, većina kruha kupljenog u trgovini je dijelom pečeni off-site, potom zamrznut do jedne godine (oko minus 19 °C), a zatim ponovno pečen u trgovini. Time se postiže i miris svježeg kruha. Pečenje kruha dvaput znači da je skloniji postati bez okusa.

Sir – od 4 do 6 mjeseci

Sirevi poput briea i parmezana koji imaju voštanu koru još dozrijevaju i kada se već nađu na policama trgovina, a kora im produljuje rok trajanja. Već dozreli sirevi pakirani su najčešće u vakuumu i već su stari nekoliko mjeseci u trenutku kada su u trgovinama.

Jutarnji list, 10. svibnja 2018., autorice: Tena Šarčević, Petra Plivelić, Nika Romek

Pridružite se panel raspravi “Kultura, gradovi i održivi razvoj”

Pridružite se na panel raspravi koja se organizira povodom Europskog tjedna održivog razvoja (ETOR) i Europske godine kulturne baštine. Tema panel rasprave je utjecaj, doprinos i važnost kulture i kulturne baštine za održivi razvoj gradova te mjesto koje kultura zauzima u životu stanovnika grada. Rasprava će se održati 30. svibnja 2018. u 12:00 sati u prostoru HKD Napredak (Bogovićeva 1, Zagreb). Rok za prijavu je 25. svibnja 2018.

Pitanja koja će se raspraviti:

  • kultura kao nužan uvjet održivog razvoja; utjecaj kulturnog sektora i infrastrukture na uspješan i održiv razvoj gradova
  • važnost kulture i kulturne baštine za identitet grada; treba li kulturu, kako suvremenu tako i baštinu, razmatrati u kontekstu njezine vlastite važnosti ili u sklopu njena doprinosa društvenom i gospodarskom razvoju
  • učinci kulture na preobrazbu gradova; povezanost kulture i obnove
  • kultura kao instrument integracije i uključivosti; kultura kao sredstvo u rukama građana koji koriste zajedničke prostore gradova za dijalog i razmjenu
  • važnost dijaloga vlasti s civilnim društvom i drugim relevantnim dionicima; višerazinska suradnja vlasti (odnos država – županije -gradovi) na području kulture i kulturne baštine

U panelu sudjeluju:

  • Akademik Mladen Obad Ščitaroci
    Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, voditelj znanstvenog projekta Hrvatske zaklade za znanost “Urbanistički i prostorni modeli revitalizacije i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa”
  • Prof.dr.sc. Bojana Bojanić
    Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, predstojnica Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
  • Petar Mišura, v.d. pročelnik
    Upravni odjel za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj Grada Šibenika
  • Magdalena Parat, voditeljica projekta
    Upravni odjel za gospodarstvo i regionalni razvoj Vukovarsko-srijemske županije

Moderatori:
Lidija Pavić-Rogošić, ODRAZ-Održivi razvoj gradova i Marko Ercegović, Udruga gradova u RH

PRIJAVA
Sudjelovanje potvrdite do 25. svibnja 2018. na poveznici: https://goo.gl/AXTsEf.

Panel rasprava financirana je sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa URBACT III.

FREEWA: Voda je naš ključni resurs i svi je moramo štititi

Prije nekoliko sam godina uvidio veliki apsurd. Turisti, kao i lokalno stanovništvo, uživaju u pronalaženju i konzumaciji pitke vode na prirodnim izvorima i javnim česmama, ulijevajući je u već korištenu plastičnu PET ambalažu. Razgovarajući s kolegama, primijetio sam veliko neznanje o zdravom i odgovornom načinu života. Vrlo smo brzo prepoznali mogućnost za pokretanje startup tvrtke s društvenim utjecajem. Razvoj projekta započeo je 2015. godine nakon čega je uslijedila testna aplikacija i prototip staklene boce FREEWA s jednom misijom: zaštita ključnog resursa – čiste pitke vode.

Osiguravanje dostupnosti izvora besplatne pitke vode

Glavna ideja projekta je da ljudima omogućimo alate – aplikaciju i bocu – da mogu konzumirati besplatnu vodu te da tako smanjimo/prestanemo s konzumacijom flaširane vode. Naše je rješenje jedinstvena platforma koja uključuje analogno i digitalno korisničko iskustvo u poticanju korištenja dostupnih izvora besplatne pitke vode, a sve s ciljem smanjenja kupnje vode u plastičnoj ambalaži. Planirani je rezultat smanjenje negativnog utjecaja ambalaže na okoliš, kako kao otpada, tako i negativnog utjecaja emisije CO2 na okoliš do kojeg dolazi u proizvodnji i distribuciji pakiranih voda.

Digitalnu komponentu naše platforme čini aplikacija za crowd-mapping, crowd-monitoring i crowd-funding izvora čiste vode globalno. Analognu komponentu čini skup materijalnih proizvoda kao što je staklena boca koja je 100% reciklirajuća, a koristi se i kao praktičan suvenir ili poklon za svakodnevnu upotrebu. Freewa digitalna i analogna platforma koristit će se kao otvoreni API (Application Program Interface – Sučelje aplikacijskog programa) za poticanje praksi odgovornog turističkog poslovanja usredotočenog na zaštitu čistih voda. Proizvodnja cjelokupne eko-prihvatljive robe i co-brendiranih usluga i događanja bit će utemeljena na ojačavanju lokalne zajednice i gospodarstva.

Nemjerljiv negativan utjecaj onečišćenja plastičnim bocama

U Hrvatskoj se godišnje po glavi stanovnika kupi 120 komada plastičnih boca. Kao malo poduzeće do sada smo u manje od 6 mjeseci prodali više od 3.000 boca, što znači da smo izravno smanjili broj prodanih plastičnih boca za 360.000 komada. No, ne znamo koliki je neizravni broj jer ljudi koriste aplikaciju i toče vodu na izvorima i česmama u neke druge boce.

Prema podacima WWF-a (World Wide Fund for Nature), svake se sekunde globalno u okoliš odlaže 150.000 plastičnih boca. Dodatno, svake se minute proda jedan milijun plastičnih boca – 2016. je ukupno prodano 480 milijardi komada plastične ambalaže. Onečišćenje plastičnim bocama ima snažan negativan utjecaj na ljude, životinje i okoliš. Rješenje je model pod nazivom 3 R: Reduce, Reuse, Recycle (Smanji, Koristi ponovo, Recikliraj). FREEWA analogna i digitalna platforma implementira 3 R pristup na jedan inovativan način. Web i besplatna mobilna aplikacija pomažu korisnicima u označavanju/mapiranju prirodnih izvora i javnih česmi s pitkom vodom u njihovoj blizini. Također, pomaže pratiti onečišćenja besplatnih izvora vode te omogućava sudjelovanje u različitim lokalnim i globalnim inicijativama vezanim uz zaštitu voda. Naša staklena boca uklanja potrebu za kupnjom i konzumacijom vode iz plastičnih, a njezina prateća torbica načinjena je od reciklirane PET ambalaže. Dio prihoda od prodaje svakog Freewa proizvoda bit će reinvestiran u različite projekte za zaštitu voda i okoliša u suradnji s ekološkim organizacijama i inicijativama.

Velike promjene možemo stvoriti samo zajedno

Društveni utjecaj Freewe sastoji se u korištenju snage skupine za „Učinak leptira“ (eng. Butterfly effect) u stvaranju osviještenosti i najboljih praksi za zaštitu besplatne pitke vode. Da smo na dobrom putu govore nam i pisma podrške koja smo primili od brojnih institucija i osoba. Možemo reći da smo do sada i djelomično uspjeli u stvaranju zajednice ljudi koji podržavaju projekt – do sada je aplikacija „skinuta“ više od 5.000 puta te imamo više od 2.200 mapiranih lokacija izvora pitke vode koje su naši korisnici sami mapirali. Posebno nas vesele izvori na udaljenim lokacijama kao što su Australija, Novi Zeland, Indija – što je samo potvrda da smo već prepoznati i daleko izvan granica Hrvatske. U Hrvatskoj je do sada mapirano više od 400 lokacija dostupnih izvora vode – javne česme ili prirodni izvori.

Uz dobivene brojne nagrade i natječaje (Bled Water Festival, Central European Startup Award, LEAP Summit, Pokreni nešto svoje, Startup Factory Zagreb), posebni će značaj imati naše sudjelovanje u projektu WaterQ koji je pokrenuo Ericsson Nikola Tesla, a za čiju je potrebu osnovan konzorcij kojeg, uz kompaniju, čine Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Teme kojima se bavi WaterQ su osiguranje dugoročne učinkovitosti i troškovne održivosti procesa procjene rizika, temeljeno na aktivnoj suradnji građanstva i znanstvene zajednice te suvremenim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama s ciljem osiguranje sigurnosti vode za konzumaciju. Jedino zajedno može dokazati kako inicijative iz male Hrvatske mogu mijenjati svijet na bolje!

Goran Ladišić, osnivač Freewa projekta

Svibanj, 2018.
Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera Dobre Hrvatske

NAJČITANIJE