Transparency International (TI) objavio je Indeks percepcije korupcije za proteklu 2017. godinu. Prema podacima, Hrvatska je u 2017. zadržala rezultat kao i godinu ranije – 49.
TI ukazuje da usprkos pokušajima suzbijanja korupcije diljem svijeta, većina zemalja presporo ostvaruje pomake u tim naporima. Važno je spomenuti kako ova međunarodna organizacije ove godine obilježava 25. godina postojanja.
Korupcija u Hrvatskoj ne jenjava
Hrvatska je, ističe Transparency International, suočena s neprekidnim nizom afera, koje proizlaze iz netransparentnog ugovaranja poslova, sumnjivih postupaka javne nabave i skrivene dodjele koncesija.
“Nedostatak transparentnosti oko donošenja ‘lex Agrokora’ i nedovoljno polaganje računa od strane izvanredne uprave tvrtke dovelo je do nepovjerenja javnosti u čitav proces. Jednako tako, pomanjkanje transparentnosti i javne rasprave o ulaganjima vezanim uz velike javne nabave i rad poduzeća u državnom vlasništvu, kao što su Hrvatske autoceste (HAC), nastavljaju skupo koštati porezne obveznike te dodatno pogoršavaju investicijsku klimu u Hrvatskoj i mogućnosti za prevladavanje gospodarske nestabilnosti. Osim toga, neovisne institucije izložene su žestokoj kritici donositelja političkih odluka, sustavno napadane, a često i oslabljivane kroz politička imenovanja. Ako Hrvatska želi napredovati i ostvariti prosječan IPK rezultat zemalja Europske unije, mora povećati transparentnost i omogućiti nadzor neovisnih tijela i javnosti, kako bi se zaustavilo srozavanje povjerenja u vladu”, priopćio je TI.
Velike razlige između sjevera i juga
Prema indeksu, najbolji su Novi Zeland i Danska, dok su na dnu Sirija, Južni Sudan i Somalija. Indeks, koji rangira 180 zemalja i teritorija širom svijeta prema razini percepcije korupcije u javnom sektoru, po mišljenju stručnjaka i poslovnih ljudi, koristi ljestvicu od 0 do 100, na kojoj 0 označava visoku korumpiranost, a 100 odsutnost korupcije. Ove godine više od dvije trećine zemalja ostvarilo je na Indeksu rezultat ispod 50, a prosječan rezultat je 43. Najbolje rangirane zemlje su Novi Zeland i Danska s rezultatom 89, odnosno 88. Na začelju ljestvice su Sirija, Južni Sudan i Somalija s rezultatima 14 i 12, odnosno 9. Među regijama najbolje je rangirana Zapadna Europa, s prosječnim rezultatom 66, dok su najlošije plasirane regije supsaharska Afrika (s prosječnim rezultatom 32) te Istočna Europa i Središnja Azija (s prosječnim rezultatom 34).
TI je dodatno ispitao odnose između razine korupcije, zaštite novinarskih sloboda i uključenosti civilnog društva. Pokazalo se da su se gotovo svi slučajevi ubojstava novinara od 2012. dogodili u korumpiranim zemljama. U priopćenju se prenosi i izjava generalne direktorice TI Patricie Moreire da se “ni jedan aktivist niti novinar ne bi smio bojati za vlastiti život kada javno govori protiv korupcije”. “S obzirom na aktualnu represiju nad civilnim društvom i medijima diljem svijeta, moramo učiniti više da zaštitimo one koji govore u javnosti”, dodala je Moreira. Analiza, koja uključuje podatke Odbora za zaštitu novinara, pokazuje da je u proteklih šest godina, više od 90 posto novinara ubijeno u zemljama koje su na Indeksu percepcije korupcije ostvarile rezultat od 45 ili manje. To znači da je u zemljama s visokom korupcijom u prosjeku svakog tjedna ubijen najmanje jedan novinar. Dodatno, svaki peti ubijeni novinar pisao je o korupciji. Nažalost, u većini tih slučajeva pravda nikada nije zadovoljena, ističe TI.
Transparency International također je ispitao odnos između razine korupcije i slobode organizacija organizacija civilnog društva u radu i utjecaju na javne politike. Analiza, koja je uključila podatke Svjetskog projekta o pravosuđu (World Justice Project), pokazuje da većina zemalja s niskim rezultatom u području građanskih sloboda u pravilu ostvaruje visok rezultat u području korupcije. “Kampanje ocrnjivanja, uznemiravanje, sudske tužbe i birokratska opterećenja sredstva su kojima se pojedine vlade služe kako bi ušutkale one koji pokreću borbu protiv korupcije”, ocijenila je Moreira i pozvala “vlade koje se kriju iza restriktivnih zakona da ih smjesta povuku i omoguće snažnije sudjelovanje građana”.
Možemo zaključiti kako, iako u Hrvatskoj trenutno nema pomaka, u godinama pred nama možemo – i trebali bismo – očekivati optimističnije podatke. U svjetlu Direktive o nefinancijskom izvještavanju, nad poslovni će sektor biti postavljeno povećalo u cilju utjecanja na mnogo veću predanost, ali i kontrolu unutar poslovnih subjekata kada je riječ o suzbijanju korupcije. U konačnici, institucionalni okvir je taj koji će odlučiti u kojem pravcu društvo ide.
Dodatne informacije pronađite ovdje.
Izvor: Transparency International
