Utjecaji klimatske tranzicije na javne financije

Krajem ožujka ove godine objavljena je nova studija koja procjenjuje utjecaj klimatske i energetske tranzicije na javne financije. Naručila ju je Glavna uprava za klimatske akcije Komisije (DG CLIMA). Studija procjenjuje izravne utjecaje prijelaza na prihode, rashode i proračunske salde, uzimajući u obzir i neizravne učinke.

Klimatska i energetska tranzicija zahtijevat će značajna sredstva i podršku javnog sektora kako bi se potaknule i unaprijedile tehnologije s niskim udjelom ugljika te postigle promjene u ponašanju. Istodobno, odmak od fosilnih izvora energije znatno će utjecati na izvore javnih prihoda iz postojeće porezne osnovice. U ovom izvješću analiziraju se implikacije klimatske i energetske tranzicije na javne financije, uključujući utjecaje na prihode, rashode te dugoročni dug i njegovu održivost.

Utjecaji na državne prihode i rashode

Kao rezultat klimatske i energetske tranzicije, očekuje se pad državnih prihoda od fosilnih goriva, dok će se prihodi od cijena ugljika povećati u srednjoročnom razdoblju, sve dok ih dekarbonizacija gospodarstva ne postavi na silazni put.

EU je već počeo odmicati od fosilnih goriva i posvećen je postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva. Prihodi od oporezivanja fosilnih goriva trebali bi se smanjivati ​​kao udio BDP-a sve do 2050. godine, u skladu s elektrifikacijom gospodarstva i prelaskom na obnovljive i niskougljične izvore energije. Ovaj pad prihoda trebao bi se djelomično kompenzirati predviđenim postupnim ukidanjem subvencija za fosilna goriva do 2035. godine, koje su trenutno još uvijek značajne u mnogim državama članicama.

Istodobno, određivanje cijena ugljika središnji je dio klimatske politike EU-a već dva desetljeća te će se u nadolazećim godinama u okviru ETS2 proširiti na nove sektore – zgrade, cestovni promet i dodatne sektore (uglavnom malu industriju koja nije obuhvaćena postojećim sustavom trgovanja emisijama). To znači da se procjenjuje da će prihodi od određivanja cijena ugljika, putem ETS-a, ETS2 i Mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama, biti značajan izvor državnih prihoda, dosegnuvši vrhunac sredinom 2030-ih.

Neizravni učinci  na državne prihode i rashode vjerojatno će se pojaviti zbog promjena u zaposlenosti, privatnoj potrošnji i stopama ulaganja. Ti su učinci neizvjesniji od izravnih utjecaja, ali vjerojatno nisu jako veliki.  Na primjer, porast nezaposlenosti smanjio bi prihode od poreza na dohodak, a povećao rashode za socijalnu skrb. Nasuprot tome, pozitivan ukupni učinak na BDP povećao bi državne prihode i mogao bi smanjiti neke vrste rashoda. Osim toga, vlade će vjerojatno pružiti dodatnu javnu potporu kako bi potaknule ulaganja u tranziciji. 

Usporedba dvaju scenarija

Kako bi se procijenili ukupni učinci klimatske tranzicije na javne financije, studija uspoređuje ekonomske putanje u scenariju klimatske neutralnosti  i scenariju ograničenih ambicija ublažavanja klimatskih promjena koristeći dva makroekonomska modela: izračunljivi model opće ravnoteže (GEM-E3) i makroekonometrijski model (E3ME). 

Prvi model predviđa da će prijelaz na klimatsku neutralnost dovesti do malog smanjenja BDP-a, privatne potrošnje i zaposlenosti, u usporedbi sa scenarijem s puno ograničenijim ambicijama ublažavanja. To bi rezultiralo ograničenim smanjenjem državnih prihoda od općeg oporezivanja i zahtijevalo bi malo povećanje poreznih stopa kako bi se izbjegao negativan utjecaj na saldo opće države i putanju duga prema BDP-u do 2050. godine.

Nasuprot tome, drugi model predviđa da će prijelaz na klimatsku neutralnost dovesti do malog povećanja BDP-a, privatne potrošnje i zaposlenosti, budući da povećana ulaganja potiču gospodarsku aktivnost. To bi dovelo do nižih socijalnih rashoda i ograničenog povećanja državnih prihoda od općeg oporezivanja, što bi zauzvrat moglo rezultirati financijskim transferima natrag kućanstvima ili blagim smanjenjem poreznih stopa .

U oba modela, neizravni utjecaji su neizvjesniji i relativno mali. Studija je također proučila dodatne scenarije politike kako bi procijenila osjetljivost rezultata na pretpostavke viših ili nižih cijena fosilnih goriva, pri čemu su oba modela pronašla samo ograničene utjecaje. 

Ključne poruke i preporuke

Studija zaključuje da prijelaz na klimatsku neutralnost neće biti odlučujući faktor održivosti javnih financija u nadolazećim desetljećima. Iako se dva modela razlikuju po pitanju neizravnih učinaka, slažu se da će utjecaji biti ograničenog opsega. 

Čak i u scenariju klimatske neutralnosti, sve potrebne prilagodbe poreznih stopa bile bi ograničenog opsega. Nakon što energetski prijelaz s fosilnih goriva na druge nositelje energije bude u punom jeku, povećano oporezivanje tih novih nositelja moglo bi djelomično riješiti utjecaj na prihode od postupnog ukidanja fosilnih goriva.

U oba modela, klimatska politika povezana je sa značajnim prihodima. Oni dosežu svoj maksimum u srednjoročnom razdoblju do 2035. godine, predstavljajući više od 1% BDP-a.

Važno je napomenuti da se studija usredotočuje samo na utjecaje prijelaza na klimatsku neutralnost na javne financije i ne uzima u obzir utjecaje opasnosti povezanih s klimom na gospodarsku aktivnost ili na javne rashode. Predviđa se da će ti utjecaji biti značajni, kao što je primjerice prikazano nedavnom studijom o potrebama za ulaganjima u prilagodbu EU.

Izvor: Europska komisija