Klimatske promjene globalno su pitanje, ali kakve su posljedice za Europu? Europski je parlament objavio brojke o uzrocima, posljedicama i evoluciji problema.
Najveći zagađivači
Europska je unija treća po redu nakon Kine i Sjedinjenih država po količini emisija stakleničkih plinova. Slijede je Indija, Brazil i Rusija. Unutar EU-a, po emisijama prednjače Njemačka, UK, Francuska, Italija, Španjolska i Poljska. Sektor energetike odgovoran je za 78 posto emisija u EU-u u 2015., industrija za 8,7 posto.
Više podataka o emisijama možete pronaći ovdje.
Smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU-u
U 2008. cilj EU-a je smanjiti emisije za 20 posto u odnosu na razine iz 1990. Na dobrom smo tragu da ostvarimo ciljeve: u 2015. količina emisija smanjena je za 22 posto u odnosu na razine iz 1990. Cilj iz 2014. je smanjenje emisija za 40 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. Europska agencija za zaštitu okoliša izvještava da na osnovu rezultata iz 2017. taj cilj neće biti postignut. Procjenjuje se smanjenje od 30 posto do 2030.
Više o napretku u postizanju ciljeva za 2020. možete pronaći ovdje.
Napredak u energetskom i industrijskom sektoru
Kako bi se ostvarili ciljevi EU poduzima mjere u nekoliko područja.
Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS od eng. Emissions trading system) Europske unije temeljni je alat za smanjenje industrijskih emisija, uključujući energetiku i zračni promet (na što otpada oko 45 posto emisija u EU-u). Između 2005. i 2016. emisije iz elektrana i tvornica u sustavu ETS-a pale su za 26 posto. To je veće smanjenje nego što je originalni cilj od 23 posto za 2020.
Nacionalni ciljevi
Kako bi se smanjile emisije iz ostalih sektora (sektorima prijevoza, poljoprivrede, građevine i upravljanja otpadom) države članice dogovorile su se o nacionalnim ciljevima u sklopu uredbe o raspodijeli tereta. Emisije iz ovih sektora smanjene su za 11 posto u 2016. od 2005. što je za 10 posto bolje od ciljeva za 2020.
Izvor: Europski parlament
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.