Hobotnice su među najkompleksnijim i najinteligentnijim životinjama u oceanu. Postoji golema količina istraživanja koja sugeriraju da prepoznaju ljudska lica, rješavaju zadatke (a točne odgovore pamte mjesecima), a uz sve to, postoje i dokazi da osjećaju bol i patnju.
Na internetu je moguće naći i velik broj videa hobotnica koje bježe iz tankova ili pak kradu ulov ribara, što je samo dodatno pojačalo našu fascinaciju jedinim beskralježnjakom kojeg Deklaracija o svjesnosti iz Cambridgea iz 2012. svrstava među bića koja osjećaju, baš kao i sisavci i ptice.
Postojeća akvakultura, tvrde znanstvenici, oslanja se na strogo kontrolirana i monotona okruženja s konstantnim ambijentalnim uvjetima, pojednostavljenim i sterilnim ograđenim prostorima i nefleksibilnim rasporedom hranjenja.
Uzgoj hobotnica u umjetnom okruženju, širi se, nažalost.
Od Mediterana do Japanskog mora, hobotnice se smatraju delicijom, a potražnja samo raste. Od otprilike 350 tisuća tona koliko ih se godine uhvati, dvije trećine ulova otpada na azijske zemlje kao što su Japan i Južna Koreja (trećina globalnog ulova završava u Kini), ali i neke europske zemlje kao što su Španjolska i Italija također su veliki uvoznici.
Kako bi zadovoljili rastuću potražnju, mnoge zemlje eksperimentiraju s uzgojem hobotnica u umjetnom okruženju. Jedna japanska kompanija 2017. uspjela je uzgojiti jaja hobotnica u zatočeništvu, a namjera im je otvoriti i prvu farmu 2020. Španjolci pak eksperimentiraju s mrežnim kavezima, tankovima na suhom i golemim morskim rančevima.
Držati inteligente životinje kao što su hobotnice na velikim industrijskim farmama postavlja pred nas niz etičkih pitanja i mnogo se toga svodi na to kako se akvakultura razvijala posljednjih desetljeća.
Ovo je potpuno neprihvatljivo za znatiželjnu i aktivnu hobotnicu koja će u takvim uvjetima puno prije razviti infekcije, postati agresivna i prije umirati.
Osim etičkih pitanja, tu je i problem utjecaja na okoliš.
Skupina znanstvenika sa sveučilišta New York tvrdi da bismo uzgoj hobotnica trebali izbjegavati zbog ekoloških, ali i etičkih razloga.
Količina hrane potrebna kako bi se održao rast hobotnice tri puta je veća od težine same životinje, a budući da su hobotnice mesožderi i hrane se ribljim uljima i proteinima, uzgoj predstavlja dodatni pritisak na već ionako iscrpljeni morski ekosustav.
Iako potražnja raste, uzgoj hobotnice je industrija u povojima. Istraživači i uzgajivači moraju pronaći način kako hobotnice držati na životu tijekom odrastanja, a postojeće farme izuzetno teško pronalaze načine kako pod kontrolom držati tako inteligentnu životinju.
Upitajte u restoranu, tražeći plodove mora, odakle dobavljaju hobotnice.
Inače, hobotnice su jedna od brojnih životinja koje ljudi koriste kao hranu, a ideja o uzgoju postavlja i ključna pitanja o našoj vezi s prirodnim svijetom koji smo upropastili i nastavljamo upropaštavati.
L.K. , Indeks.hr
Izvor: Indeks.hr https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=magazin&id=2118504
DOBRA HRVATSKA
Listopad, 2019.
(vlastita oprema članka – naslov i podnaslovi)
