Jedete li meso? Vrlo vjerojatno da. No, znate li da uzgoj i industrija mesa imaju velik utjecaj na okoliš, na ljudsko zdravlje i na dobrobit životinja? Proizvodnja hrane jedan je od najvećih ekonomskih sektora na svijetu, a čak 26% svih radnika, gledajući globalno, radi u poljoprivredi, s napomenom da to ne uključuje radnike koji su povezani s opskrbom mesa, poput mesara, trgovaca, kuhara i drugih. Kako navodi Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), stočarstvo čini oko 40% ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje.
Procjenjuje se da je u 2016. godini svjetska proizvodnja mesa premašila 317 milijuna metričkih tona, a očekuje se da će i dalje rasti. Teško je točno reći koliko se novca vrti godišnje u mesnoj industriji na svjetskoj razini, ali procjene idu od “skromnih” 90 milijardi dolara do 741 milijardu dolara.
KULTURNI I DRUŠTVENI ZNAČAJ KONZUMACIJE MESA
Konzumacija mesa uvelike je utjecala na formiranje čovječanstva kakvo je ono danas, što uključuje i kulturne i društvene utjecaje. Pretpostavlja se da se u Homo sapiensu razvio veliki mozak, što je i osnovna karakteristika naše vrste, djelomično i zbog kuhanja sirovog mesa. Pri kuhanju se, naime, stvaraju kalorije koje se lakše konzumiraju i apsorbiraju nego one koje se nalaze u sirovom mesu, što je djelovalo poticajno na razvoj naše vrste.
A pripitomljavanje životinja, kao i pretvaranje divljih u domaće vrste žitarica i povrća, označilo je početak poljoprivredne povijesti. Kroz povijest, lov i uzgoj mesa postali su dio naših priča i mitologija, pa i dio naših pravnih i vjerskih sustava. No, je li meso i danas ključno za ljudski život? Ako dobijemo sve prehrambene hranjive tvari i proteine koji su nam nužni iz drugih izvora, trebamo li uistinu životinjsko meso?
U našoj zemlji još postoje tradicionalna seoska domaćinstva na kojima seljaci uzgajaju žito te hrane svinje, krave i piliće. Takvih farmi ima čak i u razvijenim zemljama, poput SAD-a. Ipak, 20. stoljeće zauvijek je promijenilo tu idiličnu sliku te su načela industrijske revolucije – minimiziranje troškova i maksimiziranje profita – primijenjena i na uzgoj hrane. Rezultat je toga novog pristupa da su umjesto starinskih domaćinstava nastale prave tvornice za uzgoj pilića, svinja i stoke, u kojima se životinjama pristupa kao “proizvodu”, a ne kao živim bićima. Proizvođači su najprije otkrili da se životinje mogu držati u zatvorenim stajama i halama, da ih se može hraniti zrnjem te da se mogu uzgajati tako da što brže rastu i dobivaju na težini. Od 1925. godine prosječno vrijeme za uzgoj pileta smanjeno je sa 112 na samo 48 dana, dok mu je istodobno težina sa 1,13 kg narasla na 2,8 kg.
Industrijska proizvodnja najprije je iskušana na pilićima, ali vrlo je brzo primijenjena i na svinje i stoku, pa te životinje cijeli svoj život provode u skučenim pregradama sve dok ne budu poslane u klaonice.
KAKAV JE UTJECAJ NA OKOLIŠ INDUSTRIJSKOG MODELA UZGOJA ŽIVOTINJA?
Teško je točno reći kakav je utjecaj na okoliš industrijskog uzgoja životinja, pogotovo stoga što se mnogo puta zbrajaju utjecaji na okoliš poljoprivredne proizvodnje različitih usjeva i stočarstva. Ipak, postoje neki podaci nad kojima se možemo i moramo zamisliti.
Korištenje vode
Utjecajno istraživanje provedeno 2010. godine donosi sljedeće podatke: u ukupnoj potrošnji vode proizvodnja povrća troši oko 322 litre po kilogramu, voća 962 litre, a proizvodnja mesa daleko više – za proizvodnju kilograma piletine potrebno je 4.325 litara, za kilogram svinjetine 5.988 litara, ovčjeg ili kozjeg mesa 8.763 litara, a za kilogram govedine čak 15.415 litara.
Ove brojke treba staviti u kontekst, koji nipošto nije ružičast: naš se planet suočava sa sve većim vodnim ograničenjima jer se slatkovodni rezervoari i vodonosnici suše. Prema nekim procjenama, na poljoprivredu se utroši oko 70% sve vode u svijetu. Studija iz 2013. godine utvrdila je da je ta brojka još poraznija te da se na poljoprivredu utroši čak 92% slatkovodnih resursa, a gotovo trećina se odnosi na proizvodnju mesa i životinjskih proizvoda.
Zagađenje vode
Poljoprivredna gospodarstva onečišćuju vodu na različite načine, s time da je dio povezan s obradom zemlje, a dio sa stočarstvom. Treba znati da se jedna trećina ukupno proizvedenih žitarica na svijetu koristi za prehranu stoke. FAO smatra da stočarstvo ima “ozbiljne posljedice” po kvalitetu vode.
Vrste onečišćenja vode uključuju: hranjive tvari (dušik i fosfor iz gnojiva i životinjskih izlučevina); pesticidi; sediment; organske tvari, patogeni (E. coli i sl.); metali (selen i sl.) i onečišćujuće tvari u nastajanju (ostaci lijekova, hormona i aditiva koji se dodaju stočnoj hrani).
Utjecaji stočarstva na okoliš vrlo su široki. Jedan je od njih i proces starenja vodenih sustava, poznat kao eutrofikacija. U prirodi taj proces traje tisućama godina dok se pod čovjekovim utjecajem zbog velikog unošenja hranjiva, npr. umjetnih gnojiva, skraćuje na samo nekoliko godina. U procesu eutrofikacije vodenih sustava intenzivno rastu alge, smanjuje se količina kisika i postupno izumiru vodene životinjske vrste.
Zagađenje pesticidima može uništiti korov, ali i insekte daleko od poljoprivrednog područja na kojem se primjenjuju te tako uvelike utjecati na hranidbeni lanac. Tome valja pribrojiti i štetan utjecaj antibiotika koji se dodaju hrani za stoku i na ljudsko zdravlje. Iako znanstvenici još ne mogu potpuno dokazati povezanost upotrebe antibiotika kod životinja i porasta razine otpornosti na antibiotike u ljudskoj populaciji, jasno je dokazivo onečišćenje vode antibioticima čije aktivne tvari ne nestaju čak ni nakon prolaska kroz prehrambeni sustav životinje i dolaska u vodu.
Obrada zemljišta i krčenje šuma
Stočarstvo je najveći svjetski korisnik zemljišnih resursa, kaže FAO, a pašnjaci i poljoprivredno zemljište za uzgoj stočne hrane predstavlja gotovo 80% sveg poljoprivrednog zemljišta. Krmno bilje uzgaja se na trećini ukupnog zemljišta.
Klimatske promjene
Teško je utvrditi koliko stakleničkih plinova (GHG) emitira mesna industrija u lancu od farme do tanjura, jer se emisije ugljika ne mjere duž cijelog proizvodnog lanca. Prema međuvladinoj skupini UN-a o klimatskim promjenama, poljoprivreda, šumarstvo i ostalo korištenje zemljišta proizvode 24% svih stakleničkih plinova. Stručnjaci su iz te brojke pokušali izdvojiti utjecaj stočarstva, a on varira od 6 do 32%, ovisno o načinu mjerenja te je li u mjerenje uključeno samo stočarstvo ili i drugi čimbenici. Samo tri najveća svjetska proizvođača mesa (JBS, Cargill i Tyson) emitirala su više stakleničkih plinova 2016. godine nego cijela Francuska.
ŠTO DALJE?
Neki tvrde da je veganizam jedini sigurni put naprijed. Prošlogodišnja studija pokazala je, primjerice, da kada bi svi Amerikanci zamijenili govedinu grahom, zemlja bi bila blizu ispunjavanju ciljeva ograničenja stakleničkih plinova koje je dogovorio predsjednik Barack Obama.
Ali postoje i alternative.
Mnoge ekološke skupine zagovaraju da svatko od nas naprosto smanji količinu mesa koju jede uz poboljšanje njegove kvalitete.
Ali gdje pronaći ekološki uzgojeno meso? Pokret za organski uzgojenu hranu nije još dovoljno proširen: u Europi se tek 5,7% poljoprivrednog zemljišta koristi za organski uzgoj. Postoje i drugi poljoprivredni modeli, kao što su biodinamička poljoprivreda i permakultura.
U posljednje je vrijeme sve više pokušaja da se spoji tehnologija s načelima zaštite okoliša pa nastaju nove metode proizvodnje hrane, poput regenerativne agrikulture i slično, koje emitiraju značajno manje stakleničkih plinova, a istodobno povećavaju biološku raznolikost i pridonose dobrobiti životinja i ljudskom zdravlju.
Mirela Drkulec Miletić
DOBRA HRVATSKA
Ožujak, 2019.
Korišteni izvor: The Guardian
Zamjenica urednika – novinarka
