Hrvatska je po ovome gotovo pa najbolja u Europi! Bacanje hrane nije naš „sport“ i svi možemo biti ponosni.

Hrvatska je jedna od najštedljivijih nacija Europe kada je u pitanju bacanje hrane, odnosno njene iskoristivosti. Mi hranu malo bacamo, a trebali bi još i manje.

A koji su građani Europe prvaci u toj lošoj skupnoj slici? Kako prenosi Statista, pozivajući se na podatke Eurostata, istraživanje koje je provedeno 2021. među 27 članica EU,  osvijestilo je podatke o tome koliko prosječno svaka zemlja odbaci uporabljive hrane na godinu dana, svedeno po glavi stanovnika.

• Apsolutni rekorderi po potrošnji su Ciprani. Oni su prosječno odbacili gotovo 400 kilograma hrane
• Slijedi „rastrošna“ i bogata zemlja: Belgija
• Potom dolaze bogati Danska, Portugal i Irska.
• Najracionalniji su razvijenih su Slovenci i Šveđani
• A Hrvatska je…

Na posve drugom kraju ovog popisa nalazi se Hrvatska. Prosječni Hrvat odbaci oko 71 kilogram hrane na godinu. Jedino su Slovenci uspješniji od nas – 68 kila. Ovakav uspjeh Slovenaca je zapravo još važnije istaknuti, jer se po kućnom budžetu približavaju ekonomski razvijenima, a štedljivima, kakva je Švedska sa 80 kilograma i donekle Španjolska sa 90.

Ljudi bace 60 milijuna tona hrane na godinu – zašto?

Statista je naglasila kako se na globalnoj razini baci gotovo 60 milijuna tona hrane (600.000.000.000 kg), a malo više od pola takve potrošnje dolazi iz kućanstava. Ostatak od gotovo 30 posto pada na industrijska postrojenja hrane, a ostatak na male proizvođače, restorane i ostale.

Ovakvi podaci se daju protumačiti na više načina. S jedne strane, manjak odbačene hrane može značiti da je ista za tamošnje stanovništvo financijski skupa. U našem slučaju, ali i kod nekih drugih država, može se očekivati da će baš taj faktor biti sve prisutniji. Jer, na primjer povrće i voće u nas poskupjelo je unazad 3-4 godine tri puta. Nema gotovo ničeg što po kilogramu ne stoji dva eura, redovna cijena površa je tri eura..  (Neki se šale pa kažu kako će naši umirovljenici i oni niže plaće zaposlenici rajčicu i brokulu jesti samo na svadbama i karminama.)  

Mogući su i kulturološki razlozi, lokalne navike (ne)štedljivosti (npr. stav: „Ne jedem ništa što je od jučer“, do toga da se već i malo „ostarjelo“ voće baca, umjesto da se napravi sok ili kompot…. I poslovni sektor utječe: npr., kad trgovački lanci ne žele kupiti od poljoprivrednih proizvođača tzv. ružnu hranu – jabuke sa flekama, krastavce i tikvice koji su savinuti, banane koje su predugačke ili prekratke… Ta praksa je nekad bila masovna, a i danas je sigurno ima. Pa sve do religije, do ekologije i drugog. Tko će tek istražiti uzroke tolikih razlika u štedljivosti i rastrošnosti ovih zemljopisnih susjeda: Švedske i Norveške te Španjolske i Portugala.

• Testiraj se. Hrana se ne baca! Razvij 41 dobru naviku nebacanja hrane.
• Međunarodni dan svjesnosti o gubitku i bacanju hrane
• Bacanje „ružne“ hrane u svijetu, još jedan hir potrošačkog društva!
• Žalosno prekomjerno bacanje hrane u Europi i svijetu

Bilo kako bilo, nije čest slučaj da se Hrvatska može pohvaliti ovakvim podatkom u usporedbi s ostalim zemljama članicama EU.  I još je nešto jako indikativno, izuzmimo li iz fokusa apsolutne rekordere Ciprane. Evo što dobijemo: 

Vrh i gornji dio niza drže uglavnom države čiji građani imaju snažnu kupovnu moć! Potrošački mentalitet i neosvještenost o šteti igra veliku ulogu u ovoj temi.

Red je da se ovdje prisjetimo i one naše narodne moralne pouke:
SINKO, BACATI KRUH JE GRIJEH!

Referenca: Nacional, Direktno

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2024.