Intervju s umjetnikom Darkom Rundekom, promotorom održivog društva i svijeta

„Neodrživ je svijet zasnovan na rastu i potrošnji… Žalosti me što se zajedništvo u nevolji s početka pandemije, pretvara u borbu za moć i praznovjerje“

Znamo što za hrvatsku glazbu znači Darko Rundek, njegov umjetnički i estradni značaj. Ali njegov današnji izbor vrijednosti daleko premašuje taj okvir osobnih i profesionalnih interesa. Rundek se zalaže i javno nastupa, sudjeluje u kampanjama i akcijama, nastoji utjecati i činiti više za dobro svijeta, protiv klimatskih i ekoloških promjena, uništavanja resursa prirode i društva. Vidimo Rundeka – angažiranog čovjeka, koji svoj identitet potvrđuje (i) djelovanjem u društvu, ekološki svjesnu osobu, odgovornog građanina, promicatelja očuvanja izvorne prirode… Rundek živi na otoku Braču.

Pogledajmo zajedno današnjeg Rundeka.

Tim više što je takvih primjera u javnom životu doista malo.

Iz šireg intervjua kojeg je Darko Rundek prije nekoliko dana dao Večernjem listu prenosimo s dopuštenjem autorice dijelove koji se posebno odnose na pitanja društvene odgovornosti pojedinca, održivog planeta Zemlje i društva.

***

Ove ne baš lijepe dane Darko Rundek provodi u Povljima na Braču. Kaže, masline nisu rodile, ali to ljudima ne pada preteško jer je lani bila izuzetno dobra berba. Bio je zato u berbi s druge strane Brača gdje ih ima. “Ulje je na vodi”, nabacuje na tu temu stih iz starog hita. Zadnjih tjedana vrijeme je na moru toplo i pretoplo za ovo doba godine. Pa iako na Braču, Rundek glazbeno ne miruje. Prije tjedan dana bio je budan više noću nego danju jer završavao je miks i mastering svojeg novog materijala “Brisani prostor”, koji je u prodaji od 7. prosinca.

Što ste našli na današnjem Braču… ?

….  Vladimir Nazor je na Braču pronašao mnoga mitska bića i ona su još uvijek tu kad znate gledati djetinjim očima. Osim toga, trud koji tvrdi brački kamen iziskuje da bi se samoodrživo preživjelo pravi je izazov. Nažalost, surovo iskorištavanje svijeta čiji smo dio, i ovdje je nimalo bajkovito. Kad se malo bolje pogleda, ima ljudi koji pod masline bacaju Cidokor (glifosat) za trovanje korova, koji naravno sparuši sve biljke na koje je bačen, kancerogen je za ljude, a uništava i kukce i gmazove, sve živo što tuda prođe pa onda ptice nemaju što jesti i tako lančano dalje… Većina modernih maslinara, za razliku od njihovih djedova, koristi umjetna gnojiva koja iscrpljuju tlo i truju podzemne vode. Gdje se smije i gdje se ne smije grade se kuće za iznajmljivanje, na sve više mjesta melju se suhozidi i gomile da bi se sadili vinogradi i masline u kojima više nema žižule, žuke, česmine, bajama, smokve, višnje, smilja, kadulje, ružmarina, lavande, manjige… Monokulture otimaju prostor cijeloj gami živih bića i uništavaju njihova staništa.

Strahujete li od koronavirusa?

Jeza me hvata kad gledam televiziju, domaće i svjetske informativne programe, s jedne strane patnja oboljelih, s druge strane kaos i socijalne tenzije posvuda. …..  Za sebe se ne bojim jer osim pomalo po godinama, nemam drugih predispozicija za razvijanje težih simptoma. Ali nikad se ne zna… Internetski pratimo diskusije i forume vezane uz pojam “degrowth”, odrast, novu misao o promjeni još uvijek dominantne, a neodržive paradigme rasta i potrošnje.

Što moramo naučiti iz ove pandemijske situacije?

Da kad im je i pred nosom, kao što je ova pandemija, ljudi ne vide njene dublje uzroke, ne preispituju vezu između našeg tretiranja životinja i divljine općenito s prelaskom koronavirusa na ljude. Ražalostilo me da se nada u solidarnost i zajedništvo u nevolji, koja se pojavila u početku pandemije, polagano pretvara u borbu za moć i praznovjerje. Propuštamo šansu da iz korone kao upozorenja izvučemo pouke o nužnim bitnim promjenama koje će se dogoditi, i već se događaju, htjeli mi to ili ne.

EP je najavio vaš singl “Tko su svi ti ljudi” čiji je tekst inspiriran ljudskošću. Koja je uloga pojedinca u buđenju ljudskosti?

Ljudskost se njeguje odmalena, sve duhovne tradicije zasnovane su na obuzdavanju sebičnosti, njegovanju suosjećanja i priznavanju razina postojanja koje nas nadilaze. Nažalost, industrijska revolucija je mehanizirala odnos prema životu u svim njegovim vidovima. Pjesmu “Tko su svi ti ljudi” napisao je Roko Crnić i otvorena je raznim razumijevanjima. Pjevam je sa zadovoljstvom, imajući na umu mnoge “ja” s kojima se i sam borim. Sviđa mi se pitkost njezine muzičke forme u kontrastu s intrigantnim sadržajem.

Čuli smo i singl “Unutarnji glas” koji u tekstu zove na sudjelovanje u aktualnom trenutku. Kad ste prvi put čuli unutarnji glas i pokrenuli promjene?

Mene unutarnji glas zove na sudjelovanje u unutarnjem svijetu. Znate onu izreku, u unutrašnjosti Zemlje ima još jedna zemlja, samo puno veća od one vanjske. Čini mi se da općenito premalo pažnje i vremena posvećujemo svom unutarnjem svijetu koji nas puno više povezuje s tajanstvenom ogromnošću prostora u kojem prisutnost svakog od nas ima smisao i svrhu. Tek povezani sa svojim unutarnjim glasom možemo se stvarno okrenuti prema drugima i svemu što nas okružuje – mirisima, bojama i drugim bićima.

Svijet se drastično promijenio, kako će izgledati u budućnosti? Čujem da je vaša supruga očekivala i crnji scenarij.

Ništa se još nije drastično promijenilo. Što je god moglo, prešlo je na online, a „business as usual“ je na laganoj pauzi s nadom da će kad epidemija jenja ubaciti u dvostruku brzinu. Istina je da je Sanda očekivala i crnji scenarij, ali ovo je možda samo uvod u njega. O nama ovisi kako ćemo se s tim scenarijem nositi. „Brisani prostor“ u cjelini odražava tu atmosferu neizvjesnosti. Upravo je izašla knjiga francuskog kolapsologa Pabla Servignea, u izdanju Planetopije “I drugačiji kraj svijeta je moguć”, koju toplo preporučujem. Pablo Servigne i ljudi s kojima dijeli pristup promišljanju aktualne krize vrijedni su vaše pažnje.

Refren jedne od vaših pjesama je: “Nama ne treba ni vođa, ni guru, revolucija počinje u tanjuru…”. Pretpostavljam da mislite na činjenicu da ste i sami vegetarijanac, godinama upozoravate na klimatske promjene?

Ovom pitanju možemo pristupiti na tri načina. Prvi je sebičan, sa stajališta vlastitog zdravlja, jer mesno-mliječna prehrana, koja k tome uključuje i svu silu hormona i antibiotika kojima šopaju životinje u industrijskom uzgoju, loše djeluje na krvožilni sustav, zglobove i uzrok je mnogih tegoba i bolesti. Drugi se pristup tiče funkcioniranja života na Zemlji, koliko na to utječe mesno-mliječna industrija koja je jedan od glavnih uzroka deforestacije, sađenja monokultura za životinjsku prehranu, zagađenja voda, tla i proizvodnje stakleničkih plinova. Na mnogo manjim površinama s mnogo manje vode možemo uzgojiti dovoljno hrane za isti broj ljudi koji su na biljnoj prehrani. Treći pristup – suosjećanje! Ima veze s ljudskošću koju ste već spomenuli, a čiji je osnovni dio suosjećanje. U ovom slučaju radi se o suosjećanju prema milijardama zatočenih i mučenih životinja od začeća do klanja koje završavaju u vašem tanjuru. Bilo kao meso, sir, jaja ili mlijeko. Znači da svjesni odnos prema vlastitom zdravlju, životu naše djece i etičkom integritetu počinje izborom onoga što jedete.

Na čemu će, po vašem mišljenju, biti zasnovano društvo budućnosti?

To djelomično ovisi i o nama ljudima. Ravnoteža života na Zemlji je očito poremećena iscrpljivanjem svih resursa i nastavak ovog načina života je neodrživ. Počnemo li smanjivati potrošnju energije i mnoštva nepotrebnih proizvoda i proizvodnju smeća koja iza njih ostaje, i pripremimo se kolektivno i solidarno na klimatske promjene koje su već počele i za sobom nose ekstremne vremenske prilike, poplave i suše, koje opet za sobom povlače manjak hrane i migracije, imamo šansu biti pošteđeni nasilja i barbarizma.

Koja je naša prava uloga na planetu?

Posrednici smo između svijeta svjesnosti i svijeta materije. Naša je posebnost u odnosu na druge životinje, mogućnost suosjećanja prema svim osjetilnim bićima, odnos prema misteriju smrti i prema sveukupnosti. Naša je uloga njegovati tu posebnost jer ona ima svoju svrhu u lancu postojanja, znali mi nju ili ne. Ako svojoj svrsi ne budemo služili, neće nas biti.

Bez koncerata glazbeni je svijet ostao bez glavnog izvora prihoda. Kakva je budućnost glazbene scene?

Pitanje je iz koje perspektive gledamo. Ako vjerujemo u budućnost i institucionalne i komercijalne kulture morat ćemo stisnuti zube i čekati bolja vremena. Ako predviđamo da će se postojeći sistem urušiti, onda moramo tragati za drukčijim oblicima umjetničkog rada i njegova dijeljenja s publikom. Glazba je način ljudskog izražavanja i komunikacije od pamtivijeka i što god se dogodilo ljudi će svirati, pjevati, slušati i slaviti, profesionalno ili ne.

Zacijelo vam je već dosadila glorifikacija novog vala, ali eto, nezaobilazno je pitanje koja vam je prva asocijacija kada se sjetite tog vremena?

Film „Sretno dijete“ i ona serija na televiziji koja rekreira tu scenu i vrijeme (Crno-bijeli svijet, nap. a.). Fantazmi i projekcije koje su oko novog vala stvorene prekrivaju mi autentično sjećanje na njega. Kad sve to razgrnem, mogu reći da sam sretan što sam mogao sudjelovati u jednom kreativnom duhu vremena….

Ponovno se ozbiljno razmišlja o uvođenju vojnog roka, čak i u Švedskoj. Je li to baš potrebno?

Ja sam se svojedobno uspio osloboditi vojske i presretan sam zbog toga. Moram priznati da nisam mogao vjerovati kad je ukinut vojni rok, to mi je djelovalo kao prava revolucija. Ali eto vidite, moglo bi se dogoditi da ne potraje dugo.

Poseban projekt kojim ste se bavili u vrijeme domovinskog rata bio je antiratni Radio Brod. Usred Jadrana na brodu od šezdesetak metara s tridesetmetarskom antenom emitirali ste program teleksom povezani s novinskim agencijama.

Na tom radiobrodu bio sam muzički urednik. Pitam se i danas kakve posljedice mogu imati od višemjesečne izloženosti zračenju te antene koja je imala dovoljno snage da dobacuje program stotine kilometara. Jedna od funkcija tog programa bila je povezivanje ratnim operacijama razdvojenih obitelji. Osim prijenosnih radiostanica koje su pomagale u tom povezivanju nismo imali drugih kontakata sa slušateljima, pa smo se pomalo osjećali u zrakopraznom prostoru. Ali višemjesečni život na otvorenom moru omogućio je susrete s kitovima, dupinima, morskim psima, planktonima, ogromnim jatima tuna i prirodnim silama koje su bile nevjerojatno iskustvo. Bio je tu i američki nosač aviona, prijetnje torpedima i jeza od onoga što se događalo našim potencijalnim slušateljima.

Autorica: Maja Car
Referenca – izvor: www.večernji.hr/kultura
Cjeloviti intervju s Darkom Rundekom možete pročitati ovdje:
https://www.vecernji.hr/kultura/zalosti-me-da-se-nada-u-solidarnost-i-zajednistvo-u-nevolji-s-pocetka-pandemije-pretvara-u-borbu-za-moc-i-praznovjerje-1448352

DOBRA HRVATSKA
Prosinac, 2020.