Teško je povjerovati da Ivan Supek (1915.-2007.), znanstvenik, filozof, pisac i ponajprije veliki borac za mir i održivi razvoj, nema ulicu u Zagrebu. Strašno! Kad pogledate njegovu ostavštinu, bit će vam jasnije otkud moje čuđenje.
Kao srednjoškolac Supek je bio član komunističke mladeži, koju napušta nakon sramotnog sporazuma Hitler – Staljin 1939.! Bio je iznimno nadaren mladić, studirao je ono što većina nas „običnih“ smatra najtežim – matematiku, fiziku i filozofiju, i to u Zagrebu pa u centrima znanja, Beču, Parizu, Zürichu i Leipzigu, gdje je 1940. doktorirao fiziku i filozofiju pod vodstvom Wernera Heisenberga, s kojim u Beču nastavlja rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. Kasnije daje veliki doprinos u istraživanjima električne vodljivosti materijala na niskim temperaturama. Profesor Heisenberg spašava Supeka iz zatvora Gestapa pod izlikom da mu treba asistent bez kojega ne može provoditi daljnja istraživanja.
Apel protiv upotrebe nuklearnog oružja
Supek se odmah vraća u Zagreb i pridružuje antifašističkom pokretu. Od 1943. je u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a, a već 1944. u Topuskom održao je poznati govor o znanosti kojim je uputio i prvi javni apel protiv upotrebe nuklearnog oružja, puno prije nego što se dogodila Hirošima. Premda je prekinuo s KP-om, 1946. postaje profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu, a od 1950. vodi gradnju Instituta Ruđer Bošković. Međutim, 1958. isključen iz Instituta zbog protivljenja izradi jugoslavenske atomske bombe koju je zagovarao Beograd, posebice Aleksandar Ranković. Tada počinje drugo, vrlo plodno razdoblje ovog znanstvenika, u suradnji sa najprogresivnijom intelektualnom elitom svijeta.
Kao stalni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, kao njezin odjel 1960. osniva Institut za filozofiju znanosti i mira, koji je bio sjedište konferencije svjetske organizacije protiv nuklearnog naoružanja Pugwash, čiji je Supek bio suosnivač. Ta je međunarodna organizacija okupljala znanstvenike i javne osobe s ciljem organiziranog utjecaja na smanjenje opasnosti od oružanih sukoba i traženja rješenja za globalne sigurnosne prijetnje. Osnovali su ju 1957. Joseph Rotblat i Bertrand Russell. Sastanci su se iz razumljivih razloga često održavali u tajnosti. Supek je neprestance bio aktivan na internacionalnom planu, povjeravane su mu mnoge radne i počaste uloge, te je bio član i Stalnog komiteta međunarodnog Pagvaškog pokreta i jedan od osnivača i predsjednika svjetske organizacije Svijet bez bombe.
Ivan Supek je bio od onog malog kruga slavnih osoba s integritetom, karijerom istaknutog znanstvenika i pobornika razvoja svjetske zajednice naroda na osnovama suradnje, mira i nesvrstanosti. I kako smo ga onda „uspjeli“ zaboraviti u birokratskim i političkim zavrzlamama hrvatske stvarnosti, da nema svoju ulicu nigdje u Hrvatskoj, nema sjećanja i poštovanja!?
Ivan Supek u prijelomnim 70-ima i 90-ima do 2007.
Kao rektor Sveučilišta u Zagrebu, 1970. Ivan Supek inicira osnivanje Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku. No, nakon Hrvatskog proljeća već 1971. biva isključen iz javnog života. Još jedan razlaz čovjeka-vertikale s vladarima!
Godine 1976., zajedno s Avom i Linusom Pauling, Philipom Noel-Bakerom, Sophijom Wadai te Aureliom Pecceijem, potpisuje Dubrovnik-Philadephia deklaraciju.
U samostalnoj Hrvatskoj ponovo je društveno aktivan – bio je predsjednik HAZU od 1991. do 1997. No, ipak, sve do kraja života 2007. ostaje kritičarem nesavršenosti društvenih odnosa pa tako i procesa globalizacije, agresivnog kapitalizma i zagovornik teze o socijalnoj jednakosti. U doba svoje prisilne druge šutnje u domovini, drži niz predavanja na mnogim svjetskim sveučilištima, američkim, britanskim, njemačkim i francuskim.
Supek i Oppenheimer
Uz sve to, Ivan Supek poznat je po plodnom književnom radu. Autor je 20 romana i 18 drama, povijesne, filozofske, političke i znanstveno-fantastične tematike. Supekov roman „Proces stoljeća“ priča je o političkom procesu protiv poznatog američkog fizičara Roberta Oppenheimera u nevoljno vrijeme makartizma u SAD-u 1950-ih, kad je sustavno nadzirano, priječeno i proganjano sve demokratska i socijalistička ideja, radi onemogućivanja navodne komunističke subverzije. (Ovog ljeta, 2023-e, mogli smo gledati veoma zapažen cjelovečernji film o svemu tome. Progon „vještica“ odvijao se pod vodstvom krajnje desnog predsjednika senatskog Pododbora za istraživanje antiameričke djelatnosti, Josepha R. McCarthyija, sve do 1954., kad je javno ukoren i smijenjen. Bit makartizma, mimo našeg Supeka, opisao je i čuveni Arthur Milller u drami The Crucible, 1953; u hrvatskom prijevodu pod naslovom Vještice iz Salema. Albert Einstein nazvao je makartizam hitlerizmom u američkoj varijanti. Sve to govori o ozračju početka hladnog rata u svijetu, čemu su se svojim najboljim snagama suprostavili Supek, Oppenheimer i mnogi svjetski uglednici. Promovirali su mir, suradnju, pravedni svjetski poredak, svjetsku zajednicu kao homogen sustav, nasuprot naoružanju, atomskoj prijetnju, tlačenju malih naroda i sl.
Nažalost, Supekove mudre ideje i stavovi nisu dovoljno jako dopirale do ušiju najznačajnijih struktura.
Završimo ovaj esej Supekovim bolno točnim predviđanjem:
Za uništenje bilo kojeg naroda ne trebaju atomske bombe i dalekometne rakete. Potrebno je samo smanjenje kvalitete obrazovanja i dozvola prepisivanja i varanja na ispitima. Pacijenti umiru zbog takvih liječnika. Zgrade se ruše zbog takvih inženjera. Novac se gubi iz ruku takvih ekonomista. Pravda nestaje pored takvih odvjetnika i sudaca. Krah obrazovanja je krah naroda. U najdaljoj perspektivi i kraj ove ili ovakve civilizacije.
Prof. dr. sc. Predrag Zarevski
Predrag Zarevski je hrvatski psiholog. Psihologiju je diplomirao (1974) i doktorirao (1981) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1979. zaposlen je na Odsjeku za psihologiju toga fakulteta; od 1989. izvanrednije , a od 1994. redoviti profesor na Katedri za opću psihologiju. Glavna su područja njegova znanstvenoistraživačkoga rada kognitivna psihologija, osobito pitanja inteligencije, te različiti aspekti psihologije ličnosti, posebice utjecaj kulturnih i socijalnih čimbenika na osobine ličnosti i kognitivno funkcioniranje kod djece.
