Sigurno ste čuli kako se za dijabetes i visoki krvni tlak kaže da su tihe ubojice. Novija istraživanja pokazuju da jedna psihološka pojava – usamljenost, ima u tome značajnu ulogu, ali i da je na mnogo načina i sâma tihi ubojica.
Obilje tehnologije vodi društvo u „digitalnu zajedničku usamljenost“!
Viša razina digitalne komunikacije smanjuje društvenu povezanost!
Više vremena na mreži – manje sati za realan društveni život!
Usamljenost na razne načine pridonosi i nizu drugih bolesti, od povišenog rizika od srčanog i moždanog udara preko raka do psihijatrijskih poremećaja. Primijećeno je da usamljeni ljudi s godinama češće obolijevaju od povišenog tlaka nego ljudi koji imaju jaku/široku društvenu podršku. Naravno, riječ je o statističkoj povezanosti, a ne i o uzročnosti, jer povišeni tlak ima uzrok i u nizu drugih čimbenika. Npr. ljudi sa smetnjama u ponašanju i doživljavanju izloženiji su vjerojatnosti da ih društvo izolira i da se počnu osjećati usamljeno, što pak dovodi do još većih psiholoških smetnji i tako to dalje vodi u začarani krug. Dakle, riječ je o svojevrsnoj recipročnoj uzročnosti.
***
Sherry Turkle je 2011. objavila knjigu Alone Together, u kojoj ukazuje na čudan paradoks: Viša razina digitalne komunikacije smanjuje društvenu povezanost! A to vodi u začarani krug usamljenosti: usamljene osobe povećavaju količinu virtualnih kontakata jer su usamljene, no na taj način postaju još usamljenije. U doba prije televizije, ljudi su i u gradovima i na selu vodili vrlo intenzivan društveni život na čajankama i sijelima. Nisu ga narušili ni prvi televizori jer su se ljudi okupljali oko televizora u domovima kulture ili barovima, a i kod kuće cijele su obitelji uz televizor također bile na okupu.
- Onda kad su televizori pojeftinili, ubrzo je svaki član obitelji gledao u svoj TV-aparat, i tako „izgubio“ prijatelja ili brata.
- Pojavom pametnih telefona problem je postao još ekstremniji.
Stoga njemački psihijatar i psiholog Manfred Spitzer govori o digitalnom zajedničkom usamljeništvu uzrokovanom društvenim internetskim medijima – ponajprije Facebookom i Twitterom (danas Platforma X). Brojna istraživanja pokazala su povezanost između vremena provedenog na društvenim mrežama i depresivnosti i/ili usamljenosti. Tome je više razloga.
- Prvo, ljudi na mrežama objavljuju uspjehe, za što dobivaju lajkove, što može lako izazvati zavist osobe koja se nema čime pohvaliti.
- Još je opasnije krene li na mreži neki oblik cyberbullinga, poput ismijavanja, izrugivanja i izolacije neželjene osobe.
- I na kraju, čista tehnička kauzalnost: više vremena na mreži, manje sati za realan društveni život!
A koliko je važan kontakt uživo, najbolje znaju šefovi međunarodnih tvrtki koje ne žale potrošiti novac na skupe avionske karte i dnevnice kako bi njihovi djelatnici ostvarili izravni kontakt s potencijalnim kupcima. Uostalom, nije li nam svima draže kad nam ljubazna konobarica/ konobar donese kavu na stol, nego kad je sami uzmemo na automatu?
I za kraj jedna zanimljivost: zna se da mnogo ljudi poseže i za alkoholom kad se osjećaju usamljeno. Čak i muške vinske mušice, kad im se onemogući druženje sa ženkama, konzumiraju više alkohola…
Što činiti?
Zna se:
- Tražiti i uživati u društvu (mobiteli su u džepu ili torbi, ne u ruci ili na stolu)
- Ograničiti dostupnost (gasiti, ostavljati uređaje namjerno dalje od sebe)! Neki ljudi svjesno ne nose mobitel sa sobom, ostavljaju ga u drugoj prostoriji. Kupuju stare modele.
- Ograničiti se u korištenju tehnologije u danu (ne prije … sati ujutro, ne poslije … sati popodne, ne za vrijeme ručka…)
- Dalje smislite sami, volite li sebe.
U pustinji života budala putuje sama, a mudri u karavani. (libanonska poslovica)
Prof. dr.sc. Predrag Zarevski
DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2024.
odgovorno@odgovorno.hr
