Knjige i čitanje u Davora Rostuhara, konstitutivni aspekt ljudskoga života

Svijet je poput knjige. Tko ne putuje, pročitao je samo jednu stranicu.
Sv. Augustin

Kad sam kao klinac stao čitati knjige, počeo sam sastavljati dug popis pročitanih knjiga, koji, dakako, i danas raste. Popisu su se sada pridružile i bilješke, jer iz svake knjige koju pročitam izvlačim ono bitno, što želim oteti zaboravu. Čitam, naravno, svaki dan.

Čitam stručne i popularnoznanstvene knjige, publicistiku o raznim temama, od povijesti, sociologije, filozofije, antropologije, psihologije do biologije, fizike. S druge pak strane, volim čitati i književnost, belles lettres. Trudim se čitati kvalitetno štivo. Kad počnem čitati neku knjigu, ako me ne zadovolji, ostavljam ju. Nekad sam ih čitao do kraja, ali sad više ne. Više ne želim pružati priliku knjigama koje me ne drže toliko zainteresiranim da lovim svaki slobodan trenutak da im se posvetim.

• Knjige su ljubav, edukacija i istraživanje.
• Čitanje je duhovno iskustvo.
• Ne zanimaju me knjige kao razbibriga.

Obično čitam po nekoliko knjiga usporedo. Nešto teže i stručno – za trenutke kad imam dovoljno pažnje i budnosti, nešto inspirativno ili neka umjetnost – u trenucima kad želim guštati i uživati u čitanju. I neku poeziju pred spavanje… 🙂 Uvijek je dobro završiti dan dvjema-trima pjesmama!

Knjige su ono jedino materijalno što volim posjedovati. Ne posuđujem knjige, uvijek ih kupujem i čuvam, jer ih volim imati, volim podcrtavati tekst, pisati ideje po marginama, volim im se vraćati. Svih drugih materijalnih stvari nastojim se riješiti. Ništa ne skupljam, ne donosim suvenire s putovanja, ne volim imati ništa što nečemu ne služi i odlučio sam reducirati stvari. One materijalne korice knjiga na mojoj polici tek su omotači duhovnoga, podsjetnici na vječnost koja je u njima zapisana.

Istražujući život i svijet, posjetio sam dosad više od 110 zemalja.

Kako je bilo na Južnom polu

Na putu prema Južnom polu, u svom malom, ali toplom šatoru, nakon 10-12 sati hoda svakoga dana, odmarao sam se i krijepio knjigom, a i zapisivao dnevničku građu za svoju zadnju knjigu „Polarni san“ (izdano u nakladi KEK, 2018). Davno sam osjetio i spoznao da će moja komunikacija sa svijetom biti dvostrana – putem knjige. I počeo sam pisati. Prva knjiga, “Samo nek’ se kreće“, nastala je nakon mog prvog velikog iskustva – putovanja biciklom do Sirije i Egipta (8000 km). Objavio sam ju kad mi je bila 21 godina. Danas je sedam uspješnih i čitanih knjiga iza mene. Iako pišem o putovanjima i svojim doživljajima, trudim se ponuditi više od opservacije svijeta oko sebe. Nastojim kroz posebno zagrebati do općega, ponuditi sadržaj koji će moji čitatelji podcrtavati i čuvati, promišljati.

Pokušavam pisanjem svijetu vratiti dio onoga što sam od njega i čitajući dobio.

Davor Rostuhar

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2025.