spot_img

Kolumna Goran Tudor: NOVO NORMALNO? Motori, quadovi, džipovi, zagospodarili Parkom prirode Medvednica, obalom Save, Zagrebačkom županijom …

Ispušni plinovi, smrad… utišane ptice, nadjačano šuštanje lišća u krošnjama… hodači u čudu. Žalosni i ojađeni! Što se to događa u okolici Zagreba, u zaštićenim krajolicima? Čudno stvarno. i sve to je normalno tek tzv. ljubiteljima adrenalina i čuvarima prirode i službenicima uprava raznih ustanova zaduženim za prirodu, a koje vikendom odmaraju. Užitak jednih na uštrb drugih, društva i održivosti Zemlje!

Subota, nedjelja…hrvatske planine, brda, i livade uz rijeke… bruje, grme od novog, čudnog zvuka. Nije vjetar, nisu ptice, ni šum vodopada, a ni žubor potoka. Zaštićeni predjeli kojima često prolazimo: Planina Medvednica povrh Zagreba, Žumberačko / Samoborsko gorje, livade uz rijeku Savu koja 20-ak kilometara tako nježno grli Zagreb…, pa tako jednako i Rt Istre – Kamenjak….  Motocikli, quadovi, terenci, ogromni džipovi, ,…. vikendi u prirodi tijekom 2020/ 2021. zaposjeli ono što nije njihovo, onečišćuju zvukom, nagrđuju, oru po obroncima i stazicama, odnose mir onima koji su došli u miru i po mir prirode. Ne voze ta vozila cestama i makadamskim putovima, voze po svukuda.

(obiteljski snimak na Kamenitim svatima, 2021.)

Goran Tudor
Autorski članak

Najgore, postala je to za neke moda, da je čak i RTL jednom prilikom u 2021. (mislim u ožujku), prikazao blagonaklonu reportažu o onima koji „vole uživati prirodu iz ugodnih sjedala“. A brda, polja, rijeke… ona vole samo hodače. Ili pješice i biciklom – pokretanje mišićima – ili nije prirodno!

Ništa drugo ne pristoji tamo. Ne pristoji voziti ništa motorno šumskim stazama, ili još gore, van staza – između stabala. To tek liči na boravak u prirodi. Faslifikat!

Slika   : Tragovi terenca sred šume, van puta. Zima 2021.

Prvo moje veliko iskustvo: Sraz mnoštva planinara i 5-orice na Goršćici, 2013.

Prije nekih godina krenuli smo još jednom prema domu na lokaciji Gorščica – istočni dio hrbata u Parku prirode Medvednica, idiličnog mjesta na hrvatskim planinama. Goršćica zauzima veliku livadu sred visoke crnogorice. Tamo smo često osjetili osjećaj blaženstva i miline. Treba doživjeti. Ne da se opisati. Ili možda može? Milina osunčane livade na kojoj ležiš, milovanje lahora po licu, mila cvjetna livada, to milo ugodno stanje koje te obavije cijela, okupa.

O Grmošćici na forumu piše, na primjer:

Anonimna kaže…

Bila sam prija par dana po prvi put na Goršćici, ujedno mi je to bilo i prvo planinarsko iskustvo! Bilo je predivno, staza nije prezahtjevna! Svakako posjetiti!

  1. studenoga 2010. u 14:10

Stjepan Brbot kaže…

OK, ljudi kažu “prvi put se pamti”. No Planinarski dom “Gorščica” zajedno s Kaptolskom lugarnicom je svakako jedan od najintersantnijih lokaliteta na Medvednici s uvijek velikim i veselim društvom. Oko doma brojni su popratni manji objekti gdje se može sjediti i pričati, roštiljati, u blizini je proplanak za djecu, itd. U svakom slučaju lijepo vikend-odmorište. Treba posjetiti.

  1. studenoga 2010. u 12:57

U tom ambijentu s mnogo klupa, domom – prizemnicom, uređenim mjestima za raštiljanje… … sve vrvi od vedrih ljudi; kad začusmo buku, nešto prijeteće se približava. Iz šume izlijeću njih 5-orica, na pet motocikla, sa kacigama. Dolaze na 20 metara i staju. Kao da ni oni sami nisu znali što će. Nakon prvog muka na poljani, prolomio se protest preko 100 planinara – auaa, au, lupanje žlicama po limenim lončičićima i klupama. Bilo je to sve što smo mogli tada učiniti protiv ugljikovog smrada, kožnih uniformi, kičastih svjetslucavih makina  … Na sreću, shvatili su odmah, upalili motore i otišli.

Slika : Tragovi, Ponikve – Medvednica, 2020.

Kraj 2020. – masovni susret „mašina-zvijeri“ i planinara na Medvednici. Brda se čude, zanijemila.

Po Medvednici, zadnji vikend u prosincu 2020. na sve strane motori. Da li to gubimo bitku tako naočigled, priroda i mi koji se osjećamo njezinim? U daljini brujanje, znamo – ne voze „oni“ asfaltnom cestom, ni makadamom. Sišli su sigurno u šume, u blato, voze šumskim stazama koje uređuju šumari i markacijama obilježavaju planinarska društva.

Te nedjelje , 27. prosinca 20220., išli smo zapadnom Medvednicom, stazama koji se razvijaju nježno uzbrdo, od velike livade Ponikve pa na sve strane Medvednice. Odjednom, među stablima u daljini, konvoj, PRAVI KONVOJ VOZILA SRED ŠUME, JER TU NEMA NIKAKVA PUTA! Ne vjeruješ očima – konvoj od šest džipova, zagrebačke registracije i jedan zadrske. Utonuli u mokru stazu 20-ak centimetara, iz kaljuže se izvlače turiranjem, ogromni kotač ruju…. Idu kroz šumu baš prema nama, preko lišća…. Sklonili li smo se. Neki strah kao pred neprijateljem. Idemo dalje prema vrhu sa poznatom drvenom nadstrešnicom, tako romantična, na pola puta do vidikovca Kameni svati, odakle se gleda „civilizacija“ – najveći šoping centar u Zagrebačkoj okolici, naplatne kućice prema Krapini…  Konvoj kreće dolje negdje . Ostajemo bez daha – ostali samo bez staza!!! Svi zemljani putovi, sve markirane staze bile su uništene. (vidite slike) Tragovi njihovih kotača i kotača njihovih prethodnika iz prošlih nedjelja – po cijeloj šumi.

Slika   : Uništena planinska staza na zapadnom hrbatu planine – Park prirode Medvednica, zima 2020/21.

Konvoj bukača silazi, gubi se njihov zvuk negdje prema sjeveru, spuštaju se očito prema Zagorju, valjda do Gornje Bistre ili Kraljevog vrha … gdje će izaći na asfalt. I vozači i vozila zamuljani blatom. Otići će nakon vožnje do neke specijalne praonice u Zagrebu, stati pod šprice mini-wash mašina i neekološki utrošiti još nekoliko kubika vode svaki. Kao i prošle nedjelje.

Postalo je  sve jasno:  Izvornom prirodom Medvednice zavladala su motorna vozila, u mjeri da hodači i planinari sada hodaju novoutabanim stazicama, paralelnim sa onim uništenim…

Proljeće 2021. Jezero Jarun, Sava… Motorna vozila u prirodi postala trend!

Slika – juriš obalom Save, Zagreb istok, proljeće 2021.

I  onda sam počeo zamjećivati te motore svugdje. Kažu ljudi: „Kad pustiš bradu, onda tek vidiš koliko ljudi-bradonja ima.“ Tako sam i ja počeo uočavati „njihove“ tragove svugdje – tragove qvada na boku nasipa uz Savu (vidite fotku) kod zagrebačkog kvarta Prečko. Jedne nedjelje u veljači 2021. u zadnji čas sam se izmaknuo s puteljka jednom jurećem „junoši“, uz rijeku Savu na poziciji Toplana, na 300 metara do strogo zaštićenog ptičjeg rezervata „Savica-Šanci“, sve na istoku Zagreba. (vidite sliku)

Što mogu rendžeri i uprava Parka prirode Medvednica, komunalni redari Zagreba?

I nije mi jasno kako i njima nije jasno – da ometaju prirodu i druge ljude, na toliko mnogo načina.  Da odnose mir i okrijepu hodačima, pronose buku, nemir, smrad ulja, ugrožavaju staništa životinja i … Podsjećaju nas, nažalost, na nadiranje „strojne civilizacije“ koja je izgleda nezaustavljiva. Naš u svijetu čuveni astronom Korado Korlević u jednom intervjuu imenovao je tu skoru tehnološku civilizaciju „strojnom“ i predvidio da će ista ovu našu sadašnju civilizaciju homo sapiensa (preostali dio) satjerati u rezervate , i to već za 50-ak godina. Grozno.).

Park Prirode Medvednica je okupiran.

Nekoliko tabli na parkiralištima i prilazima Parku prirode upozorava na očekivanu kulturu ponašanja izletnika: zabranjeno brati cvijeće, paliti vatru, dizati šatore, puštati pse sa povodca … pa do zabrane hodanja izvan označenih staza.  A „oni“ – oni voze po posvuda. Još nisam vidio

Slika  : Bivši put prema Kamenim svatima, zapad Medvednice

Dođite nedjeljom u Jablanovec i sjednite u kafić Dinamo. Osluhnite – tamo gore cijelom zapadnom stranom Medvednice – na putu prema Kamenim svatima motori prometuju zemljanim putem gore/dolje. Svake nedjelje tako!

Ogorčeno se pitamo – gdje su ti zaposlenici Parka prirode Medvednica? Rendžeri, uprava? Zašto nedjeljom ne rade, ne ureduju?! Napravio sam dosta slika, pogledajte , neke sam poslao i njima.

Veljača 2021. – iznenadni „prvi glas“ … obećanje

I onda, barem za Medvednicu, možda dobra vijest: čitamo na portalu, dana 26. veljače 2021. –  „zabranjuje se ovim vozilima ulaz na makadamske puteve, a kamoli ne na travnjake i staze. U početku će se prekršitelje samo opominjati. A kad će krenuti kazne … sada u lipnju motori bruije i dalje.

Sukob svjetova odnosi mir, ljepotu i živote

Slika    : Uspomena na prirodu – uspinjanje jednog quada na nasip Save, 2021.

I tako, davno sam sve shvatio: nikad neće biti mira između planinara i izletnika i vozača raznih „makina“ kojih je nažalost zadnju godinu sve više. Niti će ga biti, dok se nova moda ne zauzda zakonskom prisilom.

Da biste shvatili koliko motori pristaju šumama i livadama, samo sklopite oči i zamislite ih zajedno. To je vam biti puno „nježnije iskustvo“ nego doživjeti sve zapravo i u živo.

Štete su već velike; da takvo što nije u redu znaju to svi – i vozači i hodači i planinari.

Što čeka država – zašto rendžeri ne dežuraju, zašto se prekršitelji ne kažnjavaju… ? Zašto se ljudi ne educiraju? Zašto table-upozorenja na ulazima u parkove prirode nemaju novi znak „zabranjena vožnja svim motornim vozilima mimo određenih putova i cesta“!

  • Hoće li se konačno javiti nadležni – da obave svoju zadaću – zakonodavac i izvršna vlast, uprave zaštićenih krajolika, uspavani u pozadini života ?
  • Ili se čekaju nove nevolje, čak i strašne nesreće, onako kad je jedan nesretnik-vozač prošle godine poginuo, naletjevši na žicu između stabala – od nekog nerazumnika postavljenu kao zamku za brze šumske motorcikliste.
  • A viđali smo i prije tog nemilog događaja i viđamo i sada nešto slično na dosta mjesta – preko staza postavljene oblice, grane, kamenja … Smije li se pustiti da stvar razvija ode tako daleko?

Goran Tudor

P.S.   Evo nekoliko sjećanja na boravak na Goršćici, sa internetskog foruma, da biste osjetili kako je tamo i što se to nasiljem ugrožava.

JOŠ SA FORUMA O IZLETIŠTU GORŠĆICA:

              Anonimno kaže…

Lijepo mjesto za odmor. Svakako ga morate posjetiti.

  1. srpnja 2011. u 14:10

             Stjepan Brbot opet kaže…

Ja sam više puta bio na Gorščici i mogu iz osobnog iskustva reći da sam uvijek bio i osjećao se dobrodošao, ljubaznost domaćina zagarantirana. Inače uvijek nosim nekakav sendvič i slično sa sobom (neka se nađe), ali kad dođem na Gorščicu uvijek bolje prezalogajim grah s kobasicom i pivo gore. Nekako je tamo uvijek dobra atmosfera.

  1. kolovoza 2011. u 23:12

             Jasna kaže…

zanimljivo…isti dan smo bili na Gorščici…cak vidim i iste ljude na vasim slikama…nas ne(vec smo valjda bili na putu prema Lipi)…prekrasno mjesto…”oaza”!

  1. kolovoza 2011. u 02:07

              Drago Štokić kaže…

… prije nekoliko mjeseci otkrili smo Goršćicu i sada kada nemamo ideje kamo uvijek smo za Goršćicu… Jučer, za 1.maj bila dosta velika gužva, dosta neplaninara… inače kada je normalan vikend “gužva” bude baš primjerena mjestu i atmosfera prava planinarska

  1. svibnja 2012. u 10:00

             Anonimno kaže…

Prekrasno mjesto, svakako za preporučiti!

  1. rujna 2012. u 16:51

              Anonimno kaže…

Raj za dušu

  1. veljače 2013. u 20:09
VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img