Prvu svoju godišnju osobnu eko-izjavu objavio sam 2019/20., zajedno s Goranom i Mislavom Antom, javno za svijet i svog unutarnjeg bića radi. I od tada svake godine doista „mjerim“ svoj napredak.
Ova godina je za mene godina posvećenosti održivom načinu života, dubokom promišljanju o svom odnosu prema okolišu, društvu i samom sebi. Smatram da je osobna i poslovna odgovornost svakog pojedinca, od najviših razina upravljanja do razine svakog radnika u organizacijama svih vrsta (npr. u poduzeću), ključna u borbi za očuvanje prirodnih resursa i zaštitu planete. Kroz svakodnevne promjene u svojim navikama, nastojim smanjiti svoj okolišni otisak, podupirati održivost i doprinijeti stvaranju boljeg svijeta za buduće generacije.
Planinarenje
Nakon mnogo godina tinjajuće želje za organiziranim planinarenjem, tijekom kojih sam napravio tisuće kilometara hodajući samo po krajolicima u okolici mog grada, posebno obroncima obližnje Bilogore, naposljetku sam 2. dana 2024. godine postao član Hrvatskog planinarskog društva „Bilo“ u Koprivnici. Time sam otvorio novo poglavlje u daljnjem zbližavanju sa samim sobom, s prirodom i s ljudima s kojima dijelim zajedničke vrijednosti. Sreće planinarenja je mnogostruka i neiscrpna. Zdravlje i okrijepa, druženje s ljudima koji rade isto, upoznavanje svih krajeva, ljudi i kultura naše domovine i šire regije, sve sam to dobivao obilato – privilegiju svih planinara. Pomakao sam se iz Koprivnice i vidio i činio novo, a dobro. Planinarenjem zasigurno pridonosimo boljem i održivom svijetu.
Tako sam u nekoliko proteklih mjeseci upoznao nove prirodne ljepote Hrvatske i Bosne i Hercegovine, među ostalim: Koprivnički planinarski put – tradicionalni zimski pohod na Stankov vrh (Bilogora), 26. Vincekov pohod u Međimurju, Hrvatsko zagorje – Stazama Gupčevih putara, Samoborsko gorje – Tuščak gradina, Hrvatsko zagorje – Kunagora, Uspon na Klek i 150. obljetnica planinarstva u Hrvatskoj, Gorski kotar – Grobničke Alpe, Srednji Velebit – Kiza i Ljubičko brdo, planinski vrhovi Opservatorij, Pločno, Zelena glava, Leotar, Maglić i Bregoč.
Za održivost – i privatno i profesionalno
Djelujem u javnosti, moje zalaganje za održivi svijet je poznato. Boriti se za održivost može se na mnogo načina. Svatko neka doprinosi najviše što može, u onom što zna. Kako bi moj doprinos održivom razvoju bio još učinkovitiji, kontinuirano informiram i poučavam javnost o temama održivosti i zaštite okoliša; objavljujem zapise na portalima, a gotovo svakog tjedna obratim se okružnicom-pismom većem krugu ljudi, Kroz te, moglo bi se reći, tjedne objave, članke, priče, uvide, razmišljanja, slike iz prirode, dijelim svoja saznanja i iskustva s drugima, potičući zajednicu i građane na odgovorno ponašanje prema okolišu. Smatram da je edukacija ključna u stvaranju svijesti o važnosti održivog razvoja, a kao odgovoran građanin želim biti aktivan sudionik u tom procesu. Pa i ova osobna eko-izjava, dio je toga.
Oduvijek nastojim promatrati svijet oko sebe svojim, ali i očima drugih. Tako vidim i prepoznajem različite okolišne, društvene i ekonomske probleme koje želim riješiti na održivi način. Zato sam se osobno i poslovno prihvatio održivog razvoja odavno (kad su ga svi u mojem poslovnom okruženju „gurali od sebe“) i već prije 15 godina zajedno s prijateljima entuzijastima osnovao Udrugu za održivi razvoj Hrvatske, o čijim se aktivnostima više informacija može pronaći na www.uzorhrvatske.hr
Odmah da kažem za 2024.: potvrdio sam se u onom što sam dosad radio djelomično ili možda nesustavno, ali i u onom što usvojih davno. Uveo sam i neke novine. Moj unutarnji svijet, život, obogatio sam. Učvrstio održivost kao jednu od najvažnijih vrijednosti. To su sad moje navike, sveta dužnost – kako bi se kazalo, dio mog identiteta.
Razborito korištenje energije i prirodnih resursa
Jedan od ključnih aspekata mog napretka u 2024. je razborito korištenje energije i prirodnih resursa. U mom domu, svjetla gasim svaki put kad napustim prostoriju, što možda djeluje kao sitan korak, ali dugoročno ima veliki utjecaj na smanjenje potrošnje energije. Osim toga, sve rasvjetne instalacije zamijenio sam štednim žaruljama koje troše znatno manje energije, čime ne samo da smanjujem potrošnju nego i dugoročno štitim okoliš. Na isti način biram i kućanske uređaje pa se tako uvijek odlučujem za energetski učinkovite modele koji smanjuju moj okolišni otisak.
Zimi, kada grijanje postaje neizbježno, postavljam termostat na optimalnih 21°C, što je prema stručnjacima preporučena temperatura za udoban boravak u zatvorenom. Također, svaki put kad provjetravam stan, činim to kratko i učinkovito, kako bih sačuvao energiju i izbjegao nepotrebnu potrošnju. Na taj način nastojim ne samo održavati ugodan životni prostor, nego i smanjiti emisije CO2 koje nastaju uslijed prekomjernog grijanja.
Doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova
Nadalje, vjerujem u važnost malih, ali značajnih koraka prema smanjenju emisija CO2 u svakodnevnom životu. Umjesto korištenja dizala, koje troši energiju i povećava emisije ugljičnog dioksida, redovito koristim stepenice, što mi također donosi i zdravstvene benefite. Svjestan sam da svaka ušteda energije doprinosi smanjenju opterećenja na okoliš, pa tako čak i odlazak na posao biciklom ili pješice predstavlja moj mali doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova. Na taj način ne samo da smanjujem svoju osobnu potrošnju fosilnih goriva, već također doprinosim očuvanju zdravlja i održivosti zajednice.
U svim slučajevima javni prijevoz ili vlak postali su moji preferirani načini kretanja, jer su energetski učinkovitiji i manje štetni za okoliš. A pogotovo putujem vlakom na sva poslovna događanja u Hrvatskoj, što smatram važnim korakom prema održivosti. Moglo bi se kazati da je odlazak automobilom na udaljenosti od 100-tinjak km na konferenciju o održivosti na neki način licemjerje. Kad koristim automobil, biram ga isključivo za veće udaljenosti ili kada imam potrebu za transportom većih stvari.
Razvrstavanje i smanjenje količine otpada
S obzirom na to da je otpad jedan od najvećih problema današnjeg društva, veliku pažnju posvećujem razvrstavanju i smanjenju količine otpada koji proizvedem. Svaki otpad razvrstavam na mjestu nastanka i koristim kutije od recikliranog kartona za odvajanje različitih vrsta otpada, što omogućuje pravilnu reciklažu i smanjenje opterećenja na deponije. Duboko sam osviješten o problemu plastike pa je stoga moj cilj potpuno izbjegavanje korištenja plastičnih vrećica i svega plastičnog, kad god se može. Pomislim često, koliko plastike proizvedu svi proizvođači mlijeka i prerađevina, svaki dan. Milijune komada i – kud to ide. Uvijek nosim platnenu vrećicu u džepu kad idem u nabavku, a kad treba ponesem dodatno još jednu veliku, ponekad i dvije.
Razumijevanje važnosti recikliranja i ponovne upotrebe postalo je dio mog svakodnevnog života. Ambalažu, koja se sastoji od različitih materijala, pažljivo rastavljam i odlažem u odgovarajuće spremnike. Ovakav pristup omogućava učinkovitiju reciklažu i smanjuje količinu otpada koji završava na deponijama. Veseli me podatak da su neki gradovi u Hrvatskoj višestruko povećali količinu odvojeno sakupljenog plastičnog otpada, papira i bio otpada, u samo nekoliko godina.
Odgoj djece za održivost
U svojoj obitelji također ulažem puno truda u odgoj djece, jer vjerujem da je najvažniji korak u održivosti obrazovanje budućih generacija. Djecu podučavam o važnosti ekološkog ponašanja, kao o nečem veoma važnom. Sve znaju o razvrstavanja otpada, štednji energije i vode te zaštite okoliša. I žalost me uhvati kad vidim kako su neki odrasli u tome potpuno nemarni, kao da nemaju pojma, da život i sudbinu svoju i tuđu troše u 21. stoljeću. Kroz zajedničke aktivnosti poput sadnje drveća, nastojim djeci primjerom pokazati koliko je važno čuvati i obnavljati prirodu.
Za održivu poljoprivredu
Na razini prehrambenih navika, sve više se okrećem lokalnim proizvođačima i lokalno proizvedenoj hrani, podržavajući tako održivu poljoprivredu i smanjujući potrebu za transportom hrane na velike udaljenosti. Kupujem voće i povrće od lokalnih poljoprivrednika, čime smanjujem okolišni otisak svog života i podržavam domaće proizvođače. Ujedno pazim na štednju vode, pri čemu ne ostavljam slavinu otvorenom i uvijek odmjerim potrebnu količinu vode, bilo za kuhanje, bilo za pripremu toplih napitaka (čaja, kave, kapučina).
Osobni doprinos kao dio zajedničkog cilja
Smatram da svaka mala promjena ostvaruje utjecaj. Moje osobne odluke i navike postale su 100% usmjerene prema zaštiti prirode i održivosti. Svjestan sam da svaki primjer – pa i moj – može inspirirati druge da prepoznaju važnost odgovornog ponašanja i da tako doprinijeti očuvanju planete za buduće generacije. Vjerujem da samo kroz zajednički napor, ali i djela svakog pojedinca, možemo napraviti stvarnu promjenu.
Zadovoljan sam napretkom koji sam postigao u 2024. godini, ali sam također svjestan da uvijek postoji prostor za daljnje poboljšanje. Moje će osobne eko-navike i dalje evoluirati; smatram da održivost nije jednokratna odluka, već stalni proces koji zahtijeva promjene, unapređenja i prilagodbe, onako kako je u čitav ljudski život prilagodba, traženje najboljeg, unutarnji rast.
U Koprivnici, 10. prosinca 2024.
Matija Hlebar, stručnjak za održivi razvoj
DOBRA HRVATSKA
Prosinac, 2024.
www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.