Obilježavamo Europski tjedan održivog razvoja – proljeće 2016

Europski tjedan održivog razvoja održava se svake godine od 30. svibnja – 5. lipnja. diljem Europe s ciljem poticanja i bolje vidljivosti aktivnosti, projekata i događanja koja promiču održivi razvoj.

Ovogodišnji ETOR posvećen je Globalnim ciljevima održivog razvoja koje je usvojila Organizacija ujedninjenih naroda u prosincu 2015.

Aktivnosti koje obično ovu manifestaciju osvješćivanja i podrške održivom razvoju mogu biti različite: konferencije, izložbe, sajmovi, filmske projekcije, aktivnosti u zajednici, održive poslovne inicijative i obrazvoni projekti.

U inicijativi su prošle godine sudjelovale 29 zemlje s 4.116 aktivnosti, a u Hrvatskoj je organizirano 22 događanja.

Udruga ODRAZ – održivi razvoj zajednice koordinator je ovih aktivnosti u Hrvatskoj.

Za sudjelovanje na Europskom tjednu održivog razvoja tradicionalno se javljaju javna tijela i agencije, istraživačke organizacije, obrazovne istitucije, muzeji, zaklade, udruge i poduzeća kao i pojedini građani, ako predložena aktivnost, događaj ili projekt promiče održivi razvoj i ako nije profitno orijentiran.

http://www.odraz.hr/hr/novosti/odraz-ove-vijesti/otvorene-prijave-za-europski-tjedan-odrzivog-razvoja-2016

 

Svjetski događaj u New Yorku – potpisivanje Pariškog sporazuma o klimi

U petak, 22.04.2016. na Dan planete Zemlje, u središtu Ujedinjenih Naroda u New Yorku održana je ceremonija potpisivanja Pariškog sporazuma o klimi.

Povijesni dan za čovječanstvo!

Tom prigodom je 175 država potpisalo Pariški sporazum, što predstavlja najveći broj država koje su potpisale jedan multilateralni sporazum na sam dan kada je potpisivanje otvoreno. Nakon potpisivanja, državnici i vlade su se sastajali kako bi iznijeli svoje nacionalne stavove u odnosu na ratifikaciju sporazuma i okvirni plan politika i akcija vezanih za klimatske promjene. Istoga dana održano je i posebno događanje na visokoj razini na temu: Sljedeća razina djelovanja: realizacija vizije Pariškog sporazuma.’ Hrvatsku je predstavljala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Pariški sporazum usvojilo je svih 196 država potpisnica UN-ove konvencije o klimatskim promjenama na Konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 12. prosinca 2015. Ovim sporazumom su se države obvezale raditi na ograničavanju globalnog zatopljenja na manje od 2 stupnja Celzijeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje, dok je cilj ograničenje zatopljenja na manje od 1,5 stupnja.

Više o Pariškom sporazumu 2015 u našoj rubrici DOP i Održivi razvoj.

Izvori:

http://www.un.org/sustainabledevelopment/climatechange/

http://newsroom.unfccc.int/paris-agreement/

 

Holcim: Drugačiji darovi, razmišljajući na društveno odgovoran način

Načela društveno odgovornog poslovanja kao ključna opredjeljenja u Holcimovu poslovanju potaknula su vodstvo poduzeća na novo razmišljanje: kako svojim odlukama dati nov poticaj malom hrvatskom poduzetništvu?

Godine 2007. dolazi se na ideju „drugačijih božićnih poklona“. Naime, u prosincu svake godine poduzeće kao i mnoga druga daruje svoje zaposlenike, kooperante i partnere. Te se godine pošlo razmišljati šire – zašto ne napraviti nešto šire korisno, mimo ljudi koji će darove dobiti? Započeta je poslovna suradnja s malim hrvatskim poduzetnicima, obiteljskim gospodarstvima koja je trajala iz godine u godinu – otkupljivani su njhovi proizvodi, svaki drugačiji i poseban, da bi postao „Holcimov božićni dar“. Odluka o izboru dara u postupku nabave morala je uvažavati tri kriterija:

  1. Dar mora biti hrvatski proizvod! U Holcimu su to popratili riječima: „Kako su i svi naši proizvodi, cement, beton i agregat potpuno hrvatski proizvodi, u ovoj sveopćoj krizi proizvodnje odlučili smo i na taj način podržati hrvatske proizvođače.”
  2. U proizvod mora biti uloženo dosta truda i rada! „I mi u Holcimu ulažemo puno rada u proizvodnju naših proizvoda pa rad poštujemo, posebno onaj fizički i stvaralački!“
  3. Orijentacija na male proizvođače i udruge! Holcimovci su kazali: „Želimo dati svoj doprinos razvoju malog poduzetništva u Hrvatskoj.”

Važnost ove inicijative prepoznali su jednako i Holcim i dobavljači i na najbolji mogući odgovorili zadatku pred kojim su se našli.

Navedenim načinom odabira darova Holcim je zadovoljio ciljeve:

  • Osigurani su lijepi darovi za zaposlenike, suradnike i partnere.
  • Potpomognuto je malo obiteljsko gospodarstvo u Hrvatskoj
  • Trudom kojeg je Holcim uložio u odabir i dobavu takvih darova pokazano je poštovanje i briga prema primateljima.

OPG Plesničar koji je u ovom projektu  2011. Holcimu bio partner  isporučio je poljoprivredne proizvode-darove i osigurao sebi koristi:

  • Prodane su cjelokupne zalihe proizvoda
  • Među primateljima poklona proširen je dobar glas o obiteljskom gospodarstvu i time stečeni novi potencijalni kupci,
  • OPG Plesničar nakon ove suradnje podiže nove nasade i širi poslovanje.

Holcimov čin može u ovom slučaju izgledati nevelik, no neosporno je da te godine promijenio život jednog poduzetnika. Vjerujući u koncept društveno odgovornog poslovanja, Holcim šalje jasnu poruku javnosti pa i drugim poduzećima da ga slijede – da i sami u poslovanju kreativno i odgovorno razmišljaju. Mogli su se odlučiti za uvezenu robu iz Kine, ne bi bili ni prvi ni posljednji. Sigurno bi smanjili izdatak za dobavu božićnih poklona, uštedjeli bi i dodatni trud kojeg su uložili u biranje najprikladnijeg malog poduzetnika za budećeg dobavljača. Vrlo vjerojatno uštedjeli bi i vrijeme i sve bi bilo ranije gotovo! No krajnji cilj Holcima u ovome bio je: poslovati na načelu društvene odgovornosti. Rješavajući jednu „običnu“ poslovnu potrebu – dobavu poslovnih darova na društveno odgovoran način, postignut je viši cilj i bilo je puno više zadovoljnih.

(Tekst je uz uredničku obradu preuzet iz Zbire studija slučajeva društveno odgovornog poslovanja, Mislava Ante Omazića i suradnika, 2012. Izvorni članak o ovom primjeru napisale su Ana Sudar i Kristina Jelečki – studentice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.)

 

Julija Škoro, voditeljica komunikacija i marketinga, Holcim (Hrvatska) d.o.o.

 

Rockwool: Program obrazovanja – Jedna od 7 latica

“Samo zato što nije morao prodavati sladoled
… mogao je cijelo ljeto učiti i posvetiti se znanosti. Upravo je pozvan u London na daljnje usavršavanje.”

Izgovorila je to profesorica Tihana Galinac Grbac s Odjela računalstva na Tehničkom fakultetu u Rijeci tog dana kad je posjetila našu tvornicu u društvu našeg stipendista Jeana. Razgovarali smo o mogućnostima daljnje suradnje, i jedni i drugi svjesni činjenice koliko je presudno povezivanje industrije sa sektorom obrazovanja i znanosti. Životno važno svima, pa i jednom mladiću.

I prije i tada znali smo koliko su naše stipendije bitne nadarenim studentima. No ipak, riječi profesorice posebno su nas nadahnule jer su bile jednostavna i izravna potvrda da radimo pravu stvar! Jean pripada iznimno nadarenim, sposobnim i marljivim studentima – intenzivno je učio cijele godine. Zadržati kontinuitet učenja i tijekom ljeta bilo je jako važno, ali i vrlo teško jer je valjalo istodobno i raditi da bi si osigurao prijeko potreban novac za studentski život. Zahvaljujući našoj stipendiji tog ljeta Jean nije morao raditi kao prijašnjih godina. Proveo je znanstveno istraživanje koje je rezultiralo odličnim diplomskim radom. Rad je prezentirao na prestižnoj međunarodnoj konferenciji u Londonu gdje je bio vrlo zapažen i Jean je već tamo dobio poziv sa Sveučilišta u Hertfordshireu da im se pridruži; nakon razgovora postao je član istraživačkog tima i dobio stipendiju za pokriće troškova boravka.

Jean je tek jedan od 62 studenta i učenika koji su do sada dobili prestižnu ROCKWOOL-ovu stipendiju. Udruga eStudent dodijelila je tvrtki ROCKWOOL Adriatic nagradu Zlatni indeks koju već pet godina dodjeljuje tvrtkama s najvećim doprinosom visokom obrazovanju i profesionalnom razvoju studenata. Naša je tvrtka pobijedila u kategoriji “stipendije” u jakoj konkurenciji 56 tvrtki. U službenom svojstvu voditeljice korporativnih poslova i predstavnice Rockwoola tada sam rekla: “ Izravno priznanje studentske zajednice našim nastojanjima izuzetno nam je zadovoljstvo jer pokazuje stvarnu vrijednost koju nudimo mladima. Kroz naš program stipendiranja nastojimo poboljšati razinu studiranja u Hrvatskoj i nastavit ćemo to činiti u budućnosti, zahvaljujući i našim zaposlenicima, ali i našim predanim studentima.”

Sve je ovo u vezi s jednom većom slikom. Godine 2008. kreirali smo program društveno odgovornog poslovanja “7 latica Rockwoolova cvijeta” i do sada njime podržali 250 projekata lokalne zajednice u vrijednosti većoj od šest milijuna kuna. Svaka latica označava jedno područje u kojem smo aktivni: kulturu, ekologiju, sport, energetsku učinkovitost, unapređenje zdravlja, kvalitetu života te obrazovanje i znanost. Potprogram koji je dobio nagradu Zlatni indeks pripada latici “obrazovanje” i nosi naziv “Je li plava boja vaše latice?”

Naš novi natječaj nova je prilika za mnoge, sigurno i za nekoga novog Jeana.

Grupa ROCKWOOL sa sjedištem u Danskoj posluje u 35 zemalja. Tvornica kamene vune ROCKWOOL u Pićnu u Istri koja je s proizvodnjom započela 2008. jedna je od najvećih greenfield investicija u proizvodnju u Hrvatskoj. U modernu tvornicu u kojoj izravno i neizravno radi više od 400 radnika, uloženo je više od 100 milijuna eura. Više od 95% proizvodnje se izvozi, a kao sirovina se koristi hrvatski kamen.

Anđelka Toto-Ormuž, voditeljica korporativnih poslova, ROCKWOOL Adriatic d.o.o., 2015

 

17 ciljeva održivog razvoja – AGENDA UN 2030.

Kad jednom u budućnosti budu ostvareni  novi ciljevi globalnog razvoja, usvojeni 2015.,  bit će to sreća za čovječanstvo, sve narode i svakog čovjeka!

Na konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanoj u New Yorku 25.  rujna 2015., 150 svjetskih čelnika usvojilo je novi Program globalnog razvoja do 2030. (Agenda 2030.) u okviru kojeg je doneseno 17 ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals – SDG).

Ujedinjeni narodi (UN) glavno su globalno tijelo za kreiranje smjernica održivog razvoja. Agenda  2030.  je  globalni  sporazum  kojim  se  utvrđuje univerzalni, sveobuhvatni program djelovanja za sve zemlje uključujući njihove nacionalne politike. Usvojen je nakon  trogodišnjeg procesa konzultacija, u kojem su bile zastupljene sve društvene skupine na svim razinama. Program se nastavlja na osam Milenijskih razvojnih ciljeva (Millennium Development Goals – MDGs) za koje su se države članice Ujedinjenih naroda obvezale da će ostvariti do 2015. godine, ali i na druge dokumente (npr. zaključke Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio + 20 i Konferencija o financiranju razvoja).

Usvajanjem Milenijskih ciljeva razvoja 2000. godine, postignut je napredak, ali potrebno je napraviti još mnogo toga. Agenda 2030. je veoma ambiciozna: ideja vodilja je ne samo smanjiti već i iskorijeniti siromaštvo, te uključuje visoke rezultate u zdravstvu, obrazovanju i ravnopravnosti spolova. Ti su ciljevi univerzalni i primjenjivi u svim zemljama i kod svih ljudi. Agenda također uključuje i pitanja koja nisu bila dio Milenijskih ciljeva razvoja kao što su klimatske promjene, održiva potrošnja, inovativnost te važnost mira i pravde za sve. U ovom smislu je potpisivanje Pariškog sporazuma vrlo važno za ostvarivanje ciljeva.

Europska unija se obvezala kako će raditi na provedbi Agende 2030. unutar EU-a (npr. budućim inicijativama EU-a, među ostalim, strategijom kružnog gospodarstva koja  je usmjerena na promicanje održivih modela proizvodnje  i  potrošnje)  te  u  okviru  vanjskih  politika  EU-a  podržavanjem  provedbe ciljeva u drugim zemljama, posebno onima kojima je to najviše potrebno.

Ciljevi održivog razvoja imati će svoje mjerljive pokazatelje i podciljeve u  okviru alata  za  upravljanje,  koji  će  pomoći zemljama  pri  razvoju  strategija  i  alociranju  potrebnih sredstva kao i za mjerenje napretka prema održivom razvoju, ali će pomoći i u definiranju odgovornosti svih dionika za postizanje tih ciljeva.


Aplikacija AWorld – podrška pojedincima, tvrtkama i organizacijama prema ciljevima održivosti


Globalni ciljevi za održivi razvoj

Cilj 1. Iskorijeniti siromaštvo svuda i u svim oblicima

Cilj 2. Iskorijeniti glad, postići sigurnost hrane i poboljšanu ishranu te promovirati održivu poljoprivredu

Cilj 3. Zdravlje – Osigurati zdrav život i promovirati blagostanje za ljude svih generacija

Cilj 4. Osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje te promovirati mogućnosti cjeloživotnog učenja

Cilj 5. Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojke

Cilj 6. Osigurati pristup pitkoj vodi za sve, održivo upravljati vodama te osigurati higijenske uvjete za sve

Cilj 7. Osigurati pristup pouzdanoj, održivoj i suvremenoj energiji po pristupačnim cijenama za sve

Cilj 8. Promovirati uključiv i održiv gospodarski rast, punu zaposlenost i dostojanstven rad za sve

Cilj 9. Izgraditi prilagodljivu infrastrukturu, promovirati uključivu i održivu industrijalizaciju i poticati inovativnost

Cilj 10. Smanjiti nejednakost unutar i između država

Cilj 11. Učiniti gradove i naselja uključivim, sigurnim, prilagodljivim i održivim

Cilj 12. Osigurati održive oblike potrošnje i proizvodnje

Cilj 13. Poduzeti hitne akcije u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica

Cilj 14. Očuvati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse za održiv razvoj

Cilj 15. Zaštititi, uspostaviti i promovirati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama, suzbiti dezertifikaciju, zaustaviti degradaciju tla te spriječiti uništavanje biološke raznolikosti

Cilj 16. Promovirati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj, osigurati pristup pravdi za sve i izgraditi učinkovite, odgovorne i uključive institucije na svim razinama

Cilj 17. Ojačati načine provedbe te učvrstiti globalno partnerstvo za održivi razvojbioraznolikost i ciljevi održivog razvoja

Zdrava biosfera, s bogatom bioraznolikošću i funkcionalnim ekosustavima, temelj je za postizanje društvenih i gospodarskih ciljeva održivog razvoja. / Izvor: Stockholm Resilience Center

Pregled naših članaka po:

 

Izvori:
MVEP
UNDP
Odraz

Održivo putovanje: Kako putovati na odgovoran način

Foto: Hermann Traub / Pixabay

Oduvijek se putovalo. Prije su to činili putnici, a zadnjih stotinjak godina pojaviše turisti. Putnika je bilo srazmjerno malo, a turista je masa. Ali, to nije najvažnija razlika. Putnik se stapa sa odredištem, uvažava ga, iskazuje mu čast, putujući uči i mijenja se… na putu nalazi prijatelje. Putnik putuje relativno sporo. S druge strane turist kreće na put da bi, protrčao svijetom, pogledao, zabavio se, ne unoseći se. Želi izvući mnogo i najviše za malo novca i vremena, što je zapravo neuhvatljivo; „turistički način“ to naime ne pruža.
Kaže se: „Putnik vidi ono što vidi, turist vidi ono što mu je cilj putovanja“. Iz putovanja najviše dobrobiti izvlači onaj odavno poznati tip putnika-hodočasnika. Transformacija turista natrag u putnika je velik izazov, promjena u nama iznutra. Kad se odlučimo za turizam na odgovorni način, učinili smo mnogo za bolji svijet i sebe. Izravno sudjelujemo u održivom razvoju.

Zašto putujemo? Postoje brojni razlozi zašto putujemo. Oni naglašeno plemeniti, pozitivni, a važni za održivi turizam o kojem ovdje govorimo su: rast i učenje, želja za zbližavanjem s različitim, potraga za autentičnosti, želja za samospoznajom i transformacijom, pomaganje, dobročinstvo, heroizam, želja za stvaranjem smislenih veza. U današnje doba kad se sve granice brišu, opet postajemo nomadi, a cijeli svijet naš dom. Brinemo zanj uživajući u njemu!

Odluka o putovanju – gdje, čime, kako? Savjet zlata vrijedan jest: manje je više! Što manje destinacija i lokaliteta, to možemo očekivati više. Smanjivanjem broja odredišta i usporavanjem putovanja mijenjamo karakter puta, a time i vrste dobitaka. Ako u jedno putovanje natrpamo previše zemalja, gradova, mjesnih atrakcija, vjerojatno propuštamo doživjeti puninu ijednog od toga. Dobro je izabrati onoliko odredišta koliko ih možemo pošteno upoznati. Umjesto da u tri tjedna godišnjeg odmora posjetimo tri zemlje, možemo izabrati jednu zemlju, a drugu (druge) ostaviti za narednu priliku. „Siđi/ uđi“ koncept putovanja, kakve često nalazimo kod krstarenja brodom ili autobusom već su i zamišljena kao niz instant-posjeta nečemu, 15 minuta, sat, dva. Osuđena su na površnost, priječe širu informaciju i doživljaj.
Ali ne moramo uvijek pošto-poto istraživati svijet počevši od dalekih krajeva. Ponekad možemo putovati i blizu svog doma i doživjeti puno radosti. Što sporije, to bolje! Što se sporije krećemo to ćemo bolje upoznati svijet. Putujući samo avionima i modernim autocestama možemo putovati, a pritom ne vidjeti ništa. Izbor prijevoza može jako utjecati odluku o putovanju. Naravno, ne može se bez aviona, ali možda možemo s njima putovati rjeđe, s manjim brojem slijetanja/ uzlijetanja. Pokušajmo kretati se sa kombiniranim sredstvima. Bolje putovati vlakom nego avionom, čišće je putovati autobusom ili brodom nego automobilom. Podsjećamo, promet je treći uzrok globalnog zatopljenja. Apsolutni pobjednik u obliku kretanja je – hodanje. Ono omogućuje i najjače stapanje sa okolinom, najviše doživljaja, „beskraj“ vremena za promišljanje, učenje i promjene, zdravlje. Ubacimo hodanje negdje u svoj program! „Kad sam prvi put putovao kroz Siriju biciklom u svakom selu ljudi su nam mahali i pozivali nas na čaj. Kad sam na drugom putovanju tim istim cestama prošao autobusom, nitko me nije ni pozdravio“, iskustvo je Rastuharovo.
Ako idemo posredstvom agencije, bolje je birati male kompanije koje rade izravno s lokalnim stanovnicima. Krećemo li u vlastitom aranžmanu, možemo pomoću interneta i foruma sve organizirati izravno s mještanima i lokalnim tvrtkama – tako možemo dogovoriti smještaj u malim hotelima, unajmiti vodiče, potražiti turističke aranžmane (safarije, znamenitosti) – sve to da bi lokalni ljudi imali više koristi od našeg putovanja. Agencije treba upitati jesu li upoznate s načelima održivosti i što one čine da naše putovanje bude održivo i odgovorno. No i one već često zloupotrebljavaju to samo kao etiketu, da privuku više klijenata. Provjerite ono što vam kažu. (nastavak na strani …)

Što na putu vidimo i doživljavamo

Druženje s ljudima i mjestima različitih kultura spada u najveće radosti putovanja. Domaćinima treba iskazivati čast, više uvažavati njihov način života negoli ga komentirati, podcjenjivati. Mi smo gosti i trebamo se prilagoditi. Američki pisac James Michener rekao je: „Ako odbijate hranu, ignorirate običaje, plašite se njihove religije i izbjegavate ljude, bolje vam je da ostanete doma.“ Jednostavno: kad smo u Rimu, trebamo se ponašati kao Rimljani. To ne znači da se u svemu trebamo slagati s njima, ali ih i ne osuđivati. Dosta je da ih promatramo, dobro postavljamo pitanja i slušamo. Putovanje možemo iskoristiti da nešto naučimo, a posebno onu našu zapadnjačku naviku da sve znamo i da smo u svemu i uvijek u pravu . Želimo spoznavati i učiti. Ako uspijemo naše novo boravište razumjeti srcem, počinjemo doživljavati i jedno od čarobnih iskustava puta: iskustvo u kojem se rastapaju granice, isušuje ocean između milijardi ljudskih otoka i ukazuje dno koje nas sve spaja.
Dobro je ne tražiti uvijek za sebe „visoki zapadnjački komfor“, posebne povlastice. Ne „užasavati“ se onoga što nam je na raspolaganju. Mi smo u novom, drugačijem svijetu kojeg želimo istražiti, doživjeti, pa od standarda treba očekivati tek da je – solidan. Putnici koji se okrenu novom iskustvu, a ne samo uvjetima – dobivaju više.
Poštujmo lokalnu kulturu. Ako u neki hram domaćini ne ulaze u kratkim hlačama, onda je i nama tako bolje. Ako domaćini ne piju alkohol jer se to protivi vjeri, onda ćemo im iskazati čast tako da i mi ne pijemo u njihovoj nazočnosti. Suveniri i proizvodi koje kupujemo bolje da su lokalni no uvozni. Turisti su često ludi za „autentičnim“ suvenirima nasuprot onim izrađenima, ali to može biti krivo. „Jednom prilikom jedan je Dogon iz grobne pećine izvukao i ponudio mi na kupnju neku staru masku. Zamolio sam ga da je radije ostavi tamo gdje ju je uzeo“, zapisuje Rostuhar. Iako nam to može izgledati čudno – trebali bismo više vrednovati novoizrađene suvenire a ne stare originale. Tako domaćini čuvaju svoju kulturu i baštinu, istovremeno njegujući radne navike i umjetničke vještine.
Razgovarajmo s domaćim ljudima. Monografije i turističke vodiče treba čitati prije putovanja, ili ih čitati u prilikama kad nismo u dodiru s mjestom i domaćinima. Kad smo na licu mjesta, u kontaktu sa ljudima, držimo ih duboko u torbi.
Cjenjkanje je nekad dobro, a nekad nije – treba mu znati mjeru. Treba cijeniti rad lokalnog stanovništva utkan u neki suvenir ili uslugu. Cjenjkanje kod Arapa je čak i poželjno, a Papuance zbunjuje i vrijeđa.
U fazi planiranja nekih vrsta putovanja možemo razmišljati i o tome kako se uključiti u neki pozitivan projekt, primjerice da izdvojimo dio vremena za volontiranje.

A kad se vratimo…

A kad se vratimo s putovanja, imamo priliku zatvoriti puni krug. Ako smo na putu pronašli projekt koji bismo htjeli podržati, ideju koju bismo htjeli zakotrljati, nešto nam se svidjelo – najbolje da se tome posvetimo odmah, razmišljamo, zaključujemo i pričamo, pišemo blogove i članke. Uvijek i pritom propagirajući ideju održivog i odgovornog turizma. Širiti ideju i praksu tihe revolucije koja istinski mijenja čovjeka.

Održiva i odgovorna putovanja su uglavnom skuplja jer se većinom ne zasnivaju na masovnosti, površnim iskustvima i potplaćenoj radnoj snazi koja nam pruža usluge. No, ostavljaju nam puno više – već i na licu mjesta, a kamoli budućnosti. Čuvaju za nas i potomke ovaj lijepi svijet da ga možemo jednom kasnije sa zadovoljstom opet putujući živjeti.

Priredio Goran Tudor
**
Članak se temelji na knjizi “Degustacija slobode – zašto putujemo i kako time mijenjamo svijet“, Davora Rostuhara. Uz autorovo dopuštenje u pojedinim dijelovima je kraćen i prilagođen. Knjigu možete naručiti putem www.manager.hr.

Hrvatska na odličnom 22. mjestu liste GSCI za 2015.

Global Sustainable Competitiveness Index (GSCI) je međunarodna metoda kojom se svake godine ocjenjuje i rangira 180 država svijeta prema stupnju njihove održive konkurentnosti. SolAbility, neovisna ‘think tank’ skupina i konzultantska kuća za održivi razvoj izrađuje ovaj indeks od 2012. na temelju 106 kvantitativnih pokazatelja prikupljenih od Svjetske banke i UN-ovih agencija.

Rang lista za 2015. – Hrvatska 22.!

Hrvatska se je na indeksu za 2015. godinu našla na sjajnom 22. mjestu. Island se je drugu godinu zaredom našao na prvome mjestu, a četvrtu godinu zaredom na samom se vrhu nalaze skandinavske zemlje.

Vaneuropske zemlje koje su se našle među prvih 20 su Japan – 11. mjesto, Novi Zeland – 12. i Kanada – 16 mjesto. Kini pripada 25., Rusija 33., SAD 41., a Ujedinjenom Kraljevstvu 48. mjesto.

Održiva konkurentnost: Da sadašnje blagostanje ne ugrozi budućnost!

Održiva konkurentnost je sposobnost nacionalne ekonomije da generira i održava inkluzivno bogatstvo bez istovremenog smanjenja sposobnosti da zadrži i poveća sadašnje razine bogatstva u budućnosti. Ovo podrazumijeva da sadašnje razine bogatstva nisu pod rizikom nestajanja u budućnosti iz raznihrazloga: od prekomjerne eksploatacije prirodnih i ljudskih resursa, nedostatka inovativnosti za konkurentnost na globalnoj razini (npr. edukacije) ili diskriminacije, marginalizacije i eksploatacije segmenata društva.

Model održive konkurentnosti razvijen je na temelju integriranog pogleda na ono što karakterizira sadašnje i buduće stanje nacionalne ekonomije, za razliku od konvencionalnih metoda usporedbi država na temelju ekonomskih i financijskih pokazatelja (kao što je BDP), koji pokazuju trenutan ekonomski uspjeh, bez da se uzimu u obzir čimbenici današnjeg uspjeha a koji utječu i na budući potencijal rasta ili pada. Ovaj model inkorporira sve relevantne stupove održivog rasta i stvaranja nacionalnog bogatstva kao što su dostupnost prirodnog kapitala, efikasnost resursa, društvenu koheziju, razvojna usmjerenja vlade, inovacije i poslovne mogućnosti.

Temeljni stupovi modela održive konkurentnosti su:

  • Prirodni kapital: prirodni okoliš i klima minus (-) ljudska intervencija zagađenjem
  • Društveni kapital: mjere društvene kohezije, uključujući jednakost, zdravlje i blagostanje, javne usluge, kriminal i slobodu.
  • Upravljanje resursima: sposobnost prerade najviše vrijednosti postojećih resursa (prirodni, ljudski i financijski) uzevši u obzir energetsku efikasnost, vodu, materijale i intenzitet stakleničkih plinova
  • Održive inovacije: sposobnost sudjelovanja na globalnom tržištu kroz inovacije, bazirajući se na pokazateljima poput obrazovanja, istraživanja i razvoja
  • Upravljački kapital: zakonodavni okvir nacionalnog ekonomskog okvira, uključujući inovacije, korupciju, izloženost riziku i ekonomsku stabilnost.

Izvor:

The Global Index

Business between Profitability and Sustainability

Foto: Pixabay

It has commonly been thought and said that the main goal of a company is to make profit and increase its value. If this is so, then the ways of achieving those goals are irrelevant. Are they really irrelevant?

We are witnesses of excessive depletion of natural resources, climate change and a loss of biodiversity. Water, air, soil, light and noise pollution is increasing. We are also faced with the ignorance of human rights and income inequality. At the end the quality of life is worsening as well. The need of paradigm change from profitability to sustainability is self-evident. Sustainability is an integrative, holistic and long-term approach that advocates balance between economic, social and ecological dimensions of business, making companies responsible not only for monetary, short-term goals, but also for people and the planet. It is a known fact that many companies are mightier than numerous countries. But let us not forget that the reverse side of might is responsibility. Companies which choose the path of responsible business publish sustainable reports that reflect their efforts in respecting social and ecological business dimensions.

Companies in Croatia accept this new understanding of business more and more. According to research results, they are aware of an increasing importance of social and ecological consequences of business, and the trend of sustainable reporting is on the rise. Top management has the most important function in implementing the sustainable company policy. Research shows that successful companies have a prominent role in pioneering the paradigm change.

The aim of the paper is to raise awareness of sustainability in business, to reaffirm everlasting values such as respect of human rights and nature, to share examples from a small country, and to stimulate benchmarking and cooperation between international researchers.

  1. Introduction

The present times are characterised by the search for harmony.

The last century belongs to the era of quantity. The era of quantity is slowly being replaced by the era of quality. Harmony has three dimensions: harmony with ourselves, other people and with the environment.

Numerous pages have been written about profitability and different ways of achieving it. On the other hand, a lot of ink has been used to describe sustainability and its importance. Profitability encompasses a mono-dimensional perspective, monetary goals and a short term view, ignoring the consequences for society and the environment. Sustainability, on the other hand, is based on a holistic perspective, multi-dimensional goals and a long-term view, accepting the impacts of business activities on people and the planet. In this paper we want to explore the role of business between two opposite approaches, profitability and sustainability. With the results of empirical research we want to present the experience of companies in Croatia and stimulate wider research that could contribute to a shift in perspective from a mechanistic to a holistic paradigm.

  1. Theoretical background

For decades profit has been, and often still is, accepted as the main business goal that has to be maximised. Profit is defined as “… the excess of the selling price of the article or service being sold over the cost of providing it” and profitability is defined as “…the capacity or potential of a project or an organisation to make a profit… It is the best known measure of success in an enterprise“ (http://www.businessdictionary.com/definition/profit.html#ixzz3SSg4XmTN).

A strong influence on today’s understanding of profitability was made by the American economist and Nobel Prize winner Milton Friedman (1970), who wrote that “The social responsibility of business is to increase its profits”. Friedman argued that a company should have no ‘social responsibility’ to the public or society because its only concern is to increase profits for itself and for its shareholders and that the shareholders in their private capacity are the ones with social responsibility. Profit and profitability are still important and most common indicators of business success.

However, the most influential authors in the field do not agree on what business priorities are or should be. Michael Porter and his five forces analysis is a framework for industry analysis and business strategy development. He suggests industry-specific strategies for maximizing a competitive position and profitability. Jack Welch, one of the famous CEOs known as the youngest CEO at General Electric and author of several best-selling books, claimed that: “Productivity, efficiency, and profitability were the optimum words of the day.” (http://www.famousceos.com/profile-jack-welch-GE.php) Still, it is worth noticing that neither author talks about the impacts that a business activity has on the environment.

In contrast, there are thinkers who are looking beyond profits. For example, Drucker (1993) says: “The first and easily the most common sin is the worship of high profit margins …“. Fredmung Malik (2007) argues that: “For business management the conception of profit maximization is completely unacceptable. The conception of profit minimization helps, the question how much we have to earn to stay in the business in the future?” Hermann Simon, a well-known author of the book Hidden Champions (1996) said: “The more successful you are, the more important it is to maintain humility and modesty… stay more a hidden champion.”  With his words Simon shifted away from profit and market share orientation, advocating human and ethical values. In Corporate Social Responsibility (2005), Philip Kotler, one of the world’s foremost voices on business and marketing, and co-author Nancy Lee explain why charity is both good PR and good for business. Reinhard D. Sprenger as “Germany’s most widely read management-author” (Der Spiegel) and “Germany’s only management-guru, who really deserves this crown” (Financial Times Deutschland), pleaded in his book “Trust – The Best Way to Manage” (2004) that in business, nothing is more important than trust. No company can prosper without trust between management and employees, among colleagues and partners, and between the organization and the outside world. Trust is the single most important issue in management today, and the basis for every truly successful company.

Klaus Schwab, Professor of Business Policy at the University of Geneva from 1972 to 2002 and Executive Chairman of World Economic Forum (WEF) said in his opening speech to WEF in Davos 2015: “We are here to improve the sustain of the world.“ In 1998, Schwab and his wife founded the Schwab Foundation for Social Entrepreneurship, based in Geneva, Switzerland. He is also the author of several books. Since 1979, he has published the Global Competitiveness Report, measuring competitiveness not only in terms of productivity but also based on sustainability criteria.“More than ever, cooperative leadership among business, government and civil society is needed to re-establish sustainable growth and raise living standards throughout the world.“ (http://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-report-2014-2015)

Global corporate power is constantly rising. One of the key ideas in the book When corporations Rule the World written by David C. Korten (2009) is that all political, economic and civil barriers to the free rein of corporate interests have been removed and the result of this unhealthy power in corporate hands is ecological destruction, the loss of civil freedoms, the erosion of democracy and community disintegration. In a research study released in December 2000 by Sarah Anderson and John Cavanagh of the world’s 100 largest economic entities, 51 are now corporations and 49 are countries; according to their report from 1996 there were still 51 corporations out of the top 100 economies (http://www.corporations.org/system/top100.html)

With the process of globalisation came another important question: Who’s more powerful – Governments or Corporations? According to Anderson and Cavanagh, ”Two hundred giant corporations, most of them larger than many national economies, now control well over a quarter of the world’s economic activity…Wal-Mart-the number 12 corporation-is bigger than 161 countries, including Israel, Poland, and Greece. Mitsubishi is larger than the fourth most populous nation on earth: Indonesia. General Motors is bigger than Denmark. Ford is bigger than South Africa. Toyota is bigger than Norway… The most alarming finding is that as corporate concentration has risen, corporate profits have soared, yet workers and communities are getting a shrinking piece of the growing pie. Figures from Business Week chronicle the explosion of corporate profits and CEO pay between 1990 and 1995 in the face of stagnating workers wages. The newest State of Working America by the Economic Policy Institute also reinforces our findings: median family income fell over 1 percent a year between 1989 and 1994 after four decades of expansion.”

(https://www.globalpolicy.org/component/content/article/221-transnational-corporations/47211.html)

The rise of corporate power leads us to inequality and Thomas Piketty, Professor at the Paris School of Economics, the author of the best-selling book Capital in the Twenty-First Century (2013). He addresses the problem of wealth concentration and distribution, and wealth inequality which will increase in the future so he proposes redistribution through a progressive global tax on wealth.

However, theorise of corporate power includes the rise of responsibility as a reverse side of business. The recent world economic crisis encouraged incentives to strengthen corporate social responsibility. Thus, in addition to profit as an (economic) value, the need for simultaneous compliance with legal and moral values, both at the individual and social level, is now emphasized more than ever before. Humans create value for each other, and “business” is the name we have given that process. (Freeman at al., 2008) Neither ethics nor regard for natural systems is typically central to the way we think about business. “In a similar way, environmental considerations are frequently viewed as barriers to profitability. They are viewed as necessary evils, costs to be minimized, or regulations with which to comply…. Models and theories of business traditionally have been silent on the subject of the environment. Silence, however, is no longer an option in the face of society’s recognition of the potential environmental price of corporate profits.” (Freeman at al, 2008)

Maximizing profitability means at the same time ignorance of human rights and ignorance of the needs of future generations, thus reducing the quality of life and Life itself. There is already a discernible shift in popular attitude to favour improvements in the quality of life, opposed to amassing more quantities of assets, including money (Walter 1998). In fact; we are facing the change from economies of scale over economies of scope to economies of soul. Namely, a widespread idea of ‘economies of scale’, which includes increasing efficiency in the making of a product by producing more of it means that firms primarily focus on reductions in average cost (cost per unit) associated with increasing the scale of production for a single product type. Similarly, the concept of ‘economies of scope’ (Panzar &Willig 1981) refers to lowering average costs for a firm in producing two or more products. Nowadays, however, the business environment has undoubtedly changed. Therefore, the role of the companies has changed in that companies have become an indispensable part of social life. This has fostered the revitalisation of the concept of the ‘economies of soul’. Actually, a soul economy is not a very new perspective. Tracing a seismic shift in American social thought, Jeffrey Sklansky (2002) wrote the book “Soul’s Economy: Market Society and Selfhood in American Thought, 1820-1920” offering a new synthesis of the intellectual transformation entailed in the rise of industrial capitalism. As early as in 1922, Rudolf Steiner wrote the book “Soul Economy, Body, Soul, and Spirit in Waldorf Education”, trying to integrate and to balance material and immaterial perspectives.

‘The Economy of the Soul means rational choice and moral decision-making. It means fair trade market and community. It means absence of child labour. It means respect for the people, animals, and Life in general. In short, it means balance between short- and long–term perspectives, balance between visible and invisible success. It is becoming obvious that a business does not have to damage the employee, the environment or nations. In addition, it is worth reminding ourselves that it is not business itself that is bad; it is an individual’s greed. Business can be practiced with the heart and soul. Manfred A. Max-Neef, (2011) the winner of Right Livelihood Award in 1982 known as the Alternative Nobel Prize stresses: “And this entire crisis is the product of greed. Greed is the dominant value today in the world. And as long as that persists, well, we are done.”Corporate ethics have been profoundly corrupted by the neoliberal cult of greed. In his provocative book “The Corporation – The Pathological Pursuit of Profit and Power ….” (and movie of the same title), Professor Joel Bakan (2005) argues that the corporation is like a psychopath. Bakan’s book is a brilliantly argued account of the corporation’s pathological pursuit of profit and power. He proposes a variety of reforms that he believes will restore the balance of power from corporations back to the people.

Looking at money and profitability as main business goals we are indeed facing the consequences of such mono-dimensional and very narrow view. Namely, there is a very high human and natural (environmental) price of corporate profit. The consequences of irresponsible business activities are shown in global warming, climate change, decrease in biodiversity, water, air, soil, light, noise, thermal and visual pollution (http://www.sustainablebabysteps.com/kinds-of-environmental-pollution.html) that we confront daily. It is therefore becoming obvious that we need a paradigm change. “Should a company aim at maximizing current profits? No! ….. A company that is short-run profit-driven will not make long-run profits. The Navajo Indians are smarter. A Navajo chief does not make a decision unless he has considered its possible effects on seven generations hence.” (Kotler, 2011)

As the opposite approach to the narrow-view of profit seeking and its broad consequences, there is sustainability as a holistic concept.  Sustainable development has been defined in many ways, but the most frequently quoted definition is from Our Common Future, also known as the Brundtland Report (1987): “Sustainable development is development that meets the needs of the present without compromising the ability of future generations to meet their own needs. It contains within it two key concepts:

  • the concept of needs, in particular the essential needs of the world’s poor, to which overriding priority should be given; and
  • the idea of limitations imposed by the state of technology and social organization on the environment’s ability to meet present and future needs.”

Ensuring environmental sustainability is one of the eight Millennium Development Goals (MDGs) promoting integration, among other things, of the principles of sustainable development into country policies and programmes to reverse the loss of environmental resources (http://www.un.org/millenniumgoals/).

A sustainable development mindset includes a chain of new terms and activities: Ethical consumerism as the intentional purchase of products and services that the customer considers to be made ethically, i.e. with minimal harm to or exploitation of humans, animals and/or the natural environment. Ethical consumerism is practiced through ‘positive buying’ in that ethical products are favoured, or, ‘moral boycott’s negative purchasing and company-based purchasing, while green brands are products that identify themselves as ethical. Fair trade is an organized social movement and market-based approach that aims to help producers in developing countries to make better trading conditions and promote sustainability. The movement advocates the payment of a higher price to producers, as well as higher social and environmental standards. Social Business and social enterprise are recent terms and fields, where Muhammad Yunus, deserves to be mentioned. He is a social entrepreneur, banker, economist and civil society leader who was awarded the Prize in 2006 for founding the Grameen Bank and pioneering the concepts of microcredit and microfinance. These loans are given to entrepreneurs too poor to qualify for traditional bank loans. This shows us that there are alternative ways of finance. It is an example that not only profit counts, people are important too, especially poor people. Corporate social responsibility, corporate accountability, corporate citizenship, corporate sustainability, Triple Bottom Line, Global Reporting Initiative GRI, sustainable reporting, integrative reporting etc. are new terms within the framework of sustainable development.

The idea of sustainable development is becoming visible in sustainable reporting as well. For instance, P&L statement is a common obligatory company’s report while a sustainable report is voluntary and focused on presenting the organization’s performance in the wider context of sustainability. Sustainable reporting, integrative reporting, global reporting initiatives, triple bottom line and other similar reporting initiatives, principles and standards that integrate reports on financial, social and environmental business activities, have gained more and more attention recently and are becoming increasingly implemented as well.

It is obvious that social and environmental prices of business activities are very high. We have the right to require from companies to behave responsibly toward people, nature and planet as a whole. This brief theoretical background has illustrated the urgent need to shift the paradigm from profits as a mono-dimensional monetary business goal, to multi-dimensional and long-term business goals which ensure a balanced outlook and integrate economic, social and environmental aspects of business activities.

  1. Business practice in Croatian companies

In our empirical research we have explored the orientation of Croatian companies, looking for the answer to the question where they are on the profit – sustainability scale. In this paper we are presenting institutional support to sustainability in Croatia and the results of several empirical studies, reflecting business priorities and sustainability.

Croatian Business Council for Sustainable Development, established in 1997 as a non-profit organisation, gathers 36 company members and collaborates with World Business Council for Sustainable Development – WBCSD. It promotes responsible and sustainable business through workshops, conferences and other events and activities. Together with the Faculty of Economics and Business Zagreb, and the Croatian Association for Sustainable Development (with 235 members) Croatian Business Council for Sustainable Development organised in 2014 the 6th National Conference on Social Responsible Business where eight companies of different sizes according to eight criteria got ‘Index DOP’ award for their sustainability activities and efforts.

Empirical research studies prove there is a shift in Croatian companies which apart from profitability, show social and environmental orientation as well (Osmanagic Bedenik at al, 2010). The sample of 900 companies (return rate 8.8%) showed that top business priorities in Croatia are reducing operative costs (74%), increasing sales (73%), remunerating claims (73%) and satisfied customer (72%), while environmental protection (41%) and society benefits (37%) are at the bottom of their priorities. The most frequent attitude can be described as follows:”We are focused on the economic aspect of business, even though we are aware of the social and environmental aspect” (33%). Companies in Croatia are aware of the benefits that the company obtains through promotion of corporate responsibility practices. That is why they gave the highest rate to brand strengthening (4.1 on the scale from 1-5) and strengthening company image and influence (4.1 on scale 1-5) as benefits arising from corporate responsibility practices. Croatian companies are mostly aware of the requirements of triple bottom line reporting and therefore adhere to it (47%) while 30% of companies in our sample are not familiar with triple bottom line reporting. Those results illustrate the slow process of reorientation of Croatian companies toward business responsibility and sustainability.

Applying the same methodology in the issue of how companies treat sustainability, we obtained results from companies in Austria, Greece and Poland, too.(Rausch et al, 2013) Satisfied customer (highest in Greece with 90%, lowest in Poland with 60%) and satisfied employee (highest in Greece 78% and lowest in Austria with 48%) are generally recognised as top priorities in companies. Similarly, in Croatian companies, the most frequent attitude toward CSR and sustainable development is the economic aspect of business, even though they are aware of the social and environmental aspects (in Austria it is 50%, and in Greece 23%). In all four countries the role of top management was recognized as the most important in implementing the sustainable company policy (rate for Croatia 4.9 as highest and 4.3 for Poland as lowest, on the scale 0-5).

The presented results reflect companies’ focus on operational and financial business aspects, mainly short-term and monetary-oriented, although there is awareness of the need and importance of broadening the perspective toward its long-term, strategic and normative dimensions integrating social and environmental aspects. The top-management has the most important function in implementing the sustainable company policy.

In cooperation with International Performance Research Institute Stuttgart and other institutes from eleven European countries, we conducted research in Croatia in 2014 on sustainable reporting among top 50 companies selected according to the criterion of total revenue. Our aim was to explore the reality of sustainable reporting and to stimulate a wider use of it. According to our results for Croatia (Osmanagic Bedenik & Strugar, 2014) only 24% companies have a report on the social and environmental aspects of their business, and in 54% cases this information is available on the internet.  Sustainable reports include on average 41.25 pages, ranging from 110 pages (INA) to 3 pages (Petrokemija). The most common sustainability-related topics, according to the volume of pages in reports, are employees (7.25 pages on average), followed by environmental aspects (6.5 pages). At the very bottom are human rights and anticorruption with only 1.83 pages on average. In the creation of sustainable reports five companies implement internationally accepted GRI standards, while the remaining even companies applied their own standards of sustainable reporting.

  1. Conclusion

Current consumption and production levels are 25 percent higher than the earth’s sustainable carrying capacity, according to the Ecological Footprint Sustainability Measure, an independent measure based on United Nations statistics. If everyone in the world were to live like an average person in the high-income countries, we would need 2.6 additional planets to support us all. (http://www.un.org/esa/sustdev/csd/csd15/media/backgrounder_brundtland.pdf)

Is business destroying our planet? With the primary orientation on profit and profitability, ignoring social damage to labour, human rights, product responsibility, local community and causing environmental damage through energy, water, air, soil, biodiversity, effluents, emissions, etc. it seems that, yes, business does have a negative influence on people and the planet. Social and environmental prices for profitability are higher and higher. More and more authors and thinkers advocate humility, modesty, charity, trust, soul and spirit in business. We have seen that economies of soul are based on the reaffirmation of everlasting values. It seems that the biggest responsibility for that situation lies in international companies which are bigger and mightier than numerous national economies, so that they are the first ones to take adequate greater responsibility for our planet.

Companies in Croatia are focused on operational and financial business aspects, according to our empirical research, but they are slowly taking steps toward sustainability. They are aware of its importance, of its long-term goals, which is why they have started to implement sustainable reporting. Successful companies have a prominent role in pioneering the change in the quality of business and life as well. Top management is recognized to have the most important role in accepting and practicing principles of sustainability. The future of sustainable business and sustainable reporting therefore depends on the cooperation of enterprises, stakeholders and government bodies.

This paper contributes to the current debate on the role of companies, providing new insight into the responsibilities of companies and sustainable development. At the same time, it illustrates various aspects of sustainable reporting in Croatian companies. Our aim is to stimulate international cooperation between scientists toward a better world.

References:

  • Anderson, S. Cavanagh,J. (2000) Top 200: The Rise of Corporate Global Power, Institute for Policy Studies, December 4th (http://www.corpwatch.org/article.php?id=377accessed on 26th February 2015)
  • Bakan, J. (2005) The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power, Paperback, Free Press
  • Drucker, P. (1993) Drucker on Management: The Five Deadly Business Sins. The Wall Street Journal. (http://www.wsj.com/articles/SB10001424052748704204304574544283192325934accessed on 21st February 2015)
  • Freeman, R.E., York, J.G., Stewart, L. (2008) Environment, Ethics and Business, Business Roundtable Institute for Corporate Ethics, Bridge Papers, p.3
  • Friedman, M. (1970) The Social Responsibility of Business is to Increase its Profits, The New York Times Magazine
  • Friedman, M. (1962) Capitalism and Freedom, University of Chicago Press
  • Kotler, Ph., Lee, Nancy, (2005) Corporate Social Responsibility: Doing the Most Good for Your Company and Your Cause, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey
  • Kotler, Ph. (2003) Marketing insights from A to Z: 80 Concepts Every Manager Needs to Know, Wiley Malik, F. (2007) Management, Das A und O des Handwerks, Frankfurt/Main, Campus
  • Max-Neef, M., Smith, P.B. (2011) Economics Unmasked: From Power and Greed to Compassion and the Common Good, UIT Cambridge
  • Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future (1987)  http://www.un-documents.net/our-common-future.pdf , accessed on 22. February 2015
  • Panzar, J.C, &Willig, R.D. (1981) Sustainability Analysis, Economies of Scope, The American Economic Review, Vol. 71, No. 2, Papers and Proceedings of the Ninety-Third Annual Meeting of the American Economic Association (May, 1981), American Economic Association, pp. 268-272
  • Osmanagic Bedenik at al, (2010) Kontroling između profita i održivog razvoja, Zagreb, M.E.P.
  • Osmanagic Bedenik, N. & Strugar, I. (2014) Sustainable reporting – Evidence from Croatia, The Eurasia Business and Economics Society (EBES) Conference, Barcelona
  • Porter, M. E. (1980) Competitive Strategy: Techniques for Analyzing Industries and Competitors, New York: Free Press
  • Rausch, A., Osmanagić Bedenik, N., Fafaliou, I., Labaš, D., Porada-Rochon, M. (2013) Controlling and Sustainability: Empirical Evidence from Europe. // Zagreb international review of economics & business. XVI (2013), 1; pp.37-63
  • Simon, H. (1996) Hidden champions : Lessons from 500 of the world’s best unknown companies. Boston (Mass.): Harvard Business School Press
  • Sklansky, J. (2002) The soul’s economy: market society and selfhood in American thought, 1820-1920, The University of North Carolina Press
  • Sprenger, R.D. (2004) Trust – The Best Way to Manage, Paperback, Cyan Books
  • Walter E. H. (1998) Needed: Change In Business Priorities, Bank of America (Retired) – Hoover Institution, July 1998, p.1.
  • Welsh, J. Famous CEO’s (http://www.famousceos.com/profile-jack-welch-GE.php, accessed on 23rd February 2015)
  • http://www.sustainablebabysteps.com/kinds-of-environmental-pollution.html, accessed on 21st February 2015)
  • http://www.businessdictionary.com/definition/profit.html#ixzz3SSg4XmTN, accessed on 22nd February 2015)
  • http://www.famousceos.com/profile-jack-welch-GE.php, accessed on 22nd February 2015)
  • http://www.un.org/millenniumgoals/ accessed on 21st February 2015
  • https://www.globalpolicy.org/component/content/article/221-transnational-corporations/47211.html, accessed on 27th February 2015
  • http://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-report-2014-2015 accessed on 27th February 2015,
  • http://www.corporations.org/system/top100.html accessed on 27th February 2015

Nidzara Osmanagic Bedenik, PhD

Faculty of Economics and Business

University of Zagreb, Croatia

nosmanagic@efzg.hr

 

Poslovanje između profitabilnosti i održivosti – Nekad, Sada, U buduće!

Foto: Nattanan Kanchanaprat / Pixabay

Uobičajeno se nekad smatralo, a čuje se to negdje i danas, kako je glavni cilj poslovanja poduzeća ostvarenje profita i povećanje vrijednosti poduzeća. Ne vrijedi to više.

Jer ako je tome tako, tada su nevažni načini ostvarivanja tih ciljeva. Jesu li zaista nevažni? Ima mnogih načina: onih s onu stranu zakona, pa zakonski dopuštenih, a i onih etičnih, a iznad svih se nameću oni po naš svijet i Planet, oni održivi. Dakle, polazna teza više ne stoji, niti je primjerena dostignućima današnje znanosti i društva.

Svjedoci smo pretjeranog trošenja prirodnih resursa, klimatskih promjena i gubitka bio raznolikosti. Zagađenost vode, zraka, zemlje, svjetlosno zagađenje te zagađenje bukom se povećavaju. Također, suočavamo se sa zanemarivanjem ljudskih prava i nejednakošću prihoda. U konačnici, kvaliteta života se pogoršava. Potreba promjene paradigme od profitabilnosti prema održivosti postaje samorazumljivom. Održivost je integrativni, holistički i dugoročni princip koji zahtijeva ravnotežu između ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije poslovanja, čineći poduzeća odgovornima ne samo za monetarne, kratkoročne ciljeve, već također i za ljude i za planet. Poznato je kako su mnoge korporacije moćnije od brojnih nacionalnih ekonomija. No ne zaboravimo kako je odgovornost druga strana medalje moći. Poduzeća koja odabiru put odgovornog poslovanja objavljuju izvještaje koji odražavaju njihove napore u poštivanju socijalne i ekološke dimenzije poslovanja.

Poduzeća u Hrvatskoj sve više prihvaćaju ovakvo novo razumijevanje poslovanja. Prema rezultatima empirijskog istraživanja, ona su svjesna povećanja važnosti socijalnih i ekoloških posljedica poslovanja i trend izvještavanja o održivom poslovanju raste. Vrhovni menadžment ima najvažniju ulogu u primjeni politike poslovne održivosti. Istraživanje pokazuje kako uspješna poduzeća imaju istaknutu ulogu u poticanju promjene paradigme.

Namjera ovog rada povećanje svjesnosti o održivom poslovanju, ponovnoj afirmaciji vječnih vrijednosti poput poštovanja ljudi i prirode. Ovim radom se želi podijeliti iskustvo male zemlje te stimulirati benchmarking i suradnja s međunarodnim istraživačima.

  • Rad pod naslovom Business between Profitability and Sustainability koji elaborira navedenu temu iznijela je na 25th IBIMA Conference, Amsterdam, 7-8.svibnja 2015. prof. dr.sc. Nidžara Osmanagić Bedenik s Fakulteta ekonomskih znanosti Zagreb

Facebook možda zlorabi naše privatne podatke? Njemačke vlasti pokrenule istragu!

Foto: Dan Nelson / Unsplash

Društvene mreže, internetski pretraživači, kartičari, telekomunikacijski operateri, proizvođači računala… zahtijevaju našu unaprijednu suglasnost, ili je i ne traže, da smiju koristiti naše privatne podatke na „svoj način“.

I koriste ih, što je dovelo do toga da samo u samo 20-ak godina masovne primjene mobitela i interneta izgubili  značaj dio privatnosti i slobode. No, nismo na to pristali, niti smo to slobodno odabrali – naprosto, primorani smo monopolnim zahtjevom tipa: Uzmi ili ostavi! Želiš li postati dio društvene mreže, daj suglasnost!

Pokrenuta istraga protiv Faccebooka!

Njemačke vlasti od ove veljače istražuju Facebook zbog sumnje u zloupotrebu dominantnog položaja na tržištu, što je prva službena istraga takve vrste u svijetu s kojom je suočena ta društvena mreža. Savezni njemački ured za kartele sumnja da uvjeti o privatnosti te društvene mreže krše zakone o zaštiti podataka. Ured istražuje je li zbog tržišne dominacije Facebooka njegovi uvjeti o privatnosti predstavljaju zloupotrebu monopola.

Predsjednik ureda za kartele Andreas Mundt kazao je kako dominantne tvrtke na tržištu trebaju biti imati posebne obveze.  “Za internetske usluge koje se  financiraju od oglašavanja poput Facebooka, korisnički podaci su iznimno važni.“ Zbog toga je bitno ispitati jesu li potrošači dovoljno informirani o vrsti i opsegu prikupljenih podataka te načinima njihova budućeg korištenja. Istraga će se fokusirati na američko poslovanje Facebooka, kao i poslovanje njegovih njemačkih i irskih podružnica.
“Korisnici to teško mogu razumjeti i procijeniti opseg prihvaćenog ugovora “, navodi se u priopćenju saveznog ureda za kartele. “Postoji znatna sumnja u dopuštenost tog postupka, posebice prema važećem nacionalnom zakonu o zaštiti podataka. Ako se ustanovi veza između kršenja privatnosti i tržišne dominacije, to može predstavljati zloporabu iprema zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja”. Iz Facebooka poručuju kako su uvjereni da poštuju zakone i raduju se suradnji s uredom za kartele. Raduju?

Koliko će nam od sloboda i privatnosti ostati?

Odakle za mene toliki znaju?, pitamo se. Kojim to putevima do mene stalno dolaze nove ponude i nove reklame? Kome sam ja toliko blizak da zna sve o meni? Ne, ne laskajte si: niste važni kao čovjek već kao brojka koja bi nešto trebala kupiti.

Eto zato osjećamo nelagodu, dvojbu i sumnjičavi oprez kad god moramo potpisati suglasnost – da se moji podaci smiju koristiti „po pravilima“ Googla, Facebooka … Možda eventulna buduća presuda u Njemačkoj pomogne da se nekako i na vrijeme izvučemo iz ove nevolje,. Jednom kad se masovnije uvede mobitelno plaćanje, prijeti nam nestanak privatnosti i sloboda 100%. Zato neki kaži: „Nikad neću plaćati tim načinom! Nikad, dok se i zadnje novčanice budu primale u dućanima!“

Redakcijski članak, ožujak 2016.

 

NAJČITANIJE