Otkrivati sve te lijepe zakutke naše Hrvatske – to se radi baš s namjerom! Na kraju vidiš da se doista isplati! A daleka putovanja i „velike destinacije“ možemo spustiti na zasluženo mjesto „dopunskog programa“. Podastirem jedan jaki dokaz u nastavku – Čabar.
***
U studenom su brda i šarene šume možda najljepši. I u proljeće su najljepši, zelenkastim zakićeni. Kako to: sve stalno najljepše!? Znam … u prirodi je svugdje i uvijek najljepše!
Poodmakla jesen vrijeme je kad treba obilaziti područja naših nacionalnih parkova i parkova prirode. Prvih je 9, a drugih 12. Ali, danas je tema šira. Treba doći i do onih posebnih čudesnih kaleidoskopa, mjesta u skrivenim zakucima, u kojima ćete biti sretni i kad ste sami, u tišini i milini okupani, ili, svejedno, u društvu sa 40ak veselih prijatelja, kao što se meni zgodilo.
Na krajnjem sjeverozapadu Gorskog kotara, dosta udaljen od autoceste – Delnica, nalazi se grad Čabar. Zanimljiv i lijep, poseban, svatko će to osjetiti.

Čabar je onako planinski jedinstven, smješten unutar razapetih brda. Na maloj udaljenosti, uzbrdicom od središta mjesta, „zaronili“ smo u pravi planinski izvor – onaj rijeke Čabranke, odakle ona u velikim bijelim i bučnim skokovima počinje teći brzo niz strminu da bi već za 300-njak metara napustila grad prema 10-ak kilometara udaljenoj mami Kupi. Tu, s desne strane Čabranke je Čabar, a na lijevoj strani Slovenija. Prvi metri njezina spusta su impresivno lijepi, uokviruje ih poučna staza, mostić, a zatim počinju svetkovine: nailazite na (vjerojatno) jedino naše uzgajalište pastrva smješteno u toku brze rječice. Kako li pastrve takvo što vole. Dalje, nizvodno još živi jedna od najstarijih kovačnica u Hrvatskoj, od kraja 19.stoljeća; brza rječica pokreće veliko kolo i čekiće što omogućava donekle lakšu ručnu izradu poljskog alata, ograda… Bili smo unutra, sve je isto kao nekad: alati kojima kovač uobičajeno radi, tali, kuje… pa alati koje neki kovač nije dospio završiti, napola iskovana motika… Vlasnik, sijeda glava obitelji Urh, uradi nešto tek povremeno i ovako pokazno za posjetitelje. Pomislili smo: samo da vrijeme neupotrebe ne nagrize to staro zdanje, pouku vjekova.

Petar Zrinski je izabrao Čabar da tu sredinom 16. stoljeća izgradi svoj zamak, prvenstveno zbog gospodarskih interesa – drvne mase ima u izobilju, a tamo su bili i rudnici željeza. I osta taj dvorac uglavnom onakav kakav je bio, ali danas sa zanimljivijom i širom namjenom. Tu, kao i nekad Zrinski, stoluje i radi gradonačelnik i upravne službe Grada Čabra, kojem administrativno pripadaju četiri veća mjesta u okrugu, Gerovo, Prezid, Trešće i Plešce. Inače, čabarsko područje obuhvaća 28.205 hektara površine, od čega je preko 21.000 ha pod šumom, pa time ovaj kraj predstavlja najšumovitije područje u Hrvatskoj. No, po krilima dvokatnog zdanja smješteni su i Gradska knjižnica i Zbirka ruralne baštine te ono što nećete naći nigdje osim u većim gradovima: Čabar ima Muzej sa stalnim postavom slika čuvenog našeg slikara Vilima Svečnjaka, koji je svojih 50-ak vrhunskih slika, kolorom nabitih radova, donirao baš Čabru, iz zahvalnosti i u spomen na djetinjstvo koje je tamo proveo. Svakako vrijedi vidjeti izložbu. Ali polako, kao i sve u i oko Čabra.

Čabar ima i najmlađeg gradonačelnika u Hrvatskoj. I to ne rođenog tamo, niti ga je porijeklo vezalo. Mladi čovjek je iz Zadra redovito dolazio na hodanje, odmore, više puta u godini, s obitelju… i jednog dana ostao, postao dušom Čabranin. Došli lokalni izbori i njega izabrali za svog gradonačelnika. Čabrani jako vole svoj kraj i to se uvijek osjeti u svakoj priči. Govor čabarskog kraja (u užem smislu područje današnjega grada Čabra) upisan je 2015. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro, jer je jedan, kako stručnjaci kažu, od najsloženijih, najinteresantnijih i najarhaičnijih govora kajkavskog dijalekta u Hrvatskoj. Nečabrani i mladi današnjice jedva ga razumiju. (Tamo se za gospodina i gospođu govorilo, a nedavno sam i sam to čuo: gaspud i gaspuda. Itd).
I onda odete tragovima Staze sira, nekoliko je tu dobrih sirara ili Stazom trešćanskih rudara. Ili krenete dolje prateći Čabranku u nizinu do Kupe. Sprudovi od glatkog kamena ili pijeska Kupe izgradili su najljepše kupalište koje sam vidio. Tu se nižu mala mjesta , po 20 do 50-ak kuća. Ljudi rade u Sloveniji, mnogi, ili u pilanama i ponekoj tvornici. A na obližnjoj, manjoj planinskoj rječici Gerovčici, u selu Zamost još uvijek postoje četiri stara mlina kakvim su nekad bili. Zašli smo u mlin gazde Žagara, slušali njegovu priču, u kojoj je uživao on kao i mi. Sam je od svoj većeg imanja posložio park, poučnu stazu. Inače do izvora Gerovčice, koji je smješten ispod 100 metara okomite stijene, možete doći samo ljeti, kad voda nije silovita. Silina njezina vodenog toka u jesen bi vas ponijela kao laki luft madrac. Na vrhu spomenute stijene, od koje visine se vrti u glavi, je svetište, poznata crkva Sveta Gora, vidljiva sa desetke kilometara udaljenosti.

A kako sam često u nedalekom mjestu Gerovu (20-ak km) , jer volim hodati po Snježniku, Guslici… podno Risnjaka… sigurno ću opet tamo, u Čabar. Onako polako, da još pomnije razgledam stari dvorac, izložbu slika, sjednem na klupu uz izvor Čabranke. Užitke treba podgrijavati, češće.
***
I na kraju opet o temi koju ovaj članak podržava. Potražite užitke po malim mjestima, u predjelima koji su nešto udaljeni od najbržih cesta. Jednog dana, siguran sam, oni će biti prva liga, centri onog nečeg. … Krasno u Lici, Roč u Istri, i Vižinada, pa Veprinac povrh Opatije, Lonjsko polje, plemenita lokacija Jankovac na Papuku koju se oplemenio grof Janković kao svoje posljednje zemaljsko mjesto, …
U 2024., izletovao sam po Hrvatskoj 40 i više puta (dana), a u inozemstvu 9. Super. I nauživao se, rekreirao i okrijepio, družio, veselio. Učio i rastao, da bih i ovakvu priču mogao posložiti.
Tragam za novim hrvatskim pričama.
Doživimo Hrvatsku, hodom! Manje Googla, više prirode!
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2025
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.