U selu Dragonoš na pitomom i veselom Žumberaku u veljači svake godine prostre se dugi tepih od svilenih, ljubičastih i rozih šafrana. Ne sjećam se da igdje vidjeh veći, gušće tkan i ljepši; i ovaj je onda za mene najljepši u Hrvatskoj i dalje, svugdje.
Dragonoš je ljupko gorsko selo, smješteno na visoravni Žumberačko-samoborskog gorja, u kojeg u valovima dolaze i odlaze livade i polja, šume i sjenokoše. Malo je to selo, samo 23 kuće, a još je manje ako brojite samo one popunjene kuće – njih je 9. Neki dan mi mještanin reče da je među stalnim stanovnicima najmlađa jedna sumještanka – 51. joj je.
Zato mi je i cio Žumberak nekako sjetan, posvuda skoro prazan. Ali, ja slutim – doći će i dolaze već u đir šetnje i hodanje prirodom, planinarenje, pa će i žumberačke male kućice češće biti popunjene životom i ljudikanjem (stari naziv za ugodno i opušteno pričanje i prepričavanje u društvu).
Dragonoš te vodi dalje
Odlično je, nedaleko odatle, od Dragonoša, poznato izletište Japetić (815 m n.v.) . Tamo se nalazi i najljepši i najposjećeniji planinarski dom u krugu 50 kilometara od Zagreba – dom Žitnica. Zna se tamo sjatiti pravo mnoštvo, nedjeljom i 300 i više posjetitelja, ali nema osjećaja gužve – po livadama naokolo svugdje su posijani stolovi, ima i terasa, dvije blagavaone. Ugodna je ta popunjenost, sva od mrmora i žubora glasova, od priča i razgovora, smijeha ljudi.
Dom je poznat po još dvjema stvarima (ma i više). Na hranu se nikad ne čeka dulje od 15ak minuta, makar red bio 15 metara – jer tamo je ekipa tako dobro organizirana da joj i najbolje i najproduktivnije tvornice mogu pozavidjeti. Sva je hrana unaprijed pripremljena u porcije, posložena na policama… ljudi se ispred pulta smjenjuju u trenu. Ono drugo lijep je… poletište paraglajdera – gotovo uvijek ćete imati sreće; dogodit će se da netko baš tada, vama pred očima, isplovljava u nebo. Šareni padobrani kruže polako nad šumom, slijedeći obrise padina prema dolini u smjeru juga. Vidik s terase Žitnice puca na dvije strane, a za lijepa vremena vidi se poznati vrh Kleka, povrh Ogulina.
Pođite iz Zagreba ili Karlovca do Dragonoša … Japetića
Lakša tura iz Zagreba: za povremene rekreativce, obitelji… automobilom iz Zagreba do Bregane, pa uz istoimeni potok u selo Grdanjci, tamo se skreće lijevo i onda vožnja uzbrdo do sela Jarušja pa Dragonoš (ukupno cca 40 min). Odatle pješke, širokim šumskim makadamom do doma Žitnica (nekih sat vremena).
Teža tura iz Zagreba – automobilom do Samobora i dalje do karakteristične i među planinarima poznate točke – Šoićeve kuće (bivši restoran). Odatle jače uzbrdo, bočnom stranom brda, livadama, do upečatljivog šumarka od crnogorice i dalje … staza je velika i sama putnika vodi (cca 2 sata).
Može i ovako: iz Karlovca ili Zagreba do Jastrebarskog. Ukucajte kartu na Google.. i u nekom trenu ostavite auto i dalje pješice. Možete autom i do samog doma, ali to nije „lijepo za vidjeti“.
Odakle Dragonošu ime?
Riječ govori sama. Iz njega i u njega uvijek se nešto drago nosi. Dragonošenje. Dragonoš-enje!
Uvijek bude tako: kad prođe ta subota ili nedjelja i još jedna posjeta Žumberku, doma se nosi ono lijepo: radost zbog još jednog poklona prirodi, okrijepa, razgibanost mišića i nova kondicija, sjećanje na kakvo novo poznanstvo i dr. sl. Znate li da u prirodi, na planini, za kakvim dugim stolom, ljudi tako lako počinu pričati s nepoznatim. Za planinare je vjerojatno izmišljen ovaj aforizam:
„Neznanac je prijatelj kojeg još nisam stigao upoznati“.
Goran Tudor
odgovorno@odgovorno.hr
DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2024.
Konzultant i autor , utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, ali i planinar, inovator,
filantrop, slikar.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.