Rekordan porast CO2 u atmosferi

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) bilježi rekordan porast CO2 u atmosferi tijekom 2024. Koncentracija klimatski štetnog CO2 u atmosferi dosegla je novi maksimum. Povećanje u 2024. bilo je najoštrije ikad – uzrokovano, između ostalog, brojnim šumskim požarima. Sustav se urušava.

Prema novom Biltenu o stakleničkim plinovima WMO-a, objavljenom 15. listopada 2025., atmosferske razine tri glavna staklenička plina – ugljikovog dioksida, metana i dušikovog oksida – dosegle su nove rekordne razine u 2024. godini.

Staklenički plinovi u atmosferi zadržavaju infracrveno zračenje Zemlje, održavajući je toplom, što je poznato kao efekt staklenika. Emisije stakleničkih plinova iz ljudskih aktivnosti dale su najveći doprinos globalnom zagrijavanju.

Postoje dva efekta stakleničkih plinova – prirodni i pojačani.

• Prirodni efekt staklenika uzrokovan je prirodnim količinama stakleničkih plinova i ključan je za život na Zemlji. Kad ne bi bilo prirodnog efekta staklenika, površina Zemlje bila bi otprilike 33°C hladnija.
• Pojačani efekt staklenika odnosi se na dodatno radijacijsko djelovanje koje proizlazi iz povećanih koncentracija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim aktivnostima.

Glavni staklenički plinovi s rastućim atmosferskim koncentracijama su ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), dušikov oksid (N2O), hidroklorofluorougljici (HCFC), hidrofluorougljici (HFC). Zbog dugog životnog vijeka glavnih stakleničkih plinova, oni se akumuliraju u atmosferi.

Emisije iz ljudskih aktivnosti potiču pojačani efekt staklenika i uzrokuju klimatske promjene. Svijet se sada zagrijava brže nego ikad u zabilježenoj povijesti. Ova promjena kemijskog sastava atmosfere dovodi do promjena vremenskih obrazaca i prirodnih neravnoteža. To predstavlja ogroman rizik za ljude i sav život na Zemlji.

Godišnji porast CO2 utrostručio se od 1960-ih

Stope rasta CO2 utrostručile su se od 1960-ih. Ubrzale su se s prosječnog godišnjeg povećanja od 0,8 ppm godišnje na 2,4 ppm godišnje u desetljeću od 2011. do 2020. Od 2023. do 2024. globalna prosječna koncentracija CO2 porasla je za 3,5 ppm. To je najveći porast od početka modernih mjerenja 1957. godine. Koncentracije metana i dušikovog oksida – drugog i trećeg najvažnijeg dugovječnog stakleničkog plina povezanog s ljudskim aktivnostima – također su porasle na rekordne razine.

Otprilike polovica ukupnog CO2 koji se emitira svake godine ostaje u atmosferi, a ostatak apsorbiraju Zemljini kopneni ekosustavi i oceani. Međutim, ovo skladištenje nije trajno. Kako globalna temperatura raste, oceani apsorbiraju manje CO2 zbog smanjene topljivosti na višim temperaturama, dok su kopneni ponori pogođeni na više načina, uključujući mogućnost dugotrajnije suše.

Začarani krug klimatskih promjena

Vjerojatni razlog rekordnog rasta između 2023. i 2024. bio je veliki doprinos emisija šumskih požara i smanjena apsorpcija CO2 od strane kopna i oceana u 2024. – najtoplijoj godini u povijesti mjerenja, s jakim El Niñom.

Učinkovitost ponora ugljika na kopnu smanjuje se zbog sve učestalije pojave suše i šumskih požara – kao što je bio slučaj s iznimnom sušom i požarima u Amazoni i južnoj Africi 2024. godine.

Današnje emisije CO2 u atmosferu ne utječu samo na globalnu klimu danas, već će to činiti još stotinama godina zbog njegovog dugog životnog vijeka u atmosferi.

Svjetska meteorološka organizacija upozorava na začarani krug. Toplina pohranjena u CO2 i drugim stakleničkim plinovima ubrzava klimatske promjene i dovodi do ekstremnih vremenskih uvjeta, čiji učinci zauzvrat potiču globalno zatopljenje.

Izvor: WMO