Svjetski dan tune obilježava se 2. svibnja svake godine od 2017. godine. Ustanovljen je na inicijativu ribarskih zajednica, znanstvenika i ekologa koji su se okupili kako bi zaštitili jata tune diljem svijeta i pomogli u stvaranju modela održivog ribolova.
Opća skupština Ujedinjenih naroda 2016. godine je rezolucijom 71/124 odredila 2. svibnja kao Svjetski dan tune. Cilj je bio podići svijest o modelu održivog tunolova. Mnoge zemlje uvelike ovise o izvorima tune zbog sigurnosti hrane i prehrane, gospodarskog razvoja, zapošljavanja, prihoda države, sredstava za život, kulture i rekreacije. Ovim danom Ujedinjeni narodi žele poslati poruku zajedništva ljudi u očuvanju tune i njezinom održivom uzgoju.
Zašto postoji Svjetski dan tune?
Zato što je tuna jedna od najsnažnijih i za ljudsku prehranu najvažnijih riba u morima. Svakako je među najfascinantnijima kada su u pitanju veličina, snaga, agilnost i brzina. Tuna je jedna od najvažnijih riba za ljudsko gospodarstvo i prehranu. Razne vrste tune predstavljaju 20% vrijednosti cjelokupnog morskog ribarstva i više od 8% svih morskih plodova kojima se trguje u svijetu. Godišnje se ulovi više od 7 milijuna metričkih tona tune i tunama sličnih vrsta. Ove migratorne vrste čine 20 posto vrijednosti cjelokupnog morskog ribolova i više od 8 posto ukupne morske hrane kojom se trguje u svijetu.
Osnovne činjenice o tunama
Tune su veličanstvene divlje životinje i poznate su čovječanstvu već tisućama godina. Jedan od najstarijih zapisa o vrstama dao je Aristotel u svom djelu o klasifikaciji životinja. Ove ribe mogu doseći duljinu od 4 metra i težiti preko 600 kg. Toplokrvna je riba i jedina je takva u svijetu. Tipična je riba otvorenih mora, premda ponekad dolazi u pliće predjele. Izuzetno je dobar plivač, jedna je od najbržih koštunjača, te postiže brzine od 70-90 km/h.
Veličina, snaga i brzina važne su karakteristike tuna jer neprestano migriraju, prelaze oceane i idu s jednog kontinenta na drugi. Zato ih ima u gotovo svim oceanima na svijetu. Tuna može živjeti u nekoliko mora na planetu jer je endotermna riba. Može povećati svoju tjelesnu temperaturu kada se suoči s ledenim vodama na svojim migracijskim rutama. Ova evolucijska prilagodba je ono što mesu tune daje njegovu karakterističnu crvenkasto-ružičastu boju i moćna nutritivna svojstva.
Važnost tune za ljudsku prehranu i ribarsku industriju
Tunjevina je bogata Omega-3, a sadrži i minerale, proteine i vitamin B12, među ostalim prednostima. Velika, ukusna i hranjiva riba koja se može pronaći gotovo u cijelom svijetu postala je iznimno važna u prehrani milijuna ljudi. Kao rezultat nevjerojatnih kvaliteta tune, ribi prijeti ogromna potražnja odnosno opasnost da postane žrtva svog nutricionističkog uspjeha. Više o prehrambenoj vrijednosti tune…
Kroz povijest je izlov tune bio ograničen iz tehničkih razloga. No pojavom motora ribarski su brodovi uspjeli povećati površinu ribarskih mreža koje bacaju preko mora. To je dovelo do eksponencijalnog rasta hvatanja tuna. S porastom svjetske populacije, lov na tune je postao intenzivniji, povećavajući rizik od prekomjernog izlova. Neselektivna upotreba ribarskih mreža također ubija kornjače, dupine i sabljarke.
Trenutačno je preko 96 zemalja uključeno u očuvanje i upravljanje tunom, čija je godišnja vrijednost gotovo 10 milijardi USD, a neki relevantni programi FAO -a počeli su davati pozitivne rezultate u smanjenju prekomjernog izlova. Između 2014. i 2019. broj velikih fondova tune koji su doživjeli prekomjerni izlov smanjio se s 13 na pet. Kako bi se to ostvarilo, program Common Oceans ABNJ okupio je znanstvenike i voditelje ribarstva kako bi razvili održive i transparentne strategije i procese izlova tune temeljene na vježbama računalne simulacije. Saznajte više o ovom programu.
Tune u Jadranskom moru
U Jadranskom moru živi samo jedna vrsta tuna, najcjenjenija i najugroženija među svojim srodnicima. To je plavoperajna tuna, koju još nazivaju atlantska tuna, sjeverna plavoperajna tuna, tuna ili bluefin. U hrvatskom jeziku ima više naziva, a neki od njih su lukanac, lukić, rondun, šarban, trup, tun, tunj, tunj pravi. U službenoj terminologiji rabi se naziv tunj.
Sve češće čitamo naslove kako su se tune vratile u Jadran unatrag desetak i više godina, a veseli da taj povratak u kontinuitetu traje i dalje. Iako tune nikada nisu potpuno iščezle iz Jadrana u jednom su dužem razdoblju bile jako prorijeđene zbog prethodnog intenzivnog izlova. Lov tune sada je strogo ograničen, praktički svaki ulovljeni primjerak mora se evidentirati, odnosno prijaviti našem resornom ministarstvu i ICCAT-u, Međunarodnoj komisiji za zaštitu tuna. Takav režim zaštite nema ni jedna druga riba. ICCAT provodi višegodišnji program obnove stoka plavoperajne tune u svjetskim morima, što uključuje limitiranje njena ulova i vremena lova. Svakoj članici, za svaku godinu određuje se ulovna kvota.
Kako je tunolov u Jadranu izgledao nekada možete vidjeti u Muzeju grada Bakra. Brojne povijesne fotografije te vjerni prikaz tunolova u obliku makete dočarava vrijeme kada su jata tuna hranila stanovništvo brojnih jadranskih naselja. Duž cijele obale postojale su straže – promatračnice, i tunere – mreže stajaćice za njihov lov. Svjedoci su to specifičnog načina tunolova od doba Zrinskih i Frankopana pa sve do 1977. godine kada su posljednji puta bile u funkciji.
Danas je Hrvatska poznata po kaveznom uzgoju tuna. Krajem svake godine s hrvatskih marikulturnih “farmi” velike količine tuna otpremaju se brodovima hladnjačama izravno u Japan. I ta djelatnost strogo se nadzire radi zaštite okoliša i održivosti uzgoja.
Da li je kavezni uzgoj ekološki održivo rješenje?
Akvakultura ili uzgoj ribe uključuje uzgoj ribljih vrsta u kopnenim bazenima i ribnjacima, u morskim kavezima ili mrežama ili na drugim sličnim strukturama. Dramatično se proširio i često se promiče kao rješenje za održivo ribarstvo. Nažalost, s izuzetkom nekih riba koje su biljojedi, većina akvakulture pogoršava problem pretjeranog izlova i nije održiva.
Glavni razlog je to što ne uklanja problem prekomjernog izlova, već ga premješta niz hranidbeni lanac. Divlju ribu treba uloviti da bi se nahranila riba iz uzgoja. Na primjer, za proizvodnju 1 tone lososa potrebno je oko 3 tone divlje ribe. Ribolov ove “hrane” ili manje ribe na industrijskim razinama jednostavno stvara problem niže u hranidbenom lancu. Tada može imati još veće probleme za ekosustave jer su pogođene druge vrste riba koje se također hrane tim vrstama riba.
Negativan utjecaj klimatskih promjena na distribuciju tuna
Promjene klimatskih čimbenika različito utječu na distribuciju različitih vrsta tuna zbog njihovih jedinstvenih fizioloških prilagodbi i preferiranih staništa. Preraspodjela ključnih komercijalnih vrsta tune uzrokovana klimatskim promjenama ugroziti će održivost najvećeg svjetskog ribolova tune, pokazalo je veliko međunarodno istraživanje. Prema kontinuiranom scenariju visokih emisija stakleničkih plinova, kako se sve više ribe kreće u otvorena mora, ukupna biomasa skipjaka, žutoperajne i velikooke tune u vodama 10 pacifičkih otočnih država mogla bi pasti u prosjeku za 13 posto do 2050., rekao je glavni autor studije Johann Bell, viši direktor za pacifičko ribarstvo tuna u Conservation International Center for Oceans i gostujući profesor na UOW-ovom Australskom nacionalnom centru za oceanske resurse i sigurnost.
Tuna je dio složenog morskog ekosustava, a zdravlje populacije tune povezano je sa zdravljem šireg morskog okoliša. Svjetski dan tune naglašava važnost zaštite populacije tune i morskog ekosustava u kojem žive kako bi se očuvala biološka raznolikost i osigurala održivost morskih resursa. Svjetski dan tune stoga pruža priliku da se osvijesti i negativan utjecaj klimatskih promjena na populacije tuna. Osim kontrole izlova nužne su i druge strategije prilagodbe kako bi se osigurao opstanak tune u promjenjivom okolišu.
DOBRA HRVATSKA
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.