U izvještaju „Zajednice na prednjim linijama globalne krize plastičnog otpada“ navode se tri razloga zbog kojih globalna kriza plastičnog otpada predstavlja pitanje međunarodnog prava zaštite okoliša.
Izvještaj („Communities on the Frontlines of the Global Plastic Crisis“) nastao je u suradnji organizacije Greenpeace istočne Azije i Svjetskog saveza za alternativu spalionicama (GAIA) te daje detaljan opis tijeka „reciklabilne“ plastike diljem svijeta i njezinog utjecaja na ljude.
Nova istraživačka suradnja između organizacije Greenpeace istočne Azije i Svjetskog saveza za alternativu spalionicama (Global Alliance for Incinerator Alternatives – GAIA) rezultirala je izvještajem pod nazivom „Zajednice na prednjim linijama globalne krize plastičnog otpada“ („Communities on the Frontlines of the Global Plastic Crisis“) koji daje detaljan opis tijeka „reciklabilne“ plastike diljem svijeta i njezinog utjecaja na ljude. Ovo istraživanje jasno pokazuje da je plastično onečišćenje samo po sebi pitanje međunarodnog prava zaštite okoliša, a to dokazuju tri razloga koja navodimo u nastavku.
Put plastike iz razvijenih zemalja u siromašne zasad nezaustavljiv – postaje pitanje međunarodnog prava !
Otpad se širom svijeta najčešće prelijeva iz bogatih u siromašne zemlje koje ne raspolažu velikim financijskim sredstvima ili državnim potporama koje bi im omogućile zaštitu od otpada. Globalna kriza plastičnog otpada nas mora osvijestiti i konačno moramo prihvatiti činjenicu da je problem plastičnog onečišćenja odavno prerastao lokalne, regionalne i nacionalne okvire te je postao pitanje međunarodnog prava zaštite okoliša.
Morske kornjače i ptice, tuljani i kitovi odavno su dobro dokumentirane i svima poznate žrtve plastičnog onečišćenja, no kada ste posljednji put vidjeli video ili fotografiju ljudi koji pate zbog globalne plastične krize? Jesmo li pomalo imuni na tragediju i patnju drugih ljudi kada se njihove priče tako rijetko dijele?
Na društvenim mrežama i u medijima objavljuje se cijelo mnoštvo svjedočanstava o stradavanju morskih životinja – fotografije kornjača s plastičnim slamkama zaglavljenim u nosnicama ili mrtvih ptica i kitova s utrobama prepunim plastikom za jednokratnu upotrebu. Ove objave su bitne, ali ipak ne otkrivaju cijelu pozadinu krize plastičnog onečišćenja.
Nakon što je Kina prestala biti utočištem svjetskog plastičnog otpada, postali su to Tajland, Malezija, Vijetnam pa Indonezija…
Početkom 2018. Kina je prestala prihvaćati svjetski otpad – uključujući plastiku, papir i tekstil, te je zatvaranjem vrata uvozu plastičnog otpada bacila u kaos globalnu industriju recikliranja plastike. Prije uvođenja zabrane uvoza plastičnog otpada, kineska je industrija recikliranja s ciljem podmirivanja vlastite potražnje za materijalima prihvaćala reciklabilni plastični otpad od najvećih svjetskih izvoznika – SAD-a, Velike Britanije, Njemačke i Japana.
Bogate zapadne zemlje navikle su se na izvoz svojih problema plastičnog otpada te bez imalo napora rješavanja osigurale da se plastika koju izvoze reciklira i ne šteti drugim zemljama. No, time nisu samo izvozile svoj plastični otpad, već i onečišćenje koje je išlo s njegovim uklanjanjem. Tu praksu Kinezi su prekinuli prošle godine, a otpad se počeo gomilati u jugoistočnoj Aziji.
Izvoznici reciklabilne plastike preorijentirali su se na Tajland, Maleziju i Vijetnam – zemlje koje su svojim mjerama uskoro ograničile uvoz plastičnog otpada. Nakon što su time postigle određen uspjeh u usporavanju dotoka plastičnog otpada, sljedeća najveća žrtva postala je Indonezija.
GAIA je istraživala utjecaj plastičnog otpada koji ulazi u ove zemlje i otkrila ogromne količine nagomilanog otpada, zatrovane usjeve i spaljivanje plastike koje otrovnim plinovima ozbiljno narušava zdravlje ljudi koji žive u blizini spalionica.
S nemogućnošću izvoza plastičnog otpada u mnogim se dotadašnjim zemljama izvoznicama počeo gomilati otpad. Medijska izvješća dokazuju da se otpad nagomilava u manje bogatim i ugroženijim zajednicama gdje postaje javni zdravstveni problem. Sustav recikliranja je zakazao te ugrozio najosjetljivije i najranjivije kategorije društva širom svijeta.
Na proizvodnji plastike bogate se pojedinci i tvrtke. Znate li kojih je osam tvrtki…
Korporacije poput Nestléa i Unilevera ostvaruju ogromne profite na svojim proizvodima u plastičnoj ambalaži za jednokratnu upotrebu, dok istovremeno hrane mit o recikliranju kao jedinom mogućem rješenju problema plastičnog onečišćenja. Svatko tko je ozbiljno razmišljao o ovom problemu svjestan je da se recikliranjem nikada nećemo moći riješiti ogromne količine plastike koja nas okružuje u našem svakodnevnom životu. Također, ne smije se zaboraviti da su fosilna goriva značajna sirovina za proizvodnju plastike za čije daljnje korištenje, posebice plastike za jednokratnu upotrebu, uvelike lobira industrija fosilnih goriva.
Ova se kriza može riješiti jedino zaustavljanjem proizvodnje i zabranom korištenja plastike za jednokratnu upotrebu. No, velike nas svjetske kompanije i dalje pokušavaju uvjeriti kako se kriza plastičnog otpada može riješiti recikliranjem samo kako bi osigurali svoju dobit nauštrb našeg zdravlja.
Saznajte više iz samog izvještaja i ne zaboravite potpisati Greenpeaceovu peticiju kojom se tvrtke kao što su Nestlé, Unilever, Coca-Cola, PepsiCo., Colgate, Danone, Johnson & Johnson i Mars pozivaju da nas oslobode plastike!
Cijeli članak pročitajte na izvoru www.ekovjesnik.hr:
DOBRA HRVATSKA
Listopad, 2019.
Napomena: oprema članka je redakcijska (naslov i podnaslovi)
