S ovim što danas znam, a znam dosta jer sam iskusio, tvrdim da nema područja ljudskog života, proizvodnje, potrošnje, stanovanja… na kojem se ne bi mogle razviti neka nova ozbiljna akcija i navika – u smislu doprinosa razumnom, jednostavnom, racionalnom ponašanju i životu. Na poslu, u zabavi, pri održavanju higijene, kupovanju, prijevozu, prehrani, liječenju, sportu, hobiju, , u školi i na fakultetu, u kulturi, građevinarstvu, medijima… svugdje je moguće ustanoviti nove pozitivne navike, koje će biti bolje usklađena sa svijetom, Zemljom, društvom. Biti društveno odgovoran znači zalagati se za sklad ljudi među sobom i sa zemljom.
Ako jednom dođe do sloma prirode, takvog da može ugroziti ljudsku vrstu, floru i faunu na Zemlji, a počelo je… onda neka svatko odgovara za sebe pred božjim sudom: jesam li ja doprinio kataklizmi ? .. Jesam li odupirao i gradio, nastojao promijeniti taj strašni tijek stvari? S koje strane te tanke crvene linije sam stajao, gradio ili palio, zalagao se za boljitkom ili štetio! Zašto sam ignorirao stvari… prodao se za sitniš!?
Moje dvije ranije eko-izjave, možda je zanimljivo pogledati od kuda je počelo:
Danas, ovdje, razmotrit ću samo ona svoja osobna ponašanja – područja – u kojima sam postigao veći napredak u 2023., koja su od većeg značaja za moj identitet, za DOP i održivost. Možda je ovaj tekst dug – no, ne pišem ga samo zbog čitatelja, pišem i zbog sebe!
- Proaktivna briga za zdravlje. Ne idem liječniku tek onda kad moram, češće idem preventivno. Preventiva znači odgovornost. Liječnicima idem više preventivno nego kurativno. Svakih pola godine, godinu, tri godine (kako koji pregled nalaže), idem odmah po prvoj smetnji, prije nego se bolest razvije. Naravno, time je trošak kojeg činim zdravstvenom sustavu najmanji, mislim i meni. Odazivam se na sve nacionalne preventivne preglede (debelo crijevo, prostata, madeži..)
- Zdravlje moje jedino! Dobre navike i izbjegavanje rizika! Hvala nebesima, ali hvala i meni, mojim navikama, sa zdravljem je OK – izostavljam sve one štetne i rizične radnje i navike (kao pušenje, adrenalinske sportove, alkohol), a promoviram zdrave – vježbam svako jutro barem 25 min!, aktivan se društveno, hodam i planinarim stalno, kuhamo mediteranski, domaće… Nikad mi još Glovo ili Bolt nisu nešto donijeli doma. Znam gdje je pica dobra, tamo i odem nekad.
- Krajem 2023. rekao sam DOSTA! Prestao sam konzumirati svaku žesticu, što je zahtijevalo napor i čvrstu volju. Navikao sam na čašicu prije svakog ručka pa i češće. Kušati i više puta , dobru šljivu, viljemovku, lozu.. Sad ih naprosto ne vidim, što je isti onaj pobjednički osjećaj kao kad sam u 32-oj prestao s pušenjem. Mogu svi oko mene i pušiti i piti, ne smeta mi, ne fermam ih, ne prihvaćam ponuđenu čašicu. Rado ponekad popijem neki domaći liker, prigodno.
- Kontrola potrošnje goriva u vožnji je važan alat za smanjenje emisije plinova i čestica u zrak Granicu sam postavio na 5,5 l/ 100 km, mjereno na 1000 pređenih kilometara. To mogu samo onda ako se držim prosječne brzine na autoputu od 125 km/sat. Dakle, načelo ekonomične brzine osigurava postizanje cilja – minimalnog zagađivanja okoliša tijekom vožnje.
- Podrška ruralnoj Hrvatskoj i eko proizvodnji hrane. Još i prije 5 godine, u svojoj prvoj ekološkoj izjavi (2019.) napisah da gotovo svu hranu nabavljam od malih – ekoloških i seoskih dobavljača. Onda je na listi bilo 20, u godini 2021, 32 isporučitelja, a danas 42. Objavit ću ljeti 2024. tu listu i preporuku na ovom portalu, I jeftinije i zdravije, a pomažem ruralnu hrvatsku. Od naše obitelji veliki trgovački lanci imaju male koristi!
- Nabavljam darove i drugo na buvljaku. Čuveni regionalni buvljak Hrelić je jedini „trgovački lanac“, onaj koji najviše od svih, doprinosi održivom životu ljudi i Zemlje. Svi drugi, manje ili više, trude se povećati krajnju potrošnju građana, prodajom novih (i potrebnih i suvišnih nam) stvari, i to novih stvari, što znači nove emisije, itd itd. U redu, neke se stvari moraju kupiti kao nove, nove tehnologije… Kako to ide? Ne kupujem ništa na silu, ništa u zadnji trenutak – upravo suprotno, posjećujući Hrelić povremeno, kupim ono što mi se dopada, što mogu povezati s potrebama nekog od svojih bližnjih rodbine i spremim u zalihe. Dobre, lijepe, funkcionalne stvari! (Da nema buvljaka u naravi ili na digitaliji, završile bi mnoge na otpadu, čak i bez šanse za reciklažu.)
- Što darujem za Božić! Počeo sam sa drugačijom praksom darivanja još u 2018. Gotovo svaki dar za rođendan ili Božić ili prigodni uspjeh članova moje obitelji i rodbine, pa i prijatelja, prođem ja na buvljaku, u Hreliću – Zagreb ili Samoboru. Tako da znate: za Božić 2023. podijelio sam svojim bližnjima 10-ak darova – sve je to rabljena roba, odličnog stanja. I njima – primateljima stvarno na korist. Osjećam je nekako pobjednički – znajući za jade mnogih ljudi koji muku muče smišljajući „što da kupim“.., u zadnji čas. Kupuju u nervozi, na silu. Daruju kojekakve tek-tako predmete, đinđe, promašene… U eko izjavi za 2019. napisao sam kako se susprežem u korištenju ukrasnog papira, traja, vrećica – a sad sam otišao puno dalje.
- Nastojim smanjiti broj predmeta koje koristim za život, u svim sferama. Evo jednog primjera. Mnogo sam koristio i koristim knjige. Kad vidim da mi više ne služe, da ih ne želim žarko u svojoj kućnoj knjižnici, skupim njih 5, 10, 20 i darujem ih u neku gradsku knjižnicu – 2 do 3 puta na godinu. Upisan sam u bazu donatora gradskih knjižnica, i lijep je to osjećaj.
- Respekt prema fauni i flori u mom vrtu. Imam vrt, lijepo imanje sa kućom u Zagorju, gdje preselimo u toplije doba godine (1. svibnja do 1. listopada). To je prilika za biti fer prema životinjama i biljkama koje su tu domicilno. Voćke prskam zaštitnim sredstvom samo jednom na godinu (zimsko pranje). Prvu košnju travnjaka odgađam do kraja svibnja, čime dajem priliku travama i cvijeću da odbace sjeme. A kukcima da opraše cvjetove, pčele da pokupe sok. Kosim rjeđe od susjeda, ne smeta mi travnjak sa 10-15 cm visokom travom – nisam „luđak“ koji neprestance njeguje zeleni sag od 2 cm visoke trave. Pa to nije više ona trava – to je boja!!!.
- Elitni restorani, ili narodni? Zalazim najrađe u ugostiteljske objekte koji su bliže starinskim gostionama, a ne onim modernim. Zazirem od obroka koji se sastoje od tzv. slijedova. Čuo sam da je na jednoj svadbu u Kaštelima bilo posluženo 8 slijedova. Toliko je tanjura i bešteka promijenjeno, i sve se to u slijedovima treba prati, slagati, donositi/odnositi. Bože sačuvaj! I jedina je svrha toga psihološka dobrobit konzumenta – osjećaj hedonizma, statusa, moći. Pa nitko nije došao na onu svadbu gladan!
- Voda u restoranu. Tražim od konobara vodu iz slavine , u bokalu, što vam naravno u „boljim“ restoranima ne dopuštaju. (po ovome su oni gori, a ne bolji – štetni su: eto, promislite – u hotelu u Dubrovniku nude vam vodu u boci koje se doprema iz okolice Jastrebarskog (Prijevoz u dopremi 500 km. Boca se kasnije otprema u reciklažu udaljenu 600 km, u Hrvatsko Zagorje. Tragedija ili glupost? Oboje!)
- Zazirem od luksuza – ekološki je nastrljiv! Dakle, zazirem od svih luksuznih, elitnih, onih modno „IN“: restorana, hotela, automobila, predmeta, mobitela, satova, kućnih uređaja, odjeće, … Što je nešto luksuznije, to za sobom ostavlja već ekološki trag! I ne radi se tu o tome da li sam u stanju podnijeti neki trošak – često bih i mogao. Ali, smatram da za luksuzom nema potrebe, i da je ta praksa atak na zdravlje majke Zemlje! Zazirem s otporom, odbacujući, onako kako je nenadmašni književnik i planinar Edo Popović opisao sebe u knjizi Priručnik za hodače: „Zazirem od gradskih džipova – terenaca, kao što zazirem od blizine svakog nasilnika (pri tome je iznio da golemi automobil ostavlja za sobom 40% dublji ekološki trag od „normalnog“ auta srednje klase).
- Ako iza mene mora biti otpada, nek je sortiran! Odvajanje otpada u 15ak vrsta:. obojeni metali, željezo, drvo, plastika, stiropor, zeleni otpad, baterije, sitni papir, velike kartonske kutije, baterije, stari lijekovi, boje, kućni uređaji, elektronski uređaji, gume, staklo, tekstil… Ne žalim truda, odem na udaljeno reciklažno dvorište. Operem plastiku i odjeću prije odlaganja.
- Priprava hrane. Kuhamo za dva dana 3 puta u tjednu. Racionalno je, ekonomično, lakše.
- Namirnice iz prirode. Čaj od mješavine bilja iz prirode pijemo već 100 godina, (kopriva, majčine dušice, stolisnik.. bazga…). Čaj iz filter vrećice ništa, nikad! Guštamo do kraja u povrću iz prirode, delikatesnim sezonskim darovima: medveđi luk, radić – maslačak, šparoge, tušt, gljive, kopriva.
- Ishodajte Hrvatsku, i bliske nam krajeve – BiH, Sloveniju, Srbiju, Mađarsku.. Prvo i najviše Hrvatsku! Obiđite svoj zavičaj, do 100 km od mjesta stanovanja. Onda i krug do 500 km! Koliko nas užitka čeka u hrvatskih 8 nacionalnih parkova i 12 parkova prirode! Može nekad i daleko putovanje, ali nikad ispred bliskih putovanja. Masovna okupljališta turista i udaljena putovanja, avioni, kruzeri… veoma su veliki zagađivači.
PET VAŽNIH EKOLOŠKIH ŽIVOTNIH NAČELA
- Odgađanje kupovanja – susprezanje od noviteta.
- Produljenje vijeka korištenja postojećoj stvari.
- Odupiranje društvenom pritisku (moda, stutsni simboli)!
- Jednostavnost i prave vrijednosti života.
- Odgovornost za sebe i društvo.
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2024.
