I dok se Amerika i svijet oprašta od bivšeg predsjednika SAD-a, koji je umro u dobi od 100 godina, valja se podsjetiti da je Jimmy Carter bio prvi zeleni predsjednik Amerike. Upravo je on postavio solarne panele na krovu Bijele kuće još 1979. godine.
Nakon smrti Jimmyja Cartera, američkog predsjednika od 1977. do 1981., niz osmrtnica istaknulo je ne samo njegovu diplomaciju nagrađenu Nobelovom nagradom, već i njegove eko-kredite.
Za razliku od novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, Carter je podupirao zelene vrijednosti i uveo politike zaštite okoliša desetljećima prije nego što su drugi svjetski čelnici shvatili njihovu važnost i hitnost djelovanja.
Bivši predsjednik je postavio solarne panele na krov Bijele kuće još 1979., a koji su zatim uklonjeni tijekom renoviranja pod Reaganovom administracijom sredinom 1980-ih.
Donio je i mnogo ambicioznije mjere, od svoje politike čiste energije do zakona o očuvanju zemljišta Aljaske.
Evo zašto će Jimmy Carter biti zapamćen kao prvi američki zeleni predsjednik i kako njegova vizija i danas oblikuje rasprave o klimi.
Prva sveobuhvatna državna energetska politika
Kad je Carter došao na vlast 1977. godine, svjetska energetska tržišta još su bila pod utjecajem naftnog embarga arapsko-izraelskog rata iz 1973. godine. Slijedio je novi udarac 1979. tijekom Iranske revolucije koja je uzrokovala nagli kolaps proizvodnje sirove nafte.
Ovaj kaos naveo je Cartera na ideju koju je biograf Jonathan Alter nazvao “prvom sveobuhvatnom nacionalnom energetskom politikom”. Ovaj progresivni plan imao je za cilj da do 2000. godine 20 posto američke energije dolazi iz obnovljivih izvora – ambiciozan cilj koji je tek nedavno postignut.
Energetska kriza također je dovela do Carterovog kultnog obraćanja naciji 1977., tijekom kojeg je obukao kardigan i pozvao Amerikance da smanje grijanje kako bi kolektivno smanjili potrošnju.
Bivši predsjednik također je osnovao Ministarstvo energetike SAD-a, radi provođenja krucijalnih istraživanja o održivim gorivima. Primarna misija jednog od odjela bila je unaprijediti nuklearnu energiju kao resursa koji bi mogao zadovoljiti energetske potrebe Amerike.
Doprinio je očuvanju golemih dijelova Aljaske divljine
Carter je također ostavio trag svojim mjerama za zaštitu Aljaske od prijetnji razvoja nafte i plina. Odredio je 56 milijuna hektara divljine Aljaske kao savezno zaštićena zemljišta – što je više nego udvostručilo količinu zemlje kojom upravlja Nacionalni park, američka agencija koja upravlja svim nacionalnim parkovima i spomenicima prirode u SAD-u.
Carterov Zakon o očuvanju zemljišta u nacionalnom interesu Aljaske (ANILCA) iz 1980. također je zajamčio prava na lov i ribolov za ruralne stanovnike Aljaske. Pokojni predsjednik proglasio je taj akt “jednim od najizuzetnijih zakona o očuvanju koje je donijela naša velika nacija ili bilo koja nacija”.
Zagovarao je solarnu energiju
Tijekom svog vremena u Bijeloj kući, Carter se još uvijek zalagao za korištenje ugljena kao izvora energije, što su neki zeleni kritičari brzo istaknuli nakon njegove nedavne smrti. Međutim, šteta po okoliš fosilnim gorivima još nije bila u potpunosti cijenjena u 1970-ima i 80-ima, a bivši američki čelnik to je vidio kao način da se smanji ovisnost o uvoznoj nafti.
Međutim Carter je također stavio naglasak na širenje proizvodnje solarne energije. Opisao je svoju solarnu strategiju iz 1978. kao “izazov jednako važan kao istraživanje naših prvih granica ili izgradnja najvećeg industrijskog društva na Zemlji”.
Njegove ambiciozne obveze uključivale su ulaganje od 1 milijarde dolara (96 milijuna eura) u razvoj obnovljivih oblika energije 1980. godine i predlaganje poreznih olakšica za ubrzanje napretka solarne energije.
Kasnije u svom životu, nastavio je zagovarati solarnu energiju i nadzirao je postavljanje tisuća fotonaponskih panela u svom rodnom gradu Plains u Georgiji. Ovi solarni paneli sada proizvode 1,3 MW – dovoljno energije za polovicu stanovnika grada.
Carterova napredna vizija energije već je bila očita prigodom postavljanja solarnih panela na krovovima Bijele kuće.
“Za generaciju od sada, ovaj solarni grijač može biti zanimljivost, muzejski eksponat, primjer puta kojim se nije krenulo ili može biti samo mali dio jedne od najvećih i najuzbudljivijih avantura koje su Amerikanci ikada poduzeli, ” rekao je.
Preneseno s euronews.green
autor: Rebecca Ann Hughes
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.