Povijest zna tko je sakrio pa ukrao Božić.
Za današnje ljude božićno doba uglavnom znači raskošno okićene gradove i domove, božićnu glazbu koja se preglasno od svakud čuje, ali i neizostavnu šoping groznicu. Mjesec i pol neprekidnih marketinških poruka i brzinskog kupovanja, čemu je onaj slavni potrošački blagdan – Crni petak – samo gromoglasni uvodnik u priču. I to je to, sve. … Nešto posve drugo od predstave o blagom i milom Božiću, davno narisanom ljudskom čežnjom.
Božić je mirisao
Oni malo stariji među vama sigurno se sjećaju djetinjstva i rane mladosti kada je Božić i Novu Godinu obilježavao miris domaćih kolača, obiteljska atmosfera i skromni darovi od srca. Za Svetog Nikolu uz obveznu šibu djeca bi dobila naranče i mandarine (u Dalmaciji je to bilo za Svetu Luciju). Bor se kitio na Badnjak, a glavni poklon za Božić je obično bila pidžama i/ili papuče (koje je ionako trebalo zamijeniti). Novogodišnje poklone djeci, paketiće slatkiša i grickalica, je na prigodnoj sindikalnoj proslavi dijelio Djed Mraz.
Sve skromno (i praktično), a ipak se svi rado sjećamo tog uzbuđenja i razdraganosti. Blagdani su trajali od Badnjaka do Sveta tri kralja. Nije bilo Adventa ni potrošačke groznice…
***
U 19. stoljeću nasta u tom duhu i pjesma Tiha noć, jedna od najpoznatijih i najpjevanijih pjesama u ljudskoj povijesti:
TIHA NOĆ
Tiha noć, sveta noć! /Ponoć je, spava sve, / samo Marija s Josipom bdi, /divno Djetešce pred njima spi, / rajski resi ga mir, / rajski resi ga mir.
Tiha noć, sveta noć! / Pjesmica anđelska / miljem otajnim napunja zrak, / bajna svjetlost rasvjetljuje mrak, / kraj pretvara u raj, / kraj pretvara u raj!
Tiha noć, sveta noć! / Pastiri, amo svi / pjevat Isusu anđela poj, / s Majkom poklon prikazat mu svoj, / srce dat mu na dar, / srce dat mu na dar.
Za nastanak pjesme najvažniji su jedan svećenik i jedan učitelj u Njemačkoj 19. stoljeća. Josef Mohr, svojedobno pomoćni svećenik, tada nove župe Svetoga Nikole u Oberndorfu, napisao je 1816. riječi te pjesme u Mariapfarru u salzburškom okrugu Lungau. Dvije godine poslije, Josef je stihove pokazao učitelju i orguljašu Franzu Xaveru Gruberu te ga zamolio da ih uglazbi za dva glasa i zbor uz pratnju gitare. Na Badnjak 1818. Tiha noć je praizvedena u crkvi Sv. Nikole u Oberndorfu.
***
Božić nekada u selima, u Malom Grablju na Hvaru
Prije sto godina Božić se na selu slavio srcem, scenskim i moralnim običajima. U zavičaju mog oca, siromašnom selu Malom Grablju na visoravni Hvara, početkom 20. stoljeća svečani duh Božića prekrio bi udolinu sedam dana prije Božića. Nekoliko zadnjih dana uređivala se i čistila kuća i dvor. Tih se dana nije radilo na polju. Do Badnjaka svaki seljanin koji je nešto pozajmio (vreću brašna, petrolj, alatku…) obišao je susjede da vrati i poravna račune, ako je ikako mogao. Poštenje, čestitost, zajedništvo, radišnost, vjera i nada i drugo sl., činili su najtvrđi temelj koji je osiguravao opstanak maloj zajednici od 70-ak ljudi u škrtom okruženju krša. Na sam dan Badnjak, muška glava obitelji odlazila bi ranim popodnevom u goru da nasječe najljepšu oblicu koja se uvečer unosila u kuću i postavljala na ognjište da polako gori, danima. Peći i štednjaka nije u njih bilo. Glavna prostorija i nadvratnik kitili su se ukrasima donesenim iz prirode. Djeca su se igrala na slami ili lišću ispod stola ili u kutu. Pjevalo se i pričalo. Zajednički molilo. Onda se svečano otišlo na polnoćku… Drugi dan, na Božić, ljudi bi prije i nakon ručka izašli iz kuća, svečano odjeveni, što je značilo – čista, malo bolja košulja, ona „druga jaketa“, bolja od stare radne… Ručalo se bolje nego inače, što je značilo kuhanu rižu na ulju i nekad meso. Možda se i tih dana plesalo u komunalnom domu kulture, kako je bilo cijele zime, svake nedjelje popodne.
Prošavši, Božić bi u sjećanju ljudi kao najljepši doživljaj godine, a već u siječnju počinjala se graditi nada u naredni dobar Božić. Da su svi živi, to prvo.
***
Kratka povijest milog Božića, od prvih romantičnih slika
Različite kulture već dugo slave zimski solsticij, koji pada 21. prosinca. Podrijetlo samog Božića može se pratiti unazad do starog Rima, gdje se razvio iz zimskog praznika zvanog Saturnalije. U četvrtom stoljeću oslabile su nekršćanske tradicije, a Saturnalije su smatrane savršenom podlogom za proslavu rođenja Isusa Krista. Uključivalo je razmjenu darova, paljenje svijeća, ukrašavanje, gozbu i pjevanje, što je sve preraslo u božićnu tradiciju.
Praznik se različito razvijao u raznim kulturama da bi dosegao točku koju ima danas. Jedna od njegovih glavnih stvari – Djed Mraz/Božičnjak – inspiriran je Svetim Nikolom.
Rođen je u Turskoj u trećem stoljeću, bio je poznat po dobroti i velikodušnosti prema manje sretnim ljudima.
Adventski kalendari i vijenci, uz ostalo primjereni svim uobičajenim božićnim slavljima, došli su iz kultura u Njemačkoj i Austriji.
U SAD su te tradicije donijeli imigranti. Nizozemci su donijeli u New York 1600-ih legendu o Svetom Nikoli koji je postao Santa Claus, a Nijemci su npr. donijeli božićna drvca 1700-ih.
Blagdan je počeo dobivati ozbiljnu popularnost u SAD-u kada je Washington Irving, Englez koji se nastanio u New Yorku, objavio niz priča koje opisuju stare božićne tradicije.
Zamah božićnog blagdana u Americi još je više ubrzan kada je Clement Clark Moore, američki pisac, znanstvenik i poduzetnik za nekretnine, skovao ideju o Djedu Božićnjaku koji se vozi na sanjkama kroz zrak. Priči je dao naziv „Priča o posjetu Djeda Mraza“, sada poznatija kao „Noć prije Božića“.
Prvi koraci ka komercijalizaciji Božića, do punog „uspjeha“
U 1840-ima trgovci su počeli vidjeti Božić kao vrhunsku priliku za prodaju robe. Prikazi Djeda Božićnjaka bili su povezani s reklamama u velikim gradovima poput New Yorka i Bostona, a prvi Djed Božićnjak u trgovini pojavio se u Macy’su 1862. godine.
Komercijalne veze praznika odatle su samo rasle. Početkom do sredine 1900-ih, masovne reklamne kampanje pune blagdanskih melodija i šarenih ukrasa ispunjavale su radijske kanale i izloge, a Macy’s je pokušao označiti početak blagdanske (potrošačke) sezone svojom prvom Paradom za Dan zahvalnosti 1924. godine.
Tisuće filmova i pjesama kasnije, Amerikanci troše više novca na Božić nego ikad prije. Godine 2021. na praznik je potrošeno ukupno 886,7 milijardi dolara, što je brojka koja je rasla svake od posljednjih 20 godina osim 2008.
Ne može se poreći da Božić, kao i Advent, nije postao superkomercijalizirani praznik.
***
Odgovor na pitanje: Pa dobro tko je ubio Božić!?
Onaj stari fini Božić su nam prvo sakrili, a onda ukrali – tko? … Mi ljudi… ti… ja… prodajno agresivne strategije i reklamne kampanje kompanija i lakoumni potrošači, a posebno vlade koje podržavaju rast BDP snažno temeljen na povećanoj potrošnji (a što nije nikakav pravi organski rast ekonomije jedne države!).
Advent i Božić su potrošačke svetkovine. Na silu, po diktatu društvenih pravila, moramo nakupovati svašta, pronaći po neki dar za svakog važnijeg, u tako kratkom roku, nauživati se svakojakih događaja. Mnoge kupnje i mnogi darovi su stvarno nepotrebni i u najširoj perspektivi štete čovječanstvu. Isuviše se hrane, energije, rada, sredstava, potroši i baci, mnogo, bez dubljeg smisla. Ako zanemarimo onaj tobože najvažniji smisao – smisao profita u kompanija i potrošački mentalitet kao životnu odliku i stil u ljudi.
Današnji Božić, kakav jest, u svom pretežnom dijelu, štetan je i po Zemlju, ljude, ….kućne i poslovne budžete. Blagdan iza kojeg ostaju goleme hrpe otpada, ambalaže, hrane i svega, pa kakav je to blagdan! Radnici Čistoće rade više no obično uoči i nakon blagdana. Kontejneri i kante nisu podešeni da mogu progutati te mamutska količine otpada iza ljudi. Kud sve to kasnije odlazi, bolje i ne razmišljati. Troši se silna energija, i ona zelena i ona prljava. Fiskalizirani računi govore o rekordima božićne potrošnje, voditelji TV dnevnika iznose te brojke kao nešto, samo po sebi, neoborivo dobro – bez ikakvih upitnika – pa im je i ton glasa nekako svečan. I neki političari tako rade, hvale se velikom potrošnjom naroda. A zna se da rast BDP zasnovan na potrošnji, osobnoj, poslovnoj, javnoj, svakojakoj, nosi i znatne rizike i negativne posljedice.
Konzumerizam košta čovječanstvo jako puno!
Nestanak mirisnog i tihog Božića ušao je davno u tu cijenu.
Kako pobjeći od komercijalizma u vrijeme blagdana, i inače
Ako žudite za čišćom, manje komercijaliziranom verzijom Božića, Valentinova, Uskrsa, Nove Godine i dr. slično pokušajte promijeniti sebe. Međutim, budite upozoreni; očistiti komercijalizam iz blagdana moglo bi biti teže nego što mislite.
Neke smjernice i savjete možete naći na sljedećim linkovima ovog portala:
- Može li se blagdan proslaviti ODRŽIVO
- Smanjite upotrebu ukrasne ambalaže pri darivanju!
- Tko je ukrao Božić? Kako ćete pridonijeti dekomercijalizaciji blagdana?
Optimističan završetak
Vjerujemo u Božić pun ljudskosti. Da se nauživamo tog davnog Božića, radosti unutarnjeg djeteta u svih nas ljudi – malih, mladih, odraslih i starijih. Božića – iskaza mira i sreće, izraslog na dlanu velike ljudske čežnje. Bez šopingiranja i kupovanja, bez darova. U Malom ga Grablju nikad nije bilo.
Ima ljudi koji su u tome dosta odmakli, ali su manjina. Za mnoge – oni baš nisu normalni. Ne kupuju puno, nastoje predmet iznositi i dugo koristiti, prenamijeniti… Na Božić, Novu Godinu, Prvi svibanj, Veliku gospu… biti u miru sa sobom, svojom savješću i svijetom (nevažno jesmo li vjernici ili ateisti, agnostici). No, … evo dobrog aforizma: „Nenormalno postaje normalno, kad ga prihvati većina.“
Naslov ovog zapisa kaže: tko je sakrio pa ukrao Božić, a ne ubio. Dakle, nada živi.
DOBRA HRVATSKA/GT &SL
Prosinac, 2024.