Papa Franjo – papa drugačiji od drugih

Možda nijedan papa dosad, od njih 266, nije tako uzburkao duhove u Crkvi, ali i izvan nje, kao što to čini nakon svog izbora 2013. papa Franjo. Već odabirom svoga papinskog imena, Jorge Mario Bergoglio najavio je da će biti drukčiji od drugih. Svoje duhovno ime uzeo je prema Franji Asiškom, zaštitnikom siromaha, simbolično odredivši smjer svog pontifikata. 

Od prvog sata 

Uz oko milijun vjernika i mnoštvo šefova država, vlada i delegacija iz više od 150 zemalja, koji su prisustvovali svečanoj inauguraciji u Rimu, u svojoj propovijedi novi papa pozvao je „gospodarske, političke i društvene čelnike da ne dopuste da znakovi uništenja i smrti prate kretanje našeg svijeta“ i naglasio da „svi moraju poštovati sva Božja stvorenja i prirodnu sredinu“. Zamolio je svjetske lidere i narod da zaštite milijarde siromašnih i slabih. 

Njegovo će se ustoličenje pamtiti i po povijesnom događaju: prvi put nakon crkvenog raskola 1054. godine, ustoličenju nekog pape prisustvovao je i carigradski patrijarh, Bartolomej, kao i predstavnici drugih crkava. Dapače, skroman i neposredan, papa Franjo tom je prilikom Bartolomeja i srdačno zagrlio.

Široj je javnosti novi papa isprva bio potpuna nepoznat, no Argentinac Bergoglio svojim je djelovanjem ubrzo počeo osvajati simpatije i poklonike, i unutar Crkve i u svijetu. Da je riječ o iznimnom papi jasno je već iz ovih nekoliko podataka: papa Franjo prvi je papa iz Latinske Amerike, prvi s južne polutke, prvi papa isusovac i prvi papa koji je uzeo novo papinsko ime, nakon 1100 godina. Papa Franjo prvi je papa od 8. stoljeća koji dolazi izvan Europe, pa mu je kao ne-Europljaninu strano eurocentrističko razmišljanje Katoličke crkve. Uostalom, on zastupa 1,378 milijardi katolkinja i katolika, koliko ih po najnovijim podacima iz ožujka 2023. ima na svijetu. Ne čudi stoga da je i većina od 40 putovanja u inozemstvo „globalnog pape“, kako ga nazivaju, bila u udaljene, zapostavljene i siromašne zemlje. 

***

Papa Franjo rođen je u Buenos Airesu u šesteročlanoj obitelji iseljenika iz Italije. Jesu li odgoj, karakter i(li) uvjeti života potaknuli njegovu osjetljivost i suosjećajnost za probleme običnih, slabih, siromašnih i odbačenih, ne znamo, ali da se papa često rukovodi srcem, dokazao je mnogo puta. Njegova se misija očituje u idealu sunčeve blistavosti: „Najveća sreća za najveći broj ljudi.“

Zalaganja reformatora pape Franje

Povratak iskonskoj skromnosti i jednostavnosti skromni papa nameće stalno, još od one često spominjane noći svoga izbora, kada je, umjesto papinskom limuzinom, s kardinalima koji su ga izabrali putovao autobusom. Sljedećeg dana vratio se u hotel u kojem je odsjeo prije konklave i sâm je platio račun. Nakon ustoličenja odbio je živjeti u Apostolskoj palači, odabravši skromniji dom. Snažnu poruku, ali i jednako snažne kontroverzne reakcije svećenstva izazvao je odlukom da zlatni križ oko vrata zamijeni običnim željeznim, što je preporučio i drugim svećenicima. „Čemu to zlato na našim prsima“, govorio je.

***

Papa Franjo približio je Crkvu ljudima i stvarnom životu više od svojih prethodnika. Rekao je: „Želim da Crkva izađe na ulice, među ljude“. 

Vrijeme pape Franje prate i velike globalne promjene i krize – politička, zdravstvena (korona), ekonomska i moralna, a osobito razarajući ratovi. Pri tome, Papa jako dobro osjeća egzistencijalne i duhovne potrebe ljudi i gotovo nikad „ne promaši“ temu. Tim više što je za poglavara katolika izabran u vrijeme kada su Crkvu počeli potresati različiti skandali – od pedofilskih do curenja povjerljivih informacija iz Vatikana. Prema svim tim pitanjima papa Franjo jasno se odredio, kao papa za stvaran život, teme izazova. Primjerice, o velikom broju pedofilskih skandala unutar Crkve izjasnio se odlučnije nego njegovi prethodnici, bezrezervno osudivši te gnjusne zločine i izražavajući golemu tugu i suosjećanje sa žrtvama. Kao rezultat njegova stava razotkriva se sve više takvih skandala u svijetu.

Papa Franjo obračunava se i s nemoralnim životom klera, kritizirajući financijske makinacije, birokratizam, utrku za materijalnim umjesto za duhovnim bogatstvom. Poznat je po zalaganju da se u Crkvi proširi svjetonazor koji prihvaća različitost i milosrđe marginaliziranih, siromašnih, ranjivih, ljudi drugačijih svjetonazora, vjere, kulture, seksualne orijentacije i dr. Neosjetljivost prema strašnim sudbinama migranata duboko ga je potresla, pa se 2013. uputio na otok Lampedusu. Nehumanost i ravnodušnost europske i svjetske javnosti prema tim napaćenim ljudima nazvao je „sramotom“, a 2022. kazao je da se „Kraljevstvo Božje izgrađuje zajedno s migrantima“. 

Papa Franjo usudio se napraviti iskorak i u stavovima Crkve prema LGBT osobama. Kritizirao je zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost i označio ih kao „nepravedne“, rekavši da Bog voli svu djecu takvu kakva jesu te je pozvao katoličke biskupe da LGBTQ osobe prime u Crkvu. 

Franjo otvara teme dotad nezamislive u Crkvi i traži o njima otvorenu raspravu. Jedna od crkvenih tabu-tema je i pitanje položaja žena unutar Katoličke crkve. Omogućio je da žene mogu pristupati u neke od službi koje su im dotad bile zabranjene, poput lektorata. Ustanovio je i povjerenstva da sagledaju ulogu đakonica, dok redovnicama poručuje da njihov poziv nije da budu domaćice svećenicima. Načeo je i temu celibata. Iako je rekao da ne kani ukinuti celibat, njegovi su stavovi o tom pitanju ublaženi i: liberalniji nego stavovi njegovih prethodnika. 

Od tri enciklike, koliko ih je objavio u svojem pontifikatu, najjače je odjeknula ona iz 2015. godine, Laudato si, u kojoj se „zeleni“ papa, promotor održivosti, bavi zaštitom okoliša i u kojoj izražava svoju zabrinutost za planet Zemlju zbog klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti. Sve to negativno utječe i na život ljudi, a najviše pate, ustvrdio je, siromašni. Planet nam je darovan, ne kako bismo ga uništavali, već kako bismo ga sačuvali za sljedeće generacije, kazao je i pozvao na mijenjanje praksi, od razvijenih zemalja do svih nas na osobnoj razini.

Papa Franjo u svojim je obraćanjima vjernicima uvijek bio i papa zaokupljen važnim aktualnim događajima. U vrijeme pandemije isticao je potrebu da se siromašnim zemljama donira cjepivo. Nikad se neće umoriti pozivajući na okončanje sukoba u Ukrajini, izražavajući ponekad i radikalnije stavove od onih koje ističu političari, a njegovo je mišljenje jasno – trebamo težiti miru i nenasilnom rješavanju sukoba. 

***

Papini stavovi o pitanjima vjere i svijeta u kojem živimo za konzervativni dio klera suviše su liberalni, dok su za one koji teže bržim i obuhvatnijim reformama još uvijek nedovoljni reformski i suviše umjereni. Ili, kako je to izrazio naš poznati novinar Inoslav Bešker, „Frane nije papa revolucionar. On je to manje od sv. Ivana Pavla II. On je papa reformator“. Nije tajna da ima ne-poklonike unutar svećenstva te da je bilo i poziva na opoziv. 

Obični papa

Jednako kao što fasciniraju njegovi stavovi i zalaganja, papa Franjo fascinira i kao karizmatična osoba, čuvena po svojoj „običnosti“. U skladu sa svojim vjerskim načelima, on će kleknuti i oprati noge zatvorenicima ili voziti se u malom osobnom automobilu. Sluša Edith Piaf, uživa u Mozartu i voli Baudelaireove Cvjetove zla. Od 80-ih ne gleda televiziju, mobitele na misi zabranjuje, a nogomet obožava. I vjernike i one koji su od vjere daleko oduševljavaju njegov smisao za humor, neposrednost i spontanost. 

***

Sa svojih 86 godina, papa Franjo je jedan od starijih papa – stariji nego Benedikt kada je odstupio s dužnosti i stariji nego Ivan Pavao II. kad je umro. Danas, kad se zbog bolova u koljenima sve češće kreće u invalidskim kolicima, poručuje: „Crkvom se ne upravlja koljenima, nego glavom!“ I dok god je tako, papa Franjo može učiniti još mnogo, iako je već sada, nakon deset godina njegova pontifikata, jasno da Katolička crkva od njegova imenovanja nije ista kao prije. 

Papa je pokrenuo reafirmaciju vrijednosti i vrlina, promjenu starih paradigmi i bavljenje stvarnim životom ljudi kad je svijetu to bilo najpotrebnije.

Papa Franjo došao je 2013. kao znamen promjena i probuđene nade.

Mirela Drkulec Miletić