Zemlje u razvoju će osjetiti prve i najgore posljedice – što je strašna nepravda, s obzirom na to da su najmanje odgovorne za ono što ih je izazvalo. Jednako kao i kriza uzrokovana koronavirusom, klimatska kriza zahtijeva temeljnu promjenu našeg društva. Možda nas ona može naučiti da to ne mora značiti gubitke, nego donosi i nove mogućnosti da djelujemo odgovorno, jedni za druge i za našu planetu.
Novi virus – koronavirus – do sada je uzrokovao skoro 500.000 smrti u čitavom svijetu. To su crne brojke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ali stvarna ljudska patnja ne može se izmjeriti.
Usporedbe radi, WHO predviđa da će klimatske promjene od 2030. do 2050. svake godine uzrokovati smrt 250.000 ljudi. Ukupno pet milijuna ljudi. Počevši deset godina od danas.
S obzirom na brojke, zašto globalni odgovor na klimatsku krizu u usporedbi s onim na koronavirus izgleda kao utrka kornjače i zeca?
Jedna od ključnih razlika je ta da je koronavirus s nama tek oko dvjesto dana. Klimatske promjene postale su vijest s naslovnih stranica prije više od 30 godina.
© Greenpeace / Timothy A. Baker
S vremenom su klimatske promjene postale visoko politizirane.
Sadašnji naftni, tekstilni, prometni sektor mogu najviše izgubiti prelaskom na svijet s nultom stopom emisija ugljika.
Imali su mnogo vremena da izgrade mnogostruke razine PR zaštite u pokušaju zbunjivanja ljudi vezano uz znanost o klimatskim promjenama.
Naftni moćnici poput braće Koch u SAD-u, na primjer, trošenjem više od 70 milijuna $ za financiranje desnih skupina i održavanje mitova temeljenih na poricanju klimatskih promjena.
Psihologija ovdje također ima svoju ulogu.
Ljudski mozak nije kreiran tako da brzo i lako reagira na velike prijetnje koje sporo napreduju.
Kako je rekao profesor Daniel Gilbert s Harvardskog sveučilišta, „Naš mozak je u osnovi stroj koji radi po načelu ‘skloni se’.“
Daleko je vjerojatnije da ćemo se skloniti ako je opasnost jasna i neposredno prisutna.
Pisac Jonathan Safran Foer naglašava da smo „svjesni egzistencijalnih rizika i hitnosti, ali iako znamo da je u tijeku rat o kojem ovisi naše preživljavanje, mi se ne osjećamo uronjenima u taj rat.“
Mnogo je lakše vidjeti i vizualizirati pandemiju. Ona na nas ne utječe, nego nas inficira. Promatranje groznih scena mrtvačkih sanduka koji se gomilaju u Italiji i masovnih grobnica u SAD-u, ne zahtijeva mnogo mašte da bi se razumjela prijetnja vama i vašoj obitelji.
Suprotno tome, možda imamo osjećaj kako nije vjerojatno da će nas klimatske promjene ubiti. To je opasna zabluda. Iako to možda nikad nećete vidjeti na bolničkim grafovima, svakodnevne klimatske promjene stvaraju okolnosti za nove velike, masovne ljudske žrtve.
Požari, suše, snažne oluje. Smanjene zalihe vode i hrane koje će pogoršati glad, bolesti, nasilje i migracije. To su nekada bili dugoročni rizici, ali više nije tako.
UN kaže da ako sve zemlje ne učine značajne promjene u sljedećih deset godina, sustići će nas klimatska noćna mora.
Časopis Columbia Journalism Review piše, „Bizarno je da klimatskoj krizi nikada nije dana primjerena važnost, iako ona može preokrenuti, osiromašiti pa i prekinuti živote bezbrojnih ljudi u cijelom svijetu.“
Klimatske promjene možda se čine dalekima ako ste u samoizolaciji u Splitu ili Osijeku, ali su vrlo stvarne za milijune ljudi u zemljama u razvoju.
S pozitivne strane, iskustvo odgovaranja na globalnu prijetnju može u svijetu stvoriti nešto kao „mišićno pamćenje“ koje će biti korisno kad se s punom koncentracijom uhvatimo u koštac s klimatskim promjenama.
Usred vrlo stvarnog užasa koronavirus nas nečemu uči. Pokazao je kako narodi i vlade, ako to doista žele, mogu djelovati zajedno. Da ništa nije zauvijek zadano i da u svijetu koji je često okrutan, kolektivna volja ipak može prevladati. Da je moć običnih ljudi stvarna.
Kad se premosti kriza uzrokovana koronavirusom, odnosno kad se spustimo s razine uzbune, bit će mnogo iskustava, lekcija pa i jezičnih fraza koje će se pokazati korisnima.
Možemo početi govoriti o „izravnavanju“ klimatske krivulje i „iskorjenjivanju“ porasta emisija stakleničkih plinova.
Možemo samopouzdano zatražiti od svojih vlada da razmišljaju odvažno i široko kako bi zaštitili našu budućnost.
Neoliberalno protivljenje tome da društva djeluju kolektivno preko svojih vlada sada je nestalo. Kako je u svom uvodniku nedavno napisao Financial Times: „Radikalne reforme – promjena smjera politika koje su prevladavale u zadnja četiri desetljeća – trebat će se staviti na stol.“
Vlade će morati prihvatiti aktivniju ulogu u održivoj ekonomiji.
Svaka kriza ujedno je i prilika za promjenu smjera i kritičko razmatranje naših navika i struktura koje smo izgradili.
Russel Norman
Fotografije: Greeenpeace
Izvor: https://www.greenpeace.org/croatia/klimatske-promjene-teze-je-vizualizirati/
Oprema naslova i naglašavanje u ovom članku – naši redakcijski.
DOBRA HRVATSKA
Srpanj, 2020
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.