Ravnopravnost spolova zajamčena nam je zakonom. Ali, funkcionira li u stvarnosti? Sudeći po nedavnom istraživanju, ali i po svakodnevnom životnom iskustvu, od pretpostavljene ravnopravnosti još smo prilično daleko. Osobito je to vidljivo u obiteljima, o kojima u većini slučajeva skrbe upravo žene. Muškarci koji ravnopravno dijele sve kućanske poslove sa ženom su rijetki – ima ih u tek 16,6% veza.

Što može učiniti društvo da pomogne usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života? A što mogu promijeniti i bolje činiti muškarci?

Istraživanje o kojemu je riječ provela je prof. dr. sc. Ksenija Klasnić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu na uzorku od 600 zaposlenih žena u dobi od 22 do 64 godina koje žive s partnerom najmanje godinu dana, i to različitog stupnja obrazovanja i iz svih regija Hrvatske. Prema dobivenim podacima, o djeci se isključivo brinu žene, i to u čak 58% slučajeva. Očevi u brizi za djecu najčešće sudjeluju kroz igru (s djecom se podjednako igraju i žene i muškarci u 63% obitelji ispitanica).

Istraživanje je provedeno kao jedna od aktivnosti u sklopu netom završenog, dvogodišnjeg projekta “Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života”, vrijednog gotovo 438.000 eura, od čega su 350.000 sredstva Europske unije. Pokroviteljica je projekta pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, a proveden je s ciljem uklanjanja rodnih stereotipa, nametnutih rodnih uloga te podjele na „muške“ i „ženske“ profesije kao i poticanja nacionalnih i lokalnih programa koji bi olakšali usklađivanje obiteljskog i poslovnog života prije svega ženama, ali i muškarcima. Državne institucije i lokalna samouprava mogu puno učiniti – od stvaranja zakonskog okvira u području radnog prava do subvencioniranja vrtića, produljenja dnevnog boravka za osnovce, otvaranja dnevnih boravaka za starije građane i sl. Puno mogu učiniti i tvrtke koje u svojim sredinama mogu uvesti standarde koji će olakšati ženama usklađivanje privatnog i profesionalnog angažmana te smanjiti diskriminaciju pri zapošljavanju, napredovanju… A puno mogu učiniti i – muškarci.

– Izradili smo zaključke i preporuke koje ćemo uputiti Saboru i vladi na temelju dobrih praksi u nekim zapadnoeuropskim zemaljama te vjerujem da će oni naći svoje mjesto u budućim nacionalnim programima i zakonodavstvu. I kroz nacionalnu i kroz lokalnu razinu radimo na povećanju svijesti o tome da treba izraditi rodno osjetljivi proračun te u svojoj zajednici napraviti pomake koji će omogućiti bolju kvalitetu življenja zaposlenih majki i očeva – izjavila je svečanosti zatvaranja projekta  pravobraniteljica Ljubičić.

Žene 15 sati tjedno rade kućanske poslove, a muškarci 4,5 sati

No, vratimo se istraživanju. I ostali njegovi rezultati potvrđuju da u Hrvatskoj postoji izrazita rodna neravnopravnost. Rutinske kućanske poslove poput glačanja, čišćenja i sl. u čak 83% slučajeva obavlja žena. To otprilike izgleda ovako: glačanje je isključivo „ženski“ posao u 77% slučajeva, čišćenje WC-a u 66%, pranje i spremanje rublja u 62% obitelji, a muškarci, čini se, ne vole ni mijenjanje posteljine, pa i to rade žene u 70% slučajeva. Ukratko, žene u obitelji provode 15 sati tjedno obavljajući rutinske kućanske poslove, a muškarci tek 4,5 sata. Spomenimo i one iznimno rijetke slučajeve gdje većinu kućanskih poslova rade muškarci – u 2% slučajeva.

Puno je bolja slika kada se gledaju manje dosadni i zamorni poslovi, pa muškarci ravnopravnije dijele poslove vezane uz brigu za ljubimca i nabavku kućanskih potrepština. Uhvatit će se muškarci i „muških“ kućanskih poslova pa u 57% slučajeva upravo oni u obitelji obavljaju manje kućanske popravke ili se brinu o održavanju automobila (49%).

Žene provedu uz djecu još 24 sata u tjednu, a muškarci 10

Rodni su stereotipi toliko snažno ugrađeni u našu percepciju stvarnosti da ih nerijetko uopće nismo ni svjesni. Čak i kad smatramo da im ne podliježemo, zapravo činimo suprotno. Tako se briga o djeci tradicionalno smatra ženskim zaduženjem pa na brigu o djeci žene tjedno utroše 24 sata, a muškarci 10 sati. Žene u većini slučajeva brinu i o starijim, nemoćnim ili bolesnim članovima obitelji, u 43,8% slučajeva, a muškarci tek u 5% slučajeva.  I kad se sve zbroji, ženama za neke druge aktivnosti poput druženja, sporta, čitanja, uređivanja i sl. preostaje tek 26 sati tjedno, a muškarcima gotovo dvostruko  više, čak 50 sati.

Četvrtina žena odustala od karijere – zbog obitelji

U Hrvatskoj je zaposleno 45% žena i 55% muškaraca. U većini obitelji (75%) oba su supružnika zaposlena. Omjer zaposlenih žena i muškaraca u svijetu, prema podacima Svjetske banke iz 2004. godine, iznosi 40% zaposlenih žena i 60% zaposlenih muškaraca, dok se u Europskoj uniji taj omjer mijenja, pa je zaposleno 56,3 % žena i 43,7% muškaraca.

Rodni stereotipi i neravnopravna podjela obiteljskih obveza odražava se i na profesionalnu karijeru žena. Kako je pokazalo istraživanje prof. Klasnić, čak jedna trećina zaposlenih žena s djecom morala je usporiti svoje napredovanje na poslu, a jedna četvrtina žena je i odustala od željene karijere zbog obiteljskih obveza. Svaka peta zaposlena žena barem je jednom u životu odbila napredovanje u karijeri zbog obiteljskih obveza. Uz to, barem jednom u životu žene su zbog sukoba obiteljskih i poslovnih obaveza odustale od stručnog usavršavanja ili poslovnog putovanja, doživjele sukob s nadređenim ili kolegama ili primile manju plaću jer nisu mogle izvršiti poslovne obveze.

Na ženama je ogroman pritisak usklađivanja profesionalnog i privatnog života pa su mnoge pod stalnim stresom na poslu zbog obiteljskih obveza (63%). Kako bi uspjele odraditi sve obveze, mnoge se žene odriču sna (svaka druga žena barem je jednom u životu smanjila količinu sna na dulje vrijeme). Dakako, sve se to odražava i na njihovo tjelesno i psihičko zdravlje. Valja napomenuti i to da su žene nižeg imovinskog statusa, žene zaposlene u privatnom sektoru i žene koje rade u smjenama i vikendom te žene čiji partneri ne sudjeluju u brizi o djeci u najtežem položaju.

Dobra Hrvatska
Siječanj 2018.