Svaka čast svim hrabrim i odvažnim ženama!
Mnogo je načina, sitnih i krupnih, kojima su žene kroz povijest dokazivale da su vrijedne kao i muškarci. Činjenica da su se četiri Hrvatice, u okviru ekspedicije od njih 11, uspele na krov svijeta, 8850 metara visok Mount Everest, toliko je moćna i danas da, 14 godina kasnije, čujemo njezin gromki eho.
Hrvatska ekspedicija na Mount Everest, 11 hrabrih žena
Čak 14 mjeseci pripremale su se za taj naporan pothvat. Fizički i mentalno čvrste i odlučne u svom naumu, Darija Bostjančić, Iris Bostjančić, Milena Šijan, Ena Vrbek, Vedrana Simičević, Sanja Đurin, Jana Mijailović, Tea Đurek, Josipa Levar, dr. Lana Đonlagić i Sunčica Hrašćanec. Predvođene vođom ekspedicije, iskusnim Darkom Berljakom, hrabro su krenule u osvajanje zadivljujućeg, i zastrašujućeg, najvišega svjetskog vrha.
Ekspedicija je trajala 72 dana, a počela je krajem ožujka 2009. godine. Ekspedicija se utaborila u baznom logoru na 5380 metara visine. Unaprijed je bilo dogovoreno da se do samoga vrha vjerojatno neće uspeti sve članice ekspedicije, već samo one koje u tom trenutku budu u najboljoj formi, fizičkoj, psihičkoj, kognitivnoj. Radile su se tri tablice, svjedoči Darko Berljak, inače dugogodišnji profesionalni tajnik Hrvatskog planinarskog saveza i volonterski tajnik Hrvatske gorske službe spašavanja. Prvu je tablicu sa evaluacijom spremnosti članica grupe radio on, drugu ekspedicijska liječnica dr. Đonlagić, a treću lokalni vodiči šerpe. U sve tri procjene najbolje su rezultate imale sestre Darija i Iris Bostjančić, pa je odlučeno da se one prve uspnu na vrh.
U tijeku ekspedicije, djevojke je posjetio i slavni Stipe Božić, jedini Hrvat koji je dvaput osvojio Mount Everest.
“Bilo je to lijepo druženje i svi su nam dali veliku podršku“, priča Iris Bostjančić.
Uspon
Uz pratnju vodiča šerpe Lakhpa Nurua iz baznog logora prve su 19. svibnja 2009. godine prema vrhu krenule Riječanke, sestre Bostjančić, a dva dana kasnije i Splićanka Milena Šijan, najstarija članica ekspedicije koja je tada imala 40 godina te najmlađa članica, Zagrepčanka Ena Vrbek, tada 24-godišnjakinja.
“Nikada neću zaboraviti zadnji greben prema vrhu i pogled na okolne planine i doline. Sjećam se šerpi koji su bili s nama na svakom usponu, javljanja s vrha, i kako smo Darija i ja jedva čekale javiti se doma mami i tati”, prisjetila se jednom prilikom Iris.
Njezina dvije godine starija sestra Darija i ona bile su i na prethodnoj, prvoj hrvatskoj ženskoj ekspediciji na Himalaju 2007. godine te su se tada uspješno uspele na vrh Cho Oyu (8201 metara, šesti najviši na svijetu).
“Sve smo mi bile tjelesno spremne, ali osim toga koliko smo brze, bilo je bitno da smo ‘gore’ zdrave i dobro aklimatizirane”, ispričala je Iris.
To je možda i najvažnije jer na Mount Everestu ima oko 30 posto kisika u odnosu na uobičajenu količinu na koju su ljudi naviknuti. Koliko je mitska planina Himalaja opasna, dokazuje i činjenica da je šestero ljudi iz drugih ekspedicija poginulo samo za vrijeme dok je naša ekspedicija bila na Himalaji. Nakon napornog i dugotrajnog uspona, sestre Bostjančić uspjele su osvojiti i sam vrh Mount Everest te su se s vrha javile ekspediciji u logoru.
“Darija se prva javila, onda ja. Nemam pojma što smo pričale drugim curama. Sjećam se samo da sam čula njihovo navijanje”, pripovijeda Iris.
Neponovljiv je to osjećaj – biti na krovu svijeta! Bez zadržavanja, natrag.
Ushićenje, sreća, ponos i zadivljenost prirodom koja nam često daje do znanja koliko smo maleni i slabi u odnosu na njezinu snagu. Ipak, vremena za uživanje u pogledu s vrhunca i nema previše. Predugo zadržavanje na vrhu može biti kobno. Na povratku su susrele potpuno iznurenog planinara, koji je bio pred kolapsom. Darija i Iris su se zaustavile i pomogle mu davši mu injekciju koja mu je vratila snagu.
Milena Šijan i Ena Vrbek prema vrhu krenule su 21. svibnja iz Logora 3 na Južnom sedlu. Trebalo im je osam i pol sati do vrha. A zatim ushit i veličanstveni pogled. Ena je kasnije pričala da joj se činilo da su i mjesec i zvijezde ispod nje.
S njima se trebala popeti i Riječanka Vedrana Simičević, ali je zbog zdravstvenih tegoba odustala i vratila u bazni logor.
Iako pomalo razočarane što nisu stigle do vrha, ostalih sedam djevojaka činile su uigranu ekipu bez koje ova ekspedicija ne bi bila tako uspješna. Osim šala i veselog druženja u trenucima odmora, bilo je i uzbuđenja, pa i po život opasnih dogodovština.
Iskusni vođa Berljak, dotad 11 puta na veličanstvenoj i opasnoj Himalaji
Ono što će svi pamtiti do kraja života bila je iznenadna lavina u kojoj su se našle četiri članice ekspedicije: Jana Mijailović, Vedrana Simičević, Josipa Levar i Ena Vrbek. Ostale su bile u baznom logoru i mogle su samo bespomoćno gledati u planinu. Nakon dugih trenutaka neizvjesnosti, u stanicu se javila Jana: „Žive smo!“
“U toj minuti ostario sam valjda deset, petnaest godina. Nisam mogao vjerovati da su žive. Bile su točno u sredini lavine. Ali, kad smo kasnije pričali, vidjelo se da su napravile sve kako treba. Sreća bi im bez znanja slabo pomogla“, prisjetio se Darko Berljak.
Berljak je, uz ponos na hrabrost alpinistica, osobito sretan što se nikome nije dogodilo ništa loše i što „ova ekspedicija, u 72 dana koliko je trajala, nije imala nijednu visinsku bolest, ni jednu ozeblinu, pa čak niti jedan slomljeni nokat“, kako je rekao. O svojim je iskustvima sa ženskom ekspedicijom Berljak je napisao i knjigu „Više od Everesta“ u kojoj su tekstove o trijumfalnom usponu objavile i četiri alpinistice koje su se uspele na vrh.
Darko Berljak bio je prije toga vođa 11 ekspedicija na himalajske vrhunce iznad 8000 metara.
Na kraju, recimo i to koja je žena došla prva na krov svijeta.
Prva žena na najvišem vrhu svijeta, Mt. Everestu, bila je Japanka Junko Tabei, 1975., koja je ujedno svladala i svih sedam najviših vrhova na svijetu na sedam kontinenata.
SVAKA ČAST SVIM HRABRIM I ODVAŽNIM ŽENAMA!
SRETAN NAM 8. OŽUJAK!
Mirela Drkulec Miletić
DOBRA HRVATSKA
Ožujak, 2023.
www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr
Zamjenica urednika – novinarka
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.