spot_img

Rad u timovima – razlike koje povezuju, raznolikost kao načelo društvene odgovornosti

Upravo zato što u timu imamo: 

  • jednu samozatajnu, a izuzetno odgovornu suradnicu, drugu brzu i energičnu, jednu vrhunski kreativnu, a drugu predanu, toplu i nasmijanu, pa onda jednu vrijednu i odgovornu i drugu iskričavu, veselu i pozitivnu, TO što u našoj različitosti nalazimo onu dodatnu posebnost, presudnu razliku – zato me vesele sva jutra u tjednu. Eto zato volim ovaj posebni tim mladih, pametnih, motiviranih i predanih, socijalno osjetljivih, društveno odgovornih i osviještenih suradnica.

Kada razgovarate s ljudima o poslu, većina izjavljuje da je teži dio njihovog posla rad s ljudima – bilo da je riječ o – suradnicima ili kupcima i klijentima. Posebno je to izraženo u većim kolektivima gdje radite u jednom odjelu, a surađujete s dosta drugih. U takvim sustavima često se susreće problem tzv. „silosa“. Zaposlenici se zatvore u svoj mali svijet, vide samo svoje probleme ili samo svoj rad, brinu da se ne naruši njihov svijet, a da istovremeno ne razumiju i ne vide širu sliku, rad i doprinos svih drugih za zajedničku dobrobit  tvrtke u kojoj rade. Ne vide druge u njihovoj cijelosti, u njihovim jednako tako malim svjetovima, „silosima“.


Nada Podnar
Autorski članak

Želim vjerovati da ja ne radim u „silosu“, ali ponekad me nepobitne činjenice vrate u stvarnost i shvatim da, uz sve napore i nastojanja, i moj tim dijeli iste probleme. Usuđujem se reći da takvo što nije naš izbor i da nam je gotovo pa nametnuto;  sustavom društva, tvrtki, organizacija…  Pitam se,  shvaćamo li da možda i mi sami, svojim načinom rada, sebe dovodimo u tu poziciju? Ne tražimo sustavne, dublje razloge, već opravdanja za to gdje jesmo i uklapamo se.

Raznolikost ljudi kao potencijal, kao izazov

Često pomislim i ističem – imam sjajne suradnice i najbolji tim na svijetu, iako ih osobno nisam birala. Neke sam zatekla, druge dobila, treće…, uvijek nekim spletom okolnosti. Ako kažem da je svaka osoba u našem sektoru drugačija i posebna, nisam rekla ništa novo čega nema i drugdje. Ima, dakle, u našem slučaju neki važan kotačić, neka tajna sila koja nas izdiže u ugodnu i produktivnu radnu sredinu.

Ono što se u našem slučaju izdvaja kao očiti preduvjet uspjeha jest jedna bitna odlika našeg sastava – a ta je da sve članice tima rade predano u zajedničkom interesu i da sve žele podijeliti uspjeh, a ne ga prisvojiti. Svjesne smo osobnih posebnosti i vrijednosti, ali  i  svjesne zajedničke šanse. Uvažavamo se u svim svojim različitostima – a to je uvijek važno imati na početku gradnje dobrog timskog ozračja i uspjeha.

Načelo društveno odgovornog poslovanja – afirmacija raznolikosti i prihvaćanje različitosti kao bogatstva čovjeka –  osvijetljeno je dovoljno tek u ovo naše doba, na prijelazu suvremenog svijeta iz 20. u 21. stoljeće. Osvješćivanje različitosti dobilo je istaknuto mjesto u filozofiji društveno odgovornog poslovanja pa je ustanovljena i globalna deklaracija i „Povelja raznolikosti“, kojoj dragovoljno pristupaju tvrtke i institucije. Načelo raznolikosti, u tom smislu, znači prihvaćanje da su svi ljudi LJUDI, da su razlike u boji kože, spolu, naciji, državljanstvu, porijeklu …  zapravo bogatstvo, a ne izvor antagonizma. I meni se sve to izvrsno povezuje uz ovu moju naslovnu temu; različitost nas zaposlenika, po karakteru, temperamentu, psihološkom profilu, interesima i sklonostima. To je pravo bogatstvo! I s time se moramo umjeti nositi, da nas ne nerviraju oni koji nisu „nama srodne duše“. Pretvorimo osobe različitih osobnosti u pobjednički tim! Prilike za takvo zalaganje postoje u svakoj organizaciji, tvrtki, ustanovi, klubu. 

Kako svakodnevno djelujemo ili – integriranje osobnih vrijednosti i različitosti u timski uspjeh

Funkcioniramo po principu dobre ekipe. Radni dan započinjemo jutarnjom kavom na kojoj prepričamo neobavezne stvari iz osobnog života, medija, javnog prijevoza, vremena, ili što nam se u tom trenutku čini osobno zanimljivo ili zgodno za sve. Kada dan započnete opušteno i u pozitivnom okruženju, budite sigurni da ćete sve daljnje zadatke koje na vas čekaju, s nerijetko i nizom dnevnih problema ili stresnih situacija, puno lakše prihvatiti i odraditi. Samo pozitivan jutarnji start dobar je dnevni start! Ustaljen je dogovor, više prešutan nego verbaliziran, da u međusobnoj komunikaciji ne koristimo riječ „problem“ . Umjesto „problema“, mi imamo „Situaciju“. Koliko god da je situacija teška, ovakvim pristupom postaje lakša. Ili – kad netko nekome u timu predaje zadatak, dogovor je da zahtjev uvijek započne s „Molim te….“. Ta mala kratka riječ definitivno mijenja kontekst zahtjeva u pozitivno. Čak i kad nam se nešto ne da odraditi ili kad mislimo da to nije nešto što bismo mi trebali raditi, takvom zamolbom sve postaje puno lakše i ne dovodi zahtjev u pitanje. Govoriti naglas o našim različitostima, kao potencijalu – svrstavam također među važne načine, rekla bih: alat za homogenizacije tima. Na pozitivne odnose svakako utječe i ono životno povezivanje s drugim odjelima u vidu zajedničkih odlazaka na volonterske akcije – „izlete sa svrhom“ koje organizira tvrtka, proslave rođendana, pa su tu onda i zajednička duženja s ostalim zaposlenicima, organiziranje događanja za kupce u čemu svi prepoznaju neku svoju ulogu. Zajedničko sudjelovanje na konferencijama i edukacijama svakako pridonosi koheziji.

A ono, posebno važno ,za sve nas koji radimo jest  pitanje – dolazimo li ujutro na svoje radno mjesto s „grčem u želucu“ ili „knedlom u grlu“? 

Taj osjećaj da se veselite svakom radnom danu, da su vam svi suradnici važni – važni  prvenstveno kao ljudi, a ne samo zato što ćete pomoću njih ostvariti željeni poslovni rezultat, gradi taj presudni i novi timski potencijal; to je ono što gradi dobre odnose i donosi rezultat. 

Životne situacije – i problem i izazov

Naravno da i među nama nekad ima situacija koje nisu idealne i koje od voditelja (jednog ili više nas), zahtijeva uključivanje, pomoć ili moderiranje  rješenja za nesporazum ili sukob. Nastojimo stvari čim prije iznijeti „na stol“, umjesto ih “gurnuti pod tepih“. Ako problem verbalizirate i prodiskutirate, lakše ćete ga riješiti nego kada se na njega gleda iz samo jednog kuta. 

Za dobro funkcioniranje načela raznolikosti u timu, bez obzira na sastav i broj ljudi, najvažnije je da se članovi međusobno uvažavaju i poštuju, bez obzira na sve njihove ljudske različitosti i vrstu posla kojeg obavljaju.

Primjer

Sjećam se jedne situacije dok sam još radila u modnoj industriji. Imali smo petnaestak prodavačica. Neke su bile manje spretne, neke više. Među njima je bila i Danijela, najbolja prodavačica koju sam ikad vidjela. Spretna, okretna, ljubazna, poznavala je prodajni asortiman do u detalje. Kod nje kupac nikad nije izašao iz dućana, a da nije nešto kupio. I gle čuda, jedan dan Danijela je iz „čista mira“ dobila otkaz. Pitala sam direktora zašto je dao otkaz tako izuzetnoj radnici. Rekao je: „Zato što uz sav svoj dobar rad u dućanu, unosi toliko nemira i bunta među sve druge prodavačice da jednostavno to moram prekinuti.“ Iskreno, u tom trenutku nisam sasvim razumjela takvu poslovnu odluku. Danas, kada i sama upravljam timovima, jako dobro razumijem što to znači. Jedna takva „neprilagođena“ osoba u timu, doista može unositi razdor među ljude i time znatno utjecati na pogoršanje atmosfere u timu, a onda i na zajedničke rezultate rada.

Za kraj, koja je poruka? Možda ipak ona bezvremenska: „Kad se male ruke slože…“?

Kad govorimo o uspjesima nekog projekta ili važnog rezultata, često znamo staviti određene pojedince u prvi plan. Genijalci su nam naravno presudno potrebni, vizionari isto tako, ali – važan je i svaki pojedini član tima. Rezultat je zapravo uvijek zajednički, bez obzira što pojedinačni doprinos valoriziramo sukladno razini udjela u pojedinom zadatku i/ili važnosti pojedine uloge u timu. 

I sad, na kraju, vraćam se onom mom „silosu“ s početka priče. Iako se trudimo biti jednako pozitivni i afirmativni prema čitavoj organizaciji, događa se da smo i mi od drugih nekad neshvaćeni i svrstani u vlastiti „silos“. Mislim da nas ponekad naprosto ne razumiju. Za njih je sve što radimo lako i jednostavno. Jest lako i lakše – ali – možda je to upravo stoga što dobro funkcioniramo u timu?! Možda je to nagrada za našu umješnost da se prihvatimo kakve jesmo, da različitosti pretvaramo u potencijal. 

Možda u nekoj drugoj organizaciji naš način funkcioniranja definitivno ne bi prošao. Neki imaju drugačije politike od naše. Poznajem neke sustave gdje se zaposlenici koji se previše povežu i druže, rasele u druge timove. 

Što god da je točno ili krivo, uzimam si za pravo biti samouvjerena, samopouzdana – i stojeći čvrsto na zemlji želim reći: ja i dalje biram svoj tim i ovaj način rada: zalaganje za timski duh i zagovaranje načela „snaga je u razlikama“. Bez nas, svake ponaosob, i bez ovakvog zajedničkog pristupa, teško da bismo ostvarili puno sjajnih projekata i događanja koja su iza nas.  

„Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može,“ kaže pjesma velikog pjesnika Drage Britvića, koju je tako sjajno uglazbio iznimni Arsen Dedić !!!

Nada Podnar
Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba;
promotorica održivog razvoja i eko-Neretve

DOBRA HRVATSKA
Rujna 2021.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img