Svjetski dan izbjeglica 2024: Za svijet u kojem su izbjeglice dobrodošle

Svijet zadnje desetljeće svjedoči najvećim zabilježenim razinama raseljavanja. Svake minute 20 ljudi ostavi sve za sobom kako bi pobjegli od rata, progona ili terora. Otkako su 2015. stotine tisuća izbjeglica i migranata s Bliskog istoka i iz Afrike stigle u Europu, zemlje članice Europske unije, uključujući Hrvatsku, suočene su s brojnim problemima tih nesretnih ljudi.

• Broj ljudi prisiljenih na bijeg popeo se na 120 milijuna do svibnja 2024.
• Globalno raseljeno stanovništvo ekvivalentno je 12. najvećoj zemlji na svijetu po broju stanovnika, otprilike veličine Japana.
• Jedna od svakih 69 osoba, ili 1,5 posto cjelokupne svjetske populacije, sada je prisilno raseljena. To je gotovo dvostruko više nego prije deset godina.
• Na kraju 2023. godine, od 117,3 milijuna prisilno raseljenih osoba, procjenjuje se da su 47 milijuna (40 posto) djeca mlađa od 18 godina.
• Između 2018. i 2023. u prosjeku se godišnje 339.000 djece rađalo kao izbjeglice.
• Tu je i oko 4,4 milijuna osoba bez državljanstva koji borave u 95 zemalja prema podacima objavljenm krajem 2023. godine. To su ljudi kojima je uskraćeno državljanstvo odnosno pristup osnovnim pravima kao što su obrazovanje, zdravstvena skrb, zapošljavanje i sloboda kretanja.

Prema novom izvješću UNHCR-a

Sukobi od Sudana preko Gaze do Mjanmara doveli su do novih raseljavanja i hitno zahtijevaju rješenje. Već 12 godina zaredom raste godišnji broj raseljenih. To je odraz novih i mutirajućih sukoba diljem svijeta kao i neuspjeha u rješavanju dugotrajnih kriza.

Izgledi izbjeglica za brzi povratak kući sve su manji. U 1990-ima, u prosjeku se 1,5 milijuna izbjeglica moglo vratiti kući svake godine. Tijekom prošlog desetljeća taj je broj pao na oko 385.000, što znači da je rast raseljavanja danas daleko složeniji problem. Prema međunarodnom pravu i načelu jedinstva obitelji, djeca izbjeglica i njihovi potomci također se smatraju izbjeglicama dok se ne pronađe trajno rješenje.

Izbjeglice u Europi

Od ruske vojne agresije na Ukrajinu u veljači 2022., Europa je primila najveći broj izbjeglica od II svjetskog rata.

Prema statistici EU krajem 2021. manje od 10 % svih svjetskih izbjeglica i samo mali dio interno raseljenih osoba živjelo je u EU-u. Sredinom 2022., kao posljedica rata u Ukrajini, udio izbjeglica koji žive u EU-u porastao je na više od 20%, a u odnosu na ukupnu populaciju EU udio izbjeglica iznosio je 1,5%.

U 2022. tražitelji azila došli su iz oko 140 zemalja, a 239.500 osoba koje su tražile azil bilo je mlađe od 18 godina od čega 1/6 djece bez pratnje. Većina djece bez pratnje došla je iz Afganistana, Sirije i Somalije.

Utjecaj klimatskih promjena na raseljavanje i raseljene osobe

Osim progona i sukoba, u 21. stoljeću, prirodne katastrofe također mogu natjerati ljude da potraže utočište u drugim zemljama. Očekuje se da će sve veća ozbiljnost i učestalost katastrofa povezanih s klimom imati dramatičan utjecaj na broj raseljenih osoba u narednim godinama.

Svjedočimo kako su prirodne katastrofe – poplave, potresi, uragani, klizišta – sve učestalije i intenzivnije. Većina raseljavanja uzrokovanih ovim događajima još je uvijek interna. No sve složenije situacije mogu uskoro potaknuti ljude na prelazak granice. Nažalost, niti jedan od postojećih međunarodnih i regionalnih instrumenata izbjegličkog prava ne bavi se konkretno položajem takvih ljudi.

Osim toga, klimatska kriza ne samo da potiče raseljavanje, nego čini život nesigurnijim za one koji su već raseljeni. Izbjeglice koje su pobjegle od rata, nasilja i progona onda još podnose sušu, poplave i ekstremne temperature. Čak 60% svjetskih izbjeglica i ljudi raseljenih zbog sukoba dolazi i živi u klimatski najosjetljivijim zemljama svijeta. Brojne izbjeglice, ali i njihovi domaćini žive na prvim crtama udara svijeta koji se mijenja. Oni koji su najmanje odgovorni za globalno zatopljenje najviše su pogođeni.

Svjetski dan izbjeglica

Svjetski dan izbjeglica obilježava se svake godine 20. lipnja. Prvi je put globalno obilježen 20. lipnja 2001. godine. Datum je odabran u znak sjećanja na 50. obljetnicu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Izvorno je bio poznat kao Afrički dan izbjeglica. Opća skupština UN-a ga je u prosincu 2000. rezolucijom 55/76, proglasila međunarodnim danom.

Svjetski dan izbjeglica baca svjetlo na prava, potrebe i nadanja izbjeglica, pomažući mobilizirati političku volju i resurse kako bi izbjeglice mogle ne samo preživjeti, nego i napredovati. Iako je važno zaštititi i poboljšati živote izbjeglica svaki dan, međunarodni dani poput Svjetskog dana izbjeglica pomažu usmjeriti globalnu pozornost na položaj onih koji bježe od sukoba ili progona.

Svake godine Svjetski dan izbjeglica obilježava se nizom događaja u brojnim zemljama diljem svijeta. Aktivnosti uključuju same izbjeglice, vladine službenike, zajednice domaćina, tvrtke, slavne osobe, školsku djecu i širu javnost.

Za svijet u kojem su izbjeglice dobrodošle

Ove godine Svjetski dan izbjeglica fokusiran je na solidarnost s izbjeglicama. Tema za 2024. godinu je: Za svijet u kojem su izbjeglice dobrodošle. Prema procjenama UNHCR-a u 2024. godini je diljem svijeta bilo 130,8 milijuna ljudi prisilno raseljeno ili bez državljanstva, od čega su više od 32 milijuna izbjeglice. Izbjeglicama je sada više nego ikad potrebna solidarnost. Solidarnost znači držati vrata otvorenima, slaviti njihove snage i postignuća i razmišljati o izazovima s kojima se suočavaju. Solidarnost s ljudima koji su bili prisiljeni na bijeg također znači pronalaženje rješenja za njihovu nevolju. Okončanje sukoba kako bi se mogli sigurno vratiti kući. Omogućavanje napredovanja u zajednicama koje su ih prihvatile. I konačno pružanje resursa državama koje trebaju uključiti i podržati izbjeglice.

Solidarnost i uključivanje u EU

Europski parlament permanentno poziva na solidarnost s izbjeglicama. U svojoj rezoluciji iz 2016. o stanju u Sredozemlju i potrebi za holističkim pristupom EU-a migracijama, Parlament je naglasio da države članice koje primaju izbjeglicama “moraju ponuditi potporu i prilike za integraciju i izgradnju života u svom novom društvu”. Također je istaknuto da poštivanje temeljnih vrijednosti EU-a, kao i poštivanje temeljnih prava izbjeglica, moraju biti sastavni dio procesa integracije. Dok odgovornost za politike integracije prvenstveno leži na državama članicama, EU je uspostavio svoja vodeća načela u akcijskom planu EU-a o integraciji i uključivanju (2021. – 2027.) za potporu nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima i civilnom društvu. Kako bi pomogla objediniti inovacije, dobru praksu i analizu integracije migranata na razini EU-a i zemalja, Europska komisija pokrenula je europsku web stranicu o integraciji (EWSI). Stranica trenutačno navodi više od 1440 uspješnih praksi iz svih država članica EU-a.

UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice

Već tisućama godina ljudi bježe od progona i sukoba te se naseljavaju u drugim zemljama. Nakon II svjetskog rata Europa je bila suočena s izuzetno velikim brojem raseljenih osoba. Kako bi im se pomoglo Opća skupština UN-a je 14. prosinca 1950. godine osnovala UNHCR (Agencija UN-a za izbjeglice). Već sljedeće godine, 28. srpnja 1951. usvojen je pravni temelj pomoći izbjeglicama i temeljni statut koji usmjerava rad UNHCR-a, Konvencija  Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica. Umjesto da završi s radom nakon tri godine kako je bilo predviđeno, UNHCR od tada do danas kontinuirano radi na pomoći izbjeglicama.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća dekolonizacija Afrike proizvela je prvu od brojnih izbjegličkih kriza na tom kontinentu u kojima je bila potrebna intervencija UNHCR-a. U sljedeća dva desetljeća UNHCR je morao pomagati u krizama raseljavanja u Aziji i Latinskoj Americi. Tijekom 1960-ih i Vijetnamskog rata, prepoznato je da se zaštita treba proširiti izvan okvira opisanih u Konvenciji iz 1951. To je rezultiralo Protokolom iz 1967. Krajem stoljeća pojavili su se svježi problemi s izbjeglicama u Africi i potom opet novi valovi izbjeglica u Europi zbog niza ratova na Balkanu.

Izbjeglice su među najugroženijim ljudima na svijetu. Konvencija o izbjeglicama iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. pomažu im u zaštiti. Oni su jedini globalni pravni instrumenti koji eksplicitno pokrivaju najvažnije aspekte života izbjeglica. Prema njihovim odredbama, izbjeglice zaslužuju, kao minimum, iste standarde tretmana koje uživaju drugi strani državljani u određenoj zemlji i, u mnogim slučajevima, isti tretman kao i domaći državljani.

Kako se broj izbjeglica iz godine u godinu ubrzano povećava, zemlje potpisnice međunarodnih ugovora o izbjeglicama postale su zadnjih godina sve nesklonije pružanju sigurnih utočišta.

DOBRA HRVATSKA