spot_img

Tri ekološka romana. O pčelama, drveću i svinjama. Nesvjesni smo.

U Francuskoj, već peti put zaredom, bira se ekološki roman godine, što je dobro već samo po sebi. Autor podsjeća na tri romana koja tematiziraju prirodu o kojoj, a i s pomoći književnosti to postaje očito, imamo sasvim pogrešne predodžbe. Ako ne bude prirode (u današnjem smislu), neće biti ni knjiga…. 

Postoji priča kako se, uvjeren da ukusni i mirisni plodovi prirode ne mogu biti opasni, francuski književnik i filozof Jean-Jacques Rousseau otrovao nekim crvenim bobicama slasna izgleda. Danas, kad su nam na privatnom i korporativnom nivou usta puna zelenih tema, ekologije i održivosti, pitanje je koliko je prave iskrenosti u današnjih zagovaratelja povratka prirodi, u duhovnom i fizičkom smislu? Ima li je kao u velikog Rousseaua (a toliko je mora biti), kojega je na koncu priroda i zeznula, pokazujući svoje pravo lice. 

Tri su današnje knjige posebno zanimljive sa stajališta egzistencijalnih pitanja – što čovjek čini prirodi i kako će dalje zajedno.

***

Maja Lunde, „POVIJEST PČELA“, Naklada Ljevak, 2018., prevela Anja Majnarić

Možda su ovo, kako kaže spisateljica, „misli mišljene već tisuću puta“, ali da su tematski aktualne dokazuje nam i činjenica da je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu premijerno u ožujku 2022. izvelo predstavu „Povijest pčela“. Riječ je o svjetskoj praizvedbi dramatizacije romana norveške spisateljice Maje Lunde, u režiji Norvežanina Erika Ulfsbyja i sa Zrinkom Cvitešić u glavnoj ulozi. To je naš mali doprinos velikoj košnici slave prvog romana Maje Lunde za odrasle

Ovaj triptih o pčelarstvu naziva se i cli-fi, tj. klimatska fikcija – roman koji na neki način problematizira i globalno zagrijavanje i klimatske poremećaje. Sam je roman strukturiran u tri zasebne priče u svojim vremenskim razdobljima: trgovac i propali znanstvenik sredine 19. stoljeća s gomilom gladne djece čiju depresiju prekida ideja izgradnje nove košnice; američki pčelar s početka 21. stoljeća koji svjedoči početku nestanka pčela te Kineskinja koja je pred kraj istog tog stoljeća dobila zaposlenje kao ljudski oprašivač voćaka jer su pčele doslovno – nestale. 

Zanimljivo je to što je pomor pčela u romanu navlas isti kao onaj u stvarnosti našeg Međimurja, prije nekolkio godina i opet u 2022. Pesticidi ili bolesti, nebitno – kod nas umiru milijuni pčela (za pčelare pčele ne ugibaju već umiru, kao i ljudi). I to se ponovilo i u 2022., bez obzira na to što je od ove godine uveden zakon … po kojem se zabranjuje primjena pesticida opasnih za pčele u vrijeme cvatnje poljoprivrednih kultura, na (uzaludnu) radost oko pola milijuna naših pčelinjih zajednica.

Osim što piše, Maja Lunde se osobno trudi pridonijeti održivosti svijeta:

    • što manje putovati avionom zbog karbonskog otiska, koristi bicikl za kretanje po gradu, 
    • nosi odjeću iz second hand shopa i 
    • ne baca je dok je ne iznosi te
  • živi outdoor kao većina Norvežana, usput svjesna paradoksa svoje Norveške koju živo zanimaju ekološke teme, ali koja svoj standard duguje eksploataciji nafte.

***

Richard Powers, „IZNAD SVEGA“, Fraktura, 2021., prevela Lara Hölbling Matković

Sto godina poslije ove priče o gradonačelnicima i biljkama, na drugom kraju svijeta izlazi knjiga „Iznad svega“ Richarda Powersa, za koju je autor dobio Pulitzerovu nagradu i nanovo širom otvorio, dosta sveobuhvatno na jednom književnom frontu, niz pitanja što su to stabla ili – biljke i priroda – ljudskom rodu danas.

Roman se scenaristički račva poput korijenja koje vodi svom cilju – stablu – i u njemu se pojavljuju likovi iz različitih američkih priča, životnih okolnosti i obiteljskih pozornica, crpeći vodu i minerale za ovu veliku sagu iz svoga odnosa prema različitim stablima kroz život. Ima tu enciklopedijske širine, šamanskog odnosa prema drugačijim bićima, aktivizma i njegovih posljedica, velikih i manjih ideja koje nam oblikuju kožu i na lica utiskuju godove neželjenih saznanja.

Powers nam tako predstavlja devet likova, vrteći se oko njihovih života, sve u smjeru velikih antikorporacijskih prosvjeda protiv sječe šuma u kojima na razne načine sudjeluju. Razlozi koji ih dovode do otpora sirovom kapitalu vrlo su različiti, ali cilj im je zajednički – spasiti što više starih, višestoljetnih stabala od proračunate gramzivosti.

„Iznad svega“ odlično je napisan roman, i u kombinaciji sa vrućom temom tih nešto više od petsto stranica, lako se proguta. Na kraju je sigurna samo jedna stvar: stabla ćete sigurno početi primjećivati nakon što pročitate ovaj roman. Bolje sada, nego kad ih posiječemo.

U romanu se, između ostaloga može doznati da deforestacija jače mijenja klimu nego sav prijevoz zajedno, da postoje darodavci, doslovno stabla koja prije nego uginu daruju svoje metabolite šumskoj zajednici, ali i ljudi kojima su drugi ljudi najveća droga. Osnovnu temu romana nažalost možemo nasloniti na aktualne sječe šuma po Medvednici i Velebitu.

Roman se reklamira i kao omiljeno štivo Baracka Obame. Ali… nije samo na književnosti ili bivšim predsjednicima da spase svijet…  

***

Jean-Baptiste Del Amo, „Carstvo životinja“, OceanMore, 2020., prevela. Željka Somun

U novom, već nagrađivanom i kod nas još neprevedenom romanu „Le fils de l’homme“, mladi francuski književnik Jean-Baptiste Del Amo tematizira generacijski prijenos nasilja u trokutu: Oca, Majke i Sina u kadru jedne trošne kuće negdje u planini. 

O „Carstvu životinja“ naš književnik i novinar Jurica Pavičić napisao je  da bi ga bilo šteta shvatiti samo kao eko-aktivistički roman. I tu ima pravo. Povijest obiteljskog svinjogojstva u ovom romanu (između ostaloga!) historija je jedne obiteljske, ljudske kolonizacije nad drugim živim bićima. I nesreće koja se iz toga širi generacijama.

Dugom i čelično strukturiranom rečenicom Del Amo kao da piše naturalistične slike jedne obitelji koju sačinjavaju otac, roditeljica (doslovno se tako i zove) te malena Éléonore, krajem devetnaestog stoljeća u jugozapadnoj Francuskoj. Život je opor, krvav i sav se vrti oko boli i bolesti. U početku obitelj uzgaja dvije svinje, jednu za prodaju, drugu za sebe. „Njoj je nezamislivo baciti makar i suhe listove rotkvice ili zelenje od repe, a kamoli pomisliti da bi žlica mlaćenice mogla završiti kod mačaka lutalica, umjesto da se njome tove svinje, dok ona izjutra prazni noćne posude na hrpu gnoja, jer nikad ništa nije uludo bačeno ako je namijenjeno zemlji hraniteljici.“

Nakon prvog dijela romana, svi koji se zanose idejama da se prije stotinjak godina živjelo prirodnije i bolje, morat će se, šokirani ili izbljuvati ili zaplakati pred prizorima surovosti i težine života, koji ovako predstavljen plastično podsjeća na priče s početka dvadesetog stoljeća iz bilo kojeg hrvatskog sela. Gladovalo se, djeca su umirala, obiteljsko je nasilje bilo za dobar dan, nakon jutarnje molitve.

Kroz ovaj roman može se iščitati jedan život, jedna obitelj, jedno stoljeće; cijeli jedan svijet.

Del Amo brutalno i bez okolišanja pita kakvu hranu mi to uopće jedemo i jesu li sve te priče o prirodnoj hrani, organskom uzgoju i eko namirnicama, samo preskupa kap u moru industrijski servirane nezdrave hrane.

***

Sve u svemu, danas u vrijeme interneta, turističkih resorta i sveprisutnog pojma nekretnina nestvarno i simpatično zvuče ovakve teme. Dok se nekad pošumljavalo, danas se govori o postotcima zelenih površina, što najčešće ispada pranje neke ekološke savjesti, zelena krpa pred betonskim bikom, a manje stvarni urbani park načinjen za boravak ljudi.

Nota bene, jedan od prvih zvučnih ekoloških aktivista ex Juge svakako je Novljanin Rambo Amadeus, koji odavno medijima širi ekološke teme, pitanja i odgovore: posebice uporabom svoje eko jedrilice i stvaranjem 10 ekoloških zapovijedi.

I dok se u autorovoj zemlji Francuskoj već peti put bira ekološki roman godine, kod nas je i sam termin tek u povojima, mada je tematika zgodna…  Ekologija je très à la mode!

Hoće li čitanje beletristike pomoći u širenju svijesti o ekološkim temama? Odmoći neće sigurno. I u tom kontekstu, čitanje je manje trendi, ali poželjnija alternativa. Mada, ako posiječemo sva stabla, a pčele izumru i svijet pogodi nestašica hrane, sumnjam da će biti i čitanja.

Ante Alerić
Autor Ante Alerić

Preneseno s WWW.IDEJE.HR:
Cijeli članak o 3 eko-knjige, kojeg preporučamo, jednako kao i druge zanimljive teme istog portala,  možete vidjeti OVDJE

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2022.

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img
- Oglas -spot_img