Volimo krstarenja, naravno. A znamo li koliki su kruzeri zagađivači, da otežu s promjenama…? Kako ih prisiliti?

Volimo krstarenja, naravno. A znamo li koliki su kruzeri zagađivači, da otežu s promjenama…? Kako ih prisiliti? 

Jedva snošljivi turizam! Ekološke bombe! Ploveći nosači zagađivanja! Nakon lockdowna u 2020., kruzeri opet plove Jadranom i morima svijeta. Uz koju ekološku cijenu? Po jednom  izračunu, šteta od dolaska kruzera u naše Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar… kudikamo je veća od koristi. Zemlje i gradovi, domaćini kruzerima, već desetljećima trpe dugoročnu financijsku, ekološku i zdravstvenu štetu.

Kruzeri su, također i doslovce, simbol prometne i turističke invazije na kulturnu i prirodnu baštinu i domicilni život. 

Autor proslavljenog rada (2010.) o trošku i zaradi od pristajanja kruzera u Hrvatskoj, Hrvoje Carić, otvorio nam je oči. Njegova je analiza važna u stručnim krugovima i izvan Hrvatske. Veoma je značajan i jedan ovodobni istraživački novinarski rad (2021.), podržan s desetak tablica i grafikona i „morem“ prepručenih linkova. Onaj od autorice Ane Benačić, objavljen ljetos na stranicama portala www.faktograf.hr. (Ako nije svima znano, riječ je relevantnom i ozbiljnom portalu koji do najvećih dubina propituje istinitost važnih društvenih tema i stavova, i u tome naročito istinitost argumenata tzv. teorija zavjere.)

Zahvalni smo Ani na trudu, na stručnoj obradi i elaboraciji koja ostaje zapisana i trajno dostupna javnosti. Njezin sam rad uzeo kao osnovu za ovaj članak.

***

Kruzeri-krizeri? DA! Kruzing kompanije su veliki zagađivači. Ali ono što smeta, je njihova politika: uvijek su „korak ispred“, dosjete se…, izvrdavaju, vrludaju, „kupuju vrijeme“, samo da se ne mijenjaju. Postoji i stručni termin, koji se ne vezuje samo uz kruzere,  „willingness to pollute“, tj. spremnost na zagađivanje, što u ovom slučaju znači: SKLONOST KRŠENJU ZAKONA. Kruzeri su na visokom mjestu te ljestvice.

Mogu li i putnici učiniti nešto? Pored zelenih aktivista, međunarodnih agencija, Ujedinjenih naroda… Ali. što… gdje? Samo bi to vlasnike kruzera zaboljelo.  

POVRATAK KRUZERA, UZ OBEĆANJE DA ĆE ZAGAĐIVATI! DA LI JE TO MOGUĆE? 

Ploveći gradovi su iznimno veliki zagađivači, najveći. Slijevanje velikog broja turista u obalna mjesta ljeti ima svoju cijenu, a krhki morski i priobalni ekosustavi imaju svoje granice.

Godina 2020. bila je teška za – brzorastuću i sve intenzivnije kritiziranu – kruzing industriju. Međutim, 2020. je gotova i krenula je nova-stara 2020. Vratili su se! „Plutajući gradovi” su ponovo u Dubrovniku i drugim hrvatskim atraktivnim obalnim punktovima, kao uostalom i po čitavu svijetu, što u fokus vraća neke stare, poznate i velike probleme.

Kruzeri su doslovce simbol prometne i turističke invazije na kulturnu i prirodnu baštinu i domicilni život. U pojedinačnim kategorijama zagađenja možda i postoje prljaviji oblici transporta turista, ali ni jedan nije tako upadljiv i zapanjujući kao plutajući neboderi

čija sjena zamračuje obale najljepših pomorskih gradova svijeta i stvara pritisak na njihovu toliko često napregnutu infrastrukturu.

OTPAD S KRUZERA STIŽE SVUGDJE – U ATMOSFERU I MORE, NA OBALU, U DRUŠTVO…

Svijet, a posebno domaćini kruzera, već desetljećima od industrije kruzinga trpe dugoročnu financijsku, ekološku i zdravstvenu štetu. Konkretno:

• U more ispuštaju fekalije, čađ i opasna kaljuža od svega. Deponije na obali pune se smećem nastalim još u međunarodnim vodama. 
• Mimo toga, uvijek postoji mogućnost i da kruzeri spale brodsko smeće, odnosno “lansiraju” ga u zajednički zrak negdje na pučini (jadranskoj, atlanskoj…), iza čega ostaje iznimno toksični i kancerogeni trag koji teško šteti svijetu, a naročito prvoj, najbližoj, obali. 
• Zna se već prilično dugo da samo par kruzera koja pristanu, primjerice u Dubrovniku, može ispustiti više mikroskopskih čestica nego što to čine svi automobili u Hrvatskoj skupa (24express, Transport & Environment). Te su čestice odgovorne za nastanak raka, astme i drugih kroničnih bolesti dišnog sustava. 
• Posljedice emisija su i kisele kiše, koje uništavaju drveće i ostalu vegetaciju te morske organizme. Kulturna baština – građevine, njihovi ornamenti i statue – također erodira zbog nagrizajućih tvari (EPA). 
• Tome treba dodati i druge pritiske na morski svijet. Onečišćenje bukom i svjetlom unosi kaos u podmorsku komunikaciju među živim bićima. Biocidni premazi vanjske oplate broda oštećuju nježne morske organizme poput rakova i školjki. Upravo taloženjem bakra u moru kod luke Gruž u Dubrovniku tumače se mutacije zabilježene kod nekih životinja. 
• Tu su i sudari velikih riba i morskih sisavaca s brodovima.
• Grupa turista koje napučuju male prostore gradova ostavljaju vel ekološki trag i posve malu zaradu domaćinima.

VISOKA UKUPNA CIJENA! SEDAM PUTA VEĆA OD PRIHODA! (studija 2010.)

Izuzetni utjecaj kruzera na okoliš 2010. godine procijenio je Hrvoje Carić s Instituta za turizam u svom nadaleko poznatom radu. Primanjem oko 700.000 putnika s kruzera koji su u prosjeku proveli dan i pol u Hrvatskoj, zarada je bila oko 50 milijuna eura. Trošak je bio oko sedam puta veći, dakle 350 milijuna eura

Carić je, naime, izračunao količinu negativnog traga kojeg brod proizvede po jednom putniku na dan – krutog i opasnog otpada, crnih i sivih voda, odnosno fekalija i otpadnih voda od pranja, zatim zauljenih voda, odnosno kaljuže te onečišćujućih plinova. Zatim je uzeo prosječne cijene zbrinjavanja tih vrsta otpada u obalnim gradovima. Kod zagađenja zraka vodio se izvješćem Odbora Europskog parlamenta za promet i turizam “Vanjski troškovi pomorskog prometa”.  

Važno je znati i OVO NEŠTO  što se tiče nas putnika:

Po tim izračunima, šteta uzrokovana emisijama u zrak s putničkih i kruzera košta 0,2413 eura (1,74 HRK) po osobi po kilometru.

Zagađenje zraka je najveći trošak. Iz brodskih dimnjaka na otvorenom moru, ali i u lukama, kuljaju spojevi dušika, sumpora te policiklički aromatski ugljikovodici, tzv. PAH-ovi, karakteristični za spaljivanje fosilnih goriva.

USPJEH ODGOVORNOG SVIJETA 2020.: ZABRANA UPOTREBE VISOKOSUMPORNIH GORIVA (KRUZERIMA DOPUŠTENA EMISIJA U ZRAK NAJVIŠE 0,5% SUMPORA)

Smrtnost u svijetu pripisana prljavim brodskim gorivima procijenjena je na oko 400.000 ljudi godišnje, a broj slučajeva astme dijagnosticirane kod djece na 14 milijuna (Nature).

Tijekom pauze u kruzing turizmu uzrokovane koronakrizom 2020./2021. finalizirani su – hvala nebesima, s uspjehom – veliki međunarodni napori da se ograniči spaljivanje jeftinog, prljavog, visokosumpornog goriva na brodovima, odavno zabranjenog na kopnu (što je, naravno, samo jedan dio šteta od kruzera). 

Od 2020. godine svi brodovi koji plove međunarodnim vodama ili teritorijalnim vodama članica UN-a moraju se povinovati dugo najavljivanim strožim pravilima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Ova agencija Ujedinjenih naroda odgovorna za regulaciju brodarstva, zaslužna je za najvažniju globalnu povelju o zaštiti od brodskog zagađenja MARPOL, čiji je dio i pravilo o smanjenju udjela sumpora IMO 2020.

Cilj izmjena je smanjiti emisije sumporovih spojeva za 75% te prepoloviti crne brojke koje su vezane za ispušne plinove brodova. 

Prema novim pravilima, kruzeri smiju koristiti goriva s najviše 0,5% sumpora, tokom cijelog putovanja, kakva su pravila ranije vrijedila samo za pristajanje u lukama. (Do sada je udio sumpornih spojeva varirao između 0,1, češće 0,5 na vezu pa do čak 3,5 posto na otvorenom moru. Najniže od spomenutih vrijednosti odnosile su se, naravno, na pristajanje u lukama na sjeveru Europe, Amerike te Kariba.)

I EU je donijela odluku da od 1. siječnja 2020. sadržaj sumpora u brodskim gorivima može biti najviše 0,5% za sve članice. 

 „KRUZERSKI TRIKOVI“ TIJEKOM PLOVIDBE PO OTVORENOM MORU

 Ali, kruzing kompanije su uvijek korak ispred, dosjete se…  Brodovi ispuštaju razni otpad u more tijekom plovidbe podalje od obala, spaljuje smeće, obavlja se i pročišćavanje ispušnih plinova morskom vodom; sve kad nitko ne vidi, jer – sve se događa iza morskog horizonta.

Ako brodovi žele nastaviti koristiti najotrovnija i najjeftinija goriva, ostavljena im je mogućnost čišćenja ispušnih plinova velikim količinama morske vode, koja se s filtriranjem ili bez njega otpušta nazad u more. Kako su takvi čistači zraka relativno novi, još uvijek se ne znaju posljedice ispuštanja otpadnih spojeva za stanovnike svjetskih mora i oceana. Pripisuje im se pomor morskih rakova, iznimno važne karike morskog hranidbenog lanca, kao i riblje mlađi.  Međunarodna pomorska organizacija, IMO, 2020. propisuje da sumporna kiselina koja nastaje čišćenjem dimnjaka broda ne smije imati pH vrijednost manju od 6.5.

Organizacija objavljuje i listu brodova koji koriste pročistače (scrubbers) na svojim pogonima ili njihove ekvivalente. Svaki kruzer ima svoj IMO broj, kojeg je jednostavno pronaći na internetu. U tražilici se može vidjeti koji mehanizam čišćenja koristi. Primjerice, MSC Splendida, dug 333 metra, koji je ove godine uplovio u Split, nije na toj listi, ali jesu norveški “Viking Venus” i “Celebrity Apex“, koji su ljetos posjetili Šibenik, odnosno Dubrovnik.

KRUZERI U EUROPSKIM LUKAMA. Nova europska pravila nalažu (skupi) priključak kruzera na lokalnu električnu mrežu

Nadalje, Europska komisija zagovara da morske luke osiguraju priključak brodovima na lokalnu elektrodistribucijsku mrežu. Cilj je da se stanovništvo ne truje proizvodnjom „prljave“ električne energije za hladni pogon kruzera, iz toksičnih, premda nešto čišćih goriva.

Međutim, ovo je rješenje tehnološki relativno zahtjevno i skupo.  Zasad je pošlo za rukom malom broju luka na bogatom sjeveru Europe. Istovremeno, samo je mali dio uglavnom teretnih brodova prilagodio vlastite instalacije prikapčanju na kopnenu struju. U 2019. godini bilo ih je manje od 600. 

U luci Dubrovnik Gruž ne postoje tehnički uvjeti za spajanje velikih brodova na kružnim putovanjima na lokalnu električnu mrežu tijekom njihova boravka u luci, navodi za Faktograf Hrvoje Kulušić, pomoćnik ravnatelja za operativu, razvoj i održavanje Lučke uprave Dubrovnik.

“Lučka uprava Dubrovnik napravila je Studiju predizvodljivosti projekta napajanja brodova na kružnim putovanjima električnom energijom s kopna tijekom njihova boravka u luci, međutim realizacija takvog projekta zahtjeva niz predradnji u cilju osiguranja dostatnog kapaciteta lokalne mreže za ovako velike potrošače”, pojašnjava Kulušić.

EU je obuhvatio brodove i novim pravilima vezanim za ograničenje emisija stakleničkih plinova. IMO je u lipnju 2021. donio kratkoročne mjere za smanjenje emisija svih brodova za 40% do 2030. u odnosu na 2008. godinu.

TALOŽENJE SUMPORA U SREDIŠNJEM KORIDORU JADRANA (KOMIŽA)

No, znače li ovi podaci iz 2017. da su se brodovi konačno počeli pridržavati ograničenja u lukama? Carić smatra da pri odgovaranju na to pitanje moramo u obzir uzeti tri parametra. Prvo je pitanje gdje je najveći intenzitet emisija; zatim gdje je najveći rizik nekontroliranja vrste korištenog goriva te kolika je sklonost zagađivača da krši zakon (willingness to pollute).

“Sredinom Jadrana je koridor koji u normalnim vremenima ima tisuće tankera godišnje, koji prevoze 70 milijuna tona nafte i naftnih derivata godišnje, ali i drugih velikih plovila. Na tom potezu nema nikakvog direktnog nadzora i može se očekivati da će koristiti najprljavije gorivo”, ističe on.

Tome svjedoče službeni podaci u kojima Komiža bilježi rast udjela kiselih kiša i najbliža je tom koridoru. Dok s druge strane lučki gradovi Rijeka i Dubrovnik bilježe visoka taloženja sumpora, što je sigurno uzrokovano intenzitetom morske plovidbe prilikom ulaska, manevriranja i boravka na vezu ili sidru. Dakle, brodovi onečišćuju zrak u puno širem opsegu nego što se percipira – od otvorenih mora do samih luka.*

Ipak, Komiža, koja je najbliža tom koridoru, i dalje ima upola manje taloženje sumpora od Dubrovnika.

Odgovarajući na treće pitanje, o sklonosti kruzera da krše pravila i zakone, Carić napominje da dosadašnja literatura svjedoči kako je ona prilično visoka. Organizacija Friends of the Earth (FoE) je, primjerice, i ove godine ocijenila većinu od 18 velikih kruzing kompanija koje uvrštavaju u svoje godišnje izvještaje – jedinicom. Mahom su to kompanije koje su imale i zabilježeno kršenje zakona poput ispuštanja opasnih voda zagađenih naftom u more, onečišćenje zraka i slično.

KVALITETA MORA UZ GRADOVE, NEKA OPASNA MJESTAZA KUPANJE…

Prema tvrdnjama aktivista protiv kruzera u Veneciji, dvije sezone izostanka tih plovila zbog Covid krize poboljšalo je kvalitetu mora u lagunama. Izostanak kruzera u Dubrovniku je ipak prošao nezapaženo – što se tiče Zavoda za javno zdravstvo dubrovačko-neretvanske županije.

U njihovom izvještaju o kakvoći mora za prošlu godinu ponovo se opasnim za kupanje označava more u industrijskoj luci Ploče te su primijećena kratkotrajna onečišćenja uglavnom zbog izlijevanja kanalizacije. Carić smatra da je period od godine dana ipak prekratak za značajnije raščišćavanje mora, osim kada je u pitanju buka, koja je uz ostale navedene polutante također veliki problem.

Zagađenje se, dakle, nastavlja, s nešto smanjenim intenzitetom. Zato ne čudi što niz europskih gradova protjeruje višak kruzera ili im naplaćuje prilaz po broju putnika.

FEKALIJE, IMPOZANTE KOLIČINE

Nadalje, iako proizvode impozantne količine fekalija, prevoženjem tisuća putnika i osoblja, za iskrcavanje spremnika s tzv. crnim vodama vrijedi isto pravilo koje je donedavno vrijedilo za najotrovnije ispušne plinove – nema iskrcavanja neobrađenih crnih voda u obalnom pojasu širokom 12 nautičkih milja, odnosno oko 24 kilometra. Tretirana crna voda smije se ispustiti na udaljenosti od tri nautičke milje.

Pročelnik Pomorskog odjela sveučilišta u Dubrovniku Žarko Koboević tijekom godine dana dva puta mjesečno na istim je lokacijama prikupljao uzorke mora, uz brojanje plovila po vrstama. Mikroorganizme karakteristične za ispiranje toaleta nije pronašao u najvećim količinama u blizini kruzera. U svom radu o crnim vodama to tumači činjenicom da jahte i manje brodice, pogotovo u domaćem prometu, nisu obuhvaćene prilogom IV. MARPOL-a o ispustu fekalija. Zato će se češće u njihovoj blizini, istovremeno i blizu obale te kupača, pojaviti fekalije.

Uz opasnost za javno zdravlje, Koboević opisuje i kako ljudski napori da kemijski ubiju patogene u crnim vodama često ponovo dovode do – pomora pod morem.

“Ispumpavanje tanka otpadnih voda treba biti uključeno u cijenu pristojbe pristajanja u marine i luke. Kad je to uključeno u cijenu, mnogi će to napraviti”, kazao je za Dubrovnik.net, misleći na sve vrste plovila.

NADZOR NAD PRISTAJANJEM 70-AK KRUZERA U HRVATSKOJ NA GODINU 

Izuzev krizne 2020. godine, Hrvatsku prosječno godišnje posjeti 70-ak kruzera registriranih u inozemstvu. Upitali smo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture koliko su često kažnjavani zbog kršenja propisa o čistoći zraka.

“Vezano uz nadzor brodova na kružnim putovanjima, u posljednjih pet godina, od strane inspektora sigurnosti plovidbe, obavljeno je ukupno 127 uzorkovanja goriva te utvrđeno 8 povreda propisa, pri čemu je izrečeno kazni u iznosu od 1.505.700,00 kuna”, odgovorili su nam.

Dodaju da se uzorkovanje goriva ne provodi na svim brodovima na kružnom putovanju, već se provodi temeljem Provedbene Odluke Komisije (EU) 2015/253 оd 16. veljače 2015. o utvrđivanju pravila uzorkovanja i izvješćivanja u skladu s Direktivom Vijeća 1999/32/EZ za sadržaj sumpora u brodskim gorivima.

Autor proslavljenog rada o trošku pristajanja kruzera u Hrvatskoj, Hrvoje Carić, napominje da mimo provjera samih goriva koja se koriste na brodovima, ne postoji mehanizam nadzora ispušnih plinova.

“Lučke kapetanije su zadužene za to i one rade maksimalno s minimalnim resursima. Njihovi djelatnici jako dobro razumiju problem, ali im nedostaje resursa za nadzor. Bez nadzora prekršitelji su ohrabreni”, skeptičan je Carić.

Kompanije tvrde da njihovi brodovi ne zagađuju kao prije. I podaci s mjernih stanica u Dubrovniku pokazuju da je toksično taloženje sumpora s nevjerojatnih 31,13 kilograma po hektaru u 2013. godini smanjeno u 2017. na oko 5,13 kilograma. To je malo iznad dozvoljene granice od 5 kilograma.

ZELENIM KURSOM DO ZELENOG – KRUŽNOG GOSPODARSTVA! TO ZNAČI ODUSTAJANJE OD IMPERATIVA NEOGRANIČENOG RASTA! 

Turizam ovisi o kvaliteti okoliša i resursima destinacije – a istovremeno ga opterećuje zagađenjem, eksploatacijom resursa, izmjenom prostora i njegovom degradacijom, navodi Hrvoje Carić u svom radu o zagađenju koje dolazi s kruzerima. To je po njemu primjer davno opisanog fenomena tragedije zajedničkog dobra (Tragedy of Commons). Većina zemalja u razvoju to ne prepoznaje pa se u skladu s tim ni ne zna zaštititi od pojava poput kruzing industrije.

Carić zato poziva na zauzimanje jasnog zelenog kursa i strateškog razvoja turizma, koji će biti baziran na zaštiti prirodnih i kulturnih bogatstava, uz dobrobit koja bi nužno trebala biti vidljiva lokalnom stanovništvu. Među prijedlozima istaknutim u njegovom radu o ozelenjivanju turizma je promocija ekološke, odnosno “zelene” ponude, kao i njeno certificiranje, koje bi trebalo poslužiti kao poticaj pozitivnoj konkurenciji. Ističe da je prijelaz na zeleno i kružno gospodarstvo nužan, kao i ulaganje u infrastrukturu, koja uključuje i onu za razumijevanje prirodne baštine – centre za posjetitelje, obrazovne staze, informacijske i interpretacijske platforme, uspostavljene u sklopu postavljanja mreže Natura 2000.

Preduvjet je i osnaživanje nadzora te odustajanje od imperativa neograničenog rasta. Rast, smatra on, najviše zagovara građevinski lobi, a njihov sadašnji uspjeh vidi se najviše i upravo u apartmanizaciji obale.

SVIJEST O SLIJEVANJU PREVELIKOG BROJA PUTNIKA NA OBALU – PRVI KORAK!

No, prvi korak u poduzimanju akcije da se spriječi degradacija po Cariću je razvoj i  postojanje svijesti o činjenici da slijevanje velikog broja ljudi ljeti ima cijenu, kao i da krhki ekosustav hrvatskog Jadrana ima svoje granice. To je ono što u Hrvatskoj nedostaje, po sociologu turizma, Mauru Dujmoviću.

“U Veneciji i Barceloni to malo drugačije funkcionira, jer manje je ljudi ovisno o tim kruzerima. Zato su ih lokalci gađali bocama, zapriječili ulaz brodicama, pokazivali legitiman građanski otpor. Kod nas toga nema, imperativ zarade jači je od interesa stanovništva lokalne zajednice”, smatra Dujmović.

Zato je moguća turistička distopija opisana u kolumnama Borisa Dežulovića. U njoj Split ostaje bez knjižara, trgovina, antikvarijata i stanara u svom centru, umjesto kojih niču boutique hoteli i hipsterski barovi [1], a lokalci spremaju ljetnicu zimi, kako bi izbjegli pumpanje cijena ljeti, kada pričaju jezovite priče o turistima [2].

ZAKLJUČEK O SRAZU PROFITA I ODRŽIVOSTI 

Veliki kruzeri predstavljaju “neposrednu prijetnju našim lokalnim zajednicama”, ističu domaći ljudi, kritizirajući vlasti zbog lošeg neupravljanja ovom vrstom masovnog turizma.

Hrvoje Carić sažima mnogo toga u jednu rečenicu: “Plutajući hoteli transformirali se u plutajuće resorte, koji ostaju kratko u luci kako ne bi trošili.” No za sobom ostavljaju mnogo toga.  I opet su kruzer-kompanije pobjegle korak ispred društvene regulative. U nečemu bliže, a u drugom dalje od održivog društva i planeta. 

Opora je činjenica da je glad za profitom tolika. Da je neosjetljivost za druge – za domaćine i cio svijet, Planet, takva. Pa me podsjeća na jednu scenu koju smo vidjeli na TV, prije 20-ak godina. I danas se nje sjećam – kako jedan član uprave jedne multinacionalke iz duhanske industrije u prolazu, brzinski, odgovara novinarima, koji ga uznemiruju „suvišnim pitanjima o odgovornosti“: „Moje je da stvaram profit, a vaše da brinete o svijetu i društvu!“ I zna se o kojoj je kompaniji riječ!

Iako izgleda da tom naganjanju nema kraja, stvari će doći na svoje, kao i sve. Znamo da će zalaganjem progresivnog i održivog dijela društva, i kruzere – krizere jednog dana sustići obveza poštivanja društvenih pravila ponašanja. Ali, kolike će žrtva dotad pasti. 

Izvor- referenca: www.faktograf.hr , „Povratak kruzera uz obećanje da će nas manje trovati“, autorica Ana Benačić

Cjelovitu studiju možete pročitati ovdje: https://faktograf.hr/2021/08/31/povratak-kruzera-uz-obecanje-da-ce-nas-manje-trovati/

Opaska uredništva:
Prilagodba, djelomična obrada teksta, naslova i podnaslova te uvodnika – naši su.

Priredio Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Studeni, 2021.