MOĆNI KRČKI HRAST SVOJIM OGROMNIM RUKAMA DOMAHUJE HODAČIMA VESELJE I DOBRODOŠLICU
Tko voli hodati našom prirodom, i to po Krku, bit će na mnogo mjesta i u mnogo prilika nagrađen užitkom. Jedan takav je i susret s golemim neobičnim hrastom. Čudo tog hrasta na Krku su snažne horizontalne grane, njegova razvedena krošnja, po čemu je jedinstven, i ljepotom i dimenzijama konkurira najvećim stablima u postojbini hrasta – Slavoniji. Koliko tek hlada pruža taj hrast u ljetnim mjesecima? Možda i tisuću ljudi može komotno pod njega sjesti!
Gorostasni hrast sa mnogo ruku raste na zapadnom dijelu otoka Krka, u blizini uvale Čavlena, jugozapadno od sidrišta Malinska.
Na fotografiji vidimo ženski lik, planinarku Nadu, pa si zorno možemo odmjeriti i predočiti duljinu grana i visinu stabla. Uz takav dar prirode moraš osjetiti sreću i zahvalnost!
***
Inače, kod nas u Hrvatskoj rastu i prave šume velikih hrastova, tolikih da začuđen staneš i ne vjeruješ u veličinu, po čemu se ističe prašuma Prašnik blizu Stare Gradiške. Predjel sa 1400 stabala hrasta lužnjaka spada u zakonom zaštićeno područje, koje, nažalost, nama hodačima nije dostupno zbog zaostalih mina. Drvosječe bi se itekako veselile jednom tamošnjem obilježenom primjerku visine 39,60 metara, a drvne mase od čak 50 kubika. I hrast kitnjak ima u nas svoje prašume, na primjer, lokaciju Stari bunar na Psunju nedaleko Okučana. Spačvanske šume su golema područja prekrivena hrastom. I da ovaj puta istaknemo još i posebno poznatu lokaciju Dva hrasta na Papuku. Njezino ime je danas samo spomen na „dvojicu“! Jer tamo danas raste tek jedan hrast, onaj starosti veće od 500 godina, po čemu je vjerojatno i najstariji živi organizam u Slavoniji. Drugi golemi hrast uz njega uspjela je srušiti oluja pred desetak godina.
***
Uz sve ovo moraš se podsjetiti na poklič: Hrvatska prvo, hodom!
Hvala Čedi i Nadi što su s nama podijelili radost gledanja posebnog krčkog hrasta
U Švedskoj se vodi presudna bitka (i) za globalna radnička prava. Na sjeveru Europe sindikati su u velikom sukobu za očuvanje i budućnost skandinavskog modela radničkih prava. Protivnik im je Elon Musk / Tesla, otvoreni svjetski protivnici sindikalnog udruživanja i kolektivnih ugovora, s američkim pristupom – sindikati ne trebaju! Nisu u pitanju plaće, nego model po kojem su uređeni odnosi poslodavaca i radnika, a koji je omogućuje da i radnici imaju koristi od gospodarskog blagostanja. Kako kažu Financial Times i New York Times u pitanju je “kulturološki sraz” švedskog radništva i američkog managementa. Još općenitije: “transatlantski sraz ideala”!
Zašto su Danska i Švedska glasale protiv u EU? Nudi se manje nego već imaju!
Početkom listopada 2022. Vijeće EU-a potvrdilo je novi propis koji bi trebao zajamčiti primjerene minimalne plaće radnicima u svakoj od 27 država članica EU-a. Od 27 članica, 24 bile su “za”, Mađarska je bila suzdržana, a dvije su zemlje – Danska i Švedska – glasale protiv nove direktive.
Razlog nije bio pokušaj danskih i švedskih vlasti da razvodne radnička prava u Europskoj uniji, dapače. Danska i Švedska smatrale su da nova direktiva prekoračuje ovlasti EU-a i da ide kontra njihovog modela po kojem funkcioniraju odnosi poslodavaca, sindikata i zaposlenika – sustava kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora kojima su definirane najniže plaće po sektorima, a koji u konačnici radnicima jamči i višu zaštitu nego u nekim drugim EU članicama.
Lokalni štrajk spor eskalirao – mnogi otvoreno krenuli protiv Tesle
Taj se sustav sada sudario s američkim načinom razmišljanja. Krenulo je u Švedskoj, u prvi mah kao lokalni radni spor između američke kompanije Tesla i njezinih mehaničara: u deset radionica koje servisiraju Teslu skupina radnika je, uz potporu sindikata metalaca, krajem listopada krenula u štrajk jer tvrtka ne želi potpisati kolektivni ugovor. Lokalni spor je, međutim, eskalirao.
Uslijedio je veliki val štrajkova solidarnosti – mnogi radnici, čitava poduzeća uskratila su suradnju Tesli: lučki radnici prestali su iskrcavati vozila koja su dopremljena brodovima,
poštari su odbili dostavljati registarske tablice za nove Tesline automobile … članovi sindikata prestali su općenito servisirati automobile Tesle. Sindikati u Danskoj, Norveškoj i Finskoj stali su uz švedske kolege: “Kolektivni ugovori su ključan element nordijskog tržišta rada”, poruka je iz finskog sindikata koji okuplja zaposlene u sektoru prometa.
Nije u pitanju plaća – američka kompanija dovedi povijesno u pitanje model kolektivnih ugovora
U toj je poruci sažet ključni razlog ovog solidarnog širenja nezadovoljstva. Ne radi se nužno o visini plaće – iz kompanije tvrde da zaposlenici imaju primanja i druge povlastice u razini onoga što bi imali temeljem kolektivnog ugovora – nego se radi o budućnosti jednog modela koji je u temeljima tamošnjeg tržišta rada i gospodarstva općenito, a koji je, smatraju sindikati, postupcima američke kompanije sada doveden u pitanje.
Model je tipičan za taj dio Europe: u Skandinaviji sindikati i poslodavci s međusobnim poštovanjem pregovaraju o uvjetima rada, uključujući plaće, s gotovo nikakvim uplitanjem države (zato su skandinavske zemlje bile tako skeptične prema ideji da se dogovori zajednički set pravila za primjerenu minimalnu plaću na razini EU-a). Smatra se da je to omogućilo radnicima da imaju veće koristi od ekonomskog prosperiteta.
Štrajkova u Švedskoj gotovo i nema – u društvu je uspostavljeno povjerenje
Statistika pokazuje da se u Švedskoj štrajka neusporedivo manje nego u, primjerice, Francuskoj, zemlji koja je u Europi i poznata po masovnim i učestalim štrajkovima. Prema jednoj usporednoj analizi, u Francuskoj je u razdoblju 2020./2021. na štrajkove potrošeno 79 radnih dana na tisuću zaposlenih, a u Švedskoj samo dva dana. To se dijelom pripisuje upravo ovom modelu koji počiva na kolektivnom pregovaranju i kolektivnim ugovorima.
Koliko je točno radnika u Teslinim radionicama u Švedskoj u štrajku, nije poznato, ali stvar je ionako izašla iz garaža i pretvorila se u ono što mediji poput Financial Timesa i New York Timesa nazivaju “kulturološkim srazom” švedskog radništva i američkog managementa i “transatlantskim srazom ideala”: s jedne strane Elon Musk, otvoreni protivnik sindikalnog udruživanja, a s druge snažni (europski) sindikati koji žele na ovom primjeru pokazati da se mogu othrvati pokušaju jedne goleme kompanije da ignorira lokalnu praksu i uvjete poslovanja.
Četvrt stoljeća promjena, nakon 1995.
Bitnu ulogu u svemu ima – ili bi barem mogla imati – i susjedna Njemačka. I Nijemci imaju snažne sindikalne organizacije, a za razliku od Švedske, gdje Tesla ima mehaničarske radionice, u njemačkoj pokrajini Brandenburg smještena je giga-tvornica, prva takva u Europi, s oko 11 tisuća zaposlenih. Jedan od najmoćnijih njemačkih sindikata IG Metall pokušava tamo učlaniti što više radnika – brojke su ključne da bi se uopće doveli u poziciju da pregovaraju o plaćama i radnim uvjetima.
Otkako je u listopadu krenuo sindikalni otpor na sjeveru Europe, analitičari i mediji posežu za povijesnom paralelom – postoji sličan slučaj iz 1990-ih: jedna američka kompanija koja je htjela švedsko tržište rada prilagoditi sebi, a ne obrnuto. Ali nije uspjela. Nakon tri mjeseca štrajka i pritiska štrajkova solidarnosti, Toys ‘R’ Us je 1995. pristao na kolektivni ugovor. Tek ćemo vidjeti koliko se Europa u tih četvrt stoljeća promijenila.
Jezici su najmoćniji instrumenti očuvanja i razvoja naše materijalne i nematerijalne baštine. Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se radi kontinuiranog promicanja jezične i kulturne raznolikosti i višejezičnosti. Time se između ostalog prepoznaje da jezici i višejezičnost mogu unaprijediti uključenost sukladno Ciljevima održivog razvoja.
Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače od 2000. godine. Osmislila ga je Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) u studenome 1999. Opća skupština UN-a pozdravila je proglašenje dana u svojoj rezoluciji iz 2002. godine. Za proslavu ovog posebnog UNESCO-vog dana svake godine bira se druga tema.
Ideja o obilježavanju ovog dana započela je u Bangladešu gdje je 21. veljače godišnjica dana kada su se ljudi u toj zemlji izborili za priznavanje bengalskog (Bangla) jezika. U Bangladešu ljudi još uvijek polažu cvijeće na Spomenik mučenicima u znak sjećanja na taj dan.
Jezici su vitalni za ljude i svijet kao instrumenti za očuvanje identiteta, razvoja, obrazovanja i integracije. Zapanjujuća je činjenica da oko 40 posto stanovništva planeta nema pristup obrazovanju na jeziku koji govore ili razumiju. Pomaci su ipak vidljivi. Sve je veće shvaćanje važnosti obrazovanja na materinjem jeziku, osobito u ranom školovanju.
Očuvanje jezične raznolikosti
Jezici, sa svojim složenim implikacijama na identitet, komunikaciju, društvenu integraciju, obrazovanje i razvoj, od strateške su važnosti za ljude i planet. Ipak, zbog globalizacijskih procesa oni su sve više ugroženi ili nestaju. Kad jezici nestaju, nestaje i svjetska bogata tapiserija kulturne raznolikosti. Prilike, tradicije, pamćenje, jedinstveni načini razmišljanja i izražavanja — vrijedni resursi za osiguranje bolje budućnosti — također su izgubljeni.
Svaka dva tjedna jedan jezik nestane noseći sa sobom cijelu kulturnu i intelektualnu baštinu. Najmanje 43% od procijenjenih 6000 jezika koji se govore u svijetu je ugroženo, a s njima i bogata kulturna i biološka raznolikost.
Samo je nekoliko stotina jezika doista dobilo mjesto u obrazovnim sustavima i javnoj domeni, a manje od stotinu jezika koristi se u digitalnom svijetu.
Višejezična i multikulturalna društva postoje kroz svoje jezike koji prenose i čuvaju tradicionalna znanja i kulture na održiv način.
Danas raste svijest da jezici igraju ključnu ulogu u razvoju, osiguravanju kulturne raznolikosti i međukulturalnog dijaloga, ali i u jačanju suradnje i postizanju kvalitetnog obrazovanja za sve, u izgradnji uključivih društava znanja i očuvanju kulturne baštine, te u mobiliziranju političkih volja za primjenom dobrobiti znanosti i tehnologije u održivi razvoj.
Koji stih posvetiti velikom pjesniku Danijelu Dragojeviću, njegovim pjesmama i odlasku 19. veljače 2024.?. A da sve stane u par reda, „u tri riječi“, kako pjevaše kolega mu, istovremenik, drugi pjesnik, Arsen Dedić („Ono sve što znaš o meni/ u tri riječi sve bi stalo…“ )
One, baš takve, zapisao je Antun Branko Šimić, opet pjesnik, u zbirci „Preobraženjima“, 1920.
Čitamo Šimićeve pjesme za sve pjesnike i za sve ljude.
Foto: Dragojević, Danijel
hrvatski pjesnik i esejist
Otišao po drugi put u visine. Prvi put, visoko, visoko, letio je odavno i dugo, kao naš najveći hrvatski pjesnik 20/21 st.. Dragojevićeve riječi o poeziji, kao voditelja na radiju, i njegove stihove iz 20-ak knjiga poezije, živjeli su mnogi. Njegov drugi odlazak u visine, one vječne, bijaše usamljenički, jer tako je, svojim izborom, a vjerojatno tuđim poticajem, živio zadnjih decenija.
Umro je Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik. Nedavno u siječnja napunio je devedeset godina. Danijel Dragojević bio je Korčulanin, iz Vele Luke, a živio je i radio u Zagrebu.
Pjesniku vremenima poremećenim i neprihvaćenim, za južine koja zbunjuje životinje i ljude, kad ni velebitski medvjedi više ne hiberniraju redovito.
Danijel Dragojević umro je 19. veljače, u zimu 2024., ove bolesno tople veljače. Pjesnik velikog opusa izmaknuo se iz života, sklanjajući se iz vremena promijenjenih, neprirodnih, jer kome sad vjerovati kad se i pčele dadu prevariti?
“Hvala Bogu da ću uskoro umrijeti”, napisao je u svojoj pjesmi u prozi “Dolazak proljeća” Dragojević, poručivši da ne bi volio jesti med pčela koje ne razlikuju umjetno od prirodnog cvijeća. Tri baš takve, zbunjene kao da su evolucijski neopremljene, piše pjesnik, gledao je kako oblijeću plastične tučke ispred dućana u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici.
Dragojevića je kritika još za života proglasila klasikom. Objavio je dvadesetak knjiga, među kojima su ” Kornjača i drugi predjeli”, “Nevrijeme i drugo”, “Prionopid”, “Razdoblje karbona”, “Rasuti teret”, “Cvjetni trg”, “Žamor”, “Negdje”, “Kasno ljeto”… Mnoge je čitatelje njegova osobnost intrigirala koliko i njegove pjesme, jer je za javnost odavno odlučio i do kraja života ostao – šutljiv. Sve što je javno želio reći kazivao je u svojoj poeziji.
Komunikacija sa svijetom – pjesmama. Intervjue nije davao, medija se kao književni autor klonio, makar je kao urednik ostavio bitna traga u emisijama o poeziji na Hrvatskom radiju; dugi niz godina uređivao je “Poeziju naglas”, “Dnevnike i pisma” te “Bibliovizor”.
Otkako više nije uređivao emisije na Hrvatskom radiju, Danijel Dragojević u javnosti nije govorio. Kad je prije trideset godina nagrađen Goranovim vijencem poručio je da ne bi mogao doći u zabludu da pomisli da nagradu prima baš on osobno. Te kazao da se zahvaljuje u ime tog drugog, tog nagrađenog Danijela Dragojevića, o kojem “mnogi od vas i mnogi od mojih kritičara bolje znaju … više nego ja”. Zahvalio se u ime Dragojevića kojega, kazao je, nema bez njegovih čitatelja, jer pjesnik se u onom drugom, onom koji ga čita, ostvaruje.
Nije želio ni da se njegove knjige javno predstavljaju. Kolikogod da Dragojević pjesnik bio čitan, kolikogod da se njegovi naslovi tražili, knjige su mu nakladnici objavljivali u svega jednom izdanju, jer tako je osobno htio. Nije želio da se objavljuju nova izdanja.
Dragojevićeve knjige nećete naći ni u antikvarijatima, malokoji vlasnik će ih prodati.
Gotovo da je svaku knjigu objavljivao kod drugog izdavača, izuzev što je sredinom 1960-ih dvije zbirke zaredom objavio u tadašnjem poduzeću Naprijed te dvije knjige koje je objavio u Frakturi, zbirke poezije “Negdje” i potom “Kasno ljeto”.
O Danijelu Dragojeviću, izuzev onih koji su mu bili bliski, općenito se malo znalo. Inzistirao je na privatnosti, sklanjao se od mikrofona i fotoaparata.
Dobitnik je, među ostalim:
Goranove nagrade 2005. za knjigu “Žamor”, nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu “Razdoblje karbona”, nagrade Branko Miljković za knjigu “Prirodopis” 1974. godine te brojnih drugih priznanja. No, i nagrade je vremenom prestao prihvaćati. Tako je 2019. odbio primiti Nazora za životno djelo.
Dragojević je gimnaziju završio u Dubrovniku, povijest umjetnosti diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Prvi put je njegova poezija objavljena 1956., u splitskom časopisu Mogućnosti.
U već spomenutoj pjesmi “Dolazak proljeća” Dragojević, u zbirci naslovljenoj “Kasno ljeto”, njegovoj posljednjoj knjizi, objavljenoj 2018., piše:
“… danas mi je Mate Ganza pred jednim rascvjetalim stablom rekao kako je čitao da pčele više sele u gradove (on je rekao zauzimlju gradove) i prirodoslovci ne znaju kako bi tu njihov život mogao biti moguć. Užasnuo sam se i zašutio. Možda budućnost ne bude tako daleka kako sam se nadao.”
Svijet se konstantno suočava sa značajnim problemima uključujući financijske krize, nezaposlenost, siromaštvo, nejednakost među društvima i diskriminaciju. Obilježavanje Svjetskog dana socijalne pravde trebalo bi doprinijeti daljnjoj konsolidaciji napora međunarodne zajednice u iskorjenjivanju siromaštva, promicanju pune zaposlenosti i dostojanstvenog rada, jednakosti spolova i pristupa društvenom blagostanju i pravdi za sve.
Kopenhaška deklaracija
Na Svjetskom samitu za društveni razvoj održanom 1995. u Kopenhagenu donešena je Deklaracija iz Kopenhagena i Program djelovanja čime se preko 100 političkih čelnika obvezalo smanjiti siromaštvo, raditi na punoj zaposlenosti i stvoriti stabilna, sigurna i pravedna društva. Odlučili su da ljude moraju staviti u središte razvojnih planova.
Države članice UN-a su na sjednici Komisije za društveni razvoj 2005. revidirale Kopenhašku deklaraciju i Program djelovanja. Dvije godine kasnije, 26. studenog 2007., Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je da će se od 2009. nadalje 20. veljače svake godine obilježavati kao Svjetski dan socijalne pravde. Dana 10. lipnja 2008. Međunarodna organizacija rada usvojila je Deklaraciju ILO-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju. Organizacije diljem svijeta, uključujući Ujedinjene narode i Međunarodni ured rada pripremaju i predstavljaju planove za rješavanje problema i promicanje socijalne pravde. Značajan doprinos obilježavanju ovog dana daju i Sindikati.
Društveni razvoj i socijalna pravda
Društveni razvoj i socijalna pravda neophodni su za postizanje i održavanje mira i sigurnosti unutar i među nacijama. Istovremeno društveni razvoj i socijalna pravda ne mogu se postići bez mira i sigurnosti, ili uz nepoštivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Globalizacija i međuovisnost današnjeg svijeta koja se očituje kroz trgovinu, ulaganja i napredak u tehnologiji, otvara nove mogućnosti za rast svjetskog gospodarstva te razvoj i poboljšanje životnog standarda diljem svijeta. No istodobno svijet je suočen s ozbiljnim izazovima, uključujući financijske krize, nesigurnost, siromaštvo, isključenost i nejednakost unutar i među društvima, te značajne prepreke daljnjoj integraciji i punom sudjelovanju u globalnom gospodarstvu za zemlje u razvoju, kao i neke zemlje s gospodarstvima u tranziciji.
Socijalna pravda zahtijeva jake i koherentne politike u mnoštvu područja. Fiskalna, monetarna i druge ekonomske politike, kao i socijalne politike, uključuju specifične ciljeve koji bi trebali biti usmjereni promicanju dobrobiti građana pojedine zemlje, odnosno, u ovo doba globalne međuovisnosti, građana svijeta.
Socijalna pravda i pravedna raspodjela troškova zaštite okoliša
Socijalna pravda može se općenito shvatiti kao pravedna i suosjećajna raspodjela plodova ekonomskog rasta. Pri tome često maksimiziranje rasta postaje primarni cilj, zanemarujući pri tom održivost razvoja, poštivanje cjelovitosti prirodnog okoliša i racionalno korištenje neobnovljivih resursa. Međutim pojam socijalne pravde obuhvaća i prava svih ljudskih bića na dobrobit sigurnog i ugodnog okruženja. To podrazumijeva pravednu raspodjelu troškova zaštite okoliša i razvoja sigurnih tehnologija za proizvodnju i sigurnih proizvoda za potrošnju među zemljama i društvenim skupinama.
Europska unija predana je postizanju nulte neto stope emisija CO2 do 2050. Iako se velik dio mjera temelji na smanjenju trenutačnih razina emisija, bit će nam potrebne i tehnologije kojima se CO2 može hvatati ili uklanjati izravno iz atmosfere, a zatim skladištiti ili upotrebljavati. Te će tehnologije biti usmjerene na sektore u kojima je smanjenje emisija posebno teško ili skupo, kao što su primjerice emisije iz procesa izrade cementa ili proizvodnje energije iz otpada. Komisija je stoga danas donijela Komunikaciju o industrijskom upravljanju ugljikom u kojoj se navode pojedinosti o tome kako bi te tehnologije mogle doprinijeti smanjenju emisija za 90% do 2040. i postizanju klimatske neutralnosti do 2050.
U aktu o industriji s nultom neto stopom emisija Komisija je predložila da EU do 2030. razvije kapacitet skladištenja CO2 od 50 milijuna tona godišnje. Na temelju procjene učinka preporučenog klimatskog cilja EU-a za 2040., ta će se brojka morati povećati na oko 280 milijuna tona do 2040. U Komunikaciji o industrijskom upravljanju ugljikom utvrđuje se sveobuhvatan politički pristup za postizanje tih ciljeva.
Europski pristup industrijskom upravljanju ugljikom
U današnjoj Komunikaciji utvrđuje se niz mjera koje treba poduzeti na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se omogućilo uvođenje tehnologija i infrastrukture potrebne za uspostavu jedinstvenog tržišta CO2 u Europi u narednim desetljećima. Komisija će započeti s pripremnim radom na mogućem budućem regulatornom paketu za transport i skladištenje CO2 kojim bi se razmotrila pitanja kao što su struktura tržišta i troškova, pristup trećih strana, standardi kvalitete CO2 ili poticaji za ulaganje u novu infrastrukturu. Komisijin Zajednički istraživački centar (JRC) danas je objavio izvješće o budućoj prometnoj mreži CO2 za Europu i povezanim potrebama za ulaganjima.
Komisija će procijeniti i količine CO2 koje je potrebno ukloniti izravno iz atmosfere (industrijsko uklanjanje ugljika) kako bi se ispunile ambicije EU-a u pogledu smanjenja emisija za 2040. i 2050. te procijeniti opće ciljeve i mjere politike za njihovo postizanje. To će uključivati procjenu načina obračunavanja uklanjanja i trajnog skladištenja u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS).
Kako bi pomogla u povećanju tržišta za hvatanje i trajno skladištenje emisija CO2, Komisija će utvrditi smjernice za postupke izdavanja dozvola za projekte i uspostaviti atlas potencijalnih skladišnih geoprostora. Komisija će u suradnji s državama članicama razviti i alat za agregiranje za povezivanje dobavljača CO2 s operatorima prijevoza i skladištenja te otkupljivačima CO2. Komisija nastoji uspostaviti jasan okvir za obračun ugljika za upotrebu uhvaćenog CO2 kao resursa, koji bi odražavao klimatske koristi uporabe CO2 kao resursa u industrijskim procesima. Time će se potaknuti uvođenje održivog ugljika u industrijske sektore.
Uručite dar bez ičeg omatajućeg – iz ruke u ruku, uvijek kad je to moguće.
Šaljivo! Umjesto papira, omotajte dar samo trakicom. Prilijepite selotejpom komadić ukrasnog papira na dar – i imate šalu.
Pri kupnji, preferirajte jednostavni omotni pribor, od papira, a ne onaj sjajni s dojmom raskoši (plastificirani)
Nabavite jeftinije ekološke vrećice, one jednostavne, jednobojne.
Koristite lik umjesto ukrasnih trakica od sintetičkog materijala.
Spremajte vrećice za narednu priliku. Uzmite natrag vrećicu po predaji dara (kad možete, u prilici kad ste sa svojima)
Računajte – možda ste vi veća eko-osoba od primatelja dara… možda on neće sve to pravilno razvrstati.. ; zato smanjite sve to, tu predstavu!
Dobri primjeri redukcije ukrasne ambalaže iz prakse uz Novu Godinu 2023. i 2024.:
1 od 6
Foto: Goran Tudor
Darovi, stvari sa jakom ekološkim tragom
Darujmo sadržaj, da se vidi! Darovima ne treba make up, predstava sa omatanjem, ukrašavanjem dara! Darujemo bliskost, pažnju, poticaj. Ne zaboravimo, na taj način darujemo i Zemlju, na njezinom licu ostavljamo manji ekološki otisak, vraćamo mir. Ako dar nije primjeren potrebama, ako je tek neka usputna drangulija, „fora“, onda je i on sam uskoro otpad.
Vrijeme darivanja, vrijeme otpada – da, ružno zvuči!
Već je kao normalno da uz komercijalizirani Božić i Novu godinu, i Valentinovo i Sv. Nikolu, ljudi proizvode i ostavljaju za sobom više kućnog otpada. Neka netko drugi iza mene to zbrine. I ljutimo se na djelatnike i menadžere Čistoće… Božić je apsolutni „prepad“ na spremnike na ulicama, radnike čistoće, gradska odlagališta.
Kako povijest stoji sa omotnim i ukrasnima za darove?
Sve je to sa omatanjem i ukrašavanjem darova ipak je samo povijesni običaj, društvena konvencija, umišljaj. Zato je lako sa time rastati se. Pitajte svog oca koliko je koristio kravate i koliko ih je imao u ormaru. 10, 20, 30… Koliko imaju danas vaši odrasli ukućani. Jednu?! Omatanje darova je zaostavština iz zabave koju su davno davno začeli vladajući, bogati i imućni slojevi društva, a narod 20. stoljeća je to nevin prihvatio i podržava.
Zagađnje dva puta!
Ali sav taj omotni ukrasni materijal, ostavlja, na žalost, za sobom velik ekološki trag. Zagađuje dvaput! Prvi put dok se proizvodi negdje u Kini ili gdje već (utrošak energije, rada, sirovine …). A drugi put kad se odbaci na deponij, miješani komunalni otpad..
Eto, uz dar darujemo i otpad. U trenu odmatanja / otkrivanja dara, ukrasni omot biva otpad. Čak ne otpad, već smeće. Jer mnogo tih stvarčica sačinjeno je od više vrsta materijala pa i nerazdvojno slijepljeno (uprešane šljokice, plastificirani papir, kombinacija materijala), velika je šansa da neće nikad biti reciklirano. Dakle, raskošne kutije – smeće! U sekundi, dvije, nakon ostvarenja umišljene funkcije.
Kad jednom (i ) ovo usvojite, kao nov korak u svom osobnom rastu, vidjet ćete kako je sve jednostavno. Nosi dobar osjećaj, smislenost!
Elton John i Leon Russell, jedan pjevač, a drugi glazbenik, mnogo su surađivali 70-ih godina., no život je od tada svakog ponio nekoj svojoj strani. Russell u 69-oj, onemoćao, bolestan, anoniman, radeći za preživljavanje, Elton sa 64. svjetski slavan.
Eltonov poziv u 2009. značio je Russellu sve: i toplu ruku podrške i „poguranac“ za Russellovog come back.
Leon Russell je život proveo u glazbi kao vrstan pijanist, producent, skladatelj i solo pjevač. Sa četiri godine svirao je klavir, sa 14 već nastupao u noćnim klubovima u gradu Tulsa, Oklahoma. Mnogi poznati rado su muzicirali sa njime: Doris Day, Eric Clapton, Frank Sinatra, Bob Dylan, grupe The Beach Boys, The Rolling Stones,The Band… Njegov skladateljski mega-hit Delta Lady proslavio je 1969.g. Joe Cockera . Russell je u to vrijeme podržao i mladog Eltona Johna, prateći ga na njegovoj prvoj turneji u SAD. Russell se 1970. okušao u pjevačkoj karijeri, lansirao pjesmu A Song For You, koju je kasnije izvelo preko 40 svjetskih izvođača – Ray Charles, Whitney Houston, Donny Hathaway i dr. No, pravi uspjeh i životna stabilnost nisu do i njega došli.
Leon i John nisu se decenijama viđali. Slučajno čuvši negdje stare Raussellove pjesme, Elton se zainteresirao: Gdje je Leon? Kako mu je? Doznao je neke informacije i shvatio da mu treba pomoć. Ali umjesto da mu pruži tek materijalnu pomoć, on mu je predočio mogućnost da opet stvara (naučio ga je ribati). Znajući što je sve Leon učinio za glazbu pa i za njega osobno, donio je odluku: “Leon mora ući na listu Top 10!” I tako je začeta nova suradnja – zajedno su napisali skladbe za dvostruki album The Union, objavljen u veljači 2010.
Russellov san posta java! Album je dospio na treće mjesto SAD, u Velikoj Britaniji postao je srebrni. U vrijeme snimanja Russellovo zdravlje je bilo veoma slabo – tjedan dana prije snimanja bio je na teškoj operaciji mozga, prije toga i kuka. Odtad Leon ima novaca na računu, ima ugovor, može birati što će i kada raditi. I kruna svega – 2011.g. uključen je u Rok-kuću slavnih (Rock & Roll Hall of Fame, Cleveland).
Sretan zbog uzleta starog prijatelja, Elton se sjeća: „Ja sam odmah imao sreću, a on nije. Leon nije postao pop-zvijezda. Ja sam našao zlatnu komercijalnu žilu hitom ‚Rocket-man‘ i krenuo putovima uspjeha.“ Tijekom 40 godina karijere Elton John godina prodao 400 milijuna nosača zvuka. Dobio je od Kraljice titulu Sir. Izuzetno je aktivan na humanitarnom planu. Elton John je prava institucija. Čovjek široka srca u kojem se našlo i jedno mjesto za starog prijatelja Leona.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.