Velike kompanije prihvaćaju… GOODYEAR prelazi na 100 % obnovljivu električnu energiju koja ima tzv. zeleni certifikat

kružno gospodarstvo
Foto: freepik - www.freepik.com

Zato je slovenski Goodyear od rujna 2021. počeo je upotrebljavati isključivo hidroenergiju, kao i neke druge tvornice iz 1. faze. 

  • Globalni je cilj tvrtke smanjiti emisije ugljikova dioksida za 25% već do 2023. godine. 
  • Emisija Gooyeara smanjena je u jednoj godini 2020/2019. za 19%. 
  • Koorporacija inače zapošljava približno 72 tisuće ljudi. Proizvodi se izrađuju u 55 tvornica u 23 države svijeta. 

Ova je promjena dio Goodyearova plana u kojem će svi njegovi pogoni u Europi i Turskoj prijeći isključivo na obnovljivu električnu energiju, time smanjujući svoj ugljikov otisak za do 260.000 tona CO2 na godišnjoj razini. U skladu s tim, kranjski Goodyear već 1. rujna 2021 prešao je na hidroelektričnu energiju, jednu od vrsta zelene energije, a izračuni pokazuju da će se tim korakom u Sloveniji uštedjeti 46.757 tona emisije ugljika u jednoj godini.

Odluka je donesena u okviru Goodyearove dugoročne klimatske strategije koja teži ograničavanju vlastitog operativnog utjecaja na okoliš i smanjenju emisija ugljikova dioksida u 2023. godini za 25 posto u odnosu na 2010. Prema posljednjem Izvješću o korporativnoj odgovornosti, emisije su u odnosu na prošlu godinu već smanjene za 19 posto. Sljedeći korak ove strategije predviđa prelazak na obnovljive izvore energije u pogonima u Srbiji, Velikoj Britaniji, Africi i na Bliskom istoku.

Kako bi postigao ovaj važan cilj, Goodyear povećava korištenje raznih obnovljivih izvora energije, poput hidroenergije, energije vjetra, solarne ili geotermalne energije te energije iz biomase. Svojim pogonima u Sloveniji, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemska, Luksemburgu, Poljskoj i Turskoj omogućit će da rade na takav način kupnjom 700.000 megavatsati obnovljive električne energije godišnje. 

Ostale lokacije društva Goodyear, kao što su Goodyear u Južnoj Africi te pogoni Cooper Tire u Srbiji i Velikoj Britaniji, biti obuhvaćene drugom fazom.

Ipak, kako bi se osiguralo da je sva električna energija uistinu proizvedena iz obnovljivih izvora, tvrtka će uvijek zahtijevati jamstvo njezina podrijetla GoO (Jamstvo podrijetla). Prelazak na zelenu energiju jedna je od mnogobrojnih mjera kojima kompanija planira smanjiti svoj utjecaj na okoliš i raditi na njegovu očuvanju. 

O Goodyearu Slovenija

Goodyear Slovenija, d. o. o. jedan je od vodećih proizvođača guma u jugoistočnoj Europi i još od 1998. godine dio je međunarodne korporacije Goodyear. Tvrtka Goodyear Slovenija ima oko 1600 zaposlenika.

Goodyear Slovenija proizvodi i prodaje gume za osobna, poluteretna i teretna vozila, industrijske i građevinske strojeve i motogume. Prodajni asortiman čine gume pet robnih marki: Goodyear, Dunlop, Sava, Fulda i Debica. Te gume donose sigurnost i udobnost vozačima na cestama u cijelome svijetu, s obzirom na to da približno 80 posto guma prodajemo u europske i druge države putem prodajne mreže koncerna Goodyear. 

O korporaciji Goodyear

Goodyear je jedan od najvećih proizvođača guma u svijetu. Zapošljava približno 72 tisuće ljudi. Proizvodi se izrađuju u 55 tvornica u 23 države svijeta. U svojim dvama centrima za inovacije, u Akronu u Ohiju i Colmar-Bergu u Luksemburgu, trude se razvijati najnaprednije proizvode i usluge koji postavljaju standarde glede tehnologija i izdržljivosti u industriji. Za više informacija o korporaciji Goodyear i njezinim proizvodima posjetite internetsku stranicu www.goodyear.com/corporate.

Za dodatne slike i video sadržaje posjetite središnju internetsku redakciju na: http://news.goodyear.eu.

Goodyear Jugoistočna Europa

Serijal PREKARNI RAD: Osnovan Sindikat radnika digitalnih platformi! Borba za prava hrvatskih najamnih radnika – PREKARIJATA. Nevidljivi poslodavci: UBER, BOLT, GLOVO, WALT…

„Oni rade više od 20 sati tjedno i na taj način ostvaruju najmanje 50 posto prihoda. Još njih 3,5 posto na ovaj način ostvaruje od 20 do 50 posto svojih prihoda i radi od 10 do 19 sati tjedno… To je dvostruko radno vrijeme od zakonskog u RH.“ 

Osam je godina od njihove pojave u RH, a zakonodavac se još nije oglasio o poslovanju i gospodarstvenicima na digitalnim platformama.

U rujnu je sindikalna obitelj dobila novog člana. I ne bi to bila tako važna vijest da nije riječ o Sindikatu radnika digitalnih platformi (SRDP), koji je pridružen Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). Upravo je rad platformskih radnika potpuno izostavljen Zakonom o radu (predstojećim izmjenama Zakona najavljuje se da to više neće biti tako), a radnici su prepušteni (samo)volji platformi i njihovih partnera, posrednika u zapošljavanju (tzv. agregatorima). Ovakvo stanje kod nas i u svijetu je teška nepravda, utemeljena na egoizmu i „spretnosti“, bezobzirnosti, izigravanju propisa. 

Nesigurnost, potplaćenost, obespravljenost stotina tisuća naših sugrađana 

Ne može se osporiti da je rad putem digitalnih platformi mnogima donio mogućnost dodatne (ili osnovne) zarade, pa i onima koji su teško zapošljivi. No, često takav rad podsjeća na rad obespravljenog proletarijata otprije stotinjak i više godina. Tu su duge radne satnice bez zagarantirane minimalne zarade, bez ugovora o obavljanju posla, bez prava na godišnji odmor i bolovanje, bez mogućnosti podizanja kredita… Ako ugovor o radu i postoji, on se često ne poštuje, a radnici plaću primaju na ruke. One koji ne rade dovoljno ili imaju negativne komentare na aplikaciji, platforme putem algoritama za dodjelu poslova „kažnjavaju“ dodjelom težih i lošijih poslova, a nije rijetkost da radnik porukom bude obaviješten o prekidu poslovnog odnosa s platformom. 

Platforme, dakako, peru ruke jer one službeno nikog ne zapošljavaju. Zapošljavanje se provodi na dva špekulantska  načina: 

  1. radnike angažiraju preko posrednika „agregatora“ ili 
  2. riječ je o samozaposlenoj osobi koja „samo koristi aplikaciju platforme“, a sama plaća sva davanja koja proizlaze iz rada.

Nevoljne priče hrvatskih „platformskih“ radnika

  • Dvadesetogodišnji Petar devet mjeseci radio je kao dostavljač na biciklu jedne od popularnih digitalnih platformi. Iako mu je ugovor jamčio uplatu doprinosa, neugodno se iznenadio kada je našao novo zaposlenje i tek pri odjavi sa starog posla shvatio da mu doprinosi nisu uplaćivani. 
  • Marija (54) samohrana je majka dvoje djece i posao na jednoj od platformi jedini joj je posao kojim izdržava sebe i djecu. Blokirana je i pod ovrhom, pa joj ovaj posao na crno zapravo odgovara i omogućava joj da preživi. 
  • Iako je Mario (42) posredstvom jedne prijevozničke tvrtke prijavljen kao vozač taksija u Uberu na deset sati tjedno, prisiljen je voziti i po desetak sati dnevno da bi zaradio plaću od oko 5000 kuna, nakon što podmiri trošak najma automobila, goriva i doprinosa. 
  • U jednoj TV-emisiji u rujnu 2021., o teškom stanju angažiranih za rad u Uberu, Glovu i sl. jedan je taksist kazao: „Nemam pojma ni tko mi je ni gdje je moj najmodavac. Angažman sam dogovarao s posrednikom tzv. agregatorom. Dogodilo se da je ispario, nestao, nije mi isplatio plaću. Koga da tužim? Oni su u magli, djeluju iz „oblaka“. Kako ih dragi Bog ne vidi tako?“ 

Vlast i zakonodavni okvir za prekarni rad u RH 

Brojne su priče cijele vojske ljudi koji rade za različite digitalne platforme, od kojih su najpoznatije u Hrvatskoj Uber i Bolt u djelatnosti prijevoza te Wolt i Glovo u dostavi. Puno se govori o nekorektnostima i špekulacijama platformi prema radnicima, ali i državi-domaćinu.

Koliko radnika radi za platforme ne zna ni Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Kako su medijima objasnili, „obilježja platformskog načina obavljanja ‘rada’ su takva da se dio takvih poslova obavlja putem zasnovanog ugovora o radu, a dio obavljaju samozaposlene osobe ili čak drugi pružatelji usluga (npr. studenti putem ugovora o obavljanju studentskih poslova, građani putem sklopljenih obvezno-pravnih ugovora).“ Sadašnji Zakon o radu ne spominje rad putem internetskih platformi, a zakon ne prepoznaje kao pravni subjekt ni fizičku osobu koja naplatno radi na internetskoj platformi. Da bi netko zakonito mogao obavljati poslove posredstvom platformi, kažu u ministarstvu, trebao bi imati registriran obrt ili trgovačko društvo.

Istraživanje: čak 10,7 posto populacije Hrvatske iskusilo rad na platformama

No, da je riječ o uistinu velikom broju ljudi koji su radili ili rade putem ovih platformi, iščitava se iz istraživanja o novim oblicima zapošljavanja koje je provela Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound). Prema tom istraživanju, 10,7 posto populacije Hrvatske iskusilo je rad na platformama. Dakle, riječ je o oko 440.000 radnika koji su radili ili rade putem platformi. Prije svega ovdje se radi o onima koji rade kao dostavljači za Wolt i Glovo te na taksiste koji rade preko Ubera i Bolta, ali i na samozaposlene u ICT sektoru koji rade na daljinu. 

Isto istraživanje nadalje iznosi činjenice o stanju u RH:

  • digitalne su platforme glavni izvor prihoda za 1,1% stanovnika Hrvatske. Oni rade više od 20 sati tjedno i na taj način ostvaruju najmanje 50 posto prihoda. 
  • nekima je ovo dodatni izvor prihod, za njih 3,5%. Na ovaj način oni ostvaruju od 20 do 50 posto svojih prihoda i rade od 10 do 19 sati tjedno. 

Zalaganje Sindikata u ozračju masovnog festivala nezakonja i nelegalnih praksi! 

„Cinično nas nazivajući partnerima, digitalne platforme same jednostrano odlučuju o našim plaćama i uvjetima rada, pritom perući ruke od odgovornosti i obveza koje bi trebale imati prema nama. Naš odnos s platformama nije partnerski, već radni jer ima sve najvažnije karakteristike radnog odnosa“, izjavio je predsjednik novoosnovanog Sindikata radnika digitalnih platformi (SRDP) Mile Krivokuća. Istaknuo je da platformski radnici nemaju pravo na plaćeno bolovanje, godišnji odmor, osiguranje od nezgode na radu i ostala prava koja proizlaze iz radno-pravnog statusa radnika te dodao: „Preuzeli smo sav rizik poslovanja; sve troškove rada snose vozači i dostavljači, a platforme, bez kune troška, a kroz visoku proviziju koju im uplaćujemo, ostvaruju golem profit.“

Krivokuća navodi kako bi, nakon svih davanja za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, gorivo, praonice i servise, platformski vozači na cesti trebali provesti i do 12 sati dnevno kako bi zaradili od 4.000 do 5.000 kuna, nakon pokrića troškova automobila i dr.

„Platformski rad u Hrvatskoj trenutno je festival bezakonja, nereda, nelegalnih praksi i, naposljetku, zakinutih radnika, kojem odmah treba stati na kraj – rekao je Krivokuća te pozvao radnike da im se pridruže kako bi se zajedno izborili za dostojanstvene uvjete rada.

„Gotovo osam godina od dolaska digitalnih platformi u Hrvatsku platformski je rad u Hrvatskoj još uvijek u potpunosti zakonski nereguliran, iz čega proizlaze brojne malverzacije, kršenja prava i degradacija radnika koji putem njih rade, bez ikakvih sankcija – izjavila je i  glavna tajnica SRDP-a Iva Filipović. „Tzv „agregatori“, odnosno tvrtke i/ili obrti preko kojih radnici rade te s kojima imaju potpisan ugovor o radu ili neki drugi ugovorni odnos, nelojalna su konkurencija i natječu se u smanjivanju prava radnika“, kaže Filipović te navodi kako su nadzor i stroge sankcije imperativ u osiguravanju boljih uvjeta i prava platformskih radnika.

Bez obzira jesu li registrirani kao obrtnici ili poduzeća, ili rade za „posrednika“, hrvatski radnici na digitalnim platformama, baš kao i u većini drugih zemalja EU, nemaju nikakva prava koja proizlaze iz radnog zakonodavstva. 

U Hrvatskoj još nema radnih sporova povezanih s platformskim radom, dok se u nekim drugim europskim zemljama sudovi itekako bave ovim pitanjem. 

Osnivanje Sindikata svakako je prvi korak u reguliranju ovog pitanja. Ali, dug će biti put do pravde i dostojanstvenog rada, koji je kao težnja i san čovječanstva iskazan u Agendi 2030.  Ujedinjenih naroda.

DOBRA HRVATSKA/MDM
Listopad, 2021. 

Serijal PREKARNI RAD: Gospodarstvo digitalnih platformi u EU poraslo 5 puta, a prava radnika iz 19. stoljeća. Moderni oblik nazatka radničkih prava; PREKARIJAT je teška sudbina!

Foto: pexels

Jedan je stručnjak prije 10-ak godina prognozirao da će digitalizacija i globalizacija, 

ujedinjeni u punom zamahu, uvjetovati neviđeno raslojavanje: enorman rast bogatstva manjine i siromašenja mnoštva. Pogodio je. I dodatno, razvio se u to vrijeme i PREKARIJAT* (*vidite kraj članka), poseban radnički sloj bez ikakvih prava i sigurnosti!  

I sve to usprkos zalaganju Organizacije UN i progresivnog svijeta za pravednijim svijetom rada i biznisa, koji je 2015. izražen u cilju COR br. 8 – UN AGENDA 2030. 

Konačno, zainteresirale su se vlade i Europska komisija.

O Hrvatskoj čitajte na uporednom članku OVDJE …

Peterostruki porast EU gospodarstva digitalnih platformi

Kada su prije nekoliko godina digitalne platforme stigle k nama, bio je to pomalo egzotični dodatak na ustaljenom tržištu rada. Najviše je prašine podigao Uber, a dostavljači na biciklima i mopedima Europljanima su postali dragocjeni otkako nas je pandemijska kriza prikovala za vlastite domove. Rezultat je ogroman porast platformskog rada: 

2016.- 2020. – rast 5 PUTA!

Europsko gospodarstvo digitalnih platformi od 2016. godine naraslo je za gotovo pet puta, s procijenjenih 3 milijarde eura na cca 14 milijardi eura 2020. godine.

No, valja znati da je rad putem digitalnih platformi samo jedan u nizu neformalnih oblika rada. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) navodi da se on odnosi na sav rad koji se pruža na internetskim  platformama ili posredstvom internetskih platformi, dakle, obuhvaća puno širi spektar rada kao što je povremeni rad, ekonomski ovisno samozapošljavanje, neformalni rad, rad plaćen po jediničnoj mjeri, rad od kuće i masovni rad (crowdwork) u raznim sektorima. 

Naravno, ni rad putem digitalnih platformi ne može se promatrati jednostrano. Glavni je problem takvog rada nesigurnost radnih uvjeta i neodgovarajući pristup socijalnoj zaštiti, ali ne treba zanemariti ni njegove prednosti: izvor novih radnih mjesta i inovacija, povećana konkurentnost EU-a, ostvarivanje dodatnog dohotka.

Različite sudske prakse, uključila se i Europska komisija. Rađa se nova nada.

Stanje je izmaklo kontroli. Digitalni poduzetnici-poslodavci djeluju ni od kuda, ne znaju im se adrese… pokrenuti su sudski postupci u više zemljama, a sve je više presuda u kojima sudovi staju na stranu platformskih radnika.

Velika Britanija – Povijesna je presuda Vrhovnog suda u Velikoj Britaniji kojom se vozačima Ubera daje status zaposlenika, što znači da imaju barem minimalnu plaću, radno vrijeme, pravo na plaćen dopust i moći će uplaćivati doprinos za mirovinu uz sudjelovanje tvrtke, a ta se prava pridodaju postojećima (zdravstveno osiguranje i naknada za rodiljski dopust). Uber je odmah reagirao govoreći da je time ugrožena suština njihova poslovanja, a to su fleksibilni vozači s fleksibilnim radnim vremenom. 

Nizozemska – Nedavno je i nizozemski sudac odlučio da se vozači Ubera trebaju klasificirati kao zaposlenici koji imaju pravo na beneficije koje dolaze s tim statusom. 

Italija – Presudom iz Milana  u proljeće 2021. talijanski su sudovi naredili četirima velikim tvrtkama za dostavu hrane da zaposle više od 60 tisuća radnika koji rade na dostavi te da plate više od 700 milijuna eura novčane kazne jer im nisu osigurali odgovarajuće uvjete rada. 

Francuska – Francuska je prva u EU zakonom obvezala platformske tvrtke da radnicima plaćaju osiguranje za slučaj nezgode na radu, no njihov radni status nije definirala do kraja. 

Španjolska – U Španjolskoj je na snazi zakon koji štiti zaposlenike digitalnih platformi zbog čega neke tvrtke, na primjer Deliveroo, najavljuju odlazak iz te zemlje. 

Hrvatska – Zakonodavac i vlast nisu primjetni, iako je ovaj oblik rada započet kod nas prije osam godina. Ali, ipak, osnovan je Sindikat radnika digitalnih platformi (SRDP). 

Europska komisija – O svemu su raspravljali i europarlamentarci, uglavnom stajući na stranu platformskih radnika. Europska komisija je, pak, pokrenula savjetovanje sa socijalnim parterima kako bi postavila uravnotežen zakonski okvir koji bi zadovoljio i platforme i radnike koji za njih rade. Njihov prijedlog za rješavanje ovoga gorućeg pitanja s ciljem da poboljšaju uvjete platformskog rada, koji čini više od desetine radne snage u EU, očekuje se do kraja godine. 

Što je prekarijat!

Prekarijat je po jednom određenju teška opstojnost na poslu bez predvidljivosti ili sigurnosti, koji utječe na materijalno i psihičko stanje radnika. To je neologizam nastao kombinacijom latinske riječi „precarius“ što znači nesiguran i završetka -ijat iz pojma proleterijat.

Glavna karakteristika prekarnosti je nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad i niska ili nikakva radna prava i zaštita. Prekarni radnici se najčešće sreću među ovim kategorijama: sezonski radnici, radnici na crno, slobodnjaci koji žive od povremenih honorara, ugovorni radnici, oni koji povremeno rade preko raznih agencija, ali u nekim slučajevima i stručnjaci koji rade na projektima.

DOBRA HRVATSKA/MDM

Novi natječaj za održivo poslovanje krenuo – HRVATSKI INDEKS ODRŽIVOSTI!

HRVATSKI INDEKS ODRŽIVOSTI

Nekadašnji Indeks DOP-a ima nastavak u HRVATSKOM INDEKSU ODRŽIVOSTI! HRIO predstavlja novu aplikaciju za ocjenjivanje održivosti hrvatskih poduzeća. Zainteresirani za virtualnu radionicu mogu se javiti povratno odmah na ovaj mail ili na hrio@hrpsor.hr

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) i Hrvatska gospodarska komora (HGK) četrnaestu godinu za redom provode natječaj za ocjenjivanje dobrovoljnih održivih praksi hrvatskih poduzeća. Prateći nove europske regulative i Ciljeve održivog razvoja, bivši Indeks DOP-a moderniziran je i predstavljen u novoj aplikaciji pod nazivom Hrvatski indeks održivosti – HRIO. Natječaj je otvoren do 25. listopada 2021. godine.

Metoda procjene društvene odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj koju su osmislili i provodili Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj i Hrvatska gospodarska komora ove godine dobiva novo ruho, usklađujući se s najnovijim europskim direktivama, globalnim rejtinzima i Ciljevima održivog razvoja. Nekadašnji Indeks DOP-a nadograđuje se i modernizira te postaje Hrvatski indeks održivosti – HRIO. Ove godine HRIO podupire i Hrvatska udruga poslodavaca.

Rok za prijavu je 25. listopada 2021. godine do ponoći, a prijava je moguća na adresi: https://hrio.hrpsor.hr/register

Pregled upitnika u PDFu možete preuzeti ovdje: https://www.hrpsor.hr/hrio/

„Nagrade Indeksa DOP-a na temelju stare metodologije dodijelili smo 14 godina za redom. U tom razdoblju došlo je do promjena u trendovima, standardima i očekivanjima prema korporativnoj održivosti, a mijenjala se i terminologija. Bilo je logično, uz osvježenje aplikacije, unaprijediti i metodologiju koja sada puno više odražava utjecaje koje kompanije moraju mjeriti i o njima izvještavati. U skladu s tim promjenama Indeks DOP-a dobio je i novo ime. Sada se zove Hrvatski indeks održivosti – HRIO te je u potpunosti usklađen s Ciljevima održivog razvoja kao i s regulativom temeljenoj na Europskom zelenom planu” – istaknula je Mirjana Matešić, ravnateljica HR PSOR-a.

Riječ je o jedinom rejtingu kojim se mjeri razina održivosti hrvatskih poduzeća, a u kojem godišnje sudjeluje više od stotinu poduzeća. Sudjelovanjem u Hrvatskom indeksu održivosti, poduzeća imaju mogućnost dobiti objektivnu procjenu održivosti vlastitih poslovnih praksi, osvrt na usklađenost s najnovijim odredbama Europske unije te usporedbu s praksama drugih hrvatskih poduzeća u sedam osnovnih poglavlja:  upravljanje, okoliš, radna okolina, ljudska prava, dječja prava, zajednica.

Nagrade najuspješnijim poduzećima dodijelit će se u sklopu 13. Konferencije o održivom razvoju, nekadašnje Konferencija o DOP-u, koja će se održati 9. studenoga 2021. godine. Nagrade Hrvatskog indeksa održivosti – HRIO dodjeljuju se za svaku od četiri jednakovrijedne kategorije, za velika, srednja, mala te javna poduzeća. Tijekom natječaja, poduzeća mogu pratiti popunjenost upitnika, a nakon završetka natječaja te proglašenjem dobitnika, svako će poduzeće dobiti individualne rezultate čime se pruža mogućnost prepoznavanja prostora za napredak.

Održivost poslovni praksi neophodna je u postizanju održivog razvoja. Kao novi globalni standardi koji prate takav razvoj još su 2015. godine postavljeni Ciljevi održivog razvoja koji donose ključna područja djelovanja za postizanje dogovorenih parametara održivosti do 2030. Svaki od Ciljeva ujedno pruža poslovnu priliku privatnom sektoru da, radeći zajedno s nacionalnim i međunarodnim institucijama, vlastima, civilnim sektorom, znanstvenom i akademskom zajednicom, primijeni svoju kreativnost i inovativnost u rješavanju izazova održivog razvoja. Novom Direktivom o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) i obvezom izvještavanja o održivosti za pojedine kategorije poduzeća, Europska unija odlučna je u svojoj namjeri transformacije gospodarstva u moderno, resursno učinkovito, konkurentno i klimatski neutralno do 2050. godine.

yammat.fm: medijski pokrovitelj Hrvatskog indeksa održivosti i Konferencije o održivom poslovanju

Za sva pitanja u vezi ispunjavanja upitnika Hrvatskog indeksa održivosti – HRIO, možete kontaktirati:

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj
Katarina Plećaš
Tel: 01/4836-650; 01/4836-653
Mob: 091/4836-650
e-mail: katarina.plecas@hrpsor.hr, hrio@hrpsor.hr

ili

Hrvatska gospodarska komora
Tel: 01/4606-764
e-mail dvarlec@hgk.hr

EDMUND HILLARY, junak Mt. Everesta i lider ljudskosti

EDMUND HILLARY
Tenzing i Hillary, put prema vrhu svijeta; Foto: PA

Tko će živjeti dugo? Osoba koja se PRVA U POVIJESTI popne na Mt. Everest ili osoba koja OMOGUĆI GRADNJU 30 OSNOVNIH ŠKOLA po svijetu? Hm?

A što ako to učini ista osoba? Takve je uspomene na dostignuća sa sobom ponio lord Edmund Hillary kad je završio na Zemlji svojih sretnih 88 godina? Dobro su znani izvori dugog života i sreće u njemu, od kojih je mnoge promicao i uživao Hillary: aktivnost, stvaralaštvo, posvećenost osobnoj misiji, kretanje, boravak u prirodi, pomaganje potrebiti ljudima i – u najširem slislu – društveno koristan rad. 

“Sir Hillary je bio herojska ličnost, ne samo zbog osvajanja Himalaje, nego i zbog životne odlučnosti, skromnosti i velikodušnosti”, izjavila je povodom njegove smrti premijerka Novog Zelanda, Helen Clark,. Hillary je našao sebe i svoje životno poslanje kao alpinist, istraživač prirode i dobrotvor. 

Čovjek koji se popeo PRVI na snježni vrh svijeta, prvi je put vidio snijeg u 16. godini, kad je s drugovima iz škole išao na izlet u novozelandsko skijalište Mt Raupheo. Tada otkrivenu strast prema planinama, kasnije je potvrdio gledajući ih i odozgo, dok je u Drugome svjetskom ratu kao navigator letio na vojnom avionu. Pred rat je povjerio svoj cilj prijatelju: “Jednog ću se dana popeti na Mt. Everest, vrh svijeta od 8850 m.” 

I doista, nakon 2. Svjetskog rata krenuo je u pothvat, u pratnji vjernog nepalskog Šerpe, Tenzinga Norgayija. Želju je ostvario – 29. svibnja 1953. popeo se kao prvi čovjek uopće na Mt. Everest. Predajući se nakon toga sasvim svom novom poslanju, u 34. godini Hillary postaje “profesionalni istraživač”. Potom odlazi i na Južni pol, šest puta osvaja Himalaju, traga po njoj za mitskim snježnim čovjekom Yetijem; a sve je to trajalo do travnja 2007. i njegova posljednjeg osvajanja Nepala, kad je u 86. godini pao i teško se ozlijedio. Rođen 1919. umro je u siječnju 2008.

Hillary – dobrotvor

Svoje alpinističke uspjehe Hillary je uspješno spojio s velikim humanitarnim radom. Bio je dobrotvor, prijatelj i počasni građanin Nepala. Osnovao je zakladu Himalayan trust, kojom je omogućio gradnju mnogih nepalskih bolnica, mostova, škola. 

Svatko bi očekivao da je Hillary bio snažne, dominante, komunikativne osobnosti, ali ništa od toga; u mladosti, a i kasnije je važio kao – vrlo skroman, stidljiv. Čak su mu roditeljima kazali da je “socijalno neprilagođen”. No, čovjek se životom razvija. Za uspjeh, ispravan život, ne treba biti „galamdžija“. Hillary podsjeća kako se sve junakom postaje.

Vrline vode i omogućuju! 

Odlučnošću, vjerom u ljude, posvećenošću idealima, ciljevima, samodisciplinom, mnogo se toga doista u gotovo svakom životu može postići. 

Vođeni slučajem Hillaryija – rekli bismo TO JE I DOVOLJNO, SVE! 

CV ovog plemenitog i uspješnog čovjeka govori prvenstveno o univerzalnim vrijednostima i vrlinama, a tek onda i njegovim velikim sposobnostima

Goran Tudor

USPJELI SMO!, javljaju nam iz WWF. Spašena Hrvatska Amazona! UNESKO proglasio prvi 5-državni biorezervat u svijetu – porječje Mura-Drava-Dunav!

Možemo odahnuti, nakratko. U budućnosti će teže prolaziti ideje koje su dolazile iz Hrvatskih voda i mađarskih im kolega o „uređenju obala rijeka Drave i Mure“. Ideje betonizacije, promjene toka rijeka… Da nije bilo znanstvenika i udruga, entuzijasta koji su nosili parole, pisali i vikali, prije 10-20 godina, nestalo bi Hrvatske Amazone oko 2010. Čudesni spoj Mure i Drave ostaje tako sačuvan za djecu naše djece. Takvu ljepotu treba uživati, s poštovanjrem posjetiti, čuvati – Hrvatsku Amazonu, s bujnim i raznolikim raslinjem, bezbroj ptica, vidri… dugih sprudova…

OVO SU KOMPLETNE PORUKE IZ WWF:

  • Znaš li? U rujnu ove godine UNESCO je našu prekrasnu Europsku Amazonu proglasio 5-državnim rezervatom biosfere Mura-Drava-Dunav? Ovo je povijesna odluka koju smo željno čekali preko dva desetljeća.
  • Rezervat biosfere proteže se Austrijom, Slovenijom, Hrvatskom, Mađarskom i Srbijom na gotovo milijun hektara i 700 kilometara riječnog toka. To je najveće zaštićeno riječno područje u Europi i međunarodni primjer sinergije zaštite prirode, klimatske otpornosti i održivog razvoja.
  • To područje obiluje rijetkim staništima poput velikih poplavnih šuma, pješčanih i šljunčanih sprudova, strmih obala, rukavaca i mrtvica.
  • Upravo su ona dom najveće populacije orla štekavca u Europi i gnjezdilište mnogih ugroženih vrsta ptica poput bregunica, male čigre i crne rode, staništa dabra i vidre te riba kao što je kečiga.
  • Ne samo da brojne vrste ovise o Muri, Dravi i Dunavu, već i gotovo milijun ljudi čije su živote rijeke oblikovale. Netaknute poplavne nizine čuvaju naselja od poplava, rijeke nam pružaju pitku vodu, plodno tlo, ublažavaju posljedice klimatske krize, a isto su tako zone rekreacije i inspiracije te mogu biti pokretač održivog razvoja.
  • Iako smo proglašenjem 5-državnog rezervata biosfere napravili velik korak za očuvanje tih triju rijeka za sve buduće naraštaje, čeka nas još puno posla. Kako ne bismo imali još jedan ‘papirnati park’, potrebna je veća predanost donositelja odluka, ali i gospodarstvenika s ciljem poticanja održivog razvoja Europske Amazone.Trebamo i tvoju pomoć! Podrži naš rad posvajanjem vidre ili male čigre, a mi ćemo se potruditi da zaštita naše Europske Amazone ne ostane samo na papiru!

PODRŽI NAŠ RAD NA OČUVANJU EUROPSKE AMAZONE

Povodom proglašenja područja Mure, Drave i Dunava prvim na svijetu petodržavnim rezervatom biosfere u Newsroomu N1 televizije je gostovala Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije. U nastavku možete pogledati prilog.

Korporativno volontiranje INA Grupe – INA predvodnica korporativnog volontiranja u Hrvatskoj

INA predvodnica korporativnog volontiranja u Hrvatskoj
INA predvodnica korporativnog volontiranja u Hrvatskoj

Povodom obilježavanja Europske godine volontiranja, INA – Industrija nafte, d.d., pokrenula je 2011. godine projekt korporativnog volontiranja zaposlenika i osnovala INA Klub volontera s ciljem dobrovoljnog ulaganja osobnog vremena, truda, znanja i vještina zaposlenika na opću dobrobit.

U ovoj 2021. godini INA Klub volontera obilježava, dakle, 10. godina djelovanja, u kojem razdoblju je izvedeno preko 340 aktivnosti, u kojima je sudjelovalo više od 4.800 volontera s više od 38.000 odrađenih volonterskih sati.

Strateški plan korporativnog volontiranja

INA smatra održivi razvoj jednim od temeljnih načela svog poslovanja. Suradnja kompanije sa zajednicama u kojima INA posluje neraskidivo je utkana u našu svakodnevnicu od samih početaka kompanije. 

U kolektivnom ugovoru kompanije definirane su kvote plaćene odsutnosti za potrebe korporativnog volontiranja. Radnici se samostalno, uz znanje i odobrenje naređenih, prijavljuju na akcije za koje su zainteresirani. U Inine volonterske akcije redovito se uključuju i članovi Uprave, koja pruža snažnu podršku volonterskom programu od njegovih početaka.

Korporativna kultura podržava volonterske aktivnosti

Zaposlenike se dodatno motivira na sudjelovanje u volonterskim akcijama i različitim aktivnostima Kluba volontera tijekom godine, od internih poziva preko objava novosti o aktivnostima Kluba na intranetu, u internom glasilu i na društvenim mrežama pa do proslave obljetnica Kluba i nagrađivanja volontera. 

Komunikacijska strategija

Zahvaljujući dugogodišnjem volonterskom djelovanju u zajednici, INA je uspostavila suradnju s brojnim partnerima na lokalnoj i regionalnoj razini. Za informiranje zaposlenika o predstojećim volonterskim akcijama većinom se koriste alati interne komunikacije. Ujedno se i kanalima eksterne komunikacije zaposlenicima i javnosti prenosi snažna poruka o važnosti korporativnog volontiranja. Veseli nas kada naši volonteri preuzimaju ulogu ambasadora Kluba te na svojim privatnim stranicama društvenih mreža izvještavaju o našim aktivnostima.

Povelja o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem

INA je 4. rujna 2015., uz još dvadesetak tvrtki, udruga i obrazovnih institucija, potpisala „Povelju o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem“. Poveljom se potiče poslodavce i obrazovni sektor na priznavanje i vrednovanje kompetencija stečenih volontiranjem. Na taj se način usvajaju standardi i dobre prakse u procesima zapošljavanja, profesionalnog usavršavanja i napredovanja na radnom mjestu.

Prednosti korporativnog volontiranja za sve

Volonterski angažman donosi brojne prednosti za kompaniju po pitanju jačanja reputacije i vrijednosti robne marke. Kompanija kroz volontersko djelovanje ostvaruje povjerenje zajednice te se s njom još jače povezuje. Volonterski angažman zaposlenicima pruža mogućnost stjecanja novih znanja, jačaju se njihove interpersonalne vještine, brže i dublje upoznaju svoje kolege te postaju motiviraniji za rad. Kod zaposlenika se jača timski duh i osjećaj kako kompanija djeluje za dobrobit zajednice. 

Inini volonteri glavni su partneri u projektima Zelenog pojasa i Spajalice

Jednom godišnje, uoči Dana planeta Zemlje, INA objavljuje javni natječaj Zeleni pojas, za sufinanciranje ekoloških projekata u lokalnim zajednicama. INA Klub volontera uključuje se u realizaciju određenog dijela projekata Zelenog pojasa koji su odabrani za sufinanciranje, na način da u suradnji s partnerima organizira ekološke volonterske akcije.

Inini volonteri rado se odazivaju i na volonterske akcije koje se organiziraju u sklopu Ininog projekta spajaLICA koji je pokrenut s ciljem da se nekretnine koje su u Ininom vlasništvu, a ne koriste se, ustupe na korištenje odabranim udrugama. 

Volonteri dobili svoju himnu  

Nastanak himne Ininih volontera je sam po sebi dosta zanimljiv. Godine 2018. u Ini je proveden interni natječaj za izbor teksta za Ininu pjesmu volontera na koju je pristiglo čak 20 radova. Evaluacijom su odabrana tri tekstameđu kojima su zatim zaposlenici Ine mogli birati onaj pobjednički. Glasovima radnika pobijedio je tekst kolege Hrvoja Regvara koji je kao nagradu dobio mogućnost odabrati ustanovu ili udrugu kojoj bi INA donirala 5.000 kuna. Donacija je otišla u OŠ Ante Kovačića u Španskom u Zagrebu. Potom je provedena interna audicija za kolege koji će otpjevati pjesmu, dok se za glazbenu podlogu i pratnju pobrinuo rock-band Opća Opasnost, s kojim INA ima dugogodišnju uspješnu sponzorsku suradnju. Himnu INA volontera poslušajte ovdje.

Riječ vodstva Kluba o proteklih 10 godina

„U našu 10. godinu, koliko djeluje INA Klub volontera, spoznao sam koliko je u ljudi razvijena potreba pomaganja drugome i koliko su ljudi spremni odreći se nečega kako bi pomogli. Kontinuirano težimo biti bolji, predaniji i korisni – sebi, kompaniji i društvu. Zahvalio bih kompaniji koja omogućava ovakav vid društveno odgovornog poslovanja i omogućuje radnicima izbivanje s posla kako bi pomagali društvu. To je u ovoj priči ključ, kao i kolege koji su aktivnim sudjelovanjem u Klubu zaslužni za naše rezultate i uspjehe“, rekao nam je Neven-Pavao Poklepović, predsjednik INA Kluba volontera.

Povodom 10. rođendana INA Kluba volontera, nova epizoda INA Podcasta ugostila je Nevena Pavla Poklepovića, predsjednika INA Kluba volontera, koji se osvrnuo na početke Kluba, brojne rezultate do danas i uspomene s volonterskih akcija. Cijeli razgovor pogledajte na Ininom YouTube Kanalu.

OSVOJENE NAGRADE I PRIZNANJA

  • 2010. i 2012. Nagrada Volonterskog centra Osijek za doprinos poslovnog sektora razvoju volonterstva na području Slavonije i Baranje
  • 2015. potpisnik Povelje o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem
  • 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. Posebno priznanje Volonterskog centra Osijek za doprinos poslovnog sektora razvoju volonterstva
  • 2017. član Mreže za razvoj korporativnog volontiranja pri Volonterskom centru Zagreb
  • 2018. Nagrada lokalnog volonterskog centra Orkas za najbolju kompaniju koja provodi volonterski program
  • 2019. Priznanje Hrvatskog centra za razvoj volonterstva i Volonterskog centra Zagreb za izniman doprinos u razvoju i promicanju korporativnog volontiranja na području Republike Hrvatske
  • 2019. potpisnik Povelje o volontiranju zaposlenika

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2021.

Rad u timovima – razlike koje povezuju, raznolikost kao načelo društvene odgovornosti

Foto: rawpixel.com - www.freepik.com

Upravo zato što u timu imamo: 

  • jednu samozatajnu, a izuzetno odgovornu suradnicu, drugu brzu i energičnu, jednu vrhunski kreativnu, a drugu predanu, toplu i nasmijanu, pa onda jednu vrijednu i odgovornu i drugu iskričavu, veselu i pozitivnu, TO što u našoj različitosti nalazimo onu dodatnu posebnost, presudnu razliku – zato me vesele sva jutra u tjednu. Eto zato volim ovaj posebni tim mladih, pametnih, motiviranih i predanih, socijalno osjetljivih, društveno odgovornih i osviještenih suradnica.

Kada razgovarate s ljudima o poslu, većina izjavljuje da je teži dio njihovog posla rad s ljudima – bilo da je riječ o – suradnicima ili kupcima i klijentima. Posebno je to izraženo u većim kolektivima gdje radite u jednom odjelu, a surađujete s dosta drugih. U takvim sustavima često se susreće problem tzv. „silosa“. Zaposlenici se zatvore u svoj mali svijet, vide samo svoje probleme ili samo svoj rad, brinu da se ne naruši njihov svijet, a da istovremeno ne razumiju i ne vide širu sliku, rad i doprinos svih drugih za zajedničku dobrobit  tvrtke u kojoj rade. Ne vide druge u njihovoj cijelosti, u njihovim jednako tako malim svjetovima, „silosima“.


Nada Podnar
Autorski članak

Želim vjerovati da ja ne radim u „silosu“, ali ponekad me nepobitne činjenice vrate u stvarnost i shvatim da, uz sve napore i nastojanja, i moj tim dijeli iste probleme. Usuđujem se reći da takvo što nije naš izbor i da nam je gotovo pa nametnuto;  sustavom društva, tvrtki, organizacija…  Pitam se,  shvaćamo li da možda i mi sami, svojim načinom rada, sebe dovodimo u tu poziciju? Ne tražimo sustavne, dublje razloge, već opravdanja za to gdje jesmo i uklapamo se.

Raznolikost ljudi kao potencijal, kao izazov

Često pomislim i ističem – imam sjajne suradnice i najbolji tim na svijetu, iako ih osobno nisam birala. Neke sam zatekla, druge dobila, treće…, uvijek nekim spletom okolnosti. Ako kažem da je svaka osoba u našem sektoru drugačija i posebna, nisam rekla ništa novo čega nema i drugdje. Ima, dakle, u našem slučaju neki važan kotačić, neka tajna sila koja nas izdiže u ugodnu i produktivnu radnu sredinu.

Ono što se u našem slučaju izdvaja kao očiti preduvjet uspjeha jest jedna bitna odlika našeg sastava – a ta je da sve članice tima rade predano u zajedničkom interesu i da sve žele podijeliti uspjeh, a ne ga prisvojiti. Svjesne smo osobnih posebnosti i vrijednosti, ali  i  svjesne zajedničke šanse. Uvažavamo se u svim svojim različitostima – a to je uvijek važno imati na početku gradnje dobrog timskog ozračja i uspjeha.

Načelo društveno odgovornog poslovanja – afirmacija raznolikosti i prihvaćanje različitosti kao bogatstva čovjeka –  osvijetljeno je dovoljno tek u ovo naše doba, na prijelazu suvremenog svijeta iz 20. u 21. stoljeće. Osvješćivanje različitosti dobilo je istaknuto mjesto u filozofiji društveno odgovornog poslovanja pa je ustanovljena i globalna deklaracija i „Povelja raznolikosti“, kojoj dragovoljno pristupaju tvrtke i institucije. Načelo raznolikosti, u tom smislu, znači prihvaćanje da su svi ljudi LJUDI, da su razlike u boji kože, spolu, naciji, državljanstvu, porijeklu …  zapravo bogatstvo, a ne izvor antagonizma. I meni se sve to izvrsno povezuje uz ovu moju naslovnu temu; različitost nas zaposlenika, po karakteru, temperamentu, psihološkom profilu, interesima i sklonostima. To je pravo bogatstvo! I s time se moramo umjeti nositi, da nas ne nerviraju oni koji nisu „nama srodne duše“. Pretvorimo osobe različitih osobnosti u pobjednički tim! Prilike za takvo zalaganje postoje u svakoj organizaciji, tvrtki, ustanovi, klubu. 

Kako svakodnevno djelujemo ili – integriranje osobnih vrijednosti i različitosti u timski uspjeh

Funkcioniramo po principu dobre ekipe. Radni dan započinjemo jutarnjom kavom na kojoj prepričamo neobavezne stvari iz osobnog života, medija, javnog prijevoza, vremena, ili što nam se u tom trenutku čini osobno zanimljivo ili zgodno za sve. Kada dan započnete opušteno i u pozitivnom okruženju, budite sigurni da ćete sve daljnje zadatke koje na vas čekaju, s nerijetko i nizom dnevnih problema ili stresnih situacija, puno lakše prihvatiti i odraditi. Samo pozitivan jutarnji start dobar je dnevni start! Ustaljen je dogovor, više prešutan nego verbaliziran, da u međusobnoj komunikaciji ne koristimo riječ „problem“ . Umjesto „problema“, mi imamo „Situaciju“. Koliko god da je situacija teška, ovakvim pristupom postaje lakša. Ili – kad netko nekome u timu predaje zadatak, dogovor je da zahtjev uvijek započne s „Molim te….“. Ta mala kratka riječ definitivno mijenja kontekst zahtjeva u pozitivno. Čak i kad nam se nešto ne da odraditi ili kad mislimo da to nije nešto što bismo mi trebali raditi, takvom zamolbom sve postaje puno lakše i ne dovodi zahtjev u pitanje. Govoriti naglas o našim različitostima, kao potencijalu – svrstavam također među važne načine, rekla bih: alat za homogenizacije tima. Na pozitivne odnose svakako utječe i ono životno povezivanje s drugim odjelima u vidu zajedničkih odlazaka na volonterske akcije – „izlete sa svrhom“ koje organizira tvrtka, proslave rođendana, pa su tu onda i zajednička duženja s ostalim zaposlenicima, organiziranje događanja za kupce u čemu svi prepoznaju neku svoju ulogu. Zajedničko sudjelovanje na konferencijama i edukacijama svakako pridonosi koheziji.

A ono, posebno važno ,za sve nas koji radimo jest  pitanje – dolazimo li ujutro na svoje radno mjesto s „grčem u želucu“ ili „knedlom u grlu“? 

Taj osjećaj da se veselite svakom radnom danu, da su vam svi suradnici važni – važni  prvenstveno kao ljudi, a ne samo zato što ćete pomoću njih ostvariti željeni poslovni rezultat, gradi taj presudni i novi timski potencijal; to je ono što gradi dobre odnose i donosi rezultat. 

Životne situacije – i problem i izazov

Naravno da i među nama nekad ima situacija koje nisu idealne i koje od voditelja (jednog ili više nas), zahtijeva uključivanje, pomoć ili moderiranje  rješenja za nesporazum ili sukob. Nastojimo stvari čim prije iznijeti „na stol“, umjesto ih “gurnuti pod tepih“. Ako problem verbalizirate i prodiskutirate, lakše ćete ga riješiti nego kada se na njega gleda iz samo jednog kuta. 

Za dobro funkcioniranje načela raznolikosti u timu, bez obzira na sastav i broj ljudi, najvažnije je da se članovi međusobno uvažavaju i poštuju, bez obzira na sve njihove ljudske različitosti i vrstu posla kojeg obavljaju.

Primjer

Sjećam se jedne situacije dok sam još radila u modnoj industriji. Imali smo petnaestak prodavačica. Neke su bile manje spretne, neke više. Među njima je bila i Danijela, najbolja prodavačica koju sam ikad vidjela. Spretna, okretna, ljubazna, poznavala je prodajni asortiman do u detalje. Kod nje kupac nikad nije izašao iz dućana, a da nije nešto kupio. I gle čuda, jedan dan Danijela je iz „čista mira“ dobila otkaz. Pitala sam direktora zašto je dao otkaz tako izuzetnoj radnici. Rekao je: „Zato što uz sav svoj dobar rad u dućanu, unosi toliko nemira i bunta među sve druge prodavačice da jednostavno to moram prekinuti.“ Iskreno, u tom trenutku nisam sasvim razumjela takvu poslovnu odluku. Danas, kada i sama upravljam timovima, jako dobro razumijem što to znači. Jedna takva „neprilagođena“ osoba u timu, doista može unositi razdor među ljude i time znatno utjecati na pogoršanje atmosfere u timu, a onda i na zajedničke rezultate rada.

Za kraj, koja je poruka? Možda ipak ona bezvremenska: „Kad se male ruke slože…“?

Kad govorimo o uspjesima nekog projekta ili važnog rezultata, često znamo staviti određene pojedince u prvi plan. Genijalci su nam naravno presudno potrebni, vizionari isto tako, ali – važan je i svaki pojedini član tima. Rezultat je zapravo uvijek zajednički, bez obzira što pojedinačni doprinos valoriziramo sukladno razini udjela u pojedinom zadatku i/ili važnosti pojedine uloge u timu. 

I sad, na kraju, vraćam se onom mom „silosu“ s početka priče. Iako se trudimo biti jednako pozitivni i afirmativni prema čitavoj organizaciji, događa se da smo i mi od drugih nekad neshvaćeni i svrstani u vlastiti „silos“. Mislim da nas ponekad naprosto ne razumiju. Za njih je sve što radimo lako i jednostavno. Jest lako i lakše – ali – možda je to upravo stoga što dobro funkcioniramo u timu?! Možda je to nagrada za našu umješnost da se prihvatimo kakve jesmo, da različitosti pretvaramo u potencijal. 

Možda u nekoj drugoj organizaciji naš način funkcioniranja definitivno ne bi prošao. Neki imaju drugačije politike od naše. Poznajem neke sustave gdje se zaposlenici koji se previše povežu i druže, rasele u druge timove. 

Što god da je točno ili krivo, uzimam si za pravo biti samouvjerena, samopouzdana – i stojeći čvrsto na zemlji želim reći: ja i dalje biram svoj tim i ovaj način rada: zalaganje za timski duh i zagovaranje načela „snaga je u razlikama“. Bez nas, svake ponaosob, i bez ovakvog zajedničkog pristupa, teško da bismo ostvarili puno sjajnih projekata i događanja koja su iza nas.  

„Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može,“ kaže pjesma velikog pjesnika Drage Britvića, koju je tako sjajno uglazbio iznimni Arsen Dedić !!!

Nada Podnar
Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba;
promotorica održivog razvoja i eko-Neretve

DOBRA HRVATSKA
Rujna 2021.

Naša BORANKA je najveća europska volonterska akcija pošumljavanja požarišta!

Naša BORANKA je najveća europska volonterska akcija pošumljavanja požarišta
fotografija: Igor Pavlovic

Boranka je upravo ušla u četvrtu sezonu. Podsjetimo se, kampanja Boranka u protekle je tri godine okupila 7.300 volontera iz čitave Hrvatske, ali i inozemstva. Na požarištima u okolici Splita, Solina, Makarske i Zadra izviđači i drugi volonteri Boranke ukupno su do sada posadili više do 85.000 novih stabala. 

Savez izviđača Hrvatske, Hrvatske šume, Hrvatska gorska služba spašavanja i Splitski skautski zbor, kao glavni organizatori kampanje Boranka, započeli su s novim akcijama pošumljavanja požarišta Dalmacije. Ove jeseni pošumljavat će se opožarena područja u okolici Splita, u splitskim naseljima Žrnovnica i Gornje Sitno.

Prva ovogodišnja akcija pošumljavanja održana je 18. rujna 2021. na području Korešnice u Splitu . 

Svim volonterima osiguran je bio besplatan prijevoz do i s lokacije pošumljavanja, sadnice, zaštitna oprema, alat za sadnju, stručni nadzor radnika Hrvatskih šuma, voda, sendviči i voće. 

Boranka će se ove godine održavat ukupno 5 subota, zaključno sa subotom 16. listopada. Svi zainteresirani za sudjelovanje mogu se prijaviti na mobitel organizatora 091 3639 942, a prijava za besplatan prijevoz autobusom je obavezna obzirom da je broj mjesta ograničen. Autobusi za besplatan prijevoz volontera kreću svake subote u 9:00 sati s terminala u Sukošanskoj u Splitu.

Boranka – sjajan primjer u Europi

Boranka je već sada postala najveća europska volonterska akcija pošumljavanja požarišta i sjajan primjer kako okupiti brojne volontere, institucije i organizacije u obnovi prirode. Primjer Boranke već su počele primjenjivati i druge europske države, a zbog svoje originalnosti i učinkovitosti, Boranka je već sada postala najnagrađivanija neprofitna kampanja u povijesti Hrvatske. Tako je Boranka, uz brojna domaća i svjetska priznanja, nedavno osvojila i jednu od najznačajnijih europskih nagrada – nagradu Europskog parlamenta „Europski građanin“. Ovu nagradu organizatori Boranke primit će u studenom u Bruxellesu.

Boranka – uz podršku mnogih !!!

Od početka ove sjajne akcije Boranku, kao glavni medijski pokrovitelj, podržava medijska kuća 24sata.
U organizaciji Boranke sudjeluju i brojne druge institucije koje pružaju podršku izviđačima i drugim volonterima. Hrvatske šume osiguravaju sadnice i drugi sadni materijal, a njihovi stručnjaci educiraju volontere i rade stručni nadzor same sadnje. HGSS-ovi volonteri glavna su logistička podrška u organizaciji pošumljavanja. 

Ravnateljstvo civilne zaštite osigurava alat i opremu za sadnju te ostalu logistiku, a grad Split osigurava besplatan prijevoz volontera autobusima, dok volonteri Crvenog križa stoje na raspolaganju volonterima u slučaju nesretnog slučaja ili nezgode.

Glavni sponzori, simbolično nazvani Glavni PoBORitelji ovogodišnje Boranke su Raiffeisen banka, Radenska Adriatic i Henkel. NeoBORivi pomagači Boranke ove godine su Dacia, E.ON, Germania i AKD, Zeleni PoBORnici  su L’Occitane, Glovo, Hemco i Viking Air. 

Zaposlenici tvrtki sponzora pridružit će se u ozelenjavanju Dalmacije izviđačima i svim drugim volonterima.

Boranku kao pokrovitelji već godinama podržavaju Europski parlament, Ministarstvo poljoprivrede, Američka gospodarska komora, Veleposlanstvo Kanade, UHDDR, agencija IMAGO te Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora.

Reference – izvor: 24 sata

DOBRA HRVATSKA
Rujna 2021

Zašto je nagrada VELEBITSKA DEGENIJA toliko popularna, ugledna? Pogledajte! Dodijeljena Petri Somek i drugim novinarima – promotorima održivosti i DOP-a u 2020. godini.

nagrada VELEBITSKA DEGENIJA
Dobitnici nagrade Velebitska degenija Krunoslav Rac, Ana Trcol, Petra Somek i Nikica Klobučar (u ime nagrađene Tajane Petrović Čemeljić); autor: HEP

„Velebitska degenija“ motivira, afirmira, prednjači, krči, osvjetljava one lijepe ljudske putove i zalaganje čovječanstva za boljim nagrada za najbolji novinarski rad s područja zaštite okoliša i prirode u pisanom, radijskom i televizijskom novinarstvu te novinskoj fotografiji u 2020. godini. 

Novinari i mediji osnažuju vidljivost DOP-a i održivost dobre naše, održivi razvoj Hrvatske prati politike i ciljeve Europske unije !

Nagrada „Velebitska degenija“ (autor: HEP)

Nagrađeni za 2020. su u svima kategorijama: 

  • U kategoriji radova objavljenih u tisku i na internetu dobitnica novčane nagrade i plakete Velebitske degenije je Petra Somek, za reportažu Zaštićena priroda Međimurja objavljenu u časopisu Meridijani. 
  • U istom je časopisu objavljena i nagrađena fotoreportaža Proljeće na Velebitu – buđenje gorostasa, autora – pisca i fotografa Krunoslava Raca. 
  • Dobitnica nagrade u kategoriji televizijskih radova je Ana Trcol za prilog Podizanje razine mora i klimatske promjene, koji je emitiran u emisiji Potraga na RTL Televiziji.
  • U kategoriji radijskih priloga nagradu je dobila Tajana Petrović Čemeljić, novinarka HRT-a, Radio Rijeke, za dokumentarnu radio dramu Sakupljač zvukova – Ivo Vičić.
Dobitnici nagrade „Velebitska degenija“ s članovima ocjenjivačkog odbora i visokim uzvanicima

„Termin u kojem  se održava ovogodišnja Degenija, Europski tjedan održivog razvoja, ima snažnu simboliku jer sve ono što se u Hrvatskoj događa na planu zaštite okoliša, energetske tranzicije i općenito održivog razvoja dio je zajedničkih politika i ciljeva Europske unije u okviru Zelenog plana, u čemu Hrvatska elektroprivreda, kao stožerna nacionalna energetska tvrtka, ima posebnu ulogu i odgovornost“,  poručio je prilikom dodjele nagrada Petar Sprčić, član Uprave Hrvatske elektroprivrede, i pozvao okupljene predstavnike medija da nastave pratiti ostvarenja HEP-a u području obnovljivih izvora i niskougljične energetske tranzicije, ukazavši na nedavno objavljeno Izvješće o poslovanju i održivosti HEP grupe za 2020. godinu u kojem je tema okoliša prezentirana vrlo iscrpno i u skladu s europskim propisima.

Osim Petra Sprčića, nagrade su dodijelili izaslanica ministrice kulture i medija Jasna Vaniček-Fila, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode dr. sc. Aljoša Duplić i Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. 

Jedna od fotografija iz nagrađene fotoreportaže „Proljeće na Velebitu“ Krunoslava Raca (autor: Krunoslav Rac)

„Velebitska degenija“ utemljena 1998.

O povijesti nagrade, koju su 1998. utemeljili Zbor novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva i tvrtka APO, koju je 2016. godine naslijedila druga članica HEP grupe – HEP Opskrba, te o tijeku ovogodišnjeg natječaja za najbolje novinarske radove o zaštiti okoliša govorila je Lidija Komes, predsjednica Zbora novinara za okoliš i predsjednica Ocjenjivačkog odbora nagrade Velebitska degenija.  

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2021.

NAJČITANIJE