Svjetski dan socijalne pravde obilježava se svake godine 20. veljače. Odredila ga je Opća skupština UN-a 2007. godine. Cilj je podsjetiti na potrebu izgradnje poštenijeg i ravnopravnijeg svijeta. Osnažiti napore u borbi protiv nezaposlenosti, socijalne isključenosti i siromaštva.
Svjetski dan socijalne pravde podržava nekoliko ciljeva održivog razvoja UN-a (SDG):
- SDG 1: Bez siromaštva – Iskorijenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima.
- SDG 5: Ravnopravnost spolova – Postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje svih žena i djevojčica.
- SDG 8: Dostojanstven rad i gospodarski rast – Promicanje uključivog i održivog gospodarskog rasta i dostojanstvenog rada za sve.
- SDG 10: Smanjene nejednakosti – Smanjenje nejednakosti unutar i među zemljama.
Socijalna pravda i jednakost temeljne su vrijednosti svih društava. Kako bi postigle “društvo za sve” vlade su se obvezale na stvaranje akcijskog okvira za promicanje socijalne pravde na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Također su se obvezali da će promicati pravednu raspodjelu prihoda i bolji pristup resursima kroz pravednost i jednakost i mogućnosti za sve. Vlade su također prepoznale da gospodarski rast treba promicati jednakost i socijalnu pravdu te da se “društvo za sve” mora temeljiti na socijalnoj pravdi i poštivanju svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obilježavanje Svjetskog dana socijalne pravde trebalo bi doprinijeti daljnjoj konsolidaciji napora međunarodne zajednice u iskorjenjivanju siromaštva, promicanju pune zaposlenosti i dostojanstvenog rada, jednakosti spolova i pristupa društvenom blagostanju i pravdi za sve.
ILO će ove godine obilježiti ovu prigodu nizom od pet događaja koji će se održati u velikim gradovima diljem svijeta. Događaji će okupiti govornike na visokoj razini iz cijelog svijeta. Raspravljati će se o tome kako socijalnu pravdu staviti u središte agende međunarodne, nacionalne i regionalne politike.
Jačanje pravedne tranzicije za održivu budućnost
Ovogodišnja tema naglašava da pomak prema gospodarstvima s niskim udjelom ugljika treba koristiti svima, a posebno najranjivijima. To podrazumijeva holistički pristup koji isprepliće ekološku održivost i društvenu pravdu. Važno je osigurati da radnici, autohtoni narodi i marginalizirane zajednice dobiju potrebnu potporu. Ta se potpora može ostvariti kroz prekvalifikacije, otvaranje radnih mjesta i snažne mjere socijalne zaštite. Drugim riječima, dekarbonizacija i gospodarska transformacija trebaju ići ruku pod ruku s politikama koje se bore protiv siromaštva, smanjuju nejednakost i otvaraju mogućnosti za sve.
U središtu ove vizije je ideja integriranja načela “pravedne tranzicije” u globalne i nacionalne politike. Kada se ta načela ugrade u planove održivog razvoja — kao što su oni o kojima se raspravljalo na Drugom svjetskom samitu za društveni razvoj (WSSD2) — kreatori politika mogu stvoriti pravednije okruženje u kojem se troškovi promjena pravedno dijele. Na primjer, ciljana obuka o zelenim vještinama, sveobuhvatna socijalna zaštita i gospodarska diversifikacija koju vodi zajednica mogu pomoći u osiguravanju da pad industrije fosilnih goriva ne dovede do dugotrajne nezaposlenosti ili povećane društvene nejednakosti. Umjesto toga, ove mjere preusmjeravaju ulaganja u zelene sektore u nastajanju, gradeći otpornu radnu snagu i pravednije društvo.
U konačnici, jačanje pravedne tranzicije odnosi se na ponovno zamišljanje naših ekonomskih i ekoloških sustava. Želi se ljudima dali prioritet isto kao i planetu. To je poziv na pomak fokusa s jednostavne dekarbonizacije na redistribuciju prilika i resursa. — Omogućiti da održivi rast bude od koristi svima.
Zajedničkim djelovanjem i uključivim politikama možemo stvoriti budućnost u kojoj integritet okoliša i društvena jednakost idu ruku pod ruku, čineći temelj istinski održivog globalnog gospodarstva.
DOBRA HRVATSKA
