Sretan 1. MAJ, praznik rada, radnika i poslodavaca

Međunarodni praznik rada obilježava se 1. svibnja i državni je praznik u preko 160 zemalja svijeta (ljudsku zajednicu čini više do 200 država). U Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji, Praznik rada se slavi na druge datume. Ujedinjeno Kraljevstvo službeno ne priznaje 1. svibnja kao Praznik rada prvenstveno zbog povijesnih i političkih razloga. Umjesto toga, Ujedinjeno Kraljevstvo slavi vlastitu verziju državnog praznika pod nazivom Praznik početka svibnja, koji se obilježava prvog ponedjeljka u svibnju.

Unatrag više od 100 godina Praznik rada je prilika za proslavu i isticanje doprinosa radnika društvu kao i promicanje njihovih prava te jačanje radničkog pokreta. Praznik je to radnih ljudi diljem svijeta i dan kada se ljudi zalažu za dostojanstven rad i poštenu plaću.

Međunarodni praznik rada podsjeća na stalnu borbu za radnička prava i važnost stvaranja pravednije i održivije budućnosti rada. Od promicanja prilika za dostojanstven rad za sve do zagovaranja rodne ravnopravnosti i ekološke održivosti na radnom mjestu, ovaj dan nastavlja biti platforma za pozitivne promjene.

Što se sve obilježava 1. svibnja

Povjesno proslava 1. svibnja vuče svoje korijenje iz poganskih običaja kojima se obilježava puni dolazak proljeća na sjevernoj hemisferi. Prvi svibnja ima bogatu povijest kulturnih i folklornih proslava, uključujući tradiciju izrade košara ispunjenih slatkišima i cvijećem, ples i pjevanje oko svibanjskog stabla te darivanje proljetnog cvijeća voljenima. Blagdan ima korijene u rimskim i galskim tradicijama i bio je popularna sezonska proslava u srednjovjekovnoj Europi. Ovi običaji su se održali tijekom vremena, promičući jedinstvo i zajedništvo među ljudima diljem svijeta.

U kasnom 19. stoljeću ovaj je dan postao usko povezan sa borbom za radnička prava i razvoj sindikalnih aktivnosti. Prve ideje o ograničavanju radnog tjedna na 40 sati pojavile su se početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji. U to doba galopirajuće industrijalizacije, šestodnevni radni tjedan s radnim danom od 10 do 16 sati bio je norma, a dječji rad – od 10. godine  života – uobičajen. Središnja ideja o boljim uvjetima za radnike sažeta je tada u poruci „osam sati rada + osam sati kulture, rekreacije i rasta + osam sati odmora“. Nakon više od 100 godina taj cilj je još uvijek aktualan. Nažalost još i danas u brojnim zemljama i/ili djelatnostima zaposlenici rade i po 10 sati, odmaraju se i spavaju do 6 sati, a ostalo je „privatno vrijeme“.

Afera Haymarket i Međunarodni praznik rada

U svibnju 1886. više od 400.000 radnika u mnogim dijelovima SAD-a stupilo je u štrajk, tražeći osmosatno radno vrijeme. Štrajk je počeo mirno, no trećeg dana prosvjeda u Chicagu, došlo je do nasilja. Policija je pucala na nenaoružane radnike, ubivši nekoliko njih. Sutradan su bili novi prosvjedi i netko je bacio bombu. Od bombe ili policijske pucnjave neposredno nakon bombe ubijeno je sedam policajaca i četiri radnika. Osoba koja je bacila bombu nikada nije identificirana, ali je uhićeno osam radnika. Sedmorica su osuđena na smrt, a jedan je osuđen na 15 godina robije.

Ovaj događaj, poznat kao „Afera Haymarket“, bio je vrlo važan za okupljanje radnika u SAD-u. Većinom ljudi nisu vjerovali da su uhićeni radnici krivi, a suđenje je kritizirano kao nepravedno. Afera Haymarket postala je međunarodni simbol borbe za radnička prava.

Inspirirana događajima u Chicagu i tadašnjom borbom za radnička prava na globalnoj razini, Druga internacionala, socijalistička organizacija, proglasila je 1. svibnja Međunarodnim praznikom rada 1889. godine. Dan je odabran u spomen na aferu Haymarket.

Proslave 1. svibnja brzo su se proširile Europom i diljem svijeta. Marševi, skupovi i demonstracije koje ističu radničke zahtjeve i solidarnost postali su sinonim za taj dan. Vlade u raznim zemljama postupno su priznale 1. svibnja kao državni praznik, dopuštajući radnicima sudjelovanje u proslavama i demonstracijama.

Nakon Drugog svjetskog rata, Međunarodna organizacija rada (ILO), agencija UN-a posvećena poboljšanju uvjeta rada diljem svijeta, usvojila je Međunarodni praznik rada kao službeni događaj. Tijekom godina, fokus obilježavanja pomaknuo se s isključivog zahtjeva za osmosatnim radnim vremenom na rješavanje širih pitanja poput socijalne sigurnosti, minimalnih plaća, zaštite na radu i prava marginaliziranih radnika.

Socijalna pravda i dostojanstven rad za sve

Zahvaljujući ustrajnoj radničkoj borbi, milijuni ljudi izborili su se za temeljna radnička prava i zaštitu. U brojnim zemljama su utvrđene minimalne plaće, ograničeno je radno vrijeme, a ljudi imaju pravo na plaćeni odmor i bolovanje. No borba za dostojanstven rad i dalje traje.

Dostojanstven rad sažima težnje ljudi u njihovom radnom životu. Uključuje prilike za rad koji je produktivan i donosi pošten prihod, sigurnost na radnom mjestu i socijalnu zaštitu.

Dostojanstven rad bitan je temelj socijalne pravde jer omogućuje ljudima da zarađuju za život i uzdržavaju se. S druge strane, socijalna pravda pomaže osigurati da svi imaju jednak pristup mogućnostima rada i da su njihova prava zaštićena u radnoj snazi.

Dostojanstven rad je u temeljima modernog društva i jedan je od preduvjeta održivog razvoja. Tijekom Opće skupštine UN-a u rujnu 2015., dostojanstven rad i četiri stupa Agende za dostojanstven rad – stvaranje radnih mjesta, socijalna zaštita, prava na radu i socijalni dijalog – postali su sastavni elementi Agende održivog razvoja do 2030.

Novi izazovi u borbi za radnička prava

Nažalost, svjedočimo kako su se posljednjih godina uvjeti rada u mnogim segmentima pogoršali. Od globalne financijske krize 2008., rad s nepunim radnim vremenom, kratkoročni i loše plaćeni rad postaje sve češći, a državne mirovine su ugrožene. Posebno zabrinjava recentni nagli porast prekarnog rada. Prekarni radnici nemaju uobičajena prava na plaćeni godišnji odmor, minimalnu plaću ili otpremnine.

Veliki izazov danas predstavlja i ubrzani rast novih tehnologija. Očekuje se da će povećana digitalizacija i automatizacija značajno utjecati na kvalitetu i kvantitetu poslova. Nove vrste poslova i zapošljavanja mijenjaju prirodu i uvjete rada mijenjajući zahtjeve za vještinama i zamjenjujući tradicionalne obrasce rada i izvore prihoda. Nove tehnologije s jedne strane otvaraju mogućnosti, posebno zemljama u razvoju, za ulazak u nove, brzorastuće sektore i sustizanje naprednijih gospodarstava. Istodobno, nove tehnologije utječu na funkcioniranje tržišta rada i dovode u pitanje učinkovitost postojećih institucija tržišta rada, s dalekosežnim posljedicama na broj radnih mjesta, njihovu kvalitetu i mogućnosti koje nude.

Rastuća ekonomska nejednakost, gdje je bogatstvo 1% najvećih u oštroj suprotnosti s životnim sredstvima većine, pogoršana je zadnjih par godina naglim porastom cijena hrane i energije, ekstremnim vremenskim prilikama i sukobima.

• od 2022. u svijetu je bez posla ostalo 205 milijuna ljudi što je otprilike jednako cijeloj populaciji zemlje poput Brazila (216,4 milijuna)
• od onih koji imaju dovoljno sreće da osiguraju posao preko 60% radi u neformalnom sektoru, često se boreći s nesigurnim uvjetima zaposlenja
• preko 4 milijarde ljudi radi bez ikakvih mjera zaštite na radu

Teško izborena radnička prava se nažalost lako i brzo mogu umanjiti. To predstavlja nove izazove te zahtijeva jačanje solidarnosti i zajedništva u borbi za dostojansten rad.

Socijalno partnerstvo

U 21. stoljeću, mnoge su tvrtke prihvatile nove standarde – tako da poslodavci i radnici, na neki način, bivaju i postaju partneri. U tim se sredinama ostvaruju najveća produktivnost, najbolja tržišna pozicija i najveći profit vlasnika i zarade zaposlenika. I najbolja je korporacijska klima, najveća ugoda posla. Negdje se, istina polako već ostvaruje moto: Organizacija kao ugodno mjesto za življenje…

• Socijalno partnerstvo živi u sjaju najvećih društvenih dostignuća
• Socijalni dijalog u Europskoj uniji

SRETAN VAM 1. MAJ –
U 21. STOLJEĆU, PRAZNIK RADA, RADNIKA I POSLODAVACA!

DOBRA HRVATSKA