Na dan Božića, poslije zajedničkog ručka, onda kad završi „obična“ predaja i odmatanje darova, međusobno u našoj široj obitelji, tada nastupam ja! U općem veselju skidam na pod s leđa osrednju vreću u kojoj je 95% darova stiglo iz second hand dućana, buvljaka, narodnih sajmova. Dakle, sve rabljeno (pravilo 1). Prisutni s nestrpljenjem i veseljem čekaju taj tradicionalni desetminutni ritual, kojeg njegujem desetljeće. Vadim predmete uz neki komentar – dijelim po redu darove, no ni jedan nije umotan u ukrasni papir (pravilo 2). Možda ima tek tanku vrpcu, kao aluziju i sprdnju na nepotrebnu, raskošnu ambalažu. Dvije moje priče jače paraju umjetni celofan naših života.
LOPTA „PIROTICA“
Unuku koji trenira košarku našao sam tamo čuvenu loptu marke „Tigar-Pirot“, onu s kojom je igrano Europsko prvenstvo u košarci, Zagreb, 1989., kad je repka Jugoslavije osvojila zlato. Osvojila je zlato i dvije godine kasnije na prvenstvu u Rimu. Te lopte su dio te velike priče o našim košarkašima koji su prednjačili i svijetlili svijetom od 1970. do 1990-ih., osvojili najveći broj medalja na svijetu iza SSSR-a. Da li znate da Hrvatska ima u Svjetskoj košarkaškoj kući slavnih uklesana imena 5 slavnih naših – Ćosić, Petrović, Rađa i Kukoč te trener Novosel po čemu smo treću u svijetu.
Buvljak Hrelić, sreća. Najekologičniji šoping-centar u državi. Najveći muzej u regiji.
KRLEŽA, VELIKAN – O NJEMU KNJIGE, NJEGOVE KNJIGE
Krajem prosinca 2024. na tom buvljaku sam našao iznimno važan dar za suprugu – knjigu „S Krležom iz dana u dan / Balade o životu koji teče“ (I. dio), poznatog novinara, publiciste, kulturnjaka, Enesa Čengića. Kasnije u siječnju nađoh još toga od Krleže i o Krleži: „Eseji i zapisi za srednje škole“ i „Krleža za osnovne škole“ pa naredne knjige svjedočanstva Enesa Ćengića o Krleži 1956 – 1981. (Čudo knjige, ukupno 4 toma). Onda i nekoliko zbirki poezije. Onda sam, iz znatiželje, otišao u gradsku knjižnicu malog grada u Gorskom kotaru: „Imate li nešto od Krleže, o Krleži?“ „Imamo 58 naslova“, bijaše odgovor koji me razveselio. Kakav je to čovjek bio, taj Krleža, tek smo sada moja obitelj i ja spoznali, čitanjem, studiranjem. Koliko je taj o svemu znao i svoj sud izrekao. Divno pisao. I zalagao se, borio, učinio, život riskirao i zamalo izgubio… dosljedan u zalaganju za ideale humanog demokratskog (socijalističkog) društva. Više puta na korak do fizičkog nestajanja, u progonu s desna i lijeva, u fašističkom teroru. Uz njegov odlazak, netko je rekao: „Kad veliki čovjek ode, šteta je. Veliki ljudi više trebaju Zemlji nego Nebu“. Dakle, godina 2025., u našoj obitelji bila je godina izučavanja Krleže, a bit će tako i 2026/27… Krleže čovjeka prije svega, a po ulogama u životu: pjesnika, esejiste, romanopisca, lučonoše, humanog komuniste, kulturnog stvaraoca, graditelja.
***
To je priča o Hreliću i darovima, sjećanje na moj udjel očuvanju Zemlje, klime i društva.
Kad se zbroje rođendani i „službeni“ blagdani darivanja, Božić, Nova godina, Valentinovo i 8. Mart, Uskrs, rođendani pa onda i ono obično darivanje, onako mimo prozivke „službenim datumom darivanja – prozivkom“, imam zadaću obaviti 15-ak darivanja godišnje. Kako bih ja to riješio bez buvljaka, u mom slučaju Hrelića na ističnom rubu Novog Zagreba!?
Rado darujem. Dobro odaberem. Maramu, šah garnituru, rijetku knjigu, stolni nogomet, kristalne tanjuriće za kolače, veliku kristalnu okruglu vazu, čuvene naslove za djecu: Šegrt Hlapić, Družba Pere Kvržice, Junaci Pavlove ulice… sve iz 60-ih, stolnu lampu sa abažurom, oslikanu limenu zdjelu ili kutije, one rijetke predmete Vintage i 70, 80-ih…
Eto, po mome to tako treba biti! Stvar ideala o sretnoj Zemlji.
Dajem šansu sadašnjim predmetima na dulji, novi život na Zemlji. Podržavam konkretno najprogresivnija društvena opredjeljenja: ekologiju, društveno odgovorno ponašanje, održivi svijet, zaštitu Prirode i borbu za kontrolu klime. A razvedrim i moje bliske.
I na kraju da dodam. Ne kupujem rabljeno iz ekonomske nužde. Imam dostatno novca. Ali ne volim trošiti u krivo, i krive pameti, štetno, dugoročno po sve.
Goran Tudor
