Nevjerojatni zahtjevi bogatih siromašnim proizvođačima.
Isplanirati jelovnik, nabaviti namirnice i pripremiti obrok i nije neka mudrost, rekle bi gotovo sve žene. Ali, ako je uvjet da namirnice moraju biti „neadekvatnog“ oblika, neestetskog izgleda, i da ih je upravo zbog toga uzgajivač prethodno odbacio, onda to bitno komplicira stvar. Sve je to snašlo Tristrama Stuarta, svjetskog aktivista koji se bori protiv bacanja hrane, tog velikoga globalnog problema. No uspio je i to u mnogo konkretnih slučajeva!
Kroz svoj veliki program „Feedback“ organizira javne gozbe diljem svijeta radi podizanja svijesti o nepotrebnom bacanju „ružne“ hrane, još jednom hiru potrošačkog društva. Tako je u Parizu pripravio juhu za 6100 osoba, koristeći 1800 kilograma nedovoljno lijepih, kvrgavih krumpira, deformiranih patliđana, dvorogih mrkvi i naboranih, crvenih paprika.
U svojoj knjizi Otpad: razotkrivanje globalnog skandala s hranom Tristram navodi zapanjujuće podatke:
Primjerice, uzgajivači u Kolumbiji godišnje bacaju milijune tona jestivih banana jer su „prekratke, preduge ili previše zakrivljene za europsko tržište“.
Zatim, milijuni stabljika šparoga u Peruu ostaju neubrane jer su pretanke ili su im, zamislite, vršci previše rašireni.
U Peruu se također na godinu odbaci i 1,5 milijun kilograma premalih i nedovoljno okruglihglavica luka.
Tristram je imao velikog uspjeha u Keniji, gdje je zajedno s proizođačima pobijedio bahate Britance. Pomogao je, naime, uzgajivačima da pobijede u borbi protiv nepoštenih i nelogičnih trgovinskih običaja. Dimenzije ambalaže diktirale su uspjeh prodaje. Naime, osim što se golema količina plodova mahuna odbacivala u pogonima za pakiranje zbog njihova nezadovoljavajućeg izgleda, apsurd je povećao i uvjet koji su postavili britanski trgovački lanci: vrškovi i repovi mahuna moraju se odrezati da bi se one mogle smjestiti u odgovarajuću, kratku ambalažu. Svojim angažmanom Tristram je uspio postići to da se ambalaža poveća, da se mahune na taj način obrezuju na jednom kraju i da se time smanji otpad!
Znate li nešto o posljedicama:
Čak 46% proizvedenog voća i povrća nikad ne dospije do stolova zbog ˗ previsokih estetskih standarda! Zastrašujuće je to neodgovorno ponašanje Zemljana prema svom planetu ograničenih resursa, na kojem se do 2050. godine očekuje još i povećanje broja stanovnika za nove 2 milijarde. Prema FAO UN-a, danas u svijetu:
- Gladuje gotovo 800 milijuna ljudi!
- A bacamo 1,3 milijarde tona hrane!
- Dvaput više bacamo nego li je potrebno da se gladni nahrane!
Ipak, trend povratka „domaćoj“ i „ružnoj“ hrani raste. Sve je češća potražnja za lokalnim, neuniformiranim proizvodima ˗ kvrgavim, s mrljama, različitim po veličini i obliku, trononogim, dvorogim… Predstoji nam promjena svijesti i navika. Moramo se ponovno učiti jesti plodove prirode onakve kakvi oduvijek jesu.
Na toj poruci Amerikanac Ron Clark osnovao je tvrtku Imperfect (Nesavršeno) čija je poruka:
Jedimo ružno!
Njegova tvrtka, kako smo pročitali u National Geograficu,otkupljuje nesavršene plodove i prodaje ih svojim pretplatnicima po jako sniženim cijenama.
sc. Milna Tudor Kalit
DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2020.
