Klimatske promjene već nastupile, i globalno i lokalno kod nas

Odgovornost pojedinca ne može biti djelomična. Čovjek je odgovoran ili nije. 

Izrazito je zahtjevno živjeti održivo u neodrživom svijetu i fosilnoj civilizaciji.

Od svih tema održivosti koje svijet zanimaju, najveći naglasak stavljam na klimatske promjene jer danas predstavljaju najveću prijetnju i izazov opstanku naše civilizacije. Mišljenja sam da je izuzetno važno i hitno, na sve moguće načine, informirati i čim više osvijestiti hrvatski poslovni sektor i cijelo društvo o drastičnim promjenama klime i njihovim nepovoljnim učincima.

ZAŠTO NAJVEĆI NAGLASAK U ZALAGANJU ZA ODRŽIVOŠĆU TREBA DATI KLIMATSKIM PROMJENAMA?

Klimatske promjene su posljedica globalnog zatopljenja. Do globalnog zatopljenja dolazi zbog emisija stakleničkih plinova uzrokovanih raznovrsnim djelatnostima čovjeka, a prije svega velikom potrošnjom fosilnih goriva (ugljena, nafte i plina). Izgaranjem fosilnih goriva nastaje glavni staklenički plin, ugljikov dioksid (CO₂), koji ima staklenički učinak 1. U odnosu na ugljikov dioksid se određuje staklenički učinak drugih stakleničkih plinova: metana, dušikovog oksida, vodene pare i ozona. Kako se udio stakleničkih plinova u atmosferi povećava, oni upijaju sve više energije infracrvenog spektra koju zrače prema Zemljinoj površini i time je zagrijavaju. Tako se pojačava neprirodni učinak staklenika i zagrijavanje Zemlje, što pokazuje grafikon “Globalne emisije ugljikovog dioksida”:

GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE I POSLJEDICE VEĆ SU NASTUPILE

Već godinama postoji neprikosnoveni konsenzus svjetske znanosti o klimi da se klimatske promjene u značajnoj mjeri već događaju. Stoga ne iznenađuje činjenica što posljednjih godina klimatske promjene imaju brojne, manje ili više razorne učinke u različitim dijelovima svijeta pa i u Hrvatskoj. Njihovi najpoznatiji pratioci su sve učestaliji i razorniji uragani, oluje, obilne oborine, poplave, valovi vrućine i hladnoće, suše i požari. Još neki od poznatijih učinaka o kojima govori klimatska znanost jesu:

• Povećanje broja dana s ekstremnim dnevnim temperaturama zraka (“vrući dani”).
• Povećanje broja i duljine sušnih razdoblja.
• Blaže i kraće zime, s malo ili u potpunosti bez snijega.
• Promjena razdoblja i rasporeda oborina.
• Raniji dolazak proljeća i kasnije nastupanje jeseni.
• Raniji početak vegetacije i cvjetanja biljaka.
• Otapanje ledenjaka, planinskih glečera i permafrosta (stalno zaleđeno tlo).
• Porast temperature, razine i kiselosti oceana i mora.
• Smanjivanje vode u jezerima.
• Promjena razdoblja i područja migracija životinja.
• Izumiranje brojnih biljnih i životinjskih vrsta te nestajanje koraljnih grebena.
• Širenje nekih bolesti izvan uobičajenih granica, na nova područja.
• Nestašice vode i hrane.
• Migracije ljudi, biljnih i životinjskih vrsta.
• Promjena ponašanja ljudi i životinja itd.

NAŠ KOPRIVNIČKI KRAJ – JESMO LI ZABRINUTI ZBOG KLIMATSKIH PROMJENA? 

Od djetinjstva živim u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u ruralnom dijelu koprivničke Podravine, a posljednjih trideset godina u gradu Koprivnici koji je od Zagreba udaljen svega 85 kilometara. Danas se sa sjetom prisjećam ugodnih i bezbrižnih ljeta koja sam provodio na selu kod djeda i bake, u cjelodnevnoj igri na otvorenom i u prirodi. Sada razumijem i zašto.

Gledajući i uspoređujući službene meteorološke podatke kroz razdoblje dulje od 30 godina, nepobitna je činjenica da su klimatske promjene u mom kraju već uznapredovale, a osobito nakon 2000.-te godine, od kada su njihove posljedice i službeno priznate na svjetskoj razini. Od 2000.-te godine je na području Koprivnice i okolice zabilježen zabrinjavajući porast srednjih godišnjih temperatura zraka, što prikazuje grafikon “Srednje godišnje temperature zraka u Koprivnici i okolici 1981.-2018.”:

Ovakav zabrinjavajući porast srednjih godišnjih temperatura zraka od 2000.-te godine rezultirao je, uspoređujući razdoblje od 2000. do 2018. godine s razdobljem od 1981. do 1999. godine, porastom srednje godišnje temperature zraka za čak 1,5 °C!, što prikazuje grafikon “Srednja godišnja temperatura zraka u Koprivnici i okolici prije i poslije 2000. godine:

Koliko je velik i zabrinjavajuć porast srednje godišnje temperature zraka u mom kraju za čak 1,5 °C u prvih devetnaest godina 21. stoljeća, objektivnije je moguće sagledati kada se stavi u kontekst Pariškog klimatskog sporazuma kojem je glavni cilj ograničenje globalnog zatopljenja na razini „znatno manjoj” od 2 °C i ulaganje napora da se taj porast ograniči na 1,5 °C, do kraja ovog stoljeća.

Posljedično, u mom se kraju prosječan godišnji broj “vrućih dana” od 2000.-te godine povećao za čak 77 %, u odnosu na prijašnje razdoblje. Riječ je o danima s ekstremnim dnevnim temperaturama zraka koje su jednake ili veće od 30 °C. Takvih je dana prije 2000.-te godine bilo prosječno godišnje 22, a poslije 2000.-te ih je prosječno godišnje čak 39! Iz dječačke perspektive teško mi je bilo zamisliti da ćemo se baš ovoliko često suočavati s “vrućim danima”, što prikazuje grafikon “Broj vrućih dana u Koprivnici i okolici 1988.-2018.”:

Zbog navedenih razloga, danas me više ne iznenađuje činjenica što godišnja doba u mom kraju poprimaju znatno drugačija obilježja. Tako se ljeto iz razdoblja ugodne bezbrižnosti pretvorilo u teško i iscrpljujuće razdoblje za ljudski organizam zbog sve učestalijih ekstremnih vremenskih pojava, a posebice “vrućih dana” i toplinskih valova. Neizbježno, ovakva obilježja imaju značajan negativan utjecaj na ljudsko zdravlje, raspoloženje i radnu učinkovitost.

Evidentno je da se poslije 2000.-te godine u Koprivnici i okolici pojavljuje u nekim godinama čak 9 sušnih razdoblja te da se duljina sušnih razdoblja povećala u nekim godinama na 41 do 45 dana, što prije 2000.-te nije bio slučaj.

ŠTO SVIJET TREBA ČINITI ODMAH? A KOJE SU DUGOROČNE MJERE?

Uvažavajući učinke i brzinu klimatskih promjena, ukoliko želimo izbjeći klimatsku katastrofu u budućnosti, naša civilizacija ima na raspolaganju ograničeno vrijeme za rješavanje izuzetno složenog zadatka smanjenja i prestanka korištenja fosilnih goriva, a time i izbjegavanja daljnjih emisija stakleničkih plinova u atmosferu. Više nego ikada prije, čovječanstvo je suočeno s brzim protjecanjem dragocjenog vremena koje je ostalo za globalnu akciju očuvanja klime što bliže sadašnjem stanju.

U očuvanju klime cilj nam je izbjeći dvostruku količinu CO₂ u atmosferi u odnosu na predindustrijsko doba, odnosno zadržati porast globalne temperature ispod 2 °C u ovom stoljeću. No, zbog već narušene klimatske ravnoteže planeta, ostaje nam podnositi one posljedice klimatskih promjena koje su se već dogodile ili će se dogoditi u bliskoj budućnosti.

Najbolje rješenje za globalnu akciju očuvanja klime je postizanje globalnog dogovora i potom zajedničkog odgovora na prijetnju klimatskih promjena. Ovo bi se rješenje najlakše ostvarilo provođenjem odozgo prema dolje, na način da odgovorna politika donese potrebne odluke, zakone i propise, koje bi slijedili prijenos i provedba prema dolje, uključivši tu i klimatsko opismenjavanje društva te promjenu stavova i ponašanja stanovnika našeg planeta. Našoj civilizaciji je prioritetno potrebna globalna promjena životnog stila pretjerane potrošnje problematične energije dobivene iz fosilnih goriva.

No, jedna od glavnih prepreka koja ometa postizanje globalnog dogovora i zajedničkog odgovora na prijetnju klimatskih promjena jest manjkavost suvremene demokracije i usmjerenost politike na uske, sebične interese. Većina današnjih političara misli na kraći rok, najčešće na sljedeće izbore, a dugoročni ciljevi očuvanja klime su im daleki i iza horizonta njihovih osobnih interesa. Prema svemu sudeći, izgleda da naša civilizacija još nije spremna za suočavanje s opasnošću koja joj prijeti pa će se globalni dogovor o očuvanju klime i rješenje koje ide odozgo prema dolje, još čekati.

Obzirom da čovječanstvu dragocjeno vrijeme prolazi, a zajedničkog globalnog dogovora i odgovora na prijetnju klimatskih promjena odozgo prema dolje nema, sve češće se postavlja pitanje može li se nešto značajno učiniti odozdo prema gore? Iz tog razloga, odgoj za klimatske promjene postaje imperativ i pitanje opstanka civilizacije, usmjeren na promjenu stavova i ponašanja pojedinca prema odgovornom životnom stilu dobrovoljne jednostavnosti i štednje energije. Iako je odgoj za klimatske promjene sastavni dio odgoja za održivi razvoj, zbog svoje hitnosti ima apsolutni prioritet.

STRATEGIJA PRILAGODBE U REPUBLICI HRVATSKOJ, VAŽNOST ZA POLJOPRIVREDU

Drugačije je klima danas u Hrvatskoj nego prije 30 godina

Od sredine 1990-ih, klimatske promjene uzrokovale su brojne negativne ekonomske učinke u Hrvatskoj, a osobito u poljoprivrednoj proizvodnji. Različitim klimatološkim analizama došlo se do saznanja da se klima znatno promjenila u proteklih tridesetak godina:

• Srednje godišnje i srednje mjesečne temperature zraka su porasle, naročito u vegetacijskom razdoblju od 4. do 9. mjeseca u godini, što ima veliki negativni utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju.
• Maksimalne dnevne temperature zraka izrazito su porasle u ljetnim, jesenskim i zimskim mjesecima što kod nekih vrsta biljaka (npr. jabuka, šljiva) uzrokuje drugu cvatnju i znatno smanjeni urod iduće godine.
• Događaju se duga stresna razdoblja tijekom ljetnih mjeseci (kada temperature zraka svakodnevno prelaze 30 i više °C), koja zaustavljaju fiziološke procese kod biljaka i smanjuju kvalitetu i količinu uroda.
• Raspored oborina se promijenio pa u vegetacijskom razdoblju imamo duga sušna razdoblja.
• Povećan je broj ekstremnih vremenskih pojava (toplinski stresovi, jake pljuskovite oborine s olujnim vjetrom, tuča, kasni proljetni mrazevi koji se događaju potkraj mjeseca travnja, ekstremno tople jeseni, zime, ljeta, ali i proljeća).

Najčešće posljedice klimatskih promjena su ekstremne vremenske pojave, porast temperature zraka i sve veća učestalost dugih sušnih razdoblja.

Kolika je važnost prilagodbe klimatskim promjenama u Hrvatskoj, pokazuje nedavno usvojena Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu te grafikon “Procjene potrebnih iznosa za prilagodbu klimatskim promjenama u RH prema sektorima do 2040. godine (u mln kn)”:

Nedovoljno poznavanje i uvažavanje posljedica klimatskih promjena u poljoprivrednoj proizvodnji, zbunjuje danas poljoprivredne proizvođače jer se posljednjih godina, naročito od 2000.-te, susreću s ekstremnim vremenskim pojavama u kojima njihove standardne poljoprivredne kulture više ne uspijevaju kao prije.

Zato se prehrambene kompanije u Hrvatskoj sve teže mogu oslanjati na nesigurne izvore lokalne poljoprivredne proizvodnje (npr. povrća i voća). Razlog tome je što se u okruženju tvornica posljednjih godina, zbog ekstremnih klimatskih uvjeta, ne može proizvesti dostatne količine kvalitetne sirovine koje bi bile zdravstveno ispravne i cjenovno pristupačne.

Matija Hlebar
Stručnjak za održivi razvoj, Voditelj održivog razvoja u PODRAVKA GRUPI

DOBRA HRVATSKA
rujan, 2019