Kolumna Matija Hlebar*: „Nefinancijsko izvještavanje, povijesno dobra inicijativa Europe“

Temeljem sedamnaestogodišnjog iskustva kojeg sam osobno stekao u području održivog razvoja i nefinancijskog izvještavanja, zanimljivo mi je u današnji fokus staviti razvoj i primjenu zakonske obveze nefinancijskog izvještavanja na području Europske unije (EU) i Republike Hrvatske (RH).

Sa sigurnošću danas mogu reći kako se prije 10-tak godina Europska komisija opredjelila za jednu iznimnu viziju. Njezin cilj je bio postizanje usporedivo visoke razine transparentnosti nefinancijskih (socijalnih i okolišnih) informacija koje pružaju poduzeća u svim sektorima i diljem svih država članica EU.

Komisija je već 13. travnja 2011. utvrdila potrebu za objavljivanjem nefinancijskih informacija poduzeća, kao jednu od dvanaest mjera za poticanje rasta i jačanje povjerenja na jedinstvenom tržištu EU.

Matija Hlebar*
Autorski članak

Nefinancijsko izvještavanje u europskom kontekstu – rast značaja i obogaćivanje prakse u prvih 10-ak godina

Komisija je svoj stav o važnosti NI ponovila i 25. listopada 2011. u svojoj komunikaciji „Obnovljena strategija EU-a za korporativnu društvenu odgovornost za razdoblje 2011. – 2014.“. Slijedom tih poticaja, Europski parlament je 6. veljače 2013. kroz svoje dvije rezolucije prepoznao važnost nefinancijskog izvještavanja poduzeća te zaključio da je ono važno radi identificiranja rizika za održivost i povećanja povjerenja ulagača i potrošača.

Parlament je također zaključio tada kako je nefinancijsko izvještavanje poduzeća doista:

• presudno za upravljanje promjenom prema održivom svjetskom gospodarstvu povezivanjem dugoročne profitabilnosti s društvenom pravdom i zaštitom okoliša te
• stvarna pomoć u mjerenju, praćenju i upravljanju poslovnim rezultatima poduzeća i njihovim učinkom na društvo.

Temeljem toga je Parlament pozvao Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o objavljivanju nefinancijskih informacija poduzeća i 22. listopada 2014. donio Direktivu 2014/95/EU (Direktivu o nefinancijskim informacijama), koja je stupila na snagu 6. prosinca 2014. Direktivom o nefinancijskim informacijama se izmjenjuje Direktiva 2013/34/EU (Računovodstvena direktiva) u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa.

Novom Direktivom je propisano i prenošenje obveze u nacionalna zakonodavstva svih država članica najkasnije do 6. prosinca 2016., putem donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje. Nastavno, države članice osiguravaju da se odredbe o nefinancijskom izvještavanju primjenjuju na određena velika poduzeća i grupe za financijsku godinu koja počinje 1. siječnja 2017. ili tijekom kalendarske godine 2017. Zato prvi siječnja te godine možemo opravdano smatrati POVIJESNIM DATUMOM.

Namjera nedavno donesenog Europskog zelenog plana je ugraditi održivost u obvezatni okvir korporativnog upravljanja, budući da su mnoga poduzeća i dalje previše usmjerena na kratkoročne financijske rezultate, a manje na dugoročne aspekte razvoja i održivosti. Mimo toga, poduzeća i financijske institucije bit će primorana povećati opseg objavljivanja podataka povezanih s klimom i okolišem kako bi ulagači bili u potpunosti informirani o održivosti svojih ulaganja. U tu će svrhu Komisija već tijekom 2020. revidirati Direktivu 2014/95/EU o nefinancijskom izvještavanju.

Ostvarenje europske vizije – nefinancijsko izvještavanje u današnjem hrvatskom kontekstu

Republika Hrvatska je 9. prosinca 2016. prenijela obveze iz Direktive o nefinancijskim informacijama u Zakon o računovodstvu, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu na sjednici Hrvatskog sabora, čime je isto postalo zakonska obveza za velike poduzetnike koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine.

Takvi veliki poduzetnici u svoje izvješće poslovodstva uključuju nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose najmanje na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:

1. a) kratak opis poslovnog modela poduzetnika
2. b) opis politika poduzetnika u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode
3. c) rezultate tih politika
4. d) osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje poduzetnika, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njegove poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji poduzetnik upravlja tim rizicima
5. e) nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

Pored toga, veliki poduzetnici mogu svoju obvezu nefinancijskog izvještavanja ispuniti i izradom zasebnog nefinancijskog izvješća koji se odnosi na istu poslovnu godinu i kojim će obuhvatiti informacije koje se zahtijevaju za nefinancijsko izvješće pod uvjetom da se to zasebno izvješće:

• objavi zajedno s izvješćem poslovodstva ili
• objavi na mrežnoj stranici poduzetnika na koju se upućuje u izvješću poslovodstva u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

Krajem 2019. godine u Ministarstvu financija predstavljena je prva, hvalevrijedna Nacionalna studija o stanju u nefinancijskom izvješćivanju u Hrvatskoj za 2017. i 2018. godinu, kojom se prvenstveno željelo istaknuti koristi koje nefinancijsko izvješćivanje donosi za same poduzetnike. Ovom studijom analizirani su okviri i sadržaji nefinancijskih izvješća poduzetnika obveznika, kao i onih koji su izvješća objavili dobrovoljno. Slijedom toga, na jednak način, planira se sustavno i periodički (svake dvije godine) analizirati stanje nefinancijskog izvješćivanja u Hrvatskoj kako bi se prvenstveno povećala konkurentnost hrvatskih poduzeća.

Nefinancijsko izvještavanje i naredne zadaće u Hrvatskoj

Temeljem stečenog iskustva i neposrednog uvida mogu zaključiti da je kod nefinancijskog izvještavanja u današnjoj Hrvatskoj svakako potrebno unaprijediti ove važne segmente prakse:

1. uključivanja svih dionika, a poglavito onih najvažnijih, u proces određivanja sadržaja nefinancijskog izvještaja kroz vrednovanje materijalnih tema i odabir sadržaja (primjerice, čak 115 različitih dionika je bilo uključeno u posljednji proces nefinancijskog izvještavanja Grupe Podravka!)
2. kvalitetnijeg i jasnijeg definiranja okolišnih i društvenih politika na razini poduzeća (sadašnja praksa u zamjetnom dijelu pokazuje formalistički pristup, a dijelom i potpuno odsustvo promišljenih politika koje bi bile „vlasništvo“ uprava i instrument provođenja poslovnih strategija)
3. planiranja, mjerenja i praćenja rezultata okolišnih i društvenih politika (definiranje konkretnih mjera, aktivnosti, ciljeva i resursa za tu svrhu)
4. prepoznavanja i upravljanja okolišnim i društvenim rizicima za poslovanje te davanje jednake važnosti svim rizicima u poslovanju (do sada samo financijskim)
5. definiranja i upravljanja nefinancijskim ključnim pokazateljima uspješnosti važnim za određeno poslovanje (njihovo praćenje, mjerenje i kontinuirano poboljšanje).

Najučinkovitijim, optimalnim načinom ostvarenja vizije i svrhe nefinancijskog izvještavanja vidim prepoznavanje njegovih koristi za poslovanje poduzeća od strane vlasnika i najvišeg menadžmenta. Spoznaja uprave da nefinancijsko izvještavanje nije tek još jedna u nizu „birokratskih zakonskih obaveza“, već kvalitetan upravljački alat za mjerenje, praćenje i upravljanje poslovnim rezultatima poduzeća i njihovim učinkom na društvo, otvara tvrtki pregršt mogućnosti za unapređenje konkurentnosti i održivosti poslovanja.

Temeljem svega mišljenja sam da menadžment u procesu upravljanja poduzećem treba i može jednaku važnost pridavati financijskim i nefinancijskim ključnim pokazateljima uspješnosti, na tvrtkinu i ukupnu društvenu korist! Jedino tako može ostvariti najvišu profitabilnost za vlasnike i ulagače, uz istovremeno ostvarenje najvećih vrijednosti za potrošače i zaposlenike, za ljudsku zajednicu, jednako i za Zemlju, planet kakav sad poznajemo.

* Matija Hlebar, stručnjak za održivi razvoj i nefinancijsko izvještavanje, voditelj održivog razvoja u Podravki d.d.

DOBRA HRVATSKA

Veljače 2020.