Kolumna Senka Klarić: Marijan i Ivana – superheroji današnjice

„Luka dobar dan,
u ponedjeljak (poslije 11:00) čekaju vas na skladištu: ZAGREBŠPED, Vodovodna 20a, Zagreb, pripremljeni paketi (adresirani kao u privitku)… Itd.“

Ovako započinje nedavna e-mail prijepiska između Marijana i Luke. Marijan je vlasnik jedne uspješne tvrtke iz svijeta farmacije, a Luka je djelatnik Hrvatske pošte zadužen za  organizaciju dostave paketa na dogovorene adrese. Naizgled, obična prepiska, obična dostava paketa, sve dok ne otkrijemo što paketi sadrže i na koje adrese ih gospodin Marijan šalje. Tek tada shvatimo da se radi o neobičnoj i posebno lijepoj priči…

Gospodina Marijana i njegovu suprugu Ivanu upoznala sam na božićnom koncertu “Kvarteta Rucner” 2013. u Hrvatskom glazbenom zavodu, kada se Dječji dom Zagreb predstavio publici plesnom točkom svojih najmlađih štićenica. Bile su to djevojčice 3-5 godina starosti koje su nastupom oduševile publiku, sve sudionike te večeri.

Upravo te preslatke djevojčice bile su inspiracija i najbolji poticaj da mi se Marijan i Ivana jave i predlože suradnju sa Zakladom. Jedino što sam znala o njima jest da su vlasnici uspješne tvrtke i da su spremni pomoći nekom djetetu koje, nažalost, nema očekivanu podršku obitelji, već odrasta u dječjem domu. Bila sam zamoljena da im prilikom sljedećeg susreta predložim ime djeteta kojem će oni biti donatori police osiguranja. Svaka takva polica osigurava djetetu isplatu mjesečne rente u prve dvije godine po izlasku iz doma. Koliko god to izgledao banalna aktivnost, nastojim je izbjeći, jer ne volim imati ulogu osobe koja bira i određuje kojem djetetu će se pomoći. Uvijek se oslanjam na preporuke stručnih službi dječjih domova, koje rijetko izostanu, a ako se to ipak dogodi, tada, u tom slučaju donatoru ponudim neka sam odluči kojem djetetu će pomoći.

Senka Klarić
Autorski članak

Dječji dom iz Varaždina…

U to isto to vrijeme bila sam gost na HRT-u  u emisiji „Damin gambit“, poslije koje sam idućih mjesec dana primala česte pozive i pisma, kako od donatora tako i odgajatelja iz  dječjih domova. Među brojnim pismima bilo je i pismo odgajateljice Klaudije iz dječjeg doma „Nova budućnost“ iz Varaždina. Bio je to dom s kojim naša Zaklada „Vaša pošta“ nije surađivala do tada, a pismo je bilo napisano, kaže se, „iz dubine srca“, toliko lijepo i snažno da sam osjetila trnce čitajući ga. Ta žena, dječjim rječnikom, nazvana teta Klaudija, bila je poput prave „mame lavice“ koja se bori kako bi zbrinula dijete iz svoga doma. Nisam se mogla oglušiti, i odlučila sam uključiti i ovaj dom u naš program zbrinjavanja djece putem polica osiguranja te zatražila više informacija o broju djece, njihovoj životnoj dobi i situaciji općenito.

Radilo se o manjem domu sa svega desetak djece koja su bila na smještaju i svi su bili kandidati za policu osiguranja. Otišla sam na sastanak sa gospođom Ivanom i ponijela sve zamolbe kako bi ona mogla odlučiti sama – bez moje sugestije. Dogovor je bio da se ponovo vidimo za tjedan dana kada ćemo znati ishod odluke te prosljediti potrebne podatke Croatia osiguranju na obradu i ugovaranje police. Tako je i bilo, gospođa Ivana me je pozvala kod sebe doma i uz kavu i ugodan razgovor diskretno mi dala omotnicu i napomenula da su unutra svi potrebni podaci te da ih, ukoliko bude potrebe, ljudi iz osiguranja, slobodno  mogu dodatno kontaktirati. Žureći na drugi sastanak, odlučila sam kasnije pogledati kojem  se djetetu taj dan osmjehnula sudbina – tko će dobiti policu osiguranja vrijednu 6000eura? Tek predvečer u hotelskoj sobi, nakon pripreme materijala za sutrašnje sastanke, otvorila sam omotnicu kako bi provjerila je li dokumentacija kompletna i spremna za predaju u Croatia osiguranje. No omotnica je bila istog sadržaja kakvu sam prije tjedan dana predala gospođi Ivani, bez očekivane zabilješke ili oznake na nekoj od priloženih zamolbi. Izgledalo je kao da omotnica nije bila ni otvarana. Naprosto nisam mogla odgonetnuti koje dijete je sa njihove strane odabrano te sam odlučila odmah ujutro nazvati i zamoliti za pojašnjenje.

I sutradan je stiglo pojašnjenje, na moje sveopće oduševljenje, koje koliko god da je bilo veliko nije bilo niti blizu oduševljenju „mame lavice“- tete Klaudije. Naime, gospođa je samo kratko pojasnila da se nisu mogli odlučiti kojem će djetetu pomoći pa su odlučili pomoći svima i osigurati svu potrebitu djecu iz doma „Nova budućnost“ iz Varaždina. Vjerujem da ni vama, sada dok ovo čitate, nije svejedno i da vam se srce smiješi, a razum zahvaljuje jer još uvijek ima ovako divnih, pametnih, uspješnih i nadasve plemenitih ljudi koji vide svijet i izvan četiri zida svoje kuće.

Ova priča nigdje do sada nije bila objavljena jer su Ivana i Marijan inzistirali na anonimnosti koja je kod ovakvih ljudi potpuno prirodan slijed događaja.

Iznenada, opet…

Vrijeme je prolazilo, a ja sam nastavila raditi svoj posao i nije mi padalo na pamet tražiti od ovih ljudi pomoć za neko novo dijete, smatrala sam da su već puno učinili i odradili deseterostruko. No, nakon godinu dana gospođa me je nazvala i opet predložila sastanak. Ona je, naime, već bila donijela odluku da će Zakladi „Vaša pošta“ donirati potpuno novi opremljen i namješten stan u Zagrebu u kojem će boraviti mladi u prvo vrijeme nakon izlaska iz doma. Nisam ništa mogla reći, osim zahvaliti se u ime svih kojima će biti pomognuto i na ovaj način. Tako su, vrlo brzo nakon našeg sastanka, četvero štićenika – tri brata i sestra – iz dječjeg doma u Hrvatskom Leskovcu preseljeni u ovaj prekrasan stan, ostajući na okupu i odgađajući trenutak kada će morati svatko svojim putem dalje.

Opet se dogodilo, nešto novo…

I vrijeme je opet išlo dalje i situacije i okolnosti su se oko mene mijenjale i dovele me do toga da upoznam kako funkcioniraju „domovi za odgoj“ u kojima su smještena također djeca iz disfunkcionalnih obitelji koja su nažalost uslijed iznimno loših životnih okolnosti razvila i poremećaj u ponašanju. Sam posjet jednom takvom domu u Karlovcu te odlična suradnja sa ljudima koji vode tu ustanovu, doveli su me na ideju o novom području djelovanja te  mogućeg poticajnog tretmana onih štićenika koji ostvare promjene na bolje u svom sveukupnom ponašanju, ocjenama u školi i sl.

Unatoč mom entuzijazmu, okolina se pokazala vrlo skeptična i kome god sam od potencijalnih donatora ovo predložila, odgovor je bio: dobro – može , ali samo ako su sva djeca bez poremećaja u ponašanju zbrinuta. I tako sam shvatila da će za ovu priču biti  doista teško pronaći donatore koji žele ugovoriti police osiguranja za djecu iz domova za odgoj..

I onda opet kao neki „super junaci“ iz filmova i u ovu priču ulaze ovi isti ljudi i sa oduševljenjem prihvate dvoje djece iz doma za odgoj u Karlovcu. Suzanu koja je odlična učenica – maturantica srednje kozmetičke škole i Miloša vrlo-dobrog učenika također dečka koji je napravio neviđen napredak, isto kao i Suzana, u svim područjima svoga života. Pred Božić 2019.g. za njih je pokrenut postupak ugovaranja polica životnog osiguranja što je poslužilo kao poruka i poticaj svima drugima u domu da se vrijedi potruditi i napraviti zaokret u svom životu za koji se može biti još i nagrađen policom osiguranja vrijednom 6000 eura. Da, zvuči nevjerojatno, ali doista je istinito i stvarno !

I još jednom ….

Kako se ova lijepa priča bliži kraju, ostaje samo još otkriti što je bilo u paketima koje su  Ivana i Marijan poslali na više adresa diljem Hrvatske – uz besplatnu dostavu od strane Hrvatske pošte ☺.

U paketima se nalazilo šest i pol tisuća komada kvalitetnih kirurških maski za lice, koje su u sedam dječjih domova /u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu, Vinkovcima, Karlovcu i Hrvatskom Leskovcu/ dočekane kao „suho zlato“ jer ih nigdje nije bilo moguće nabaviti ni kupiti.

Zamislite, u ovom sveopćem šoku uslijed pandemijske krize, Ivana i Marijan nisu zaboravili na ovu djecu, prijateljski i ljubazno su se javili i ponudili pomoć kupnjom maski za lice kako bi im i ovom prigodom bili na usluzi dajući im tako uz financijski  poticaj i onaj još važniji topli, ljudski  osjećaj  brižnosti i pažnje koji im je nažalost, najčešće od rođenja uskraćen.

Vjerovali ili ne, ovo nije prigodno ispričana bajka;
Ovo je je stvarna životna priča čija se radnja odvija u sadašnjosti  ☺

Senka Klarić
Upraviteljica Zaklade „Vaša pošta“

O Zakladi – službena stranica:
www.zaklada-vasa-posta.hr

O Zakladi – pogledajte našu prethodnu DOP priču:
https://odgovorno.hr/dop-price/pismo-iz-zaklade-mladi-bez-odgovarajuce-obiteljske-skrbi-u-svijetu-pandemijskog-kaosa-kako-se-snalaze-i-sto-mozemo-nauciti-od-njih/

DOBRA HRVATSKA/ MT
Svibanj, 2020.