LONDONSKA MAGLA 1952.: Od negacije do borbe protiv zagađenja zraka

Objavio
Goran Tudor
-

Zapadne razvijene zemlje prošle su dug put od početne negacije pojave zagađenja zraka do borbe da se ono što više smanji. Jedan je događaj bio prekretnica u pristupu ovom problemu. Tzv. Londonska magla 1952.

London 1952.

U prosincu 1952. u Londonu je došlo do velikog zagađenja, uglavnom zbog uporabe ugljena za grijanje stanova i industrijske pogone. No, u isto se vrijeme dogodila i prirodna pojava niskog tlaka bez vjetra koji nije dopuštao smogu da se vine u zrak, već ga je poput poklopca pritiskao uz tlo. A u dodiru s hladnim, vlažnim zrakom na dnu smog se pretvarao u otrovni sumporni dioksid. Posljedice su bile kobne – u samo nekoliko dana 4000 ljudi umrlo je od posljedica zagađenja, a neke procjene govore i o 12.000 umrlih. Još 100.000 ljudi oboljelo je od plućnih bolesti. Iako je i ranije bilo zagađenja, vlasti su ga prikrivale ili, u najboljem slučaju, ignorirale. No, 1952. godine zagađenje u Londonu bilo je tako jako, a posljedice toliko tragične da vlasti više nisu mogle ne činiti ništa.

Londonska magla 1952. bio je događaj koji je potaknuo donošenje prvih zakonskih propisa o ograničavanju zagađenja i pojavu prvih pokreta za zaštitu okoliša.

Svijet 2016. – 2017.

Naš svijet je tek u 2016. uspio sklopiti obećavajući sporazum o ograničenju emisije, kao i sporazum o ograničenju rasta temperature zraka na najviše 2 stupnja naspram predindustrijskog vremena

No, najveći svjetski zagađivač – Kina – izgleda još nije dosegnula svoju nultu točku. Što nas sve mora zabrinjavati i uznemiravati! Koje će biti posljedice? Koja će godina postati „kineska 1952.“?

Čak ni smrt milijun i pol ljudi zbog zagađenja na godinu (a to je svakoga dana više nego u Londonu za velikoga smoga! – vidite drugi članak na ovu temu: Londonska magla za otrežnjenje) nisu potaknule kineske vlasti da učine nešto vjerodostojno i učinkovito za zaštitu okoliša, svih stanovnika i planeta Zemlje!

Upravo Kina prednjači na svim top-ljestvicama najvećih zagađivača na svijetu.

U globalnoj emisiji stakleničkih plinova udjeli najvećih zemalja zagađivača su:

  • Kina sa 25,36 posto.
  • SAD sa 14,4 posto,
  • EU-28 sa 10,16 posto,
  • Indija sa 6,96 posto i
  • Rusija sa 5,36 posto
  • Ostali , svi – 37, 76 posto.

Među top-10 zagađivača, koji su zajedno odgovorni za ukupno 72 posto globalne emisije stakleničkih plinova, su i Japan, Brazil, Indonezija, Meksiko i Iran.

Hrvatska ima zanemariv učinak na globalno zagađenje. Prema posljednjem raspoloživom podatku iz 2014. godine, emisija svih stakleničkih plinova Hrvatske iznosi 22.898,88 kt CO2 ekvivalent. U Europskoj uniji najveći je zagađivač Njemačka na koju otpada preko 22 posto emisije stakleničkih plinova u EU.

Za učenje lekcija o životu u Svemiru, na Zemlji, tih 65 godina od Londona do danas nije neko dugo vrijeme u povijesnim razmjerima.  I tek smo, mi Zemljani ušli u klupe prvašića. Dotle, naš Svemir postoji milijardama godina. No, nevjerojatno je čovjek uspio napraviti svom domu, koliko štete napraviti, ugroziti i sebe sama u šansi za opstanak, i to u samo 300-injak godina industrijskog, „suvremenog“ života.

Ipak, nešto veseli. Brzina i odlučnost kojom je Svijet prihvatio sporazum iz Pariza 2016.! Možda taj događaj predstavlja i prvi nagovještaj neke bolje prakse i stvarne promjene ponašanja od nas Zemljana.

Prethodni sporazum iz Kyota 1997., a koji je stupio na snagu 2005., jedva je značio nešto više od neiskrenih obećanja.

DMH&GT

Odgovoran građanin: Održivim načinom smanjiti bacanje hrane kod kuće

Objavio
Mirela Drkulec Miletić
-

Dok europski političari smišljaju kako će do 2030. prepoloviti bacanje hrane, svatko od nas može učiniti barem mali pomak u svome domaćinstvu. Prisjetite se: koliko ste hrane bacili u smeće u zadnjih tjedan dana. Stari kruh, nagnjilo povrće i voće, sir zaboravljen u hladnjaku… U svakoj našoj kanti za smeće nađe se barem nešto od toga. Praćenje kaže da na taj način u Hrvatskoj u smeću godišnje završi oko 380 – 400 tisuća tona hrane ili od 70 do 90 kilograma po osobi.

Postupci kod kupnje hrane, pripreme u domu, uporabe trenutačnog ili konačnog viška…

Prisjetimo se nekoliko jednostavnih koraka koje možemo poduzeti tijekom svih faza – od planiranja obroka do odlaganja stvarnog viška u otpad:

  1. planiranje tjednih obroka
  2. planiranje kupnje namirnica
  3. kupnja namirnica
  4. priprema i konzumacija
  5. iskorištavanje ostatka hrane sutradan i kasnije
  6. doniranje viškova hrane,
  7. odvojeno odlaganje neupotrebljivog dijela.

Dakle, unaprijed odredite tjedni jelovnik i sačinite popis namirnica koje su vam za to potrebne. Prije kupnje pregledajte ormariće i hladnjak da ne biste kupovali ono što već imate kod kuće. Osobito budite pažljivi s kvarljivom hranom poput mesa, mlijeka, ribe, jaja, svježeg povrća i voća. Provjeravajte oznake valjanosti namirnica i redovito preslagujte hranu u ormarićima i hladnjaku tako da u prednji dio stavite onu hranu koja ima kraći rok trajanja.

Kupujte planski, uz popis, a ne stihijski. Ne gomilajte veće zalihe, osobito onih namirnica koje ne mogu dugo stajati. Stručnjaci koji se bave ponašanjem potrošača ustvrdili su kako bacanju hrane potpomažu i marketinški trikovi u cilju povećanja prodaje. Primjerice, akcija „2+1 gratis“ vabi na kupnju više hrane nego što je potrebno i često se taj gratis ne utroši. Ne bacajte mahinalno robu u košaricu (Kupite li previše, bacili ste novac!)

Pri kupnji vodite računa o datumu upotrebljivosti namirnica. Pazeći na oznake na ambalaži, smanjuje se bacanje hrane. Nažalost, jedno istraživanje je pokazalo: polovica Europljana ne razlikuje najvažnije oznake o tome! Oznaka „upotrijebiti do“ označava minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo kvarljiva, a nakon označenog datuma smatra se nesigurnom za konzumiranje. Oznake „najbolje upotrijebiti do“ ili „najbolje upotrijebiti do kraja“ označava datum do kojeg hrana zadržava svoja najbolja svojstva kod pravilnog čuvanja, ali ju je moguće sigurno konzumirati i nakon navedenog roka.

  • “upotrijebiti do 15. 6. 2017.“ u slučaju hrane koja je podložna većoj kvarljivosti predstavlja zadnji datum sigurnosti hrane; nakon toga hrana se ne smatra sigurnom.
  • A „najbolje upotrijebiti do 15. 6. 2017.“ znači kako hrana do tog datuma zadržava svoja posebna svojstva (ako se čuva na pravilan način). To je zadnji dan kvalitete, ali je i iza toga hranu moguće konzumirati, uz očekivano slabljenje nekih svojstava.

Servirajte na tanjur manje količine hrane, uvijek možete uzeti još! Trenutačno preostalu količinu nakon obroka nemojte odmah baciti. Uvijek ju možete pojesti uz naredni obrok ili sutradan, uz malo dorade i maštovitosti. Ako je voće/povrće počelo venuti, možete ga još iskoristiti za povrtne pasirane juhe ili voćne smoothije. Neku količinu možete i zamrznuti -dobro dođe imati pričuvu.

Kruh je namirnica koja najčešće završi u smeću. Ne kupujte ga previše, a ako ga ne pojedete, višak zamrznite ili sasušite i sameljite u krušne mrvice.

Višak hrane možete donirati socijalnim udrugama ili osobi za koju znate da je u potrebi.

Dio hrane koji doista preostane kao neupotrebljivi višak nastojte odložiti u odgovarajuću posudu za komunalni otpad ili kompostanu u vlastitom vrtu.

Neizbježan je dopronos građana zajedničkom cilju EU 2030.!

Održivim ponašanjem prema hrani možemo i moramo i sami pridonijeti da se ostvari zajednički cilj Europe: do 2030. smanjiti bacanje hrane na pola. Jer domaćinstva bacaju 53 posto od sveukupne godišnje bačene količine. Ne radi se ovdje samo o štednji – iako je, naravno, i to važno – već o građanskoj svijesti prema očuvanju Zemlje i solidarnosti s onima koji nemaju. O reafirmaciji one narodne, kojoj bi i djecu trebalo učiti:

„Bacanje hrane je grijeh.“

Mirela Drkulec Miletić i Milna Tudor Kalit

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

Bacanje „ružne“ hrane u svijetu, još jedan hir potrošačkog društva!

Objavio
Odgovorno
-

Zemlje u razvoju bace/izgube preko 40% hrane već tijekom žetve, na poljima i u skladištima. Istovremeno, u razvijenim zemljama baca se 40% hrane tijekom prodaje i konzumacije. Eto nam još jednog turobnog zaključka: siromašni bacaju sirovine, a bogati bacaju gotovu hranu. Po svemu ispada, kako ćemo dalje vidjeti, da siromašne na to guraju oni bogati…

Kampanja Tristrama Stuarta: „Ružno je dobro!“

Svjetski aktivist Tristram Stuart bori se protiv bacanja „ružne“ hrane, tog velikoga globalnog problema i uspio je u mnogo konkretnih slučajeva u tome izaći kao pobjednik. Kroz svoj veliki program „Feedback“kojeg je pokrenuo diljem svijeta organizira, uz ostalo,i javne gozbe s ciljem podizanja društvene svijesti o nepotrebnom bacanju „ružne“ hrane.

U svojoj knjizi Otpad: razotkrivanje globalnog skandala s hranom Tristram navodi neke zapanjujuće podatke:

  • Primjerice, uzgajivači u Kolumbiji godišnje bacaju milijune tona jestivih banana jer su „prekratke, preduge ili previše zakrivljene za europsko tržište“.
  • Milijuni stabljika šparoga u Peruu ostaju neubrane jer su pretanke ili su im, zamislite, vršci previše rašireni.
  • U Peruu se također na godinu odbaci i 1,5 milijun kilograma premalih i nedovoljno okruglih glavica luka.

Jedna kampanja Tristama s ciljem promjene svega toga odvijala se u Parizu gdje je pripravio besplatnu juhu za 6100 osoba, koristeći 1800 kilograma nedovoljno lijepih, kvrgavih krumpira, deformiranih patlidžana, dvorogih mrkvi i naboranih crvenih paprika.

Tristam je imao velikog uspjeha u Keniji. Pomogao je uzgajivačima da pobijede u borbi protiv nepoštenih i nelogičnih trgovinskih običaja. Dimenzije ambalaže diktirale su uspjeh prodaje. Naime, osim što se golema količina plodova mahuna odbacivala u pogonima za pakiranje zbog njihova nezadovoljavajućeg izgleda, apsurd je povećao i uvjet koji su postavili britanski trgovački lanci: vrškovi i repovi mahuna moraju se odrezati da bi se one mogle smjestiti u odgovarajuću, kratku ambalažu. Svojim angažmanom Tristam je uspio postići to da se ambalaža poveća,da se mahune obrezuju samo na jednom kraju i da se time smanji otpad!

Od sadašnjeg stanja k promjeni

Čak 46% proizvedenog voća i povrća nikad ne dospije do stolova zbog previsokih estetskih standarda! Zastrašujuće je to neodgovorno ponašanje na Zemlji, planetu ograničenih resursa, koji do 2050. godine očekuje povećanje broja stanovnika za još 2 milijarde. Prema FAO UN-a, danas u svijetu gladuje gotovo 800 milijuna ljudi, dok istovremeno bacamo 1,3 milijarde tona hrane,dvaput više nego li je potrebno da se gladni nahrane!

Ipak,trend povratka „domaćoj“ hrani raste. Sve je češća potražnja za lokalnim, neuniformiranim proizvodima kvrgavim, s mrljama, različitim po veličini i obliku, tronogim, dvorogim… Predstoji nam promjena svijesti i navika. Moramo se ponovno učiti poštivati i jesti plodove prirode onakve kakvi oduvijek jesu. Na toj poruci Amerikanac Ron Clark osnovao je svoju tvrtku Imperfect (Nesavršeno) čija je poruka:Jedimo ružno!Njegova tvrtka,kako smo pročitali u National Geograficu,otkupljuje nesavršene plodove i prodaje ih svojim pretplatnicima po jako sniženim cijenama.

Više: http://www.nationalgeographic.com/explorers/bios/tristram-stuart/

Dr.sc. Milna Tudor Kalit

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

Žalosno prekomjerno bacanje hrane u Europi i svijetu

Objavio
Mirela Drkulec Miletić
-
bacanje hrane

Europa u jednoj godini baci toliko hrane koliko bi dostajalo da se glad u Africi dvaput riješi. Hrvatska baci oko 400.000 tona. Svijet baci toliko mnogo da zazivati GMO proizvodnju radi rješavanja tzv „dostatne proizvodnje hrane za sve Zemljane“ nije umjesno.

Hrana kao otpad! Još jedan od apsurda suvremenog društva! Dok jedni gladuju, drugi bacaju. Apsurd – jer u svijetu se godišnje baci milijarda i 300 milijuna tona hrane što čini trećinu proizvedene hrane, dok istodobno 842 milijuna ljudi kronično gladuje. Glad najviše pogađa djecu tako da više od 20.000 djece mlađe od pet godina umire svakoga dana – od gladi.

Brojke su to od kojih se zavrti u glavi. Normalan ljudski um mora se zapitati: „Pa zar se ne može tu ogromnu količinu hrane preusmjeriti do gladnih?“ No, ima i drugih posljedica.

Utjecaj proizvodnje i bacanja hrane na ekologiju

Bacanje hrane osim što je izrazito neetično i financijski pogubno ima i drugih negativnosti. Bacati hranu znači i uzaludno rasipati resurse potrebne za njezinu proizvodnju – od vode, tla, struje i goriva do ljudskog rada.

Utjecaj proizvodnje hrane na okoliš je ogroman što se vidi i iz sljedećih podataka: za proizvodnju hrane iskorištava se 25 posto ukupne naseljive površine Zemlje te 70 posto ukupne potrošnje pitke vode. K tome, proizvodnja hrane i razgradnja bačene hrane uzrok je čak 30 posto emisija stakleničkih plinova i dovodi do 80 posto ukupnog krčenja šuma.

Tko koliko baca u Europi

Nastavljajući nizati ove bolne brojke, recimo da u Europskoj uniji oko 100 milijuna tona hrane završi na otpadu. Ne učini li se nešto da se bacanje hrane smanji, do 2020. godine mogli bismo govoriti o još većim brojkama – 126 milijuna tona bačene hrane na godinu. Istodobno 55 milijuna ljudi u Europi živi u siromaštvu i ne može si priuštiti pristojan obrok ni svaki drugi dan.

Istraživanje provedeno u EU ukazuje tko od nas baca najviše:

  • kućanstva – 53 posto.
  • prerađivači hrane -19 posto
  • ugostiteljstvo, restorani (svi mogući) – 12 posto,
  • primarna proizvodnja poput poljoprivrede – 10 posto
  • trgovinski sektor – 5 posto.

Planovi Europe do 2030.: smanjiti bacanje za 50%! Ali kako?

Dobra je vijest da je do političkih čelnika, u ovom slučaju europskih, doprla spoznaja o ovoj velikoj i nepravednoj raspodjeli dobara.

„Situacija u kojoj se 20 posto hrane proizvedene u EU baci ili ne iskoristi, uz štetu od 143 milijarde eura godišnje, nemoralna je i neodrživa!“, izjavio je povjerenik Europske komisija za zdravstvo i sigurnost hrane Vytenis Andriukaitis na stručnom skupu na temu bacanja i sigurnosti hrane, koji je u Europskom parlamentu 30. studenoga 2016. organizirala hrvatska zastupnica Biljana Borzan.

Europska unija planira do 2030. godine smanjiti bacanje hrane za 50 posto. Kako bi se taj plan i ostvario, Andriukaitis je najavio da će biti potrebno promijeniti ili bitno doraditi neke sadašnje propise. A trenutačno na bacanje hrane, na negativan ili pozitivan način, utječu čak 52 europska propisa, izjavila je Biljana Borzan, izvjestiteljica Europskog parlamenta za pitanja bacanja i sigurnosti hrane.

Izvještaj Europskog parlamenta za smanjenje bacanja i povećanje sigurnosti hrane trebao bi biti dovršen i izglasan do ljeta 2017. Nakon toga će Europska komisija, kao izvršno tijelo Unije, početi realizirati mjere koje će Parlament predložiti.

Krenimo i sami ususret tome, krenimo od sebe. Razmislimo što možemo, a možemo, promijeniti u svojim stanovima, na radnim mjestima, na putovanjima.

Mirela Drkulec Miletić

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

Tvrtke HEP i HOLCIM – suradnja kao prilog kružnoj ekonomiji

Objavio
Odgovorno
-

Korištenje nusproizvoda procesa proizvodnje električne energije u HEP TE Plomin – lebdećeg pepela, kao zamjene za mineralne sirovine u proizvodnji cementa u tvrtci Holcim, doprinos je ciljevima kružne ekonomije u RH. Pod nazivom  „Zelena industrijska sinergija“sve počelo i prije više do 15 godina.

Svijest o neophodnosti primjeni kružne ekonomije potiče tvrtke na razmatranje svog ukupnog poslovanja pa tako i dobavljačkog lanca, kao i na razmišljanje o izvorima resursa, načinu njihovog učinkovitijeg korištenja i uporabe. Ovakav pristup dovodi do većeg razumijevanja, suklađenog razvoja i „kontrole“ dobavljačkog lanca, kao i smanjenja izloženosti rizicima resursa i uklanjanja nastalog otpada.

Za postizanje više razine produktivnosti resursa, nužna je implementacija učinkovite tehnologije nadopunjene sustavnim i strukturnim promjenama u industriji. Za neke industrije ta se promjena odnosi na korištenje otpadnih proizvoda iz jedne tvornice kao resursa za druge tvornice ili potrošače. Kako bi se to ostvarilo, nužno je postojanje infrastrukture koja omogućuje takav način poslovanja. Upravo je razina primjene (lokalna, nacionalna ili globalna) jedan od glavnih problema koncepta kružne ekonomije, koja počiva na ravnoteži između vrijednosti proizvoda ili materijala i troškova prijevoza, kao i u svakom lancu opskrbe. Upravo se zbog toga, lokalna razina primjene smatra najprikladnijom. Na toj se razini suradnja između tvrtki može najlakše organizirati i kontrolirati, uz generiranje najveće dobiti.

HEP i HOLCIM u projektu „Zelena industrijska sinergija“

Primjer jednog takvog poslovanja na lokalnoj razini, koje se zasniva na načelima kružne ekonomije, predstavlja suradnja HEP-a, odnosno Termoelektrane Plomin i Holcima Hrvatska. Partnerski odnos Termoelektrane Plomin i tvrtke Holcim Hrvatska, pod nazivom „zelena industrijska sinergija“, odnosi se na međusobnu ovisnost u korištenju različitih vrsta materijala. Naime, nusproizvodi iz Termoelektrane Plomin, lebdeći pepeo iz oba bloka elektrane i gips iz drugog bloka TE Plomin, koriste se u Holcimovoj tvornici cementa kao mineralni dodaci u procesu proizvodnje, poštujući pritom najviše ekološke standarde uz osiguranje kvalitete proizvoda.

Hala iznutra

U svijetu visoke i nestabilne cijene resursa, ovaj model kružnog gospodarstva nudi velike poslovne mogućnosti. Te su mogućnosti  prije više od 15 godine prepoznala dva gospodarska subjekta – TE Plomin i Holcim Hrvatska. Danas njihova suradnja predstavlja primjer partnerstva koji obojici partnera donosi  dodanu vrijednost, kako u proizvodnji električne energije, tako i u proizvodnji cementa. Iz tog razloga, korištenje nusproizvoda procesa proizvodnje električne energije u TE Plomin, kao zamjene za mineralne sirovine u proizvodnji cementa u Holcimu, doprinosi ciljevima kružne ekonomije.

Koncept kružne ekonomije nudi transformacijski plan koji ima za cilj redizajn ukupnog povezanih sustava proizvodnje i potrošnje, kako je ostvareno u slučaju HEP & HOLCIM. Poboljšanje tih sustava ima pozitivne učinke jer povećava sigurnost opskrbe sirovinama i konkurentnost industrije, povećava efikasnost korištenja resursa, smanjuje emisije stakleničkih plinova i potiče razvoj inovacija otvara nova radna mjesta. Općenito, kako bi implementacija koncepta kružne ekonomije bila što efikasnija, važno je prikupiti i podijeliti podatke, širiti najbolje prakse, ulagati u inovacije i potaknuti suradnju u gospodarstvu.

Zbog svega toga primjer suradnje TE Plomin i tvrtke Holcim Hrvatska, odnosno uključivanja nusproizvoda jedne industrije u proizvodni proces druge, uz optimizaciju cijelog postupka nastajanja i korištenja  nusproizvoda, dobar je primjer društveno odgovornog poslovanja na još jednom području.

PBZ GRUPA: VELIKI NIZ MALIH ZELENIH KORAKA

Objavio
Odgovorno
-

Dobar primjer! Nizom malih pomaka tijekom svakodnevna rada PBZ grupa ostvaruje značajne uštede energije i materijala i ostavlja iza sebe bitno manja onečišćenja i nepovoljni utjecaj na okoliš negoli nekad prije. Korak po korak, i milje će se svladavati!

PBZ Grupa posvećuje veliku pažnju cjelovitom spektru pitanja društveno odgovornog poslovanja i zalaganja za održivi razvoj. „Aktivno sudjelovanje u poboljšanju kvalitete života zajednice u kojoj svakodnevno poslujemo“, dio je misije.

Isključivanje uređaja koliko god je moguće

Stoga PBZ Grupa kontinuirano prati svoju potrošnju energije i nastoji je različitim aktivnostima smanjiti, a u isto vrijeme i podizati svijest svojih zaposlenika o važnosti brige za okoliš. Zato u e-poštu zaposlenika svakog tjedna stižu personalizirane e-poruke u kojima ih se podsjeća na obvezno isključivanje osobnih računala nakon završetka posla, isključivanje klimatizacijskih uređaja i grijanja tijekom vikenda i odvajanje papira od ostalog otpada radi recikliranja. Naoko su to mali koraci, ali uštede koje se njima ostvaruju prilično su velike.

Tu nije kraj… – odvajanje otpada, reciklirani materijali… .

Tako, primjerice, u PBZ Grupi papirni otpad i plastika prikupljaju se odvojeno, a odvozi ih ugovorno poduzeće koje ih reciklira. Isto tako se odvaja i opasan otpad kao što su patrone, a zbrinjava ih ugovorno poduzeće u skladu sa zakonom i propisima.

zaposlenike se potiče da dokumente kopiraju obostrano, što je u Banci postao standard, omotnice koje je moguće višekratno koristiti na taj se način i koriste. Od lipnja 2012. sve omotnice koje koristi Banka rade se od recikliranog papira, uključujući i A4 papir za automatsko slaganje pisama, a gdje god je to moguće uvode se poslovni procesi bez upotrebe papira. Gdje god su mogli, uveli su proizvode od recikliranog papira, a i higijenski su proizvodi koje koristi PBZ Grupa od recikliranog papira. Na taj je način samo korištenjem recikliranog papira u poslovanju Banke u 2015. godini ostvarena ušteda od čak 100 t CO2.  Tko će kazati da su to beznačajne uštede.

Prednost energetski štedljvijoj opremi i potrošnom materijalu

Ustaljena je praksa u PBZ Grupi i instaliranje energetski učinkovitih žarulja i elektroničkih prigušnica da bi se smanjila potrošnja energije za osvijetljenje. Primjerice, u jednoj od upravnih zgrada zamijenjeno je čak 900 komada rasvjetnih tijela LED rasvjetnim tijelima čime su ostvarene osjetne godišnje uštede energije.

U tako velikoj kompaniji nužno dolazi do trošenja opreme, a kada se kupuje nova, vodi se računa o tome da ona bude optimalnih značajki. Tako se klasične žarulje zamjenjuju  energetski učinkovitim žaruljama, klimatizacijski uređaji novima s inverter-tehnologijom s većim stupnjem energetske učinkovitosti, kod izgradnje se rabi materijal i elementi kvalitetnih izolacijskih svojstava, za reklamne znakove koristi se LED svjetlo, a instalirana je i ventilacija s povratom topline. Zbog svih ovih napora kompanija je u siječnju 2013. postala službeni partner u programu GreenLight.

Prednost energiji iz obnovljivih izvora

U skladu sa strateškim opredijeljenjem PBZ Grupe, pazi se i na vozni park. Uz četiri električna mopeda (bez emisija CO2), i stari službeni automobili Banke zamijenjeni su ekološkim automobilima s niskim emisijama toga štetnog plina čime je u 2015. godini ostvarena ušteda od oko 200 t CO2. Trenutačno se u voznom parku PBZ Grupe nalazi 83 posto vozila koja ispunjavaju EURO 5 normu, dok 2 posto čine električni mopedi, a 13 posto vozila koja ispunjavaju EURO 6 normu. Također, već se tri godine koriste isključivo usluge onih taxi službi koje koriste hibridna vozila, što je još jedan doprinos zaštiti okoliša.

I kao što stara kineska poslovica kaže: “I najdulji put započinje prvim korakom.”, tako je i PBZ Grupa odlučila dati svoj doprinos zaštiti okoliša malim pomacima – odgovornom upotrebom prirodnih izvora, učinkovitom upotrebom energije i papira te pravilnim zbrinjavanjem otpada, a visoko na njihovoj ljestvici je i ekološko osvješćivanje zaposlenika. I, reklo bi se, da u svojim naporima itekako uspijevaju.

1.2017

MDK

Prema Metodologiji Dobra Hrvatska

UPOZNAJTE SE S GLOBALNIM CILJEVIMA ODRŽIVOG RAZVOJA DO 2030.! – novo vrijendo izdanje knjige, Udruga Odraz

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Odraz

ODRAZ je objavio novo, izmijenjeno izdanje publikacije u kojoj su ukratko opisani globalni ciljevi održivog razvoja, s ciljem informiranja građana i zainteresiranih dionika u Hrvatskoj o Programu za održivi razvoj do 2030.

ODRAZ je izdao drugo izmijenjeno izdanje – ovog puta u tiskanoj i elektronskoj verziji, publikacije u kojoj smo ukratko predstavili Globalne ciljeve održivog razvoja, koje je UN usvojio u rujnu 2015.

Nadamo se da će ova publikacija biti poticaj da Hrvatska prilikom određivanja ‘svojih’ ciljeva, podciljeva i indikatora za praćenje njihova ostvarenja provede široki konzultativni proces, poput onoga što su ga Ujedinjeni narodi proveli na globalnoj razini.

Globalni ciljevi održivog razvoja su univerzalni i moraju biti primjenjivi u svim zemljama i zajednicama, od strane svih ljudi. U njihovoj provedbi treba uzeti u obzir specifične prilike, uvjete i mogućnosti na različitim dijelovima planeta. Treba prepoznati prioritetna područja djelovanja i sagledati vlastite mogućnosti pružanja doprinosa održivom razvoju diljem planeta. Nacionalna odgovornost i odgovornost prema građanima bit će od ključne važnosti za uspjeh Programa.

Sedamnaest novih ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva, uravnotežuju tri dimenzije održivog razvoja (okolišnu, društvenu i gospodarsku dimenzija), u područjima kao što su siromaštvo, nejednakost, sigurnost opskrbe hranom, zdravlje, održiva potrošnja i proizvodnja, rast, zaposlenost, infrastruktura, održivo upravljanje prirodnim resursima, klimatske promjene, kao i rodna jednakost, mirna i uključiva društva, pristup pravosuđu i odgovorne institucije.

ODRAZ podržava globalne ciljeve održivog razvoja te će nastaviti rad na informiranju relevantnih dionika i šire javnosti o ciljevima i Programu UN-a do 2030.

 

*Elektronska verzija publikacije, u kojoj su navedeni i kratko opisani globalni ciljevi dostupna je na:

Click to access globalni%20ciljevi_or_final_web.pdf

 

PLAN GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2017.-2022. GODINE

Objavio
Odgovorno
-

Vlada RH usvojila je na sjednici 05. siječnja 2017. Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022.Donošenje Plana važan je preduvjet za korištenje sredstava iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija u sektoru otpada u financijskoj perspektivi 2014.-2020.Plan bi trebao omogućiti razvoj industrije recikliranja, otvaranje novih zelenih radnih mjesta i ispunjavanje preuzetih EU obveza. Sastavni dio Plana je i Plan sprječavanja nastanka otpada,  kojim se uvode mjere za odvojeno prikupljanje na izvoru, selektiranje otpada i poticanje kompostiranja otpada u kućanstvu.

Plan gospodarenja otpadom dostupan je u nastavku:

plan_gospodarenja_otpadom_republike_hrvatske_za_razdoblje_2017-2022_godine

NAŠ OSVRT: Uz donošenje Plana gospodarenja otpadom u RH

Objavio
Mirela Drkulec Miletić
-

Kada ćemo uistinu zagospodariti otpadom; kojim ćemo tempom mijenjati svoj život sada kad imamo Plan gospodarenja otpadom? Kako krenuti s točke „20-ak posto“? Zaželimo si sreće, jer prevažno je ovo pitanje. A oslonimo se prvenstveno i čim prije na rad i sustavnost, zajedništvo! Ovo je tek prvi korak na dugom putu koji nas dijeli od trenutka kada ćemo uistinu zagospodariti otpadom. Pri tome će nam, naravno, dobro doći i financijska injekcija od 475 milijuna eura iz europskih fondova. Ali taj novac, sam po sebi, nije dostatan – najvažnije je kolektivno mijenjati svijest i početi raditi ono što doista svi trebamo raditi – građani u svom domu, komunalne organizacije u svojim mjestima, političke strukture i institucije vlasti tamo gdje se odlučuje, planira, nadzire…

Stanje Hrvatske i ciljevi – obveze prema EU

Prema podacima Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP), u 2015. godini proizveli smo 1.653.918 tona komunalnog otpada ili 386 kilograma po stanovniku. Od toga je odvojeno sakupljeno tek 24 posto. Iako smo 2016. imali 84 reciklažna dvorišta i 46 mobilnih jedinica, 2015. smo ponovno iskoristili i reciklirali (stručnjaci koriste termin „oporabili“) tek 18 posto komunalnog otpada dok je 80 posto završilo na odlagalištima. Do 2018. godine Hrvatska kao članica EU trebala bi zatvoriti sva svoja odlagališta, a do 2020. godine otpadabi trebalo biti upola manje.

Primjeri kod nas

Primjeri da se može puno više i puno bolje posvuda su oko nas – impresionira primjer slovenske Ljubljane, talijanskog Trevisa, ali i hrvatskog Preloga. Taj međimurski gradić već je dosegao i premašio zahtjevne europske kriterije o odvojenom sakupljanju otpada. Preloški komunalac, GKP Pre-kom, već je odavna uveo selektivno prikupljanje korisnog otpada na kućnom pragu, a stanovnici su naviknuli da u crne kante bacaju miješani komunalni otpad, biorazgradivi otpad u smeđe kante, a papir, staklo, tetrapak, PET i plastiku te metalnu ambalažu u posebne kante u bojama. Grad već gotovo dvije godine ima i svoju kompostanu i proširenu sortirnicu.Tako Preložani, čineći dobro i sebi, i svom gospodarstvu i okolišu,uspijevaju razvrstati 60 posto otpada, a obraditi 48,5 posto čime su osjetno smanjili količine otpada koji završi na odlagalištu.

Pa, što to oni čine tako dobro, a drugi ne mogu? Spretni Međimurci ne otkrivaju tajnu zato što tajne ni nema. Stvar je samo u predanosti, viziji, dobroj organizaciji, edukaciji i stimulativnoj naplati po principu: „Manje bacaš, manje plaćaš“. Zato su upravo ovih dana, ponovno smanjili cijene usluge odvoza otpada, a cijenu su rušili i prošle godine.

I dok u Međimurju sve štima, Zagreb grca u smeću. Već desetljećima glavni hrvatski grad nije riješio pitanje odlagališta na Jakuševcu. U Zagrebu se kao najbolje rješenje zagovarala izgradnja spalionice. Kanti za odvojeno razvrstavanje nema dovoljno, onih za metal i bio-otpad još manje, kontejneri su prepuni, računi i dalje previsoki… Jesmo li umjesto malo umjetnog snijega u središtu Zagreba, pa makar i na uštrb nekoliko dana veselja za najmlađe i turiste, mogli uložiti u nabavku kanti ili edukativna predavanja i skupove na lokalnoj razini? Možda može i jedno i drugo, ako se negdje na trećoj proračunskog stavci može lako (lakše) novac otpustiti. Želimo samo ukazati kako mi građani, vjerujemo većina, osjećamo prioritete!

Osvještenost građana, ali i organiziranost zajednice, od općine do države

Sjećam se kad me je prije podosta godina u jednom, posve običnom hotelu u Njemačkoj, u hotelskoj sobi dočekala kanta za smeće s nekoliko pretinaca, za različite vrste otpada. Kod nas je odovojeno sakupljanje otpada tada još bilo u povojima, pa me to iznenadilo. Ali, dostupnost i jednostavnost te kante s pretincima ponukala me je da pripazim što bacam u koji pretinac. Upravo dostupnost i jednostavnost razvrstavanja otpada na samom kućnom pragu (u kućanstvima nastaje najviše, čak 31 posto otpada) ključna je zacijeli koncept takozvanog kružnog gospodarstva. Malo će tko u stanu ili kući razvrstavati otpad i onda ga nositi u kilometre udaljene reciklažne centre ili „zelene otoke“. Ali, ako su u ulici u kojoj stanuje ili nekoj od susjednih raspoređene kante za različite vrste otpada, vjerujemo da će to činiti redovito. Još ako može utjecati na to da smanji račun za odvoz smeća time što će ga bacati manje – a bacat će ga manje jer će sve upotrebljivo odlagati u odvojene kante – onda će mnogi otpad razvrstavati s još više volje.

Razvrstavanje otpada je kao pranje zuba, nešto što se usvaja od malih nogu i obavlja ne zato što je osobito zabavno, nego prije svega zato što je dobro i korisno. Već u vrtićima, a potom i u školama trebale bi biti postavljene kante za odvojeno bacanje otpada kako bi djeci i mladima to postala navika. Naš bi javni prostor trebale osvojiti dopadljive reklame koje će razvrstavanje otpada promovirati, pojasniti, osvijestiti… Na malim bismo ekranima trebali vidjeti poznate osobe kako odvojeno bacaju staklo, metal i papir i nose fensi torbice od recikliranog materijala… jer odvojeno skupljanje otpada i recikliranje je baš super.

Veseli nas koncept kružnog gospodarstva i njega želimo u Hrvatskoj graditi

Ekonomija otpada u razvijenim zemljama sve je veći biznis, biznis na kojem se zarađuje mnogo novca. Otpad nije smeće; otpad pruža obilje sirovine za industriju i poljoprivredu, pruža ogroman potencijal za proizvodnju energije, a da i ne spominjemo koliko bi se novih radnih mjesta moglo otvoriti u svim djelatnostima povezanim s iskorištavanjem otpada. Znamo da otpad neće u potpunosti nestati, ali cilj je da ga bude što manje, a onaj koji nastaje, da se ponovno iskoristi, reciklira, kompostira. Zato veseli što netom usvojeni Plan gospodarenja otpadom 2017.-2022. mijenja dosadašnji koncept i okreće se kružnom, održivom gospodarstvu koje je prihvaćeno u Europi i razvijenom svijetu. Dakako, treba još dobro razraditi sve detalje tog plana, korisno upotrijebiti novac iz europskih fondova, privoliti (ako treba, i prisiliti) lokalne vlastodršce da se priklone razumnom postupanju s otpadom… Možda će biti još lutanja i krivih poteza, ali – temelji su postavljeni.

DH/ MDM

MINISTARSTVO ZOIE: Nov pristup otpadu kao sirovini – usvojen Plan!

Objavio
Odgovorno
-

Baš kao što su vladajući i obećali, Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. usvojen je na prvoj sjednici Vlade RH, održanoj 5. siječnja 2017. Ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović obećava da će Plan potaknuti industriju recikliranja, a time pridonijeti i otvaranju novih, „zelenih“, radnih mjesta. „U prvom su planu sprečavanje nastanka otpada, ponovna uporaba, recikliranje i kompostiranje. Važnije mjere iz Plana su odvojeno prikupljanje na kućnom pragu, uvođenje stimulativnih mjera pri naplati javne usluge prikupljanja otpada prema sastavu i količini te uvođenje naknade za odlaganje komunalnog otpada“, kazao je nakon sjednice Vlade ministar Slaven Dobrović.

Premijer Andrej Plenković istaknuo je kako je time ispunjen važan preduvjet za korištenje sredstava iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, točnije 475 milijuna eura za financiranje sektora otpada. „Stvaramo preduvjete da idemo ukorak s kružnim gospodarstvom, novim konceptom koji uvažava i razvoj industrije i gospodarstva, ali isto tako vodi brigu o zaštiti okoliša i prirode na razini EU-a i na taj način kreira i nova radna mjesta“, izjavio je premijer Plenković.

Usvojeni plan, dakle, iz temelja mijenja pristup otpadu na koji gleda kao na korisnu sirovinu, potičući smanjivanje stvaranja otpada te njegovo odvojeno prikupljanje na samom izvoru gdje otpad i nastaje, a potom i recikliranje i njegovu ponovnu uporabu.

Više na: http://www.mzoip.hr/hr/ministarstvo/vijesti/usvojen-plan-gospodarenja-otpadom-republike-hrvatske-za-razdoblje-2017-2022.html

1...165166167...182Stranica 166 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z