Održivo putovanje: Kako putovati na odgovoran način

Objavio
Goran Tudor
-
Foto: Hermann Traub / Pixabay

Oduvijek se putovalo. Prije su to činili putnici, a zadnjih stotinjak godina pojaviše turisti. Putnika je bilo srazmjerno malo, a turista je masa. Ali, to nije najvažnija razlika. Putnik se stapa sa odredištem, uvažava ga, iskazuje mu čast, putujući uči i mijenja se… na putu nalazi prijatelje. Putnik putuje relativno sporo. S druge strane turist kreće na put da bi, protrčao svijetom, pogledao, zabavio se, ne unoseći se. Želi izvući mnogo i najviše za malo novca i vremena, što je zapravo neuhvatljivo; „turistički način“ to naime ne pruža.
Kaže se: „Putnik vidi ono što vidi, turist vidi ono što mu je cilj putovanja“. Iz putovanja najviše dobrobiti izvlači onaj odavno poznati tip putnika-hodočasnika. Transformacija turista natrag u putnika je velik izazov, promjena u nama iznutra. Kad se odlučimo za turizam na odgovorni način, učinili smo mnogo za bolji svijet i sebe. Izravno sudjelujemo u održivom razvoju.

Zašto putujemo? Postoje brojni razlozi zašto putujemo. Oni naglašeno plemeniti, pozitivni, a važni za održivi turizam o kojem ovdje govorimo su: rast i učenje, želja za zbližavanjem s različitim, potraga za autentičnosti, želja za samospoznajom i transformacijom, pomaganje, dobročinstvo, heroizam, želja za stvaranjem smislenih veza. U današnje doba kad se sve granice brišu, opet postajemo nomadi, a cijeli svijet naš dom. Brinemo zanj uživajući u njemu!

Odluka o putovanju – gdje, čime, kako? Savjet zlata vrijedan jest: manje je više! Što manje destinacija i lokaliteta, to možemo očekivati više. Smanjivanjem broja odredišta i usporavanjem putovanja mijenjamo karakter puta, a time i vrste dobitaka. Ako u jedno putovanje natrpamo previše zemalja, gradova, mjesnih atrakcija, vjerojatno propuštamo doživjeti puninu ijednog od toga. Dobro je izabrati onoliko odredišta koliko ih možemo pošteno upoznati. Umjesto da u tri tjedna godišnjeg odmora posjetimo tri zemlje, možemo izabrati jednu zemlju, a drugu (druge) ostaviti za narednu priliku. „Siđi/ uđi“ koncept putovanja, kakve često nalazimo kod krstarenja brodom ili autobusom već su i zamišljena kao niz instant-posjeta nečemu, 15 minuta, sat, dva. Osuđena su na površnost, priječe širu informaciju i doživljaj.
Ali ne moramo uvijek pošto-poto istraživati svijet počevši od dalekih krajeva. Ponekad možemo putovati i blizu svog doma i doživjeti puno radosti. Što sporije, to bolje! Što se sporije krećemo to ćemo bolje upoznati svijet. Putujući samo avionima i modernim autocestama možemo putovati, a pritom ne vidjeti ništa. Izbor prijevoza može jako utjecati odluku o putovanju. Naravno, ne može se bez aviona, ali možda možemo s njima putovati rjeđe, s manjim brojem slijetanja/ uzlijetanja. Pokušajmo kretati se sa kombiniranim sredstvima. Bolje putovati vlakom nego avionom, čišće je putovati autobusom ili brodom nego automobilom. Podsjećamo, promet je treći uzrok globalnog zatopljenja. Apsolutni pobjednik u obliku kretanja je – hodanje. Ono omogućuje i najjače stapanje sa okolinom, najviše doživljaja, „beskraj“ vremena za promišljanje, učenje i promjene, zdravlje. Ubacimo hodanje negdje u svoj program! „Kad sam prvi put putovao kroz Siriju biciklom u svakom selu ljudi su nam mahali i pozivali nas na čaj. Kad sam na drugom putovanju tim istim cestama prošao autobusom, nitko me nije ni pozdravio“, iskustvo je Rastuharovo.
Ako idemo posredstvom agencije, bolje je birati male kompanije koje rade izravno s lokalnim stanovnicima. Krećemo li u vlastitom aranžmanu, možemo pomoću interneta i foruma sve organizirati izravno s mještanima i lokalnim tvrtkama – tako možemo dogovoriti smještaj u malim hotelima, unajmiti vodiče, potražiti turističke aranžmane (safarije, znamenitosti) – sve to da bi lokalni ljudi imali više koristi od našeg putovanja. Agencije treba upitati jesu li upoznate s načelima održivosti i što one čine da naše putovanje bude održivo i odgovorno. No i one već često zloupotrebljavaju to samo kao etiketu, da privuku više klijenata. Provjerite ono što vam kažu. (nastavak na strani …)

Što na putu vidimo i doživljavamo

Druženje s ljudima i mjestima različitih kultura spada u najveće radosti putovanja. Domaćinima treba iskazivati čast, više uvažavati njihov način života negoli ga komentirati, podcjenjivati. Mi smo gosti i trebamo se prilagoditi. Američki pisac James Michener rekao je: „Ako odbijate hranu, ignorirate običaje, plašite se njihove religije i izbjegavate ljude, bolje vam je da ostanete doma.“ Jednostavno: kad smo u Rimu, trebamo se ponašati kao Rimljani. To ne znači da se u svemu trebamo slagati s njima, ali ih i ne osuđivati. Dosta je da ih promatramo, dobro postavljamo pitanja i slušamo. Putovanje možemo iskoristiti da nešto naučimo, a posebno onu našu zapadnjačku naviku da sve znamo i da smo u svemu i uvijek u pravu . Želimo spoznavati i učiti. Ako uspijemo naše novo boravište razumjeti srcem, počinjemo doživljavati i jedno od čarobnih iskustava puta: iskustvo u kojem se rastapaju granice, isušuje ocean između milijardi ljudskih otoka i ukazuje dno koje nas sve spaja.
Dobro je ne tražiti uvijek za sebe „visoki zapadnjački komfor“, posebne povlastice. Ne „užasavati“ se onoga što nam je na raspolaganju. Mi smo u novom, drugačijem svijetu kojeg želimo istražiti, doživjeti, pa od standarda treba očekivati tek da je – solidan. Putnici koji se okrenu novom iskustvu, a ne samo uvjetima – dobivaju više.
Poštujmo lokalnu kulturu. Ako u neki hram domaćini ne ulaze u kratkim hlačama, onda je i nama tako bolje. Ako domaćini ne piju alkohol jer se to protivi vjeri, onda ćemo im iskazati čast tako da i mi ne pijemo u njihovoj nazočnosti. Suveniri i proizvodi koje kupujemo bolje da su lokalni no uvozni. Turisti su često ludi za „autentičnim“ suvenirima nasuprot onim izrađenima, ali to može biti krivo. „Jednom prilikom jedan je Dogon iz grobne pećine izvukao i ponudio mi na kupnju neku staru masku. Zamolio sam ga da je radije ostavi tamo gdje ju je uzeo“, zapisuje Rostuhar. Iako nam to može izgledati čudno – trebali bismo više vrednovati novoizrađene suvenire a ne stare originale. Tako domaćini čuvaju svoju kulturu i baštinu, istovremeno njegujući radne navike i umjetničke vještine.
Razgovarajmo s domaćim ljudima. Monografije i turističke vodiče treba čitati prije putovanja, ili ih čitati u prilikama kad nismo u dodiru s mjestom i domaćinima. Kad smo na licu mjesta, u kontaktu sa ljudima, držimo ih duboko u torbi.
Cjenjkanje je nekad dobro, a nekad nije – treba mu znati mjeru. Treba cijeniti rad lokalnog stanovništva utkan u neki suvenir ili uslugu. Cjenjkanje kod Arapa je čak i poželjno, a Papuance zbunjuje i vrijeđa.
U fazi planiranja nekih vrsta putovanja možemo razmišljati i o tome kako se uključiti u neki pozitivan projekt, primjerice da izdvojimo dio vremena za volontiranje.

A kad se vratimo…

A kad se vratimo s putovanja, imamo priliku zatvoriti puni krug. Ako smo na putu pronašli projekt koji bismo htjeli podržati, ideju koju bismo htjeli zakotrljati, nešto nam se svidjelo – najbolje da se tome posvetimo odmah, razmišljamo, zaključujemo i pričamo, pišemo blogove i članke. Uvijek i pritom propagirajući ideju održivog i odgovornog turizma. Širiti ideju i praksu tihe revolucije koja istinski mijenja čovjeka.

Održiva i odgovorna putovanja su uglavnom skuplja jer se većinom ne zasnivaju na masovnosti, površnim iskustvima i potplaćenoj radnoj snazi koja nam pruža usluge. No, ostavljaju nam puno više – već i na licu mjesta, a kamoli budućnosti. Čuvaju za nas i potomke ovaj lijepi svijet da ga možemo jednom kasnije sa zadovoljstom opet putujući živjeti.

Priredio Goran Tudor
**
Članak se temelji na knjizi “Degustacija slobode – zašto putujemo i kako time mijenjamo svijet“, Davora Rostuhara. Uz autorovo dopuštenje u pojedinim dijelovima je kraćen i prilagođen. Knjigu možete naručiti putem www.manager.hr.

Hrvatska na odličnom 22. mjestu liste GSCI za 2015.

Objavio
Odgovorno
-

Global Sustainable Competitiveness Index (GSCI) je međunarodna metoda kojom se svake godine ocjenjuje i rangira 180 država svijeta prema stupnju njihove održive konkurentnosti. SolAbility, neovisna ‘think tank’ skupina i konzultantska kuća za održivi razvoj izrađuje ovaj indeks od 2012. na temelju 106 kvantitativnih pokazatelja prikupljenih od Svjetske banke i UN-ovih agencija.

Rang lista za 2015. – Hrvatska 22.!

Hrvatska se je na indeksu za 2015. godinu našla na sjajnom 22. mjestu. Island se je drugu godinu zaredom našao na prvome mjestu, a četvrtu godinu zaredom na samom se vrhu nalaze skandinavske zemlje.

Vaneuropske zemlje koje su se našle među prvih 20 su Japan – 11. mjesto, Novi Zeland – 12. i Kanada – 16 mjesto. Kini pripada 25., Rusija 33., SAD 41., a Ujedinjenom Kraljevstvu 48. mjesto.

Održiva konkurentnost: Da sadašnje blagostanje ne ugrozi budućnost!

Održiva konkurentnost je sposobnost nacionalne ekonomije da generira i održava inkluzivno bogatstvo bez istovremenog smanjenja sposobnosti da zadrži i poveća sadašnje razine bogatstva u budućnosti. Ovo podrazumijeva da sadašnje razine bogatstva nisu pod rizikom nestajanja u budućnosti iz raznihrazloga: od prekomjerne eksploatacije prirodnih i ljudskih resursa, nedostatka inovativnosti za konkurentnost na globalnoj razini (npr. edukacije) ili diskriminacije, marginalizacije i eksploatacije segmenata društva.

Model održive konkurentnosti razvijen je na temelju integriranog pogleda na ono što karakterizira sadašnje i buduće stanje nacionalne ekonomije, za razliku od konvencionalnih metoda usporedbi država na temelju ekonomskih i financijskih pokazatelja (kao što je BDP), koji pokazuju trenutan ekonomski uspjeh, bez da se uzimu u obzir čimbenici današnjeg uspjeha a koji utječu i na budući potencijal rasta ili pada. Ovaj model inkorporira sve relevantne stupove održivog rasta i stvaranja nacionalnog bogatstva kao što su dostupnost prirodnog kapitala, efikasnost resursa, društvenu koheziju, razvojna usmjerenja vlade, inovacije i poslovne mogućnosti.

Temeljni stupovi modela održive konkurentnosti su:

  • Prirodni kapital: prirodni okoliš i klima minus (-) ljudska intervencija zagađenjem
  • Društveni kapital: mjere društvene kohezije, uključujući jednakost, zdravlje i blagostanje, javne usluge, kriminal i slobodu.
  • Upravljanje resursima: sposobnost prerade najviše vrijednosti postojećih resursa (prirodni, ljudski i financijski) uzevši u obzir energetsku efikasnost, vodu, materijale i intenzitet stakleničkih plinova
  • Održive inovacije: sposobnost sudjelovanja na globalnom tržištu kroz inovacije, bazirajući se na pokazateljima poput obrazovanja, istraživanja i razvoja
  • Upravljački kapital: zakonodavni okvir nacionalnog ekonomskog okvira, uključujući inovacije, korupciju, izloženost riziku i ekonomsku stabilnost.

Izvor:

The Global Index

Business between Profitability and Sustainability

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Pixabay

It has commonly been thought and said that the main goal of a company is to make profit and increase its value. If this is so, then the ways of achieving those goals are irrelevant. Are they really irrelevant?

We are witnesses of excessive depletion of natural resources, climate change and a loss of biodiversity. Water, air, soil, light and noise pollution is increasing. We are also faced with the ignorance of human rights and income inequality. At the end the quality of life is worsening as well. The need of paradigm change from profitability to sustainability is self-evident. Sustainability is an integrative, holistic and long-term approach that advocates balance between economic, social and ecological dimensions of business, making companies responsible not only for monetary, short-term goals, but also for people and the planet. It is a known fact that many companies are mightier than numerous countries. But let us not forget that the reverse side of might is responsibility. Companies which choose the path of responsible business publish sustainable reports that reflect their efforts in respecting social and ecological business dimensions.

Companies in Croatia accept this new understanding of business more and more. According to research results, they are aware of an increasing importance of social and ecological consequences of business, and the trend of sustainable reporting is on the rise. Top management has the most important function in implementing the sustainable company policy. Research shows that successful companies have a prominent role in pioneering the paradigm change.

The aim of the paper is to raise awareness of sustainability in business, to reaffirm everlasting values such as respect of human rights and nature, to share examples from a small country, and to stimulate benchmarking and cooperation between international researchers.

  1. Introduction

The present times are characterised by the search for harmony.

The last century belongs to the era of quantity. The era of quantity is slowly being replaced by the era of quality. Harmony has three dimensions: harmony with ourselves, other people and with the environment.

Numerous pages have been written about profitability and different ways of achieving it. On the other hand, a lot of ink has been used to describe sustainability and its importance. Profitability encompasses a mono-dimensional perspective, monetary goals and a short term view, ignoring the consequences for society and the environment. Sustainability, on the other hand, is based on a holistic perspective, multi-dimensional goals and a long-term view, accepting the impacts of business activities on people and the planet. In this paper we want to explore the role of business between two opposite approaches, profitability and sustainability. With the results of empirical research we want to present the experience of companies in Croatia and stimulate wider research that could contribute to a shift in perspective from a mechanistic to a holistic paradigm.

  1. Theoretical background

For decades profit has been, and often still is, accepted as the main business goal that has to be maximised. Profit is defined as “… the excess of the selling price of the article or service being sold over the cost of providing it” and profitability is defined as “…the capacity or potential of a project or an organisation to make a profit… It is the best known measure of success in an enterprise“ (http://www.businessdictionary.com/definition/profit.html#ixzz3SSg4XmTN).

A strong influence on today’s understanding of profitability was made by the American economist and Nobel Prize winner Milton Friedman (1970), who wrote that “The social responsibility of business is to increase its profits”. Friedman argued that a company should have no ‘social responsibility’ to the public or society because its only concern is to increase profits for itself and for its shareholders and that the shareholders in their private capacity are the ones with social responsibility. Profit and profitability are still important and most common indicators of business success.

However, the most influential authors in the field do not agree on what business priorities are or should be. Michael Porter and his five forces analysis is a framework for industry analysis and business strategy development. He suggests industry-specific strategies for maximizing a competitive position and profitability. Jack Welch, one of the famous CEOs known as the youngest CEO at General Electric and author of several best-selling books, claimed that: “Productivity, efficiency, and profitability were the optimum words of the day.” (http://www.famousceos.com/profile-jack-welch-GE.php) Still, it is worth noticing that neither author talks about the impacts that a business activity has on the environment.

In contrast, there are thinkers who are looking beyond profits. For example, Drucker (1993) says: “The first and easily the most common sin is the worship of high profit margins …“. Fredmung Malik (2007) argues that: “For business management the conception of profit maximization is completely unacceptable. The conception of profit minimization helps, the question how much we have to earn to stay in the business in the future?” Hermann Simon, a well-known author of the book Hidden Champions (1996) said: “The more successful you are, the more important it is to maintain humility and modesty… stay more a hidden champion.”  With his words Simon shifted away from profit and market share orientation, advocating human and ethical values. In Corporate Social Responsibility (2005), Philip Kotler, one of the world’s foremost voices on business and marketing, and co-author Nancy Lee explain why charity is both good PR and good for business. Reinhard D. Sprenger as “Germany’s most widely read management-author” (Der Spiegel) and “Germany’s only management-guru, who really deserves this crown” (Financial Times Deutschland), pleaded in his book “Trust – The Best Way to Manage” (2004) that in business, nothing is more important than trust. No company can prosper without trust between management and employees, among colleagues and partners, and between the organization and the outside world. Trust is the single most important issue in management today, and the basis for every truly successful company.

Klaus Schwab, Professor of Business Policy at the University of Geneva from 1972 to 2002 and Executive Chairman of World Economic Forum (WEF) said in his opening speech to WEF in Davos 2015: “We are here to improve the sustain of the world.“ In 1998, Schwab and his wife founded the Schwab Foundation for Social Entrepreneurship, based in Geneva, Switzerland. He is also the author of several books. Since 1979, he has published the Global Competitiveness Report, measuring competitiveness not only in terms of productivity but also based on sustainability criteria.“More than ever, cooperative leadership among business, government and civil society is needed to re-establish sustainable growth and raise living standards throughout the world.“ (http://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-report-2014-2015)

Global corporate power is constantly rising. One of the key ideas in the book When corporations Rule the World written by David C. Korten (2009) is that all political, economic and civil barriers to the free rein of corporate interests have been removed and the result of this unhealthy power in corporate hands is ecological destruction, the loss of civil freedoms, the erosion of democracy and community disintegration. In a research study released in December 2000 by Sarah Anderson and John Cavanagh of the world’s 100 largest economic entities, 51 are now corporations and 49 are countries; according to their report from 1996 there were still 51 corporations out of the top 100 economies (http://www.corporations.org/system/top100.html)

With the process of globalisation came another important question: Who’s more powerful – Governments or Corporations? According to Anderson and Cavanagh, ”Two hundred giant corporations, most of them larger than many national economies, now control well over a quarter of the world’s economic activity…Wal-Mart-the number 12 corporation-is bigger than 161 countries, including Israel, Poland, and Greece. Mitsubishi is larger than the fourth most populous nation on earth: Indonesia. General Motors is bigger than Denmark. Ford is bigger than South Africa. Toyota is bigger than Norway… The most alarming finding is that as corporate concentration has risen, corporate profits have soared, yet workers and communities are getting a shrinking piece of the growing pie. Figures from Business Week chronicle the explosion of corporate profits and CEO pay between 1990 and 1995 in the face of stagnating workers wages. The newest State of Working America by the Economic Policy Institute also reinforces our findings: median family income fell over 1 percent a year between 1989 and 1994 after four decades of expansion.”

(https://www.globalpolicy.org/component/content/article/221-transnational-corporations/47211.html)

The rise of corporate power leads us to inequality and Thomas Piketty, Professor at the Paris School of Economics, the author of the best-selling book Capital in the Twenty-First Century (2013). He addresses the problem of wealth concentration and distribution, and wealth inequality which will increase in the future so he proposes redistribution through a progressive global tax on wealth.

However, theorise of corporate power includes the rise of responsibility as a reverse side of business. The recent world economic crisis encouraged incentives to strengthen corporate social responsibility. Thus, in addition to profit as an (economic) value, the need for simultaneous compliance with legal and moral values, both at the individual and social level, is now emphasized more than ever before. Humans create value for each other, and “business” is the name we have given that process. (Freeman at al., 2008) Neither ethics nor regard for natural systems is typically central to the way we think about business. “In a similar way, environmental considerations are frequently viewed as barriers to profitability. They are viewed as necessary evils, costs to be minimized, or regulations with which to comply…. Models and theories of business traditionally have been silent on the subject of the environment. Silence, however, is no longer an option in the face of society’s recognition of the potential environmental price of corporate profits.” (Freeman at al, 2008)

Maximizing profitability means at the same time ignorance of human rights and ignorance of the needs of future generations, thus reducing the quality of life and Life itself. There is already a discernible shift in popular attitude to favour improvements in the quality of life, opposed to amassing more quantities of assets, including money (Walter 1998). In fact; we are facing the change from economies of scale over economies of scope to economies of soul. Namely, a widespread idea of ‘economies of scale’, which includes increasing efficiency in the making of a product by producing more of it means that firms primarily focus on reductions in average cost (cost per unit) associated with increasing the scale of production for a single product type. Similarly, the concept of ‘economies of scope’ (Panzar &Willig 1981) refers to lowering average costs for a firm in producing two or more products. Nowadays, however, the business environment has undoubtedly changed. Therefore, the role of the companies has changed in that companies have become an indispensable part of social life. This has fostered the revitalisation of the concept of the ‘economies of soul’. Actually, a soul economy is not a very new perspective. Tracing a seismic shift in American social thought, Jeffrey Sklansky (2002) wrote the book “Soul’s Economy: Market Society and Selfhood in American Thought, 1820-1920” offering a new synthesis of the intellectual transformation entailed in the rise of industrial capitalism. As early as in 1922, Rudolf Steiner wrote the book “Soul Economy, Body, Soul, and Spirit in Waldorf Education”, trying to integrate and to balance material and immaterial perspectives.

‘The Economy of the Soul means rational choice and moral decision-making. It means fair trade market and community. It means absence of child labour. It means respect for the people, animals, and Life in general. In short, it means balance between short- and long–term perspectives, balance between visible and invisible success. It is becoming obvious that a business does not have to damage the employee, the environment or nations. In addition, it is worth reminding ourselves that it is not business itself that is bad; it is an individual’s greed. Business can be practiced with the heart and soul. Manfred A. Max-Neef, (2011) the winner of Right Livelihood Award in 1982 known as the Alternative Nobel Prize stresses: “And this entire crisis is the product of greed. Greed is the dominant value today in the world. And as long as that persists, well, we are done.”Corporate ethics have been profoundly corrupted by the neoliberal cult of greed. In his provocative book “The Corporation – The Pathological Pursuit of Profit and Power ….” (and movie of the same title), Professor Joel Bakan (2005) argues that the corporation is like a psychopath. Bakan’s book is a brilliantly argued account of the corporation’s pathological pursuit of profit and power. He proposes a variety of reforms that he believes will restore the balance of power from corporations back to the people.

Looking at money and profitability as main business goals we are indeed facing the consequences of such mono-dimensional and very narrow view. Namely, there is a very high human and natural (environmental) price of corporate profit. The consequences of irresponsible business activities are shown in global warming, climate change, decrease in biodiversity, water, air, soil, light, noise, thermal and visual pollution (http://www.sustainablebabysteps.com/kinds-of-environmental-pollution.html) that we confront daily. It is therefore becoming obvious that we need a paradigm change. “Should a company aim at maximizing current profits? No! ….. A company that is short-run profit-driven will not make long-run profits. The Navajo Indians are smarter. A Navajo chief does not make a decision unless he has considered its possible effects on seven generations hence.” (Kotler, 2011)

As the opposite approach to the narrow-view of profit seeking and its broad consequences, there is sustainability as a holistic concept.  Sustainable development has been defined in many ways, but the most frequently quoted definition is from Our Common Future, also known as the Brundtland Report (1987): “Sustainable development is development that meets the needs of the present without compromising the ability of future generations to meet their own needs. It contains within it two key concepts:

  • the concept of needs, in particular the essential needs of the world’s poor, to which overriding priority should be given; and
  • the idea of limitations imposed by the state of technology and social organization on the environment’s ability to meet present and future needs.”

Ensuring environmental sustainability is one of the eight Millennium Development Goals (MDGs) promoting integration, among other things, of the principles of sustainable development into country policies and programmes to reverse the loss of environmental resources (http://www.un.org/millenniumgoals/).

A sustainable development mindset includes a chain of new terms and activities: Ethical consumerism as the intentional purchase of products and services that the customer considers to be made ethically, i.e. with minimal harm to or exploitation of humans, animals and/or the natural environment. Ethical consumerism is practiced through ‘positive buying’ in that ethical products are favoured, or, ‘moral boycott’s negative purchasing and company-based purchasing, while green brands are products that identify themselves as ethical. Fair trade is an organized social movement and market-based approach that aims to help producers in developing countries to make better trading conditions and promote sustainability. The movement advocates the payment of a higher price to producers, as well as higher social and environmental standards. Social Business and social enterprise are recent terms and fields, where Muhammad Yunus, deserves to be mentioned. He is a social entrepreneur, banker, economist and civil society leader who was awarded the Prize in 2006 for founding the Grameen Bank and pioneering the concepts of microcredit and microfinance. These loans are given to entrepreneurs too poor to qualify for traditional bank loans. This shows us that there are alternative ways of finance. It is an example that not only profit counts, people are important too, especially poor people. Corporate social responsibility, corporate accountability, corporate citizenship, corporate sustainability, Triple Bottom Line, Global Reporting Initiative GRI, sustainable reporting, integrative reporting etc. are new terms within the framework of sustainable development.

The idea of sustainable development is becoming visible in sustainable reporting as well. For instance, P&L statement is a common obligatory company’s report while a sustainable report is voluntary and focused on presenting the organization’s performance in the wider context of sustainability. Sustainable reporting, integrative reporting, global reporting initiatives, triple bottom line and other similar reporting initiatives, principles and standards that integrate reports on financial, social and environmental business activities, have gained more and more attention recently and are becoming increasingly implemented as well.

It is obvious that social and environmental prices of business activities are very high. We have the right to require from companies to behave responsibly toward people, nature and planet as a whole. This brief theoretical background has illustrated the urgent need to shift the paradigm from profits as a mono-dimensional monetary business goal, to multi-dimensional and long-term business goals which ensure a balanced outlook and integrate economic, social and environmental aspects of business activities.

  1. Business practice in Croatian companies

In our empirical research we have explored the orientation of Croatian companies, looking for the answer to the question where they are on the profit – sustainability scale. In this paper we are presenting institutional support to sustainability in Croatia and the results of several empirical studies, reflecting business priorities and sustainability.

Croatian Business Council for Sustainable Development, established in 1997 as a non-profit organisation, gathers 36 company members and collaborates with World Business Council for Sustainable Development – WBCSD. It promotes responsible and sustainable business through workshops, conferences and other events and activities. Together with the Faculty of Economics and Business Zagreb, and the Croatian Association for Sustainable Development (with 235 members) Croatian Business Council for Sustainable Development organised in 2014 the 6th National Conference on Social Responsible Business where eight companies of different sizes according to eight criteria got ‘Index DOP’ award for their sustainability activities and efforts.

Empirical research studies prove there is a shift in Croatian companies which apart from profitability, show social and environmental orientation as well (Osmanagic Bedenik at al, 2010). The sample of 900 companies (return rate 8.8%) showed that top business priorities in Croatia are reducing operative costs (74%), increasing sales (73%), remunerating claims (73%) and satisfied customer (72%), while environmental protection (41%) and society benefits (37%) are at the bottom of their priorities. The most frequent attitude can be described as follows:”We are focused on the economic aspect of business, even though we are aware of the social and environmental aspect” (33%). Companies in Croatia are aware of the benefits that the company obtains through promotion of corporate responsibility practices. That is why they gave the highest rate to brand strengthening (4.1 on the scale from 1-5) and strengthening company image and influence (4.1 on scale 1-5) as benefits arising from corporate responsibility practices. Croatian companies are mostly aware of the requirements of triple bottom line reporting and therefore adhere to it (47%) while 30% of companies in our sample are not familiar with triple bottom line reporting. Those results illustrate the slow process of reorientation of Croatian companies toward business responsibility and sustainability.

Applying the same methodology in the issue of how companies treat sustainability, we obtained results from companies in Austria, Greece and Poland, too.(Rausch et al, 2013) Satisfied customer (highest in Greece with 90%, lowest in Poland with 60%) and satisfied employee (highest in Greece 78% and lowest in Austria with 48%) are generally recognised as top priorities in companies. Similarly, in Croatian companies, the most frequent attitude toward CSR and sustainable development is the economic aspect of business, even though they are aware of the social and environmental aspects (in Austria it is 50%, and in Greece 23%). In all four countries the role of top management was recognized as the most important in implementing the sustainable company policy (rate for Croatia 4.9 as highest and 4.3 for Poland as lowest, on the scale 0-5).

The presented results reflect companies’ focus on operational and financial business aspects, mainly short-term and monetary-oriented, although there is awareness of the need and importance of broadening the perspective toward its long-term, strategic and normative dimensions integrating social and environmental aspects. The top-management has the most important function in implementing the sustainable company policy.

In cooperation with International Performance Research Institute Stuttgart and other institutes from eleven European countries, we conducted research in Croatia in 2014 on sustainable reporting among top 50 companies selected according to the criterion of total revenue. Our aim was to explore the reality of sustainable reporting and to stimulate a wider use of it. According to our results for Croatia (Osmanagic Bedenik & Strugar, 2014) only 24% companies have a report on the social and environmental aspects of their business, and in 54% cases this information is available on the internet.  Sustainable reports include on average 41.25 pages, ranging from 110 pages (INA) to 3 pages (Petrokemija). The most common sustainability-related topics, according to the volume of pages in reports, are employees (7.25 pages on average), followed by environmental aspects (6.5 pages). At the very bottom are human rights and anticorruption with only 1.83 pages on average. In the creation of sustainable reports five companies implement internationally accepted GRI standards, while the remaining even companies applied their own standards of sustainable reporting.

  1. Conclusion

Current consumption and production levels are 25 percent higher than the earth’s sustainable carrying capacity, according to the Ecological Footprint Sustainability Measure, an independent measure based on United Nations statistics. If everyone in the world were to live like an average person in the high-income countries, we would need 2.6 additional planets to support us all. (http://www.un.org/esa/sustdev/csd/csd15/media/backgrounder_brundtland.pdf)

Is business destroying our planet? With the primary orientation on profit and profitability, ignoring social damage to labour, human rights, product responsibility, local community and causing environmental damage through energy, water, air, soil, biodiversity, effluents, emissions, etc. it seems that, yes, business does have a negative influence on people and the planet. Social and environmental prices for profitability are higher and higher. More and more authors and thinkers advocate humility, modesty, charity, trust, soul and spirit in business. We have seen that economies of soul are based on the reaffirmation of everlasting values. It seems that the biggest responsibility for that situation lies in international companies which are bigger and mightier than numerous national economies, so that they are the first ones to take adequate greater responsibility for our planet.

Companies in Croatia are focused on operational and financial business aspects, according to our empirical research, but they are slowly taking steps toward sustainability. They are aware of its importance, of its long-term goals, which is why they have started to implement sustainable reporting. Successful companies have a prominent role in pioneering the change in the quality of business and life as well. Top management is recognized to have the most important role in accepting and practicing principles of sustainability. The future of sustainable business and sustainable reporting therefore depends on the cooperation of enterprises, stakeholders and government bodies.

This paper contributes to the current debate on the role of companies, providing new insight into the responsibilities of companies and sustainable development. At the same time, it illustrates various aspects of sustainable reporting in Croatian companies. Our aim is to stimulate international cooperation between scientists toward a better world.

References:

  • Anderson, S. Cavanagh,J. (2000) Top 200: The Rise of Corporate Global Power, Institute for Policy Studies, December 4th (http://www.corpwatch.org/article.php?id=377accessed on 26th February 2015)
  • Bakan, J. (2005) The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power, Paperback, Free Press
  • Drucker, P. (1993) Drucker on Management: The Five Deadly Business Sins. The Wall Street Journal. (http://www.wsj.com/articles/SB10001424052748704204304574544283192325934accessed on 21st February 2015)
  • Freeman, R.E., York, J.G., Stewart, L. (2008) Environment, Ethics and Business, Business Roundtable Institute for Corporate Ethics, Bridge Papers, p.3
  • Friedman, M. (1970) The Social Responsibility of Business is to Increase its Profits, The New York Times Magazine
  • Friedman, M. (1962) Capitalism and Freedom, University of Chicago Press
  • Kotler, Ph., Lee, Nancy, (2005) Corporate Social Responsibility: Doing the Most Good for Your Company and Your Cause, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey
  • Kotler, Ph. (2003) Marketing insights from A to Z: 80 Concepts Every Manager Needs to Know, Wiley Malik, F. (2007) Management, Das A und O des Handwerks, Frankfurt/Main, Campus
  • Max-Neef, M., Smith, P.B. (2011) Economics Unmasked: From Power and Greed to Compassion and the Common Good, UIT Cambridge
  • Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future (1987)  http://www.un-documents.net/our-common-future.pdf , accessed on 22. February 2015
  • Panzar, J.C, &Willig, R.D. (1981) Sustainability Analysis, Economies of Scope, The American Economic Review, Vol. 71, No. 2, Papers and Proceedings of the Ninety-Third Annual Meeting of the American Economic Association (May, 1981), American Economic Association, pp. 268-272
  • Osmanagic Bedenik at al, (2010) Kontroling između profita i održivog razvoja, Zagreb, M.E.P.
  • Osmanagic Bedenik, N. & Strugar, I. (2014) Sustainable reporting – Evidence from Croatia, The Eurasia Business and Economics Society (EBES) Conference, Barcelona
  • Porter, M. E. (1980) Competitive Strategy: Techniques for Analyzing Industries and Competitors, New York: Free Press
  • Rausch, A., Osmanagić Bedenik, N., Fafaliou, I., Labaš, D., Porada-Rochon, M. (2013) Controlling and Sustainability: Empirical Evidence from Europe. // Zagreb international review of economics & business. XVI (2013), 1; pp.37-63
  • Simon, H. (1996) Hidden champions : Lessons from 500 of the world’s best unknown companies. Boston (Mass.): Harvard Business School Press
  • Sklansky, J. (2002) The soul’s economy: market society and selfhood in American thought, 1820-1920, The University of North Carolina Press
  • Sprenger, R.D. (2004) Trust – The Best Way to Manage, Paperback, Cyan Books
  • Walter E. H. (1998) Needed: Change In Business Priorities, Bank of America (Retired) – Hoover Institution, July 1998, p.1.
  • Welsh, J. Famous CEO’s (http://www.famousceos.com/profile-jack-welch-GE.php, accessed on 23rd February 2015)
  • http://www.sustainablebabysteps.com/kinds-of-environmental-pollution.html, accessed on 21st February 2015)
  • http://www.businessdictionary.com/definition/profit.html#ixzz3SSg4XmTN, accessed on 22nd February 2015)
  • http://www.famousceos.com/profile-jack-welch-GE.php, accessed on 22nd February 2015)
  • http://www.un.org/millenniumgoals/ accessed on 21st February 2015
  • https://www.globalpolicy.org/component/content/article/221-transnational-corporations/47211.html, accessed on 27th February 2015
  • http://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-report-2014-2015 accessed on 27th February 2015,
  • http://www.corporations.org/system/top100.html accessed on 27th February 2015

Nidzara Osmanagic Bedenik, PhD

Faculty of Economics and Business

University of Zagreb, Croatia

nosmanagic@efzg.hr

 

Poslovanje između profitabilnosti i održivosti – Nekad, Sada, U buduće!

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Nattanan Kanchanaprat / Pixabay

Uobičajeno se nekad smatralo, a čuje se to negdje i danas, kako je glavni cilj poslovanja poduzeća ostvarenje profita i povećanje vrijednosti poduzeća. Ne vrijedi to više.

Jer ako je tome tako, tada su nevažni načini ostvarivanja tih ciljeva. Jesu li zaista nevažni? Ima mnogih načina: onih s onu stranu zakona, pa zakonski dopuštenih, a i onih etičnih, a iznad svih se nameću oni po naš svijet i Planet, oni održivi. Dakle, polazna teza više ne stoji, niti je primjerena dostignućima današnje znanosti i društva.

Svjedoci smo pretjeranog trošenja prirodnih resursa, klimatskih promjena i gubitka bio raznolikosti. Zagađenost vode, zraka, zemlje, svjetlosno zagađenje te zagađenje bukom se povećavaju. Također, suočavamo se sa zanemarivanjem ljudskih prava i nejednakošću prihoda. U konačnici, kvaliteta života se pogoršava. Potreba promjene paradigme od profitabilnosti prema održivosti postaje samorazumljivom. Održivost je integrativni, holistički i dugoročni princip koji zahtijeva ravnotežu između ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije poslovanja, čineći poduzeća odgovornima ne samo za monetarne, kratkoročne ciljeve, već također i za ljude i za planet. Poznato je kako su mnoge korporacije moćnije od brojnih nacionalnih ekonomija. No ne zaboravimo kako je odgovornost druga strana medalje moći. Poduzeća koja odabiru put odgovornog poslovanja objavljuju izvještaje koji odražavaju njihove napore u poštivanju socijalne i ekološke dimenzije poslovanja.

Poduzeća u Hrvatskoj sve više prihvaćaju ovakvo novo razumijevanje poslovanja. Prema rezultatima empirijskog istraživanja, ona su svjesna povećanja važnosti socijalnih i ekoloških posljedica poslovanja i trend izvještavanja o održivom poslovanju raste. Vrhovni menadžment ima najvažniju ulogu u primjeni politike poslovne održivosti. Istraživanje pokazuje kako uspješna poduzeća imaju istaknutu ulogu u poticanju promjene paradigme.

Namjera ovog rada povećanje svjesnosti o održivom poslovanju, ponovnoj afirmaciji vječnih vrijednosti poput poštovanja ljudi i prirode. Ovim radom se želi podijeliti iskustvo male zemlje te stimulirati benchmarking i suradnja s međunarodnim istraživačima.

  • Rad pod naslovom Business between Profitability and Sustainability koji elaborira navedenu temu iznijela je na 25th IBIMA Conference, Amsterdam, 7-8.svibnja 2015. prof. dr.sc. Nidžara Osmanagić Bedenik s Fakulteta ekonomskih znanosti Zagreb

Facebook možda zlorabi naše privatne podatke? Njemačke vlasti pokrenule istragu!

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Dan Nelson / Unsplash

Društvene mreže, internetski pretraživači, kartičari, telekomunikacijski operateri, proizvođači računala… zahtijevaju našu unaprijednu suglasnost, ili je i ne traže, da smiju koristiti naše privatne podatke na „svoj način“.

I koriste ih, što je dovelo do toga da samo u samo 20-ak godina masovne primjene mobitela i interneta izgubili  značaj dio privatnosti i slobode. No, nismo na to pristali, niti smo to slobodno odabrali – naprosto, primorani smo monopolnim zahtjevom tipa: Uzmi ili ostavi! Želiš li postati dio društvene mreže, daj suglasnost!

Pokrenuta istraga protiv Faccebooka!

Njemačke vlasti od ove veljače istražuju Facebook zbog sumnje u zloupotrebu dominantnog položaja na tržištu, što je prva službena istraga takve vrste u svijetu s kojom je suočena ta društvena mreža. Savezni njemački ured za kartele sumnja da uvjeti o privatnosti te društvene mreže krše zakone o zaštiti podataka. Ured istražuje je li zbog tržišne dominacije Facebooka njegovi uvjeti o privatnosti predstavljaju zloupotrebu monopola.

Predsjednik ureda za kartele Andreas Mundt kazao je kako dominantne tvrtke na tržištu trebaju biti imati posebne obveze.  “Za internetske usluge koje se  financiraju od oglašavanja poput Facebooka, korisnički podaci su iznimno važni.“ Zbog toga je bitno ispitati jesu li potrošači dovoljno informirani o vrsti i opsegu prikupljenih podataka te načinima njihova budućeg korištenja. Istraga će se fokusirati na američko poslovanje Facebooka, kao i poslovanje njegovih njemačkih i irskih podružnica.
“Korisnici to teško mogu razumjeti i procijeniti opseg prihvaćenog ugovora “, navodi se u priopćenju saveznog ureda za kartele. “Postoji znatna sumnja u dopuštenost tog postupka, posebice prema važećem nacionalnom zakonu o zaštiti podataka. Ako se ustanovi veza između kršenja privatnosti i tržišne dominacije, to može predstavljati zloporabu iprema zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja”. Iz Facebooka poručuju kako su uvjereni da poštuju zakone i raduju se suradnji s uredom za kartele. Raduju?

Koliko će nam od sloboda i privatnosti ostati?

Odakle za mene toliki znaju?, pitamo se. Kojim to putevima do mene stalno dolaze nove ponude i nove reklame? Kome sam ja toliko blizak da zna sve o meni? Ne, ne laskajte si: niste važni kao čovjek već kao brojka koja bi nešto trebala kupiti.

Eto zato osjećamo nelagodu, dvojbu i sumnjičavi oprez kad god moramo potpisati suglasnost – da se moji podaci smiju koristiti „po pravilima“ Googla, Facebooka … Možda eventulna buduća presuda u Njemačkoj pomogne da se nekako i na vrijeme izvučemo iz ove nevolje,. Jednom kad se masovnije uvede mobitelno plaćanje, prijeti nam nestanak privatnosti i sloboda 100%. Zato neki kaži: „Nikad neću plaćati tim načinom! Nikad, dok se i zadnje novčanice budu primale u dućanima!“

Redakcijski članak, ožujak 2016.

 

Tužen Monsanto zbog mogućeg prikrivanja podataka o kancerogenosti

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Vecteezy

Grupa europskih nevladinih organizacija tužila je poljoprivrednog diva Monsanto i EU-ovog čuvara sigurnosti hrane zbog navodnog narušavanja znanstvenih podataka o kancerogenim učincima kontroverznog sredstva za uništavanje korova glifosata, uoči ključnog EU glasanja o obnovi odobrenja za sljedećih 10 godina.

Pravna tužba podnesena je u Beču od strane Austrijske okolišne grupe Global 2000, koja predvodi pokret protiv Monsanta i EFSA-e (Europske agencije za sigurnost hrane), prenosi EUbusiness.

„Postoje sumnje da su EU vlasti i industrija pokušale zadržati glyphosat na europskom tržištu na temelju netočnih analitičkih podataka unatoč njegovim vjerojatnim kancerogenim učincima na ljude“, kaže odvjetnik Globala 2000 Josef Unterweger. Tužba je došla danima prije nego će predstavnici EU-28 zemlja članica glasati 07. i 08. ožujka o tome da li će se i dalje dozvoliti korištenje glifosata.

Monsantov herbicid Roundup prvi put je korišten 1970-ih godina, a danas je jedan od najpopularnijih sredstava protiv korova. No, u novije vrijeme njegova je upotreba izazvala kontroverze, pogotovo nakon što je UN-ova Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) objavila prošlog ožujka da su Roundup i njemu slični proizvodi „vjerojatno“ kancerogeni. Ipak, EFSA – koja savjetuje Europsku komisiju – je u studenom 2015. pronašla da je „malo vjerojatno“ da glifosat izaziva rak. Izvješće je potaklo 96 uglednih znanstvenika, uključujući i znanstvenike IARC-a, da pošalju pismo Komisiji upozoravajući da EFSA-ino izvješće „nije vjerodostojno jer nije podržano dokazima“.

Unatoč kritikama, Europska je komisija prošli tjedan otkrila da će podržati nastavak licence glifosata, koja ističe u lipnju, nastavno na EFSA-ine preporuke. Global 2000 i druge europske nevladine organizacije u srijedu su pozvale EU članove da „glasaju protiv produženja“. Optužuju EFSA-u da je temeljila svoje rezultate isključivo na studiji Njemačkog tijela za sigurnost hrane (BfR) koji je u zamjenu „dobio podatke izravno od Monsanta“. Kao rezultat, Global 2000 kaže da će tužiti i njih.

„Naša je analiza otkrila ozbiljne povrede protiv smjernica analize podataka o raku, koje pokazuju raskorak između IARC-ovih podataka s jedne strane, i Monsanto, BfR i EFSA-inih podataka s druge strane,“ kaže glasnogovornik Globala 2000 Helmut Burtscher. „Vlasti moraju djelovati u interesu javnosti…To se nije dogodilo u slučaju glifosata.

Otkriveno: Naš urin opasno zagađuje okoliš i priječi održivi razvoj

Objavio
Odgovorno
-
Naš urin opasno zagađuje okoliš i priječi održivi razvoj
Foto: ZOV Zagreb

Stručnjaci otkrivaju sve nove i nove načine onečišćenja okoliša od strane ljudi; kao da tek ovih dana uviđamo kamo smo krenuli, u što dodirnuli.

Velikim francuskim istraživanjem o zagađenosti rijeka i jezera otkrivena je nazočnot čak 3000 vrsta molekula – nusprodukta od ranije upotrebe čovjeku nečeg „korisnog“. Riječ je o umjetno stvorenim i prirodno neuništivim molekulama!

Nakon što su ljudi kroz protekla desetljeća donekle zauzdali kontaminaciju industrijskim zagađivačima voda, otkriven je nov, masovan način – ljudski urin. Putem njega u rijeke se slivaju bezbrojne molekule proizvedene u farmaciji i drugdje „da bi se ljudima pomoglo“ – od lijekova protiv depresije, tlaka, masnoća.. antibiotika i svega mogućeg. Postojeći gradski sustavi za pročišćavanje kanalizacijskih voda, tamo gdje ih ima, nisu projektirani niti da to prepoznaju i kamoli saniraju. Toj se temi stručno tek prilazi! A kad se dođe do faze provođenja mjera, bit će to novi ogroman trošak za društva i pojedince. S obzirom čovjek živi sve dulje, naravno da konzumira sve više i više, i vrsta i količina, lijekova i dodataka prehrani. Svaki dan jedna „šakica“,  i stupanj zagađenja je sve veći. Farmaceutske kuće čine sve, zbog svojih interesa,  da uvjere stanovništvo kako pojedine lijekove treba, i dobro je, uzimati doživotno. Dodatno tome, prag „bolesnih stanja“ , u sinergiji s liječnicima sve više snizuju (ovog dana stigla je nova preporuka: loši kolesterol treba biti manji od 2,5 jedinice, a ne 3,0 kao do sada.). A onda, tu smo i mi – građani: olako posežemo za lijekovima, a slabo ulažemo u dobre zdravstvene navike i drugačiji stil života. Lijekovi iz prirode, čajevi, homeopatija…, nisu ušli u svakodnenvicu.

Posljedice zagađenih rijeka dotiču se svakog „najobičnijeg“ građanina. U Francuskoj je zabranjena konzumacija riba ulovljenih u nekim jezerima i rijekama.  Profesionalni ribari tužno i nemoćno stoje nad bogatim ulovom ribe opasne po zdravlje ljudi. Riblji ulov se negdje sav uništava.

Godine 2007. EU je usvojila direktivu koja obvezuje proizvođače lijekova i druge da proaktivno istraže i testiraju svaku novu vrstu molekule (lijeka..) po kriteriju cjelovite,  naknadne opasnosti po okoliš. Zapravo, namjera je zakonodavca pomjeriti fokus na preventivu; pitanje je koliko je sanacija učinkovita i uopće moguća.

Ljudi će možda morati početi drugačije živjeti! „Pristati“ da žive i kraće, da bi Zemlja uopće preživjela. Količina ljudskog otpada i nečistoća ugrožava nam zdravlje i postojanje.

S velikom nadom vjerujemo da će se proizvođači ponašati DRUŠTVENO ODGOVORNO naspram intencije i obvezama iz spomenute direktive.

Redakcijski članak. ožujak, 2016.

Izvor podataka i stavova: Francuski edukativno-dokumentarni film, HTV 4, 2016.

Sveučilište u Rijeci i studenti – partnerski odnos

Objavio
Odgovorno
-

Socijalna osjetljivost i partnerski odnos sa studentima u Rijeci uspostavljeni su na svim sastavnicama. Biti socijalno odgovorno sveučilište koje brine o povećanju dostupnosti studiranja svim građanima (socijalno ugroženi, stariji studenti itd.), jedno je od ključnih obilježja našeg Sveučilišta. Gradnja sustava i servisa potpore tijekom studija, posebice studentima s većim potrebama, plansko uključivanje studenata u sveučilišne projekte te servisa za povećanje zapošljivosti poodmakli su i valja ih dalje usavršavati.

U praktičnoj fazi provedbe spomenute strategije dvije stvari posebno odražavaju socijalnu dimenziju našeg Sveučilišta: Program stipendiranja i Rektorova nagrada.

Program stipendiranja s posebnim ciljevima

U funkciji potpore strateškim razvojnim ciljevima i kao nedjeljivi dio svakoga suvremenog visokoškolskog obrazovanja, Sveučilište razvija program stipendiranja studenata. Senat Sveučilišta je u rujnu 2011. donio Odluku o prihvaćanju mjera za poboljšanje socijalne dimenzije studiranja i u skladu s tim osnovan je Fond Aleksandar Abramov čijim programom Solidarnost Sveučilište pomaže studente slabijega imovinskog stanja – refundiranjem iznosa participacije u troškovima studija, odnosno potporom studentima koji su posebno socijalno/ financijski ugroženi; u to je prošle akademske godine uloženo oko 257.000,00 kuna. Godine 2013. Sveučilište je usvojilo važan program: Mjere za poboljšanje sustava stipendiranja i kreditiranja studenata. U njihovoj provedbi u akademskim godinama 2013./2014. i 2014./2015. – na osnovi natječaja za stipendiranje studenata preddiplomskih i diplomskih studija koji pripadaju podzastupljenim skupinama u skladu s rezultatima istraživanja Eurostudent, a koje su namijenjene promicanju socijalne dimenzije visokog obrazovanja – studentima je svake godine dodijeljeno po 300.000 kuna.

Riječka specifičnost – nagrade Rektora za volonterizam i aktivizam

No ono što Sveučilište u Rijeci čini iznimnim u najširim europskim prostorima jesu Rektorove nagrade za volonterizam i aktivizam, pokrenute još 2010./2011. kao izvorna inicijativa potpisnice ovih redaka. Naše je opredjeljenje da volontiranje i aktivizam mladih treba poticati, njegovati i, svakako, na određen način priznati i nagraditi. Volontiranje, kao dobrovoljna aktivnost, prije svega je sloboda izbora, a sloboda je osnovna težnja ljudske civilizacije i temeljno obilježje demokracije. Osim toga, volonterstvo u sebi sadrži potencijal gradnje suosjećanja i solidarnosti s drugima i drugačijima. S druge strane, biti aktivan znači znati što hoćeš i želiš, i to onda i činiti. To također znači utjecati na odluke o osobnom razvoju, razvoju grada, zajednice.

Nagradu za volonterizam i aktivizam Rektor dodjeljuje od akademske godine 2010./2011. Za volonterizam su, redom po akademskim godinama, nagrađeni studenti:  Dorian Celcer, Sabina Begović i Ina Ivandić, Edi Gustin, Kruno Toploski i Andreja Matošević. A za aktivizam: Ivan Roje i Igor Salopek, Sven Pal, Tomislav Čop, Katarina Banov i Diego Sušanj. Još jednom im čestitamo! A svima nama ostaje veliko zadovoljstvo raditi dobro i činiti prave stvari.

Prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija, prorektorica Sveučilišta u Rijeci

Elvira Marinković Škomrlj, rukovoditeljica Službe odnosa s javnošću

UM 2016

 

Važnost raznolikosti dobavljača

Objavio
Odgovorno
-

U četvrtak, 18. veljače, od 8.30 do 11 sati u hotelu Westin u Zagrebu održat će se skup o važnosti raznolikosti dobavljača s posebnim naglaskom na one iz ženskog poduzetništva.

Mreža poslovnih žena Women in Adria organizira skup za poduzetnice te voditelje nabava u korporacijama o važnosti raznolikosti dobavljača.

U Hrvatskoj žena ima više nego muškaraca, bolje su obrazovane i donose čak 85 % odluka o kupnji, no kao dobavljači su nedovoljno zastupljene.

O nužnosti promjena u nabavi te pozitivnim primjerima iz prakse govorit će:

  • Ivana Matić, osnivačica mreže Women in Adria
  • Mirela Senica, predsjednica Hrvatske udruge nabavne djelatnosti i voditeljica nabave u IBM-u

U raspravi o sudjelovanju hrvatskih poduzetnica u javnoj nabavi govorit će:

  • Diana Matijaš-Vengar, savjetnica za gospodarstvo u Veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj
  • Tajana Kesić Šapić, direktorica Sektora za industriju i IT Hrvatske gospodarske komore
  • Ivančica Franjković, zamjenica predstojnika Državnog ureda za javnu nabavu

Raznolikost dobavljača jedan je od oblika društveno odgovornog poslovanja čija se važnost u Europi tek prepoznaje dok je u tvrtkama Sjedinjenih Američkih Država uspješno integriran već 30 godina. Riječ je o proaktivnom načinu poslovanja koji potiče angažiranje dobavljača, tj. obrta i tvrtki u vlasništvu manjina, veterana i žena. Zahvaljujući tome lanac nabave reflektira demografsku sliku društva u kojem tvrtka djeluje.

Razvoj i održavanje raznolikosti dobavljača velikim tvrtkama povećava mogućnost da čuju nove ideje, primijene nove metode i dobiju pristup novim rješenjima za zadovoljenje potreba svojih kupaca. Takva suradnja im omogućava inovacije, kvalitetnije proizvode i vrhunsku uslugu tržištima na kojima posluju.

U Europskoj uniji trenutačno se razvijaju pravni okviri koji bi tvrtkama koje se brinu o raznolikosti dobavljača, pa tako surađuju i s poduzetnicama, omogućili prednost u javnoj nabavi.

Inicijativa “Jer sve smo to MI” pomaže ranjivim skupinama

Objavio
Odgovorno
-

Povodom 20. obljetnice poslovanja u Hrvatskoj, dm je pokrenuo inicijativu “Jer sve smo to MI” u sklopu koje će odabrati i podržati realizaciju projekata koji u najvećoj mjeri doprinose zajednici te boljem položaju ranjivih skupina u društvu.

Od 1. do 29. veljače na internetskoj stranici jersvesmotomi.hr ili u bilo kojoj prodavaonici dm-a u Hrvatskoj otvorene su prijave za projekte u kategorijama društveno korisnog djelovanja, zaštite okoliša i održivosti te kulture, znanosti i sporta, a tijekom prvog tjedna inicijative zaprimljeno je više od 150 prijava iz cijele Hrvatske.

Svoje projekte mogu prijaviti registrirane nevladine udruge, ustanove te jedinice lokalne i područne samouprave kojima je potrebna financijska podrška, donacija robe, opremanje i/ili uređenje prostora ili pomoć volontera.

U inicijativu se mogu uključiti svi građani predlaganjem projekata koji će doprinijeti boljitku zajednice poticanjem pozitivnih promjena, osiguravanjem boljeg svakodnevnog života ranjivih skupina te obogaćivanjem kulturnog, znanstvenog i sportskog sadržaja lokalne zajednice.

Projekti će biti će odabrani tijekom ožujka i travnja, a realizacija će započeti u svibnju 2016. godine – mjesecu u kojem dm slavi 20. obljetnicu poslovanja u Hrvatskoj. Pravila i uvjete prijave projekata, prijavljene projekte te sve detalje o daljnjem tijeku inicijative možete pronaći na internetskoj stranici jersvesmotomi.hr.

1...176177178...182Stranica 177 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z