Svatko na ovome svijetu trebao bi moći prepoznati barem pet vrsta ptica iz svoga kraja i barem deset stabala u svom okruženju. Tko to ne zna, koga to ne zanima, vjerojatno ne zna ni imena svojih susjeda u zgradi i ulici. Takav odnos, nemar zove se – otuđenje. Okružen s mnogo ljudi, dio prirode, a na koncu – što je otuđen čovjek?
Pred više desetljeća stručnjaci su ocijenili kako prosječan čovjek provede svoj život među tek poznatih 300-injak ljudi. To je njegov krug za život, krug života. Danas, u digitalno vrijeme, je li se taj krug smanjio?
Kojim duhom puniš svoj krug
Zanimljivo za ovu temu ima jedno istraživanje: studenti koji su znali imena osoblja s kojim se često sreću na fakultetu – asistenata, podvornika, čistačica, bili u kasnijem životu sretniji i uspješniji.
Kad ne znaš imena najbližih susjeda, otuđen si od ljudi, a ako ne znaš prepoznati ni deset stabala, otuđen si od prirode.
Sve baš tako stoji u uvodu zadnje knjige doktorice bioloških znanosti Zorane Sedlar „P.S. Prepoznaj stablo“. Iskreno, mene je baš ona, moje dijete, od malena propitivala pa poslije i učila koje je koje stablo i kako ga prepoznati. Malo me je sram kad ne znam, kao što me je sram kad me netko pozdravi u mojoj ulici, a ja ne znam tko je ta osoba. Ponekad se pravim da ga znam, da ga ne povrijedim, a zapravo bih trebala upitati – kako se zoveš, tko si ti.
Stablo ne možeš pitati tko si ti, ali možeš naučiti barem deset/dvadeset (u Zoraninoj knjizi je slikovito objašnjeno puno više stabala u Hrvatskoj) – iz poštovanja prema Zemlji. Iz najvećeg poštovanja!
Stabla su spasitelji planeta! Znanstvenici su izbrojili da na prosječnom hrastu ima oko 250 tisuća listova, koji pomažu atmosferi planeta apsorbirajući ugljikov dioksid. Izmjerili su koliko se razina ugljikovog dioksida smanjuje kad stabla u proljeće prolistaju. Lišće proizvodi kisik – bez rezultata fotosinteze ne bi bilo, doslovce, ni života na Planetu.
Stabla na Zemlji žive već 3,5 milijuna godina, a ljudska vrsta (u ovom obliku, s ovim značajkama), tek nekih 300.000 godina. No, kao pridošlice u svijet stabala, flore i faune, uspjeli smo im u kratkom vremenu nanijeti veliku štetu. Od 60.000 vrsta stabala na Zemlji 17.000 vrsta ih je ugroženo, a 440 je pod bliskom prijetnjom izumiranja. O stablima ovisi opstanak oko polovice kopnenih biljnih i životinjskih vrsta, a bez njih nezamisliv je i ljudski život.
Tko to tamo šušti? Kako šušti lišće?
Slušajući šuštanje lišća, čovjek nehotice počinje misliti da drveće pokušava nešto reći, odati tajnu, ili možda pozvati te da ga poštuješ. Prije desetak godina u šumi pokraj Torina svjedočila sam razgovoru s drvećem u jednom zanimljivom eksperimentu. Instalirali su neke štipaljke na lišće i sve spojili sa zvučnikom. Svrstani smo u nekoliko grupa različitih nacionalosti (bili su tu Japanci, Amerikanci, Francuz i mi) i svaka grupa je dobila zadatak na svom jeziku uputiti stablu poruku srdžbe i potom poruku ljubavi.
Bez obzira na jezik komunikacije stablo je na svaku poruku srdžbe odgovaralo zvukom čuđenja, a na svaku poruku ljubavi zvukom nježnosti. Sumnjičava, kakav bi bio svatko racionalan, pregledala sam cijelu okolicu, ali nisam našla nikakve dodatne uređaje… Kasnije sam čitala i gledala brojne dokumentarce na tu temu, kako stabla međusobno komuniciraju i kako zovu upomoć bubamare da ih spase od lisnih uši; i tako sam srećom ugasila Nevjernoga Tomu u sebi.
Što zaključujem
Valjalo bi se naviknuti živjeti poput stabla – svjedočiti životu i naučiti se strpljenju i prihvaćanju uvjeta života (neka stabla su stara i strpljiva već pet tisuća godina). Mogli bismo ponekad zagrliti stablo i to je predivan osjećaj sjedinjenja s prirodom. A možda i stablo uživa, jer ga netko grli. Pa kad ga već grliš, bilo bi lijepo znati mu ime.
Valjalo bi znati djetetu odgovoriti na pitanje :“Koje je ovo stablo?“
I na koncu, hajd’ da opišemo puni krug i ovoj priči.
Životni krug u kojem provedemo/trošimo život, treba puniti blagošću, harmonijom, odnosom poštovanja. Krajolici, ljudi, biljni i životinjski svijet, atmosfera, kad su naši, tada smo i mi njihovi, i život može postati dobar. Ovako kratak, da je lijep!
Treba nam biti na sunčanoj strani kruga,
na sunčanoj strani tamo gdje lišće stabala izvodi čaroliju fotosinteze, jer bez te čarolije ne bi bilo niti života na Zemlji.”
Sonja Šarunić
DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023.
www.odgovorno.hr
www.odgovorno.hr
Završila Ekonomski fakultet u Rijeci. Radila kao urednica i voditeljica emisije “Kavica sa Sonjom” na Obiteljskom radiju. Bila je urednica i voditeljica na RVG-u, te urednica i voditeljica na Radio Zagrebu / Hrvatskom radiju. Vodila je poznate emisije: “Crvena jabuka”, “Jutarnji program na Prvom”, “Večernji program”, “Dnevne novosti”, “Sljemenski snovi” itd. Uređivala je i vodila “Zeleni megahertz”, te ratničku emisiju Zapovjedništva obrane grada Zagreba “Šesta kolona”. Na televiziji je vodila “Noćne ptice”, prvi telefonski kontakt u živo s gledateljima HTV-a. Surađivala je s riječkim “Novim Listom”, a bila je i dopisnica “Vjesnika” i “Večernjeg lista” iz Rijeke. Dobitnica je godišnje nagrade HRT-a (1990.) za “Zeleni megahertz”, nagrade Zlatno pero HND (1983.) za reportaže iz ženskog zatvora, te Zlatnog pera HND (1989.) za serijal psiholoških emisija na Radio Sljemenu. Osvojila je i četiri Večernjakove “Zlatne ruže” za najpopularniju radijsku voditeljicu po odabiru čitatelja.
