Kolumna Matija Hlebar: Značaj upravljanja okolišnim utjecajem otpadnih voda – primjer Grupe Podravka

Značaj upravljanja okolišnim utjecajem otpadnih voda

Prvi Podravkin uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na industrijskoj zoni Danica obnovljen je 2002. godine, što je predstavljalo još jedan doprinos kompanije zaštiti okoliša i održivom razvoju u koprivničkom kraju. Cjeloviti i i stalni napori daju rezultata: u 2016. manje je otpadnih voda prema 2014. za čak 23,5 % (s 20.9% udjela u zajednici pad na 17,1 %). Približno isto smanjen je za 24%.i ukupni trošak otpadnih voda u lokalnoj zajednici

Rani interes za okolišne utjecaje poduzeća
Još tamo početkom 2000-ih učinio sam prve profesionalne korake na području izvještavanja o održivom razvoju (nefinancijskog izvještavanja) u skladu sa Smjernicama Globalne inicijative za izvještavanje (engl. Global Reporting Initiative – GRI). Kao veliki zaljubljenik u prirodu, prvo sam se počeo interesirati za okolišne utjecaje poduzeća i načine kako poduzeća njima upravljaju, budući je izvještavanje o značajnim ekonomskim, okolišnim i društvenim utjecajima poslovanja, jedan od glavnih zahtjeva.

HLEBAR MATIJA 2
Matija Hlebar
Autorski članak

Zanimala me mnogo šira slika okolišnih utjecaja poduzeća od pukog bilježenja apsolutnih brojki i ostvarenih je jedan od glavnih zahtjeva GRI Smjernica učinaka u aspektima okoliša kao što su:

  • materijali za proizvodnju i pakiranje proizvoda
  • energija
  • voda
  • biološka raznolikost
  • emisije stakleničkih plinova
  • otpad i
  • otpadne vode.

Želio sam mjeriti i razumjeti okolišne utjecaje poduzeća u različitim kontekstima poslovanja, primjerice u lokalnom, regionalnom, nacionalnom i industrijskom kontekstu. Također me interesirala i dinamika okolišnih utjecaja poduzeća kroz vrijeme (uzajamno kretanje okolišnih učinaka poduzeća i promatranog konteksta).

Tako su na red za istraživanje došle i otpadne vode kao jedan od tematski-specifičnih aspekata okoliša.

Otpadne vode – vrste koje se prate

Otpadne vode su iskorištene vode iz naselja i industrije (poduzeća) kojima su promijenjena fizikalna, kemijska ili biološka svojstva.

U komunalne (gradske) otpadne vode svrstavaju se sljedeće otpadne vode:

  1. Sanitarne otpadne vode – nastaju pri upotrebi sanitarnih trošila vode u kućanstvima, hotelima, apartmanima i slično.
  2. Industrijske otpadne vode – otpadne vode iz industrijskih tehnoloških procesa.
  3. Oborinske vode i
  4. Procjedne vode.

Grupa Podravka i pristup upravljanju otpadnim vodama

U Republici Hrvatskoj se sustavno praćenje kvalitete voda i mora provodi od 70-ih godina prošlog stoljeća, a Grupa Podravka je već 1975. godine u Koprivnici izgradila svoj prvi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Mesne industrije Danica.

Ubrzo nakon toga, već 1980., kompanija je izgradila i drugi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, tada za Tvornicu kvasca. Potom je iste godine oformila i organizacijsku cjelinu Razvoj ekologije, a samo dvije godine kasnije osnovala i laboratorij za otpadne vode koji 1992. dobiva status ovlaštenog laboratorija za ispitivanje otpadnih voda.

Od tada laboratorij za otpadne vode u skladu sa zakonom sustavno ispituje kvalitetu otpadnih voda Podravke i temeljem laboratorijskih rezultata se:

  • vode tehnološki procesi biološkog pročišćavanja otpadnih voda
  • obavljaju tehničke preinake uređaja za pročišćavanje otpadnih voda
  • izgrađuje sustav ugušćivanja mulja na uređaju
  • ispituje cjelokupno onečišćenje otpadnih voda lokalne zajednice/grada Koprivnice
  • sudjeluje u pilot projektima
  • prate vodotoci – recipijenti itd.

Prvo izgrađeni Podravkin uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na industrijskoj zoni Danica obnovljen je 2002. godine uz izgradnju novog magistralnog voda, što je tada predstavljalo još jedan doprinos kompanije zaštiti okoliša i održivom razvoju. Prva analitička ispitivanja probnog rada obnovljenog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda pokazala su da pročišćene vode Podravkinih tvornica izlaze u kolektor gotovo po kriterijima europskog standarda efluenta.

Tako se i danas sve tehnološke otpadne vode na lokaciji industrijske zone Danica, koje nastaju tijekom redovne proizvodnje, pranja strojeva, pogona i vozila, preko taložnika i separatora prvo odvode na pročišćavanje na Podravkin mehaničko-biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Nakon tog pročišćavanja, otpadne vode se ispuštaju kroz kontrolno okno u sustav javne odvodnje, kojim odlaze na završno pročišćavanje na gradski uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.

Na taj način kompanija sustavno vodi brigu o učinkovitosti sustava pročišćavanja otpadnih voda putem vlastitog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, bez većeg opterećenja javnog sustava odvodnje i pročišćavanja.

podravka-prociscavanje voda
Slika: Podravkin uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na industrijskoj zoni Danica

Kvantificiranje i razumijevanje okolišnog utjecaja otpadnih voda Grupe Podravka u lokalnoj zajednici

Krajnji cilj mi je bio kvantificirati i razumjeti cjeloviti okolišni utjecaj otpadnih voda Grupe Podravka u lokalnoj zajednici. Za takav uvid neophodno je bilo izračunati količinski udio otpadnih voda Grupe Podravka u otpadnim vodama cijele lokalne zajednice (uključujući stanovništvo i sve gospodarske subjekte) te potom analizirati dinamiku kretanja okolišnog utjecaja otpadnih voda kroz vrijeme.

Pri tome je osobito važno bilo uzeti u obzir da je:

  1. Lokalni kontekst poslovanja Grupe Podravka grad Koprivnica sa svojih 30-ak tisuća stanovnika, u kojem se nalazi sjedište kompanije i većina najznačajnijih poslovnih aktivnosti poput proizvodnje (većina tvornica), logistike i prodaje.
  2. U vrijeme provođenja ovog istraživanja Grupa Podravka u lokalnoj zajednici obuhvaćala tri poslovna subjekta: Podravku d.d. (prehrambena industrija), Belupo d.d. (farmaceutska industrija) i Danicu d.o.o. (mesna industrija).

Nastavno, za ostvarenje navedenih ciljeva bilo je nužno:

  • Prikupiti i agregirati podatke o ispuštanju otpadnih voda za sva tri poslovna subjekta Grupe Podravka u lokalnoj zajednici – izračunati prvu varijablu.
  • Prikupiti i agregirati podatke o ispuštanju otpadnih voda za cijelu lokalnu zajednicu koji uključuju ispuštanje otpadnih voda stanovništva i svih gospodarskih subjekata – izračunati drugu varijablu.

Znatiželjno sam krenuo prikupljati i agregirati podatke o ispuštanju otpadnih voda Grupe Podravka i cijele lokalne zajednice, očekujući da i kompanija i lokalna zajednica otprilike jednakim intenzitetom smanjuju svoj okolišni utjecaj otpadnih voda. No, izračuni su pokazali da to u stvarnosti nije uvijek biti tako.

Kvantificirani okolišni utjecaj otpadnih voda Grupe Podravka u lokalnoj zajednici

Kvantificirani okolišni utjecaj otpadnih voda Grupe Podravka u lokalnoj zajednici (količinski udjel u otpadnim vodama cijele lokalne zajednice) i njegova dinamika kroz promatrano trogodišnje razdoblje prikazani su na sljedećem grafikonu:

podravka - graf

Na temelju raspoloživih podataka o otpadnim vodama Grupe Podravka i cijele lokalne zajednice, izračunatog okolišnog utjecaja otpadnih voda Grupe Podravka na otpadne vode u lokalnoj zajednici i njegove dinamike kroz trogodišnje razdoblje može se zaključiti da kompanija:

  • Ima značajan okolišni utjecaj na otpadne vode u lokalnoj zajednici, sa značajnim količinskim udjelima u otpadnim vodama cijele lokalne zajednice.
  • Ima u 2016. za čak 23,5 % manje ispuštenih otpadnih voda u odnosu na 2014., dok je u istom razdoblju lokalna zajednica smanjila volumen ispuštenih otpadnih voda za 6,1 %.
  • Sustavno smanjuje svoj okolišni utjecaj na otpadne vode u lokalnoj zajednici s 20,9 % u 2014. na 17,1 % u 2016., što je jako dobar okolišni pokazatelj uspješnosti!

Razumijevanje financijskog značaja smanjenja okolišnog utjecaja otpadnih voda Grupe Podravka u lokalnoj zajednici

Paralelno sa smanjenjem okolišnog utjecaja otpadnih voda Grupe Podravka u lokalnoj zajednici evidentno je i pozitivno kretanje indeksa troška otpadnih voda kompanije u promatranom trogodišnjem razdoblju, što prikazuje sljedeći grafikon:

podravka - graf-1

Slijedom raspoloživih podataka o troškovima otpadnih voda Grupe Podravka u lokalnoj zajednici i njihovoj dinamici kroz trogodišnje razdoblje može se zaključiti sljedeće:

  • Kompanija u 2016. ima za čak 24 % manji trošak otpadnih voda u lokalnoj zajednici nego što ga je imala u 2014.
  • Smanjenje negativnog okolišnog utjecaja otpadnih voda kompanije u lokalnoj zajednici pozitivno utječe na povećanje efikasnosti, konkurentnosti i održivosti poslovanja.
  • Za upravljanje okolišnim utjecajem otpadnih voda kompanije u promatranom kontekstu, optimalan je korporativni način upravljanja, na razini matičnog poduzeća.

Matija Hlebar
Stručnjak za održivi razvoj i nefinancijsko izvještavanje, voditelj održivog razvoja u Podravki d.d., predsjednik Udruge za održivi razvoj Hrvatske

DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2021.

Saznajte više: Crveni Križ i Henry Dunant – čak četiri Nobelove nagrade, kao nitko nikada!!

„Draga, tko je bio Henry Dunant?… Ne znam… nikad čula ni pročitala…“ Mnogi, ogromna većina nas to ne znaju, dok ih neka rijetka zgoda ne privuče… Dakle, za početak, ne dvojite – posudite u gradskoj knjižnici knjigu „Henry Dunant“, koja se po knjižarskoj nomenklaturi vodi pod “Ljudi koji su pomogli svijet“.

Svjetsku organizaciju Crvenog križa – najveću međunarodnu humanitarnu organizaciju ikad – utemeljio je Švicarac Henry Dunant. Mnogi tu njegovu odluku, da osnuje takvu organizaciju, svrstavaju u krug najvećih 100, ili čak 50 odluka u povijesti svijeta. I vrijedi nam zato dublje zaroniti u njegov veliki trag i bogat (ne lak) život, osvijetliti svijet vrlina Henryija Dunanta.

Dunantov životni put

Dunantov život je bio pun kontrasta, neobičan, s nevjerojatnim usponima i padovima. Rođen 1828. u bogatoj obitelji, umro je u samostanskome staračkom domu, sam i siromašan. Nakon svjetske slave u srednjim godinama, sustigla ga je velika bijeda. Nekadašnje poslovne i životne uspjehe smjenjuju bankrot i siromaštvo. Na početku karijere Henry Dunant, u visokim krugovima rado viđen i slavljen naširoko, kasnije biva potpuno isključen i zaboravljen, a onda opet…. 

Onda, pri kraju života, opet dobiva iznimna priznanja i nagrade, no bez ikakva Dunantova užitka u tome.

Humanitarno djelovanje bilo je Dunantova životna konstanta, a Crveni križ njegovo životno djelo. 

Potekavši iz građanske, religiozne i humanitarne obitelji, u mladosti se takvom djelovanju posve posvetio. No, uskoro mijenja smjer i kreće u prave poslovne vode, osniva poduzeće i osmišljava smjeli poduhvat eksploatacije velikoga zemljišnog posjeda u Alžiru. Budući da mu jedno važno pitanje – korištenje vode u proizvodnji – nije bilo riješeno, odlučio se za podršku osobno obratiti francuskom caru Napoleonu III. Nije ga u tome zaustavila ni vijest da je car trenutačno na bojišnici u sjevernoj Italiji gdje Francuska i Italija ratuju zajedno protiv Austrije. Dunant se nije libio; odlučio se probiti čak do bojišnice i ta je, u početku poslovnim interesima vođena odluka, jednog čovjeka bila presudna za skoro osnivanje organizacije Crvenog križa. 

Strahote još jednog rata – svjedočanstvo izbliza

Stigavši u talijanski grad Solferino, saznao je da je velika 15-satna bitka u kojoj je 24. lipnja 1859. sudjelovalo preko 300.000 vojnika završila. Bitka je prerasla u krvavu borbu na život i smrt. Boj koji se vodio po teškoj vrućini i na vrlo teškom terenu, na kraju je zaustavilo veliko nevrijeme.

Našavši se usred negdašnje bojišnice, mogao je tek posvjedočiti užasnim posljedicama jedne od najkrvavijih bitaka u 19. stoljeću. Svugdje napuštena tehnika, razrovana zemlja, vojnici, puno vojnika mrtvih i ranjenih. Napustio je taj kraj vidno uznemiren.

Njegova savjest i svijest nagnale su ga da u tri godine napiše Un Souvenir de Solferino (Suvenir iz Solferina), knjižicu koja mu je donijela slavu. Knjižica se sastojala od tri dijela: u prvome se opisuje bitka, u drugome strahote bojnog polje nakon bitke (“…sva njegova kaotičnost, neizrecivi očaj i ljudske nevolje svih vrsta te napori zbrinjavanja svih ranjenika u susjednim gradićima”). A treći važni dio, sadržavao je inicijativu i plan: da svjetske nacije osnuju organizaciju koja bi u ratu i miru skrbila o svim ranjenicima, zbrinjavanju, oporavku. Uz veliku Dunantovu aktivnost te podršku ženevskih i švicarskih vlasti, godine 1863. održana je Prva međunarodna konferencija, da bi već 1864. prvih 12 zemalja potpisalo Ženevsku konvenciju. Crveni križ je dobio naziv, zadatke i znameniti simbol – crveni križ na bijeloj podlozi. Organizacija je ubrzano rasla. Dotle, njezinu je osnivaču sve krenulo nizbrdo. 

Iskušenja i nevolje života pa gorka zadovoljština

Godina 1867. prva je Dunantova nesretna godina u dugom nizu. Kako se više bavio humanitarnim poslovima, nego onima u Alžiru, tako ni problem vode nije bio riješen i njegovo je poduzeće bankrotiralo. Nakon propasti, u koju su bili uvučeni brojni uglednici i njegovi prijatelji, Dunanta su svi počeli izbjegavati i odbacivati. Doslovce je spao na prosjački štap. O tome je kasnije rekao: “Bilo je dana koje sam preživljavao doslovce uz jednu koru kruha; mrlje na kaputu sam zacrnjivao tintom, a kragnu košulje izbjeljivao kredom.” 

Sljedećih godina od 1875. do 1895. – punih 20 – Dunant se povlači u samoću švicarskog sela Heidena, zauzima sobu broj 12 samostanskog prenoćišta za siromašne – ubožnice. Tu ga na sreću 1895. otkriva neki seoski učitelj koji je odlučio ispraviti nepravdu – i svojim dugim zalaganjem, pisanjem i zagovaranjem, vraća nesretnog utemeljitelja svijetu: Dunant je opet postao cijenjen, darivan, nagrađivan. To, međutim, ni najmanje nije promijenilo njegov život. I dalje je odlučno ostao pri svome, živio u sobici br. 12, trošeći na sebe malo ili ništa, da bi sve dobivene novčane donacije iz tog razdoblja života dao u humanitarne svrhe u Švicarskoj i Norveškoj. Njime je već odavno zavladala gorčina. Njegova zadnja želja bila je: “Ne želim na sahrani ni ceremoniju ni ožalošćene ni povorku!” Preminuo je u Heidenu, 1910. 

Nobelova nagrada za mir – Henryiju Dunantu 

No čovječanstvo je kasnije ipak napravilo ono što je i trebalo, nešto posebno. Kad su 1901. po prvi put u povijesti dodjeljivane Nobelove nagrade, Nagradu za mir dobio je HENRY DUNANT (zajedno s Francuzom Fredericom Passyjem, koutemeljiteljem više mirovnih organizacija u svijetu).

Tri Nobelove nagrade Međunarodnom odboru Crvenog križa

Današnju organizaciju Crvenog križa čini 114 nacionalnih društava udruženih u Ligu društava Crvenog križa (federaciju) te Međunarodni odbor Crvenog križa u Ženevi. Najviše zakonodavno i usmjeravajuće tijelo je Međunarodna konferencija Crvenog križa koja se održava svakih četiri do šest godina. Koliko bi tek Dunant bio sretan i zadovoljan kad bi sve to danas vidio? Sigurno bi smirio svoju ojađenu dušu. 

Međunarodni odbor Crvenog križa za sve što je organizacija darovala čovječanstvu tri je puta nagrađena Nobelovom nagradom – sred Prvog svjetskog rata – 1917.,  sred Drugog svjetskog rata 1944. i konačno 1963. Nijedna osoba ni organizacija dosad nije dobila takve počasti.

U početku svake velike odluke je misao, san. 

Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA

Osvrt: Je li Hrvatski Crveni križ uspio u misiji pomoći stanovništvu potresom pogođenog područja?

Hrvatski Crveni križ i potres

Od prvih dana potresa Hrvatski Crveni križ je na terenu. Uz puni profesionalni sustav te  najveće humanitarne organizacije u Hrvatskoj, sa svojim 111 društvom, u prvim trenucima na terenu Petrinje, Gline i Siska pomagalo je i 600 djevojaka i mladića – volontera. Prikupljeno je preko 44 milijuna kuna u novcu i gotovo jednaka vrijednost u najrazličitijim stvarima i uslugama (odjeća, obroka, deke, uređaji..).

Crveni križ se dokazivao mnogo puta, a potres krajem 2020. bio je jedna od najvećih mirnodopskih kriza i iskušenja s kojima se organizacija susretala u 140 godina djelovanja.

Mjesec dana nakon katastrofalnog potresa kod Petrinje, 29. prosinca prošle godine stanje je danas ondje mirnije i staloženije. Pri tome ne mislimo samo na sve manje i sve slabije podrhtavanje tla. Najnužnija je pomoć stigla i do najzabačenijih dijelova Sisačko-moslavačke županije, a nadležne službe sada već čvrsto drže uzde u svojim rukama.

Uplašenim stanovnicima koji su se iznenada našli bez krova nad glavom tih su hladnih dana krajem godine među prvima, dakako, uz druge javne službe, u pomoć pritekli i profesionalci i volonteri Hrvatskog Crvenog križa (HCK), kojima je to bila jedna od najvećih mirnodopskih nevolja u kojoj je ta organizacija morala tijekom svog dugog postojanja pokazati snagu i organizacijsku spremnost.

A je li u tome uspjela?

Potres pokrenuo tsunami dobrote

Vijest o snažnom potresu i razaranjima pokrenuo je tsunami dobrote, val ljudi velikog srca koji su se slijevali na pogođeno područje kako bi pomogli stanovništvu. Dobrih je ljudi i volontera bilo toliko da su gotovo zasjenili one kojima je pomaganje profesija. Ljudi su dolazili samoinicijativno, iz svih krajeva, bilo ih je svih uzrasta i struka, svi su se željeli odazvati na poziv tragičnog trenutka – pomoći ljudima u nevoljama. A razmjere nevolje možemo itekako razumjeti iz činjenice da je više od 35.000 objekata oštećeno, a gotovo 3000 neupotrebljivo. Kolika je bila ta zadaća postavljena pred prve spasitelje, pred sve one pojedince i službe koji su donosili pomoć i nadu!!! Pred civilnu zaštitu, vatrogasce, vojnike, građevinare, gorske spasioce, liječnike i sestre, ustanove i institucije, isporučitelje najrazličitije opreme! Pa i pred Crveni križ.

Ubrzo, međutim, počela su prebrojavanja i prozivanja tko je pomogao i koliko, a tko nije, a trebao je. Nakon početnih nesnalaženja i organizacijskih propusta, a bilo ih je, svakim danom pomoć je bivala organiziranija, uvježbanija i efikasnija.

Tada, od samih početaka, učestali su u digitalnom prostoru i napadi na Crveni križ, nacionalni i lokalni, za koji se tvrdilo da nije organizacijski sposoban voditi tako veliku akciju pomoći, da je produžena ruka politike, pa do poziva na oprez pri uplaćivanju novca na račun HCK-a.

Na upit kako komentira te napade, Robert Markt , izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa nam je odgovorio:

– Žao mi je što smo u trenutku najvećih potreba na terenu morali trošiti energiju i vrijeme na bavljenje neutemeljenim i izmišljenim optužbama. Kao i uvijek, vrijeme je pokazalo tko zaista radi ozbiljan posao i tko uz stradale ljude ostaje do kraja.

Dodao je, također, da je uloga Hrvatskog Crvenog križa na potresom pogođenom području iznimno velika.

– Trenutno smo u fazi u kojoj je sustav pružanja pomoći stradalom stanovništvu stabiliziran, aktivnosti se provode nesmetano, pratimo situaciju i prilagođavamo se potrebama stradalih ljudi, a istodobno planiramo dugotrajnu operaciju jer svjesni smo da će ljudima na području Sisačko-moslavačke županije dugo trebati pomoć – kaže R. Markt.

Od Solferina do Crvenog križa u Hrvatskoj danas

Ublažavanje ljudske patnje u kriznim situacijama jedan je od glavnih pokretača međunarodnog pokreta Crvenog križa, pa tako i Hrvatskog Crvenog križa. Osnivanje te najveće i najstarije humanitarne organizacije na svijetu upravo je i potaknula ogromna ljudska patnja 1859. godine na ratištu kod Solferina u sjevernoj Italiji, koja je toliko ganula slučajnog očevica te krvave bitke, mladog trgovca iz Ženeve Jean-Henry Dunanta, da je svoj život dalje podredio osnivanju humanitarne organizacije koja bi pomagala ljudima u ratnim sukobima i katastrofama.

Vrlo brzo nakon osnutka Crvenog križa 1863. godine, i u Hrvatskoj se 1878. osnivaju prve dobrovoljne udruge na tragu međunarodno prihvaćenih odluka. Hrvatski Crveni križ danas okuplja 111 općinskih i gradskih društava te 20 županijskih društava, a u njemu djeluju profesionalci i volonteri.

U HCK-u zaposleno je 108 ljudi, a u društvima Crvenoga križa 1751 ljudi, koji rade na različitim projektima. Uz njih, HCK u svojim redovima broji i više od 12.000 volontera. Tako je i prvih dana na potresom pogođenom području svakoga dana na terenu djelovalo više od 600 volontera i djelatnika. Sada je taj broj manji, jer se operacija uhodala, pa stanovnicima Banije posljednjih dana pomaže nešto više od 300 volontera i djelatnika.

– Kao i u svakoj krizi tako se i u ovoj pokazalo koliko su volonteri važni, a mi ih u našim redovima brojimo tisuće. Naša vrijednost su i društva Crvenoga križa diljem Hrvatske, ima ih 131. Svi su se oni odmah stavili na raspolaganje i dolazili na potresom pogođeno područje – od ljudi iz Dubrovnika, Šibenika, Splita pa do Osijeka, Darde, Vukovara… Mi smo najveća humanitarna organizacija u zemlji i kao takvi možemo odgovoriti i na najveće izazove, a ovaj potres definitivno je ogroman izazov – kaže R. Markt.

Pomoć stigla i iz inozemstva

U duhu solidarnosti, i brojna društva Crvenog križa iz drugih zemalja, a posebno onih najbliže nama, ponudila su pomoć za stradale stanovnike.

– Pored bilateralne pomoći koju smo u obliku materijalne humanitarne pomoći dobili od pojedinih Crvenih križeva drugih zemalja, Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca ima i razne financijske oblike pomoći Crvenim križevima u kriznim situacijama. Prošli tjedan na sastanku s kolegama iz Međunarodne Federacije Crvenog križa (IFRC) dogovorili smo otvaranje žurnog Apela za sakupljanje financijske pomoći za provođenje operacije pružanja pomoći stanovništvu stradalom u potresu. Žurni Apel je svojevrsna „kasa uzajamne pomoći“ gdje se najprije definiraju potrebe stanovništva, vrsta i količina potrebne opreme te operativni troškovi provođenja operacije te se kreće u sakupljanje donacija Crvenih križeva diljem svijeta. HCK uživa veliki ugled diljem svijeta te se nadamo da će prikupljena pomoć biti značajna i omogućiti punu funkcionalnost HCK do kraja trajanja ove operacije, za koju procjenjujemo da će trajati 12 mjeseci – rekao nam je izvršni predsjednik HCK-a Robert Mark, dodajući:

– Takva međunarodna pomoć izraz je solidarnosti i kolegijalnosti drugih Crvenih križeva u svijetu i kao takva predstavlja dodatnu vrijednost koju HCK donosi prvenstveno nastradalom stanovništvu ali i cijelom sustavu pružanja pomoći.

Crtica s terena

Iako brojke malo znače onima koji su izgubili sve, valja ih ipak spomenuti. Djelatnici i volonteri HCK-a stanovnicima dosad su podijelili:

  • gotovo 600 tona hrane,
  • 60 tona odjeće i
  • štošta drugo

Iscrpni podaci dati su u tablici niže.

Djelatnici i volonteri Hrvatskog Crvenog križa zaključno s danom 26. siječnja  2021. stanovništvu na stradalom području su podijelili:

Brojčani pokazatelji Ukupno[1]
Hrane (tone)

 597,92

Voda (litre)

 370.625,00

Topli obrok – Stanovništvo (kom)

 261.536,00

Topli obrok – Operativne snage (kom)

 42.125,00

Čaj (litara)

 14.735,00

Higijena (kg)

 97.435,00

Grijalica (kom)

 2.223,00

Deke (kom)

 2.646,00

Odjeća (tone)

 59,82

Agregati (kom)

 115,00

Madraci i kreveti (kom)

 168,00

Dječja hrana i oprema (paketi)

 3.443,00

Hrana za životinje (paketi)

 267,00

Broj pruženih usluga psihosocijalne podrške

 7.425,00

I ne samo to.

  • U sklopu apela, za stradalo stanovništvo Hrvatski Crveni križ prikupio je 305.654,97 kuna u novcu. U tijeku su završne pripreme za podjelu sredstava stradalom stanovništvu.
  • HCK je pružio čak 425 puta psihosocijalnu podršku stanovnicima pod stalnim stresom, a očekuju da će taj dio njihova rada postajati sve važniji.

A da prikupljanje i sortiranje pomoći koja stiže sa svih strana i nije baš tako jednostavno, pokazuje i crtica za koju smo doznali posve slučajno. Naime, u redakciju portala odgovorno.hr stigao je dopis iz Gradskog društva Crvenog križa Zagreb u kojemu nas djelatnici mole da ih uputimo na adresu poduzeća za recikliranje odjeće, pa kažu:

„Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb uslijed jakog  potresa koji je zahvatio područje Banovine postalo je centralno skladište za prihvat prehrambenih, higijenskih te tekstilnih potrepština. Zaprimili smo veliku količinu robe koja je zaista neupotrebljiva po pitanju da je uništena, poderana, rabljena i nije za pružiti pomoć bilo kojem korisniku kojemu bismo ustupili pomoć u hrani, higijeni te odjeći i obući.“

Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca s čak tri Nobelove nagrade danas je najugledniji i najpoznatiji humanitarni pokret, a djeluje u gotovo svim zemljama svijeta i broji više od 115 milijuna članova.

*

Među donatorima je putem svojih suvlasnika i naša tvrtka M.E.P. d.o.o – utemeljiteljica i udomiteljica portala www.odgovorno.hr i Poslovne inicijativa Dobra Hrvatska.

DOBRA HRVATSKA /MDM
Siječanj, 2021.

Prenosimo: Zašto ministrica poljoprivrede ovako postupa, nudeći novi Zakon o sjemenju – zakon koji se sviju nas tiče?

Foto: aleksandarlittlewolf - www.freepik.com

Izgleda da Zakon nije baš ni jasan pa se ljudi pitaju hoće li moći i dalje proizvoditi raštiku i matovilac. Što Ministarstvo i Vlada namjeravaju? Kako će izgledati nova verzija Zakona? Koji su ciljevi, i što se može stvarno dogoditi za 5-10 godina?

Novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (završena javna rasprava), kako kažu proizvođači i stručnjaci, mogao bi otežati plasman i korištenje domaćeg sjemenja – prevelikim procedurama za dokazivanje svega i svačega, pogodovati uvozu i globalnim igračima, pridonijeti nestajanju domaćeg sjemenja, ugrozizi raznolikost i autohtonost. Zakon ne uvažava načela ekološke proizvodnje.

Prema glasovima javnosti, neće se ostvariti napisani ciljevi, već naprotiv. A da stanje danas nije ni dobro ni lako, pokazuju podaci navedeni u članku kojeg potpisuje poznata hrvatska stručnjakinja (niže):

  • Hrvatska uvozi oko 900 tona sjemena povrća godišnje.
  • Od ulaska u EU do danas, na sortnoj listi RH upisano je samo 27 čuvanih sorata.
  • Od ukupno 986 subjekata upisanih u upisnik dobavljača u 2019, samo je njih 188 prijavilo proizvodnju dok se ostali bave uvozom.
  • uvozom

***

Povodom novog zakona Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača, Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život i udruga Biovrt – u skladu s prirodom koja održava neformalnu društvenu banku sjemenja, uputile su dopis Ministarstvu poljoprivrede kojim traže drastične izmjene predloženog zakona kako bi se omogućilo daljnje očuvanje biljne genetske raznolikosti i proizvođačima osiguralo temeljno pravo na izbor i uzgoj sjemena za upotrebu na vlastitom gospodarstvu.

Što je sve sporno u predloženom zakonu, piše u nastavku Silvija Kolar Fodor, predsjednica udruge Biovrt – u skladu s prirodom, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica knjige ‘Vrtlarenje u skladu s prirodom’, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

***

Iako se europske direktive koje reguliraju područje sjemenarstva odnose isključivo na komercijalnu proizvodnju sjemena, novi zakon kod nas uvodi pojam ‘sjeme s obiteljskog gospodarstva’ definiran kao sjeme proizvedeno za vlastite potrebe koje je zabranjeno stavljati na tržište. Ovaj pojam u ovakvom kontekstu ne postoji u europskim zakonima. Nadalje, takvo sjeme trebalo bi dorađivati kod ovlaštenih dorađivača i koristiti isključivo registrirane sorte. Pravo korištenja vlastitog sjemenja proizvođačima između ostalog, garantira i UN-ova Deklaracija o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima, koju je obavezna poštivati i naša država.

Zakon neusklađen s EU Uredbom o ekološkoj proizvodnji

Ekološko sjemenarstvo uopće se ne spominje iako nova Uredba Europske unije o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (EU 2018/848) unosi značajne novosti po pitanju ekološkog sjemenarstva koje je važno unijeti u ovaj zakon. Tom uredbom naglašava se potreba omogućavanja ekološkim proizvođačima da se služe biljnim reprodukcijskim materijalom dobivenim na vlastitim poljoprivrednim gospodarstvima kako bi potaknuli genetske resurse prilagođene posebnim uvjetima ekološke proizvodnje. Novi nacionalni zakon to onemogućava! EU uredbom se dozvoljava upotreba isključivo ekološkog sjemena te se naglašava potreba razvijanja specifičnih, otpornih, lokalno prilagođenih sorata za ekološku proizvodnju što u novom zakonu nije prepoznato.

Pred hrvatskim proizvođačima, opg-ovima, novi nemogući zahtjevi! Udar na opg-ove?

Ove izmjene zakona se doduše ne odnose na privatne obiteljske vrtove, ali ne zaboravimo da u RH postoje brojni mali OPG-ovi koji svoju egzistenciju osiguravaju uzgojem dijelom za vlastite potrebe, a dijelom za prodaju. Njima bez iznimke i izuzeća Zakon predviđa ograničenje upotrebe vlastitog sjemenja, a u ovim kriznim vremenima to predstavlja dodatni udar na najranjiviji dio malih obiteljskih gospodarstava od kojih mnogi ulaze i u socijalne kategorije. To također znači gubitak domaćih sorata koje još nisu prikupljene u kolekcijama Nacionalne banke biljnih gena i nisu stavljene na sortnu listu. Od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju do danas, na sortnoj listi upisano je svega 27 čuvanih sorata.

Procedura upisivanja na sortnu listu čuvanih sorata relativno je složena, dugotrajna i nije moguća bez povijesnog dokaza i stručne podrške institucija te je nerealno za očekivati da ovaj proces prijave pada na leđa udruga ili na OPGove. Primjenom ovog zakona sav taj genetski materijal biti će izgubljen prije nego im stručnjaci i znanstvenici uspiju pružiti dovoljno pažnje.

Netransparentna banka biljnih gena

Hrvatska banka biljnih gena djeluje netransparentno i komunikacija s njom je izuzetno teška i komplicirana. Na mrežnim stranicama vrlo je teško pronaći informacije o njenom radu, doći do kontakata, a bazu podataka o uzorcima koji se čuvaju, mogu naći samo najupućeniji. Pitamo se da li poljoprivrednici uopće mogu doći do uzoraka i opisa tih kolekcija, a prema novom prijedlogu Zakona, uvjetuje im se uzgoj sjemena isključivo sa sortnih lista.  Nacionalni program čuvanja i održive uporabe biljnih genetskih resursa u prošlom razdoblju nije u potpunosti ostvaren i rezultati nisu dostupni javnosti. Izostale su planirane aktivnosti očuvanja genetske raznolikosti na gospodarstvima (in situ i on farm očuvanje) kao i potpora udrugama.

U cijelom svijetu pa tako i kod nas udruge za očuvanje i razvoj genetske raznolikosti imaju značajnu ulogu. One uključuju velik broj članova, profesionalaca i hobista koji čuvaju i koriste genetsko nasljeđe kultiviranog bilja i time mogu održavati živima velike kolekcije bez velikih ulaganja u skupu opremu i strojeve. Spoj stručnih znanja i hobističkog entuzijazma idealna je kombinacija i svatko u njoj može dati doprinos očuvanju ovog važnog dijela baštine i resursa za budućnost našeg zajedničkog prehrambenog sustava.

Deficitarna proizvodnja sjemena povrća

Neke europske zemlje poput Austrije i susjedne Slovenije našle su mogućnost očuvanja svoje biljne genetske raznolikosti povrća dodatnim olakšavanjem upisa na sortnu listu sorata bez stvarne komercijalne vrijednosti uzgojenih za posebne namjene koje se neslužbeno nazivaju i amaterske sorte. Novi zakon umjesto jednostavnijih procedura predviđa dodatna ograničenja, a to tek treba definirati novi pravilnik.

Popis poljoprivrede Državnog zavoda za statistiku pokazuje da sjeme se u Hrvatskoj proizvodi na svega 400ha. Prema izvještaju Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu objavljenom u Zborniku međunarodnog kongresa oplemenjivanja bilja, sjemenarstva i rasadničarstva, od ukupno 986 subjekata upisanih u upisnik dobavljača u 2019, samo je njih 188 prijavilo proizvodnju dok se ostali bave uvozom. Među proizvođačima  sjemena je 106 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Posebno je deficitarna proizvodnja sjemena povrća koja zauzima tek 0,2 % proizvodnih površina (34,1 ha). Ekološkog sjemenarstva uopće nema. Sjemenske kompanije koje su se bavile sjemenarstvom i održavanjem osnovnog sjemena povrća propale su, pa Hrvatska uvozi oko 900 tona sjemena povrća godišnje. Osiguravanje i održavanje osnovnog sjemena predstavlja najveću prepreku širenju proizvodnje. Uvođenje dodatnih restrikcija malim proizvođačima u situaciji takve ovisnosti o uvozu predstavlja dodatno ograničavanje domaće proizvodnje na račun stranih kompanija.

Povećanje ovisnosti o uvozu. Nigdje u Europi nema takvih restrikcija!

Najviše čudi što niti jedna druga zemlja Europske unije nema tako stroge restrikcije i uz puno značajniju domaću proizvodnju sjemena. U kontekstu krize koju je uzrokovala pandemija virusa Covid 19, uz djelomično zatvaranje granica kojem smo proljetos svjedočili, možemo reći da daljnje povećanje ovisnosti o uvozu dovodi u pitanje sigurnost hrane za hrvatsko stanovništvo.

Krajnje je vrijeme da sve to promijenimo s ciljem razvoja sjemenarske proizvodnje, pokretanja ekološkog sjemenarstva, očuvanja genetskih resursa i dostojanstvenim životom naših poljoprivrednika.

Nacrt Zakona koji je bio na javnoj raspravi, s primjedbama i odgovorima Ministarstva, možete vidjeti – OVDJE –  

Referenca – izvor članka: Neovisni novinarski portal – OVDJE – 

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2021.

Kako njegovati ravnotežu „posao/privatno“ i dobiti priznanje „Poslodavac prijatelj obitelji“!

Poslodavac prijatelj obitelji

Treću godinu za redom dodijelila su se priznanja „Poslodavac prijatelj obitelji“ za najkvalitetnija rješenja u postizanju prijateljskog ozračja prema zaposlenicima i njihovim obiteljima, a posebno uzimajući u obzir prilagodbu poduzeća obiteljima zaposlenika u izazovnim vremenima pandemije COVID-19.

Središnji državni ured za demografiju i mlade je nakon ocjene 49 pristiglih prijava, priznanje „Poslodavac prijatelj obitelji“ dodijelio:

1. u kategoriji mikro trgovačkih društava: TRAKOSTYAN TOURS d.o.o.
2. u kategoriji malih trgovačkih društava: TAKEDA PHARMACEUTICALS CROATIA d.o.o.
3. u kategoriji srednjih trgovačkih društava: BKS BANK AG, glavna podružnica Hrvatska
4. u kategoriji velikih trgovačkih društava: ZAGREBAČKA BANKA d.d.

U kategoriji mikro poduzeća (do 10 zaposlenika) Središnji državni ured za demografiju i mlade zaprimio je 10 prijava, 8 prijava u kategoriji malih poduzeća (od 11 do 50 zaposlenika), 14 prijava u kategoriji srednjih (od 51 do 250 zaposlenika) te 17 prijava u kategoriji velikih (od 251 i više zaposlenika).

Sve nominirane tvrtke su svojim primjerom pokazale kako mogu napredovati razvijajući potencijale svojih zaposlenika. Sve više ih razvija modele potpore roditeljima, potiče jednakost spolova te se brzo prilagođava novim okolnostima i zahtjevima sukladno potrebama zaposlenika.
Zbog zdravstvene krize koja je uzrokovala različita ograničenja i prepreke u poslovanju, u natječaju za dodjelu priznanja prepoznate su i uvažene posebne okolnosti koje se odnose na korištenje mjera za očuvanje radnih mjesta, fleksibilne uvjete rada za zaposlenike te potpore njihovim obiteljima u vrijeme pandemije Covid-19.

Neke od hvalevrijednih mjera koje nagrađena poduzeća provode su:

  • široki izbor fleksibilnih radnih aranžmana kako što su samostalno određivanje radnog vremena,
  • preraspodjela radnog vremena te
  • sabijanje radnog tjedna.
  • isplata potpora zaposlenicima koji su zaraženi COVID-19 virusom u iznosu od 3.500 kn,
  • isplata dnevne potpore u bruto iznosu 750 kuna za svaki dan proveden na hospitaliziranom liječenju,
  • plaćeni dopust za ugrožene skupine zaposlenika te besplatni antigenski testovi za zaposlenike.

Svečana dodjela Priznanja „Poslodavac prijatelj obitelji“ održat će se u terminu koji će se naknadno odrediti, sukladno epidemiološkim uvjetima i preporukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.

Središnji državni ured za demografiju i mlade
https://demografijaimladi.gov.hr/
press@demografijaimladi.hr

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2021

Na poticaj dm osnovnoškolci spasili više od 3000 stabala u 2020.

dm

Više od 18 500 hrvatskih osnovnoškolaca u velikoj ekološkoj akciji dm Zeleni korak!

U devetoj po redu akciji – dm Zeleni korak 2020., ekološkoj akciji prikupljanja i recikliranja starog papira, sudjelovalo je više od 18 500 osnovnoškolaca iz osnovnih i područnih škola iz cijele Hrvatske. Najuspješnije među školama dm nagrađuje s ukupno 107 000 kuna. Učenici su u akciji zajedno prikupili i reciklirali više od 178 tona starog papira, čime su spasili više od 3000 stabala.

„Od 2012. godine, kada je dm prvi put nagradio najuspješnije male ekologe, cilj je Zelenog koraka potaknuti naše najmlađe da se uključe u zaštitu okoliša i pokazati im kako se briga o zajednici isplati. Raduje nas što se dm-ovu pozivu odazvalo 90 škola i što su nam njihovi učenici pomogli da i ove godine naše gradove i naselja učinimo ljepšima te pokažemo što se može postići uz malo truda i dobre volje“, izjavio je Ivan Horvat, menadžer marketinga i PR-a u dm-u.

dm MIKRO-GRAFIKA 1 - Zeleni Korak 2020

Nagrade se dodijeljene više kategorija:

Među deset škola koje su prikupile i reciklirale najviše papira, a koje će dm nagraditi priznanjem Zeleni korak i iznosom od 10 000 kuna, najuspješniji su bili mladi ekolozi Područne škole Plešce. Oni su prikupili nevjerojatnih – više od pola tone papira po učeniku.

Posebno priznanje Novi Zeleni korak i dodatnu nagradu u iznosu 3500 kuna jer su prikupili najviše starog papira među školama koje nisu sudjelovale u akciji prethodnih godina osvojili su opet Učenici PŠ Plešce.

Ove godine dm je dodijelio i posebno priznanje Najveći Zeleni korak koje je osvojila Područna škola Kutleše jer su ostvarili najveći porast količine prikupljenog papira u odnosu na 2019. godinu, čime su u sklopu Zelenog koraka zaslužili ukupno 13 500 kuna.

Najbolji mladi ekolozi 2020. godine, koji su, uz već navedene škole, osvojili dm-ovu nagradu za doprinos zaštiti okoliša, pohađaju:

  • Osnovnu školu Branimira Markovića (Ravna Gora),
  • Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar (Varaždin),
  • OŠ Petar Zrinski Šenkovec,
  • OŠ Banija (Karlovac),
  • OŠ Ludbreg, Područnu školu Ljupina (Nova Gradiška),
  • PŠ Glavina Donja (Imotski) te
  • PŠ Cirkvena (Sv. Ivan Žabno).

Od 2012. godine, kada su učenici prvi put prikupljali i reciklirali stari papir, u Zelenom koraku sudjelovalo je više od 200 000 osnovnoškolaca koji su prikupljanjem i recikliranjem starog papira tijekom devet godina spasili više od 49 500 stabala.

dm marketing

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2021.

OSVRT PRIČA: Kako sam brinuo o Južnom polu … Davor Rostuhar

Davor Rostuhar

Tijekom ekspedicije preko zaleđene Antarktike do Južnog pola, veliki hrvatski ekspedicionist Davor Rostuhar je na kraju svakog dana, koji je svaki sličio jučerašnjem i onom sutrašnjem od njih 48 ukupno, nalazio odmor, mir i okrepu u svom malom i toplom šatoru… Nakon svakodnevnih 10 do 12 sati neprekinute bijele ravnice, čitao je i potom ispunjavao stranice dnevnika koji je kasnije, donekle nadopunjen i uređen, postao knjiga „Polarni san“, jedna od one dragocjene vrste zapisa za preporučiti svima.

Čitajući „Polarni san“, na zadnjim stranicama tog dnevnika, naišao sam i na ovu fascinantnu i dirljivu priču. Ekološku, o velikom čovjeku i maloj stvari usred snježne bjeline.

Vrećica na Južnom polu

„Oduševljen sam i opijen tom čistoćom, koju ne samo da vidim, čujem, udišem i mirišem, nego je i pijem, kad otopim led da dobijem vodu. Zato me potpuno rasturilo to što mi se dogodilo danas. Za vrijeme pauze između dvije runde hodanja, prstima s tri sloja rukavica čeprkao sam komade slanine, sira i čvaraka iz male plastične vrećice u koju su zapakirani. Taman kad sam pojeo posljednji komad, vjetar mi je istrgnuo vrećicu iz ruku i ona je poletjela. Skočio sam za njom kao da nikad nisam poznavao umor, ali nakon nekoliko metara zaustavilo me uže kojim sam vezan za sanjke i srušilo na tlo. Dok sam se digao, vrećica je već odletjela daleko. Glava je izračunala da nemam šanse stići vrećicu, i da je bolje da i ne pokušavam.

Ostao sam stajati tako zamrznut, gledajući vrećicu kako skakuće i leti u smjeru sjevera.  Punih 18 dana prošlo je otkad sam zadnji put vidio nešto u prirodi oko sebe što ne pripada mom tijelu, mojim sanjkama ili mom šatoru, što je odvojeno od nas. Prvo sam ostao zatečen tom senzacijom, a onda sam shvatio da sam onečistio okoliš. Bilo mi je toliko žao da sam odjednom zaplakao kao malo dijete. Stajao sam tako ukipljen i suznih očiju gledao prema vrećici koja je nestajala iz vidokruga…

A onda sam isto tako nenadano prestao plakati i zapitao se dokle će ta vrećica dogurati. Nema za što zapeti. Hoće li doći do obale, završiti u moru i tamo ugušiti nekog pingvina? Hoće li je vjetrovi vrtjeti po kontinentu još godinama? Možda još desetljećima i stoljećima. Hoće li me njen let nadživjeti? Ili će je oluje rastrgati na komade i prizemljiti već ove zime? Hoće li je možda naći neka ekspedicija sljedeće sezone pa će u svojoj priči spominjati kako i na Antarktici ima sve više smeća.

Ako je itko nađe, hoće li pomisliti barem koliko mi se srce slomilo kad je poletjela od mene i krenula u svoj daleki slobodni let?“

Goran Tudor, prema knjizi / iz knjige „Polarni san“, autora Davor Rostuhara

Doprinos ekološke tvrtke TEHNIX svjetskom zalaganju za održivi svijet

TEHNIX

Tehnix je bio PRVI u 1991-oj i danas je PRVI. Utemeljen prije 28 godina, već je tada svojim prvim asortimanom bio među pionirima koji su predviđali kako ekologija mora postati briga svih. A godinu kasnije, 1992., održana je u Riu de Janeiru povijesna konferencija o klimatskim promjenama.

Danas je Tehnix u skupini vodećih industrija s ekološkim doprinosom poznatim u svijetu.

Ulogu u svjetskom pokretu za očuvanje Zemlje i blagodat čovječanstva očituje sposobnost tvrtke da sagleda i riješi i najsloženije probleme, ponudom od preko 300 proizvoda svrstanih u 23 asortimanske grupe. Okupljeno znanje stručnjaka, vrsni radnici, nas 500, u suradnji sa akademskom zajednicom, gradovima i internacionalnim kompanijama, uspjeh je sam za sebe, vrjedniji od svake materijalne imovine. Poznata radišnost našeg međimurskog kraja i naš duh entuzijasta i pobjednika, čini da možemo sve: savjetujemo, projektiramo, proizvodimo, održavamo, servisiramo. Iniciramo i predvodimo promjene u svijesti i strategijama razvoja ekonomije i društva. Govori o tome izvoz u preko 40 zemalja svijeta.

 

Naša tvornica TEHNIX proizvodi tvornice!

Uloživši velika vlastita sredstva, razvili smo najsloženiji proizvod: tvornicu pod nazivom MO-BO-TO za potpunu reciklažu komunalnog otpada koja mijenja okolicu naselja i gradova, oslobađa ih poznatih slika deponija. Ta suvremena tipska postrojenja za potpunu industrijsku reciklažu prikupljenog i dopremljenog predsortiranog ili miješanog komunalnog otpada, prilagođena su dnevnim kapacitetom broju stanovnika u gradu, općini ili zajedničkim korisnicima, s izračunom: 1 stanovnik/1 kg/1 dan. Znači, 25 tisuća stanovnika stvara cca 25 tona miješanog komunalnog otpada u danu – i tada treba postrojenje od 2,5 t/h. MO-BO-TO se nudi u 6 verzija, do mogućnosti prerade 80 tona na sat.

 

Tehnix + Mercedes = Ekomunal!

Naš najnoviji strateški proizvod! S kompanijom Mercedes je 2016. potpisan ugovor o suradnji koja je ubrzo obogatila ponudu Tehnixa specijalnim komunalnim vozilima za prikupljanje, sabijanje i istovar komunalnog vozila na dobrobit naselja i gradova. Ono što se do sada uvozilo 100%, sada se proizvodi u Hrvatskoj, po znatno nižoj cijeni i s funkcijama koje znače novi doprinos cirkularnoj ekonomiji. Jedna smo od rijetkih tvrtki koja se brine gdje i kako završava njezin proizvod nakon vijeka trajanja. Odlučili smo korisnicima Ekomunala pružiti novu pouzdanost poslovanja osiguravši servis i održavanje; i ne samo to – preuzimamo stara vozila po modelu „staro za novo“ (stara vozila reciklira partnerska tvrtka u ovom kraju). Devet tipova kamionskog vozila krenulo je u izvoz, šire od regije. Naši su ciljevi visoki, Zato je u 90 dana 2019-e izgrađena nova tvornica s kapacitetom 500 vozila na godinu.  Zaključio bih: Tehnix + Mercedes =  dobrobit za Hrvatsku, za ekologiju.

Poslovna filozofija Tehnixa je zadovoljstvo svih dionika i zato smo opredijeljeni za moralni kapitalizam. Volim kazati: Sudjelujemo u velikoj stvari. Ekologija je znanost koja se bavi zdravljem planete Zemlje!

Đuro Horvat, predsjednik Uprave i utemeljitelj Eko kompanije Tehnix d.o.o.

Čestitke za uspjeh! MAMFORCE metoda osvojila nagradu za promociju raznolikosti, ispred četiriju kompanija globalne konkurencije – British Telecommunications, HBLF, Citi i Tesco.

MAMFORCE

„S ponosom objavljujemo kako smo osvojili nagradu Open Spotlight u kategoriji „Engine of Change“ za rezultate i utjecaj koji je postignut primjenom MAMFORCE metode u stvaranju otvorenog i podržavajućeg radnog okruženja u kojem se poštuje različitost koja doprinosi boljoj ravnoteži privatnog i poslovnog života, boljem položaju žena na radnom mjestu, te ujedno inovativnosti i produktivnosti poslovanja.“

Na konferenciji poslovnih lidera iz cijele Europe na temu raznolikosti i uključenja koja je zbog COVID19 pandemije održana online, dodijeljena je nagrada Open Spotlight za organizacije koje na svom primjeru pokazuju izazove s kojima su se nosili i utjecaj koji su napravili u kreiranju otvorenog, raznolikog i inkluzivnog radnog okruženja.

Ovogodišnja OPEN konferencija je posvećena utjecaju pandemije na ranjive skupine i na naš način života i rada. Cilj je pokazati zašto je i dalje važno zadržati raznolikost i uključenje visoko na listi poslovnih prioriteta, što se može napraviti za poticanje raznolikosti i uključenja u krizi i kako raznoliki timovi s različitim perspektivama mogu doprinijeti poslovanju u ovim teškim vremenima.

Nagrade su dodijeljenje temeljem procjene nezavisnog, stručnog žirija u četiri kategorije: Engine of Change, Innovation through Diversity, Excellence in Belonging i We See You Here.

U kategoriji Engine of Change, u konkurenciji s kompanijama British Telecommunications, Citi, HBLF i Tesco, nagrada je pripala hrvatskoj konzultantskoj tvrtki Spona Code za rezultate i utjecaj koji je postignut primjenom MAMFORCE metode u stvaranju otvorenog i podržavajućeg radnog okruženja u kojem se poštuje različitost koja doprinosi boljoj ravnoteži privatnog i poslovnog života, boljem položaju žena na radnom mjestu, te ujedno inovativnosti i produktivnosti poslovanja.

MAMFORCE© je inovativna metoda procjene i poslovne certifikacije koja objedinjuje korporativnu odgovornost prema obitelji i rodnu jednakost, provedena u 33 organizacije u ovom dijelu Europe.

„Uvođenjem fleksibilnih radnih angažmana, edukacijama zaposlenih i menadžmenta uz primjenu novih politika i pogodnosti za zaposlene i njihove obitelji u MAMFORCE kompanijama povećana je angažiranost zaposlenih, zadovoljstvo radom u organizaciji, ravnotežom privatnog i poslovnog života i jednakošću prilika. Povećan je i broj žena na svim razinama rukovođenja. „Dobiti međunarodnu nagradu u ovakvoj konkurenciji znak je da je naš osmogodišnji rad u stvaranju boljeg radnog okruženja s dosadašnjim rezultatima dobar pokazatelj što je potrebno raditi kako bi se kreiralo dobro radno mjesto koje poštuje obiteljske i privatne potrebe zaposlenih, a uz to kroz poštovanje različitosti čini kompanije produktivnijma i njihove zaposlenike sretnijima. Sve to ne bi bilo moguće bez kompanija koje su se usudile upustiti u ovo putovanje s nama i koje su svojim primjerom pokazale da je za promjenu ključna otvorenost i hrabrost“, rekla je autorica MAMFORCE metode i direktorica Spona Code Diana Kobas Dešković.

U Hrvatskoj je do sada 27 organizacija zaslužilo status MAMFORCE što ih čini odgovornim radnim mjestom s prijateljskim praksama za obitelj i žene. U red odgovornih kompanija su se svrstali A1, BKS Bank Glavna podružnica Hrvatska, Fiducia, Gradska plinara Zagreb, Hanžeković i partner, Hrvatski Telekom, INA, Janaf, Končar d.d., Privredna banka Zagreb, Poslovna inteligencija, Verso Altima i drugi.

INA, nositeljica MAMFORCE standarda u kategoriji GROW, također je osvojila nagradu u kategoriji We See You Here za aktivnosti koje je kompanija usmjerila prema zaposlenim tatama kroz projekt „Fathers friendly Company: Dads, We see You here!“, proveden upravo u skladu s MAMFORCE metodom.

Za više informacija o tome kako MAMFORCE mijenja način rada i poboljšava život svakakao posjetite www.mamforce.hr

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2021

DRUŠTVENA RASPRAVA: dr. sc. Ljubo Jurčić: „Rad nedjeljom je štetan. Razvoj tehnologije treba koristiti za skraćivanje radnog vremena!“

Ljubo Jurčić: rad nedjeljom

Radno vrijeme prodavaonica, izvan optimalnog radnog vremena, nikad se nije pojavilo ni kao ograničavajući ni kao poticajni faktor u odnosu na komponente nacionalne ekonomije.

… * Trgovina spada u uslužne (tercijarne) djelatnosti. Veličina trgovine, zarade poduzetnika i plaće radnika u trgovini određene su veličinom, efikasnošću i plaćama u primarnim i sekundarnim djelatnostima. Male zemlje kao što je Hrvatska prirodno su visoko uvozno ovisne, zbog čega veća potrošnja, odnosno promet u trgovini, u većoj mjeri povećava proizvodnju u stranim zemljama nego u Hrvatskoj. Za razliku od velikih i razvijenih, Hrvatska treba veći naglasak staviti na strategiju povećanja izvoza zbog kompenziranja uvoza nego na njegovo ograničavanje.

U najvećem broju zemalja, na osobnu potrošnju odlazi približno 60 posto nacionalnog dohotka, zbog čega rast osobne potrošnje ima najveći utjecaj na rast proizvodnje, odnosno BDP. Utjecaj osobne potrošnje na domaću proizvodnju smanjuje se s povećanjem ovisnosti o uvozu.

Zbog važnosti osobne potrošnje, mnogi su veliki ekonomisti istraživali faktore koji utječu na osobnu potrošnju i kako ona utječe na druge komponente nacionalne ekonomije: proizvodnju, zaposlenost, investicije, plaće, proračunske prihode, uvoz… Jedinstven je zaključak svih ekonomista, bili liberalni, konzervativni ili socijalisti: osobna potrošnja isključivo ovisi o dohotku potrošača.

Radno vrijeme prodavaonica, izvan optimalnog radnog vremena, nikad se nije pojavilo ni kao ograničavajući ni kao poticajni faktor u odnosu na komponente nacionalne ekonomije.

Razlika u analizama od Keynesa preko Kuznetsa do Friedmana je u utvrđivanju veličine i strukture dohotka stanovništva njegove vremenske dimenzije: ukupni, raspoloživi, apsolutni, relativni, permanentni, tranzitorni, kratkoročni, dugoročni… ili neki drugi dohodak. Produljenje radnog vremena trgovina iznad optimalno potrebnog ne povećava potrošnju, prihode trgovaca, plaće radnika, domaću proizvodnju, zaposlenost ni proračunske prihode…, nego samo iscrpljuje radnike.

Naravno da trgovac u želji da se više prilagodi potencijalnim kupcima od konkurencije nastoji postići što dulje radno vrijeme. Prema interesu profita (privatnom interesu), ako su dodatni prihod i zarada veći od dodatnog troška, radno vrijeme može biti i 24 sata? Takva politika ne bi imala nikakve financijske, ekonomske, porezne ni druge pozitivne makroekonomske učinke, a bila bi negativna za zdravlje radnika, za stabilnost i razvoj obitelji kao temeljne jedinke društva? Proizvodnja, trgovina i ekonomija nisu svrha same sebi i nisu jedini ciljevi čovjeka.

Cilj je čovjeka veći standard, zdraviji i ugodniji život, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, više slobodnog vremena za osobne, familijarne i društvene aktivnosti.

Tehnološki napredak je kontinuirano povećavao produktivnost, odnosno, vrijednost proizvodnje po radniku, što je dovelo do smanjenja radnog vremena, uz istodobno povećanje proizvodnje i plaća. Keynes je 1930. godine pisao da će njihovi praunuci raditi tri sata dnevno. Međunarodnom konvencijom iz 1919. prvi je put radni tjedan ograničen na 48 sati, iako se tada masovno radilo i više od 60 sati tjedno. Nakon Drugog svjetskog rata standard je postao petodnevni radni tjedan s maksimalno 40 sati rada, s današnjom tendencijom daljnjeg smanjenja. Prosječno ukupno radno vrijeme palo je s 3000 sati godišnje početkom 1900- ih na 1500 sati godišnje početkom 2000-ih.

07.07.2017., Zagreb - SuperKonzum na Radnickoj cesti 1. Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Gdje god to proizvodni proces dopušta, radni tjedan postao je standardan: ponedjeljak – petak, osam sati dnevno. Radno vrijeme maloprodaje usklađeno je s radnim vremenom drugih djelatnosti: ponedjeljak – petak u prosjeku od 8 do 20 sati, tj. 12 sati dnevno, tako da radnici iz drugih djelatnosti imaju dovoljno vremena za kupnju. Europski i američki potrošači troše prosječno pola sata dnevno na kupnju. Za kupnje za koje je potrebno više vremena, maloprodaja radi i subotom od 8 do 14 sati. Rad nedjeljom i praznicima ekonomski je potpuno nepotreban. Prema zakonu o radu kod kolonizatora samo se robovima (crncima) i okupiranima dopuštao rad nedjeljom i blagdanima. Nedjelja i blagdani kao neradni dani civilizacijski su doseg.

To je sastavni dio religije, tradicije, kulture, društvenog poretka i osobnog i nacionalnog identiteta. Hrvatska, nakon stjecanja neovisnosti, još uvijek je u potrazi za nacionalnim identitetom: kakva Hrvatska treba biti? Koje su nam vrijednosti zajedničke i što nas to razlikuje od drugih? Što je uopće nacionalni hrvatski identitet? Bez izgrađenog nacionalnog identiteta društvo nije dovoljno homogeno, a politika nema jasan smjer. Hrvatska treba sustavno izgrađivati nacionalni identitet, a ne prepustiti ga slučajnosti.

Prave vrijednosti, tradiciju, običaje i mnogo onoga što čini nacionalni identitet djeca dobivaju u najranijoj dobi od roditelja i obitelji. Danas, kroz radni tjedan teško je okupiti obitelj. Uzeti obitelji neradnu nedjelju i blagdane udar je ne samo na obitelj, nego i na nacionalni identitet.

U raspravi o radu trgovina nedjeljom navodi se njihov neravnopravan položaj prema kafićima i restoranima. Osim obitelji, i kafići i restorani prostori su druženja i socijalizacije, jednako kao i kulturne i sportske aktivnosti. Ta druženja čine život ugodnijim, ljudi su zadovoljniji, tolerantniji, društvena kohezija postaje čvršćom i pridonosi izgradnji nacionalnog identiteta.

Važnost druženja sve više uviđamo u ovoj koronaizolaciji. Hrvatski ljudi tradicionalno vole svježi kruh i čitati novine nedjeljom ujutro uz kavu, zbog toga – pekare i novinski kiosci trebali bi raditi nedjeljom do 10 sati. Ostalo sve zatvoreno. I benzinske pumpe u gradu. Uostalom, poštujući tradiciju i kulturu, i boljševici i komunisti imali su neradnu nedjelju i nisu ponovili pogrešku francuske revolucije. Koliko je god čovjek društveno biće, isto toliko, ako ne i više, čovjek je sastavni dio svemira i prirode.

Boravak u prirodi održava i poboljšava mentalno i fizičko zdravlje ljudi, zbog čega je nezdravo i nepotrebno produljenje radnog vremena.

Razvoj tehnologije treba koristiti za skraćivanje radnog vremena i zdraviji život, a ne samo za dizanje profita.

Dio rasprave o radu trgovina i njihov je rad u turističkim mjestima u turističkoj sezoni. U mnogim turističkim mjestima nekih zemalja uopće nema trgovina, osim onih koje prodaju opremu i rekvizite za aktivnosti turista. Hrana i piće poslužuju se u restoranima i kafićima jer tako posluženi pridonose najmanje tri puta većem bruto domaćem proizvodu nego da su nabavljeni u trgovini. Uostalom, jedan neradni dan trgovina turistu ništa ne znači. Koketiranje politike s trgovcima o nekoliko radnih nedjelja potpuno je nepotrebno i štetno za hrvatski duhovni, društveni i ekonomski poredak.

* Članak skraćen. Cijeli članak na izvoru:

Kolumna Ekonomska čitanka / Večernji list / Obzor / ovdje…

NAJČITANIJE