OPG Silvio Bertone: „Najgore je kada se samo računa dobit, a ne razmišlja o svim problemima društvene i ekološke samoodrživosti u proizvodnji hrane.“

Objavio
Odgovorno
-

Ne znamo kada i kako će sve s ovom pandemijom završiti. Svi se boje pada ekonomije, ali je sve jasnije da je na kraju krajeva bitna samo hrana. Neće nam biti važne ni frizure ni mobiteli nego da nam obitelj bude sita, kaže sjajni pčelar koji je modernizirao uzgoj sredstvima EU fondova.

pcelar Silvio Bertone
Foto: Blanka Kufner

Prije više od 45 godina, kada je tek postao punoljetan, Silvio Bertone sam je napravio prve dvije košnice. “Stric moje današnje supruge, tada djevojke, poklonio mi je jedan roj koji sam ramnožio. Uskoro sam napravio novih šest košnica i tako se broj mojih pčela polako povećavao”, kaže nam ovaj vlasnik istoimenog OPG-a iz Kukuljanova pokraj Rijeke dok nabraja tko se sve sa suprugine strane bavio pčelama.

“U mojoj obitelji se nismo bavili pčelarstvom, ali mene je to povuklo iako sam inženjer brodostrojarstva i niz godina sam plovio. Kako me doma baš i nije bilo, brigu sam morao prepustiti supruzi. No, moji su se pčela bojali jer je bilo nekoliko nemilih događaja pa zajednice ponekad nisu uspjele opstati. Krajem 70-ih godina pojavila se i nesretna varoa protiv koje tada nije postojalo adekvatno liječenje – ljudi su znali odjednom izgubiti i po nekoliko stotina košnica”, prisjeća se Bertone, ali nastavlja da se svako malo u njegovoj blizini pojavio neki roj pa je često počinjao ispočetka.

Unatrag 15-ak godina, kontinuirano i malo ozbiljnije uz pomoć cijele obitelji bavi se pčelarstvom. OPG su otvorili 2008. godine kada su imali 20-ak košnica, a danas ih imaju 90. “Supruga i sin su završili pčelarsku školu tako da sam ja njihov šegrt“, smije se naš simpatični sugovornik koji, bez obzira na pomoć ostalih, ipak provodi najviše vremena u pčelinjaku. Supruga ima puno drugih obveza, sin ima svoj posao, a Silvio je uvijek na usluzi pčelicama.

“Uvijek bi bilo pčela jer mislim da nema pčelara koji je odustao. Zajednice će propasti ako nema nekoga tko će se o njima brinuti nakon što tog pčelara više ne bude”, navodi.

Mjera 6 ruralnog razvoja omogućila im modernizaciju

Svoj OPG uspješno je i modernizirao koristeći sredstva EU fondova. Točnije, LAG Vinodol 2018. godine objavio je prvi Natječaj za provedbu tipa operacije 1.1.3. “Razvoj i održivost malih poljoprivrednih gospodarstava”, koja je usklađena s tipom operacije 6.3.1. iz Programa ruralnog razvoja RH 2014.-2020. Prijavio se i OPG-u Silvio Bertone odobrena su sredstva u visini 15.000 eura u kunskoj protuvrijednosti za povećanje broja košnica i kupnju nove opreme.

pcelar Silvio Bertone 1

Pčelarenjem se ljudi bave iz ljubavi, ali mora se priznati da od toga ima i koristi – ako se savjesno radi, kaže Silvio Bertone

“Mjera 6 Ruralnog razvoja je izvanredna. Nabavili smo novu vrcalicu koja nam najviše služi za vrcanje medljikovca koji je gušći od drugih medova. Kod običnih vrcalica dolazi do lomova saća. Kod ove je okvir u kavezu, a može se regulirati i brzina vrcanja. Nabavili smo i električni otklapač iz Slovenije, određeni broj nastavaka iz Finske, a planiramo još uzeti četiri spremnika od 1.000 litara. Za to treba otići do Čakovca i pažljivo odabrati. Oni imaju standardne proizvode, ali med je specifičan jer kristalizira i zato spremnici moraju imati dvoslojnu stijenku. No, da ne nabrajamo sve specifikacije, ono što je bitno je da to planiramo nabaviti tekuće godine”, kaže nam.

Nabavili su i pumpu za prepumpavanje meda te homogenizator koji će im trebati za proizvodnju tzv. kremastog meda. On je ‘zgodan’ za mazati na kruh, ne cijedi se, a i ne kristalizira.

“Program ruralnog razvoja je fantastičan jer su mjere zaista od velike pomoći za mala poljoprivredna gospodarstva bez obzira na djelatnost. Izuzetno smo zadovoljni suradnjom s LAG-om Vinodol s kojim smo i dalje u stalnom kontaktu. Sve je prošlo u najboljem redu što me iznenadilo jer moram priznati da sam u početku bio skeptičan”, povjerio se Silvio.

Prodaju samo med za što imaju konkretne razloge

Pčelarstvo kao vid poljoprivrede ima dosta prednosti, dodaje. Primjerice, ne treba ih tri puta dnevno obilaziti. Pčelarenjem se ljudi bave iz ljubavi, ali mora se priznati da od toga ima i koristi – ako se savjesno radi.

“Najgore je kada se samo računa dobit, a ne razmišlja o problemima. Evo, ovogodišnje rano proljeće – pa ovakvu sušu niti najstariji pčelari ne pamte! A naše paše su divlje, nemamo nikakvog industrijskog bilja nego kadulju, lipu, bagrem, medun, ponekad vrijesak i kesten. Klima se brzo mijenja, temperature koje imamo danas nekada nisu bile, tako da mnoge biljke ne mede radi nesnosnih vrućina”, pojašnjava Silvio neke od problema na koje nailaze današnji pčelari.

Na pitanje koje proizvode nude, odgovor je bio: “Samo med i to iz jednostavnog razloga. Naime, skupljali smo pelud, a to se radi najviše u proljeće. Međutim, za rane paše pčele moraju biti razvijene, a ako im uzimamo pelud, zapravo im oduzimamo prijeko potreban protein. Zato smo od peluda odustali. Propolis ne skupljamo jer je on apsorbent otrova, veći nego med ili vosak. A u današnje vrijeme svi moramo liječiti pčele pa vjerujem da je jasno o čemu govorim. Osim toga, drveće na područjima gdje su smještene naše pčele nije prebogato propolisom”, govori. Ne rade niti mješavine jer ne postoji sigurnost da će se u kratkom roku prodati. Uostalom, svatko tko želi može si sam napraviti mednu mješavinu, ističe.

Obitelj Bertone ima stalne kupce koji dolaze po proizvode na kućni prag. “Za sada još nismo izgubili niti jednog kupca. Inače, ono što je u našoj teglici to je čisti pčelinji proizvod, ništa ne dodajemo. Kupci su očito to prepoznali. Ponekad odemo na neki sajam, ali ove godine su svi takvi planovi propali, a i nisu baš svi zainteresirani mogli do nas po med. Nekima smo ipak uspjeli sami dostaviti nakon dobivanja propusnice“, osvrće se na probleme izazvane COVID krizom.

Žele biti autonomni jer im to pruža osjećaj sigurnosti

A kad smo kod problema, Silvio je s nama podijelio dosta informacija s čime se sve pčelari u svome radu susreću. “Pokušavamo u cijeloj priči biti autonomni i u vezi toga bih rekao nešto o teškoćama s voskom. Većini je poznata priča o testiranju 60-ak uzoraka meda od kojih se samo jedan pokazao ispravnim. Tako je i s voskom. Napravljena je analiza satnih osnova s preko stotinu različitih uzoraka sa svih stana svijeta. Velika količina je bila s određenom dozom patvorenja. Postotak patvorenja u pčelinjem vosku ide od 10% pa do čak 95%. Iz tih razloga ne osjećamo sigurnost išta kupiti i zato smo nabavili prešu i osposobili jedan kotao sa dvoslojnom stijenkom za steriliziranje voska. Zagrijava se oko 20 minuta na 125°C kako bi se uništili bacili američke gnjiloće koja je još jedan veliki problem. Ta napast preživljava u laboratorijskim uvjetima 70 godina što znači i da nakon toliko vremena može zaraziti košnicu“, upozorava.

Poanta svega je omogućiti pčelama preživljavanje, a za to im moraju osigurati izvrsne higijenske uvjete. Treba redovno mijenjati saće – barem 1/3 saća godišnje se treba promijeniti što znači da bi kroz 3 godine trebalo promijeniti svo saće. “Mi tako dobijemo novo sterilizirano saće, satnu osnovu od čistog voska, a znate da je čist jer ste ga sami napravili. Da malo pojasnim, svaki puta kada se u ćeliji izliježe pčela, ostaje jedna košuljica. Nakon puno vremena saće je crno, a to se ne smije dozvoliti. Ako ga se redovito mijenja, veći dio bolesti u pčelinjim zajednicama se spriječi”, pojašnjava i priznaje da je još uvijek velika nepoznanica nestanka pčela u ova moderna vremena, a čega smo svi svjesni.

Ne prodajte zemlju, sijte, sadite…

Ova pandemija nam je svima otvorila oči i pokazala koliko je proizvodnja hrane zapravo važna. “Ne znamo kada i kako će to sve završiti, a ne mislim sada samo na Hrvatsku nego pričam o cijelom svijetu. Svi se boje pada ekonomije, ali je sve jasnije da je na kraju krajeva bitna samo hrana. Neće nam biti važne ni frizure ni mobiteli nego da nam obitelj bude sita. 

Naša je poljoprivreda, općenito gledajući, na klimavim nogama. Toliko toga uvozimo, a sve bi mogli sami proizvesti. Koliko samo imamo prostora za uzgojiti stoku, ali mi uvozimo većinu mesa! Više ni zime nisu kao nekada tako da bi blago većinu godine moglo biti vani na paši. Dalje, ne bi trebalo biti sramota baviti se poljoprivredom. Samo da spomenem kako sam, dok sam plovio, jednom prilikom bio u Roterdamu i usred staroga grada, u centru, bio je postavljen tor s ovcama. Eto, njih nije bilo sram. To je bilo ispred konzulata. Boli me što su naši ljudi pobjegli sa sela, ljudi su se doslovno razbježali“, negoduje Bertone i žali što se tek sada nešto pokušava po tom pitanju napraviti.

pcelar Silvio Bertone 3

Sve je počelo tako da mu je stric tada djevojke, danas supruge, poklonio jedan roj pčela

“Država obećava silne novce za Slavoniju i druga ruralna područja, ali bojim se da uskoro neće imati kome što dati. I opet da se vratim na ono koliko je hrana važna i da nadovežem temu prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Ako stranci postanu vlasnici naše zemlje, a pokaže se potreba za hranom, oni će hranu izvesti u vlastitu državu, dok će naši ljudi ostati gladni. Dakle, mi ćemo biti sluge tim strancima, a zauzvrat nećemo dobiti ništa. Iskreno, mislim da bi se tako nešto već uskoro moglo dogoditi. Nitko ne zna koliko će ova situacija potrajati tako da se bojim gladi. I zato, tko god ima komad neobrađene zemlje, preporučam mu da što više toga posije i posadi. Nikad se ne zna“, upozorava.

Proizvođače treba čuvati. Lako će se prodati, ako ne na jedan, onda na drugi ili neki treći način, smatra. “Sada u cijeloj Europi pričaju kako treba čuvati i paziti proizvođače hrane. I treba paziti! A nadam se da će se uslijed ove krize neki ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom sada vratiti kući i uvidjeti da ovdje mogu graditi svoju sreću. Srce me boli kada vidim za koju bagatelu se nude kuće i imanja u Slavoniji, a nitko ih neće. A tamo je tako rodna zemlja da kad bi biljku naopako zakopao u zemlju, vjerojatno bi rasla“, podijelio je za kraj svoja razmišljanja iskusni pčelar Silvio Bertone koji je još u mladim danima izabrao živjeti u malom i mirnom mjestu, u kući s velikom okućnicom, iako je imao na izbor mnoge druge mogućnosti.

program ruralnog rayvoja rh

Izvor:
https://www.agroklub.com/pcelarstvo/silvio-bertone-najgore-je-kada-se-samo-racuna-dobit-a-ne-razmislja-o-problemima/60052/

IM MEMORIAM „OTVORENI ORMAR“ – U situacijama kad je nešto bilo lijepo pa tužno pišu se ovakva obraćanja – IN MEMORIAM

Objavio
Odgovorno
-

Jedna od meni najljepših i najtužnijih priča ovovremenog Zagreba trajala je od proljeća do proljeća, dvije godine.

Na jednoj facebook stranici, tijekom tih 24 mjeseca, moglo se čitati ovako:

OTVORENI ORMAR   pokloni ili uzmi 🙂 samo uredno !!

Sve stvari koje vam ne trebaju možete pokloniti drugima – ostavite ih ovdje, 24 h dnevno, ili – možete uzeti one koje vam se dopadaju 🙂 sve besplatno ; KVATRIĆ –Martićeva 71 u dvorištu pored caffe bara „Bolero“

Molimo sve, ako donirate robu da donirate i vješalice te da posložite stvari tj. držite red u ormaru 🙂

Ali taj natpis na Fejsu više ne važi. Priča ima lijepi početak i trajanje…

Jednostavna je bila misija jednog neuglednog prostora u jednom prolazu između zagrebačkih zgrada, tamo gdje su se tijekom 24 mjeseca svi predmeti darivali i primali besplatno, na tisuće njih. Misija Otvorenog ormara: „Višak donesi, potrebno odnesi”.

U središtu ove velike priče o ljudskoj dobroti je desetak volontera i srce svega – Zagrepčanka Nataša Šulić. U naravi Otvoreni ormar podsjeća (podsjećao je) na neki poluzatvoreni dućan rabljene robe – 30-ak metara duga nadstrešnica, naslonjena na zid zgrade, s tri strane otvorena svijetu od 0 do 24, s nizovima šipki i uredno povješanom odjećom koja samo čeka da je netko isproba, pogleda i odnese svojoj kući, da mu služi. Procjenjujem da je u svakom trenutku ponuda ORMARA sadržavala i do tisuću, ili čak i više,  raznih odjevnih predmeta. Tijekom jedne godine ORMARA je pohodilo, radi darivanja ili primanja dara, i 10.000-ak ljudi.

Ideje pokreću dobrotu svijeta

„Sjedila sam s prijateljicama na kavi i gledala ispred nas zgodan prostor u centru grada, u frekventnom prolazu između Martićeve, Heinzelove i tržnice Kvatrić – kako zjapi neiskorišten. Razmišljala sam što bih mogla napraviti, a da je humanitarno. Sjetila sam se i s idejom došla upravitelju zgrade koji se odmah sa svime složio”, kazala je Nataša za televiziju pola godine nakon početka. “U lipnju 2018., kad smo pokrenuli naš ORMAR – humanitarni prostor, sve sam radila sama; no, uskoro pridružile su mi se prijateljice, stigli su i drugi volonteri. Formirala se dobrotvorna grupa koja je dežurala, pomagala postavljati stvari, održavala urednost. U početku smo se bojali hoće li biti dovoljno novih donacija. Mislila sam da će se sve prebrzo razgrabiti i da neće biti dovoljno onih koji su voljni donirati. A kad dođete u deficit s ponudom, cijeli projekt propada“, strepila je. „Međutim, nakon objave na Fejsu, OTVORENI ORMAR je procvjetao. Ljudi su ga dupkom napunili „kolekcijama” za sva godišnja doba, obućom, knjigama, a neki su čak donosili i ormare koji im ne trebaju da bi našu odjeću zaštitili od kiše i nepovoljnih vremenskih uvjeta.“

Zlatno doba ORMARA – mnogo sretnih ljudi na malom prostoru dobrote

ORMAR uz Kvatrić je na dnevnoj bazi obilazilo oko stotinjak ljudi koji su dolazili izabrati neki komad odjeće i sedamdesetak ljudi koji su donosili stvari. I ja sam odnio tamo nekoliko pošiljaka i svaki put sam svaki komad darovao uredno okačen na vješalicu. Svaki komad na svojoj vješalici – to je pravilo. Volonterka Đurđa (80-ak godina) i studentica Ivana (oko 25) uputile su me da objesim robicu u odgovarajuće dijelove ORMARA – pregrade , onako prema vrsti artikla – majice, suknje, kaputi, hlače, kostimi, košulje i polo majice… cipele, torbice, sve je imalo svoje mjesto da bi „klijenti“ mogli lakše birati. Po cijele dane tu je bilo ljudi, nailazili bi, zastajkivali. I stari i mladi, od studenata do parova, stvarno svi oni kojima besplatna odjeća nešto znači.

otvoreni ormar 1

Nije ORMARU bilo lako (prve nevolje)

Volontere je zabrinjavalo loše vrijeme, kiša, snijeg, i molili su na Fejsu da im se doniraju cerade ili ugrade klizna vrata kako bi se odjeća zaštitila od vremenskih nepogoda. Razgovarali su da Grad uloži sredstva, sve „legalizira“, uredi i postavi vrata , ali sve je ostalo „na priči“. Borili su se i s ljudima koji bi uzimali svu bolju odjeću i veće količine i onda je drugdje prodavali. Dva puta im je bio podmetnut požar. I 28. ožujka 2019. mediji su prikazali fotografije opožarenog ORMARA te zapisali: „Noćas je netko opet zapalio OTVORENI ORMAR, mjesto gdje možete pokloniti odjeću koja vam ne treba ili je uzeti besplatno, ako vam treba.“ U objavi na Facebook stranici OTVORENOG, Nataša ja napisala srcem: “Ja sam rođena u gradu Zagrebu… cijeli život pomažem onima kome treba… Evo ljudi… ovo su napravili ljudi kome je “ormar” smetao… Moja je dužnost i obveza da vas obavijestim da ja se više ne mogu boriti… Srce mi je puklo…”

Ali je nastavila :), punom parom, ormar je odradio cijelu prošlu zimu. Onda je došla nova i najveća nevolja – sred korone ORMAR je privremeno  morao obustaviti „poslovanje“, kao i sve trgovine, javna okupljališta… Nije bilo organiziranih dežurstava, ali ljudi su i dalje, istina smanjeno, donosili stvari.

ORMAR je zatvorio svoja lijepa vrata. Naredna komunikacija na Fejsu oslikava dramatične, posljednje trenutke…

Nataša je više puta preko FB tražila da se predmeti sred pandemije ne donose jer nema uvjeta za rad, nema dežurstava volontera od 8 do 20 sati svakog dana. Na Fesju pod datumom 14. ožujka piše, to i danas možete vidjeti: „Dragi naši…zbog novonastale situacije vezano za corona virus… molimo vas da ne donosite donacije zbog sigurnosti ljudi koji dolaze i naših volontera… molim vas dijelite sami odjeću potrebitim ljudima!!!

***

Na Fejsu 29. travnja 2020. ujutro osvanula je objava koja je značila više od informacije (kao da je donosila neku slutnju):  OTVORENI ORMAR se  osjeća tužno. Sve je porazbacano. Nema ljudi.

***

I baš toga dana, nešto kasnije,  dogodio se taj strašni, nemili događaj, teži od svih dotad, zbog kojeg je 1. svibnja 2020. ORMAR prestao živjeti. Na FB obraćanje: Obavještavam vas da je od sutra Otvoreni Ormar ZATVOREN. Žao mi je što se to trebalo dogoditi. Sada nema tamo nikoga… naravno da manje ljudi donosi, ali nitko ne slaže (hvala onima koji su slagali)… a ljudi kojima je stvarno potrebno ne dolaze, jer ne izlaze ili nemaju kako doći. Dolaze samo problematični ljudi … Od takvih smo u srijedu, 28.5.2020., moj zaručnik i ja bili fizički napadnuti. Napali su nas i nožem… i moj zaručnik je završio na hitnoj. To je kap koja je prelila čašu! Ormar koji funkcionira točno dvije godine… pomogao je uz vašu pomoć mnogima.“

“Radi se o tri alkoholizirane osobe koje su na osobito drzak način prvo razbacivale predmete koji se tamo nalaze, a onda napale na par. U sukobu je lakše ozlijeđen 41-godišnji muškarac”, potvrđeno je novinarima iz policije.

otvoreni ormar zatvoreno

***

Na FB 1. svibnja 2020. slika praznog prostora ispod nadstrešnice, uz par tužnih riječi:

Evo ….uredno i čisto! Sve ispražnjeno.

***

Onda i stvarni kraj – 3. svibanj, 2020: „Dragi naši! Jučer smo spakirali stvari iz Ormara i donirali Humanitarnoj akciji koja brine o beskućnicima i osobama slabe imovinske situacije. Bio je dogovor sa Reto centrom, ali javile su mi se gospođe Irena i Dada pa sam odlučila da stvari doniramo njima. One su terenci i dolaze po stvari, isto tako stvari voze ljudima kojima je potrebno. Veliko im HVALA.“

(ispod objave je 658 slikovnoh izraza tuge, 67 komentara i puno dijeljenja)

***

Zapisi u spomenaru Otvorenog ormara, sa Fejsa, iz pera i srca na tisuće pratitelja

Anamarija: Najveći virus na zemlji su ljudiiii, a ne corona…

Ivanka: … moj sin, momak, tamo se uvijek lijepo mogao odjećom ponoviti. Tužna sam zbog vas, zbog dobrote koja više nije mogla potrajati …

Iva Crha GrZa: Možda je i doneseno uredno i složeno uredno, ali ima ljudi koji sve prebiru, naprave kaos… Sramota.

Marijan Skledar: Bravo i svaka ti čast moja jedina i najdraža Nano, nadam se da si poduzela sve mjera zaštite od virusa dok ste to slagali , ne znam gdje nalaziš snagu za sve to ?

Mihaela Jelavić: Jako mi je zao…bas tuzno…

Spremala sam se k vama s punim gepekom stvari.. Bila je to lijepa priča. Nadam se kako će doci neko bolje vrijeme i mozda neki novi OTVORENI ORMAR. Hvala svima!! Čujemo se da mi kažete kome bih mogla odnijeti stvari. Svako dobro!
Yana B. B. Dominis: Hvala vam u ime svih koji su u OTVORENOM ORMARU mogli pronaći ono što im treba, i hvala i u ime nas koji smo imali viška stvari koje su još mogle nekome biti korisne… Od svih FB grupa, udruga, i sličnih pothvata, meni je OTVORENI ORMAR bio najdraži i jako me žalosti da je ovako završilo, a posebno zbog toga što ste doživjeli takvu traumu. Želim Vam što brži oporavak (koliko god je moguće) i puno, puno dobra u životu.

***

Mnogo je članaka objavljeno, mnogo videa snimljeno. Na hrvatskom, engleskom … o našem neobičnom ORMARU.

Ovaj in memoriam složio sam u slavu dobrote, u čast Nataše i njezinih svih, i kao spomenik gostoljubivom OTVORENOM ORMARU. Kad se riječi zapišu, uspomena i radost dulje traju. Ova će priča, nadam se, titrati još dugo kao putokaz i svjetlo…

Kažem li na kraju, HVALA TI NATAŠA I EKIPA, zvuči mi nekako banalno. Ali, ne, jer još od vrtića učili smo se ljepoti i značenju ovih kratkih ljudskih riječi – HVALA, MOLIM, OPROSTI… Dakle, ipak, VELIKA VAM HVALA!

Trebaju nam OTVORENI ORMARI! Otvorit će se opet neki! Između svakog cvjetanja dviju dobrota kao da nas moraju pratiti patnje i nevolje… Tako svijet korača ka svom boljem sutra.

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2020.

https://www.facebook.com/pages/category/Charity-Organization/Otvoreni-ORMAR-386830711845335/

Novinarski radovi o zaštiti okoliša i prirode – uz Svjetski dan zaštite okoliša najboljima dodijeljena nagrada „Velebitska degenija“

Objavio
Odgovorno
-

Informativno i obrazovno djelovanje medija na planu razvoja svijesti i značaju prirode, okruženja, planete Zemlje, od iznimnog je značaja pa je i nagrađivanje najboljih radova u proteklom razdoblju za sne nas i novinare vrijedan i svečan trenutak. U Novinarskom domu upravo je po 22. put dodijeljena Velebitska degenija, nagrada za najbolji novinarski rad s područja zaštite okoliša i prirode.

Najbolji među odličnim

U kategoriji radova objavljenih u tisku i na internetu dobitnik novčane nagrade i plakete Velebitske degenije za 2019. godinu je Robert Kakarigi, autor teksta i fotografija u reportaži Sudbina nordijskih ledenjaka, objavljenoj u časopisu National Geographic Hrvatska.

Dobitnica nagrade u kategoriji televizijskih radova je Sanja Čatipović za reportažu „ Pomor periski u Jadranu“, objavljenu u emisiji Potraga na RTL Televiziji.

U kategoriji radijskih priloga za emisiju Europa dossier  objavljenu na 1. programu Hrvatskog radija, dobitnica nagrade je Ana-Bella Leikauff.

Srđan Vrančić dobitnik je nagrade u kategoriji fotografija-reportaža za fotografiju podmorja u Ekološkoj akciji Think Green 2019 na otoku Visu, koja je objavljena u fotoreportaži u Slobodnoj Dalmaciji i na internetu. Dobitnici nagrada su istaknuli važnost edukacije i odgoja o okolišu.

Velebitska degenija 2020 - clan Uprave HEP-a Petar Sprcic

Petar Sprčić, član Uprave Hrvatske elektroprivrede poručio je da je hrvatski energetski sektor i u krizi izazvanoj pandemijom bolesti COVID-19 pokazao visoku razinu otpornosti i stabilnosti.

„Hrvatska elektroprivreda nastavila je jamčiti sigurnu opskrbu građana i industrije električnom energijom, toplinskom energijom i plinom te bez oklijevanja nastavili i s realizacijom plana investicija za 2020. godinu koji je utvrđen u do sada najvećem iznosu u povijesti HEP-a, gotovo pet milijardi kuna. Najveći dio investicija odnosi se na realizaciju obnovljivog scenarija razvoja HEP-a do 2030. godine“, istaknuo je Sprčić.

Inače, tradicionalna dodjela Nagrade održava se svake godine na Dan planeta Zemlje, 22. travnja. No, ovogodišnja Velebitska degenija održana je, zbog okolnosti izazvanih pandemijom koronavirusa, na Svjetski dan zaštite okoliša tema kojega je bioraznolikost.

Godišnju nagradu za najbolje novinarske radove u zaštiti okoliša Velebitska degenija, pokrenuli su 1998. godine Zbor novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva i tvrtka APO, koju je 2016. godine naslijedila druga

Čestitamo svim dobitnicima.

Iskazujemo zahvalnost i čestitke Hrvatskom novinarskom društvu i članici HEP grupe – HEP Opskrbi na zalaganju za okoliš koje se činom nagrada još jednom zorno i uporno očituje.

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2020.

On-line radionica “Budućnost javnog prijevoza – nove tehnologije, inovacije i planski razvoj”

Objavio
Odgovorno
-

Iskoristite priliku i poslušajte predavanja renomiranih inozemnih i domaćih stručnjaka iz područja održive mobilnosti i saznajte nešto više o temama kao što su intermodalnost, gradski prijevoz, SUMP, nove tehnologije, mikromobilnost i planiranje javnog prijevoza u doba krize. Radionicu organizira Grad Koprivnica u suradnji s ODRAZ-om, tajništvom mreže CIVINET Slovenija-Hrvatska-JIE u sklopu EU projekta LowCarb. Radionica će se održati na on-line platformi ZOOM 2. i 9. lipnja 2020. od 10 do 12. 30 sati. Rok za prijavu je 29. svibnja 2020.

U fokusu prometnih stručnjaka sve više se govori o novim tehnologijama, inovacijama u prometnim politikama, ulozi SUMP-a u planiranju javnog prijevoza, čistim vozilima, mikromobilnosti i mogućnostima vezanima uz javni promet. Ukoliko vas zanimaju ove teme, prijavite se i sudjelujte na besplatnoj on-line radionici o budućnosti javnog prijevoza na području Jugoistočne Europe, s posebnim osvrtom na planiranje u doba krize.

Radionica je namijenjena prometnim stručnjacima, predstavnicima lokalne i regionalne vlasti, predstavnicima poduzeća javnog prijevoza, studentima i organizacijama civilnoga društva.

Prva radionica – 2. lipnja

Sudjeluju Lasse Brand (Rupprecht Consult, Njemačka), Predrag Brlek, (Sveučilište Sjever, Koprivnica), Marko Slavulj (Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu), Tihomir Dakić (Centar za životnu sredinu, BiH) i predstavnik grada Zagreba.

Druga radionica – 9. lipnja

Sudjeluju Tom Rye (Molde University College, Norveška), Vuk Bogdanović (Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad), Wolfgang Backhaus (Rupprecht Consult, Njemačka) i Ante Klečina (Varaždinska županija) i Marko Stančec (ODRAZ / CIVINET SloHrJIE).

Radionica će se održati na hrvatskom i engleskom jeziku. Detaljan program rada pogledajte OVDJE.

PRIJAVA

Sudjelovanje na radionici prijavite putem on-line prijave najkasnije do 29. svibnja 2020. na sljedećoj poveznici: 

Aplikacija ZOOM može se besplatno skinuti na pametni telefon ili osobno računalo (https://zoom.us/download). Svim prijavljenima ćemo dan prije na e-mail adresu poslati poveznicu putem koje će moći pristupiti radionici. Preporučamo da pristupite 15-ak minuta ranije. Nije se potrebno registrirati u aplikaciju.

Radionica je organizirana u sklopu projekta LowCarb – Capacity building for integrated low-carbon mobility planning in functional urban areas. Cilj projekta LowCarb je poboljšati planiranje i upravljanje održivom urbanom mobilnošću integrirajući zaleđe i urbana područja u funkcionalna urbana područja, programa transnacionalne suradnje INTERREG Središnja Europa 2014. – 2020.

Slika: Nenad Martić – Vukovarska 6,13 (Foto natječaj “Kretanje mojim gradom”, 2016.)

Izvor: https://civinet-slohr.eu/

 

Priča Osvrt: Eko, eko – prestali smo brati kukurijeke.

Objavio
Odgovorno
-

Možda ne možete promjeniti čitav svijet,
ali kada počnete sebe, krenuli ste u to.

U rano proljeće raste kukurijek. Često smo brali to nježno cvijeće i odnosili ga u naše kuće, kao da je riječ o njegovu prirodnome staništu. Ubrzo bi sve uvenulo. Ljepota žuto-ružičasto-smećkastih tonova nestala bi, možda iz prkosa.

U Dubrovniku, u veljači, za proslave Svetog Vlaha, otkinuli smo rascvjetane grančice sa stabala mimoze. Plahe, žute, mekane loptice, usahle su za samo nekoliko sati.

Livadu, još pokrivenu snijegom, obojili su maleni nježnoljubičasti cvjetovi šafrana. Ubrali smo ih, pune rukoveti, za svaku djevojku u ulici po jedan buket. Sva je ta ljepota uvenula, rasula se, sasušila… Nešto veličanstveno, pretvorilo se u ništa.

Tko je jednom šetao uz obalu Limskog kanala u Istri u ožujku, cijeloga se života sjeća prizora s mnoštvom divljih anemona na zelenom sagu. Nismo ih brali, bilo nam ih je nekako žao.

Sada smo duhom odrasli. Više ne beremo cvijeće, već uživamo s njim i u njemu. Radosni jer nismo u gradu, u prostoriji, već u prirodi.

Ni jedan divlji cvijet nisam ubrala već godinama.

Divlji turski karanfilčić i zumbul, nisu naši. Oni su, poput nas, dio prirode.

Zamisli da cvijeće dođe i ubere nas.

Katja Perić

Kolumna Goran Tudor: Vrijedi pročitati ovaj EU dokument: „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo“. Predstavlja se buduća Europa. Europa koja veseli.

Objavio
Goran Tudor
-
Foto: S. Hermann & F. Richter / Pixabay

Nijedan trud i zalaganje, podrška, nisu preveliki za ostvarenje ove vizije. Svaki Europljanin i svaki Zemljanin tu će naći sebe, s više dobra života.

Na plenarnom zasjedanju održanom u siječnju 2020. Europski gospodarski i socijalni odbor usvojio je dokument „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo“, vizionarsku sliku drugačije Europe, koja bi uskoro trebala biti na dobrobit svima, mladima posebno … održivosti, razumu, zajedništvu.

Dokument je predstavio Peter Schmidt, predsjednik Opservatorija za održivi razvoj EGSO-a. Koliko god ovaj dokumant danas bio daleko o realizacije, isti svakako veseli. Naime, očituje se ono veliko: netko promišlja o boljem društvu kakvo ćemo zajedno izgraditi, koje će služiti i čovjeku i zajednici, sreći najvećeg broja Zemljana, a ne (samo) velikim korporacijama, eliti i centrima moći, otuđenim vlastima, grupnim i sebičnim pojedinačnim interesima.

Toliko su posebna ta europska nastojanja, i drugačija od onih u drugim dijelovima svijeta, da se usporedba među istima nameće sama po sebi.

tudor

Goran Tudor
Autorski članak

Liderska pozicija Europe u gradnji boljeg, ODRŽIVOG društva

Dok su na drugoj strani oceana, u SAD, sve očitije i sve dominantije inicijative Trumpovskog kruga, „Amerika prije svih“ i „Kapital iznad svega“, u EU se razmatra – nova civilizacijska, humana platforma života Zemljana Mažda samo sanjamo, netko bi kazao – ali neka. Dok Europa, i to uz svoje ozbiljne interne nevolje, želi graditi, neki drugi nastoje svim silama rastakati. To sve s ciljem: da bi se moglo lakše i bolje vladati i ekslpoatirati druge. Veliki male, ponajprije. Razvijeni nerazvijene. Bijeli obojene. Visoki i lijepi male i neugledne. Uredni prljave.

Kako piše Željko Trkanjac / euroaktiv.hr,  u kolumni u Jutarnjem listu, „Trump je odlučio zaključiti svoj prvi mandat (nadamo se i posljednji) demontiranjem svega multilateralnog i povezujućeg u svijetu“. Prvo je istupio iz Transpacifičkog partnertstva (i zapravo time dao Kini trgovinski vjetar u leđa),  zatim iz Pariškog klimatskog sporazuma, pa iz Sporazuma u iranskom nuklearnom programu. Ovih dana pokrenuo je proces izlaska iz programa „Otvoreno nebo“ (zaključenog prije 28 godina) kojem je svrha sveobuhvatnim zračnim nadgladenjem teritorija ograničiti rast nuklearnog naoružanja u svijetu. A ovih dana sablažnjavao nas je uvredljivim i odričućim stavovima o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pri UN (WHO). Zna se da mu Organizacija UN nije nimalo mila (Paradoks: najsnažniju inicijativu za osnivanje Društva naroda, preteče UN, pionirski je iznio baš jedan davni američki predsjednik – legendarni Woodrow Wilson, 1918.). O 17 ciljeva održivog razvoja UN 2030., usvojenih 2015., Trump vjerojatnije misli kao o „mlakoj vodici“. Svi potezi koje poduzima govore o potpunom zanemarivanju i ugrožavanju istih.

Istovremeno, citiram dalje uvodni stav iz dokumenta „…Europska unija se u potpunosti obvezala na Program održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja. Kako bi se zajamčila odgovarajuća provedba tog programa, EU hitno mora uspostaviti temelje održive i uključive ekonomije dobrobiti koja odgovara svima.

Imajući u vidu da se ovaj saziv Europskog parlemanta i Komisija nalazi tek u prvim mjesecima mandata, opravdano se nadamo da će dosta toga u godinama ispred postati i izvršno, realnost.

„Održivo gospodarstvo kakvo trebamo“ je doista posebna slika. Riječ o promjeni paradigme, epohalnim zaokretima, što ćete i sami lako uočiti u ovih nekoliko stavova koje sam dolje posebno izdvojio.

Današnja globalizacija zasnovana na liberalnom kapitalizmu i prepuštanju razvojnih inicijativa samo tržištu i samo privatnom kapitalu, doveli su svijet u krizu, s očekivanim pogoršanjima u svakom – političkom, gospdarskom, ekološkom – pogledu.

Europska unija 2020 se očitovala da želi biti svjetski lider u zalaganju za održivi svijet. I takva je potrebna svijetu.

Neki važni naglasci iz dokumenta

  •  Predlaže da se osim BDP-a razviju i novi pokazatelji gospodarske uspješnosti i društvenog napretka.
  • Gospodarstvo se mora temeljiti na jasnim načelima koja odražavaju i naše težnje za boljim svijetom i naše znanstveno razumijevanje planeta o kojem ovisimo. Na uništenom planetu neće biti ni života ni radnih mjesta ni poduzeća. (Mišljenje EGSO-a „Sibiu i šire“, SL C 228, 5.7.2019., str. 37.)
  • … gospodarske razlike i drugi izazovi doveli su do gubitka povjerenja građana u europski projekt i porasta nacionalizma i populizma
  • Blagostanje danas malo znači ako se postiže po cijeni preživljavanja u budućnosti. Uspjeh mjeren BDP-om varljiv je jer učinci rasta dovode do nepovratnih i katastrofalnih promjena u kvaliteti naše klime, tla, šuma, rijeka i oceana.
  • Sada 5 % najbogatijih Europljana posjeduje gotovo 40 % ukupnog privatnog bogatstva. Gotovo četvrtina naše djece i mladih u opasnosti je od siromaštva ili živi u siromaštvu, a milijuni mladih ne mogu pronaći pristojno radno…
  • Ekonomija dobrobiti mora biti u stanju ispuniti ciljeve održivog razvoja i osigurati blagostanje čak i u slučaju niskog ili nikakvog rasta,
  • Posebne politike za detaljno razmatranje i daljnji rad EGSO-a mogle bi uključivati: povećanje zastupljenosti radnika u upravama trgovačkih društava, usvajanje prava na rad ili „jamstvo za posao”, univerzalni osnovni dohodak, univerzalne osnovne usluge i maksimalni dohodak.
  • Okolišni stup odnosi se na ekološka i resursna ograničenja („siguran prostor djelovanja”) unutar kojih ljudi smiju djelovati.
  • Na razini EU-a potrebno je usvojiti „proračun za dobrobit” po uzoru na novozelandski okvir za životne standarde.

Treba nam Europa, prije svega! Unatoč svemu.

Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA, svibanj 2020.
Svibanj, 2020.

——————-

Pogledajte cjeloviti dokument, s podcrtanim dijelovima koji se čine posebno vrijednim (subjektivni izbor autora kolumne).

Kolumna Nada Podnar: Pandemija koja traje, a o kojoj se ne govori

Objavio
Nada Podnar
-
Foto: Engin Akyurt / Pixabay

Održivi razvoj je utemeljen iz potrebe, da bude onaj optimalni, najbolji, sveobuhvatan, da vodi napretku bez ugroze pojedinih aspekata cjeline svijeta i prirode; tako bi trebalo biti. A održiv život ljudi? Nije li to onaj koji podrazumijeva najveću sreću i zadovoljstvo za većinu Zemljana? S najmanje negativnih utjecaja po cjelinu bića i života čovjeka. Eto, mislim da o održivom životu trebamo razgovarati.

Ispraćajući 2019. godinu, moje suradnice odlučile su napraviti tematsko druženje zaposlenika s ciljem unapređenja međusobnih odnosa. Iz dosadašnjeg iskustva znali smo da ovakva organizirana događanja nisu uvijek nailazila na najveće odobravanje većine. No, na ovo druženje, zanimljivo, odaziv je bio gotovo sto posto. Čak ni naslovnu temu događanja nije bilo teško pronaći – naprosto se nametnula sama po sebi. Ulazimo u 2020. i suradnice su odmah povukle paralelu: „Lude dvadesete!“ Prebacit ćemo se svi u neke svoje 20-e.

Obučeni u lepršave crne haljinice s resama, puno perlica, perja, šešira, leptir mašni i  hozentregera,  uz ponešto zlatnih dodatka, pravih krupijea, kockarskih stolova i uz vrhunsku glazbu, glamur je bio zagarantiran. Zabava je potrajala do jutarnjih sati, a više od osamdeset ljudi otišlo je doma s dojmom kako je to bilo druženje za pamćenje.

Nada Podnar

Nada Podnar *
Autorski članak

Nakon tog događanja ušli smo u 2020. nekako zbliženi, s velikim očekivanjima od godine koja je pred nama. Nije bilo nikakve sumnje da ta godina i neće biti baš takva: puna velikih planova i projekata, olimpijska, evropska, milenijska, okruglih i inih brojeva. Sve je bilo na našoj strani , osim jednog malog detalja, koji se zove opasni, prijeteći, novi, neistraženi, nepredvidivi… virus.

Proglašena je pandemija.
Svijet je stao.
Svi smo odjednom završili u izolaciji.

Zaustavljena su putovanja, druženja, okupljanja, pozdravljanja, dodiri i zagrljaji. Ostali smo zatvoreni u svojim obiteljima i domovima. Svi o epidemiji gotovo da znamo sve, još samo da svijet pronađe cjepivo i da i to stavimo  pod kontrolu.

Pojavom ove epidemije svi danima pričamo o izolaciji, a da niti jednog trenutka nismo svjesni činjenice da veliki broj ljudi u cijelom svijetu već duže vrijeme, svjesno ili nesvjesno, živi u svojevrsnoj izolaciji.

Život u izolaciji – pandemija koja traje

Pandemija novog doba o kojoj nitko ne govori zove se OSAMLJENOST. Tempo života, nove tehnologije, životne borbe i želja za zaradom, prestiž, potrošačke navike, društvene mreže, radno vrijeme, neizvjesnost,  strah,  nametnuti kriteriji i obrasci ponašanja, sve to gura u izolaciju. I dovelo nas je do osamljenosti! Pandemija novog vremena je nešto o čemu se ne govori previše. To je nešto o čemu niti osobno ne pričamo jer vrijeme u kojem živimo ne prihvaća osobne slabosti, samo uspjeh. U virtualnom svijetu prijatelje brojimo u stotinama, uzor su nam instant zvijezde koje popularnost i slavu stječu sjajnim novim krpicama, glamuroznim izlascima i druženjima s poznatima. Sve izvan toga nije dovoljno atraktivno, pametni i vrijedni ljudi su nam dosadni, ne potičemo marljivost i rad, samo uspjeh, sad i odmah. Posljedica svega je naše zatvaranje, gubitak stvarne i istinske komunikacije s prijateljima, suradnicima pa čak i obiteljima. Informacije i slike o sebi dijelimo fotošopirane do te mjere da i sami počinjemo vjerovati u stvarnost koja je obojana u ružičasto. Probleme sakrivamo pod tepih, živimo iznad svojih mogućnosti, a vrijeme koje provodimo u četiri zida postaje sve više ispunjeno tjeskobnom, anksioznošću i depresijom. Zatvaramo se sve više u sebe, ne pričamo o stvarnim i realnim stvarima, druženje s prijateljima organiziramo virtualno, a sve manje vremena provodimo u stvarnom, istinskom kontaktu i razgovoru.

Osamljenost je ozbiljan problem s kojim se nosimo u ovom vremenu, a da o tome pričaju samo svjetski eksperti koji shvaćaju ozbiljnost problema s kojim se suočava svijet. Ova pandemija bitno je različita od svega što svijet poznaje. Ovdje se ne broje mrtvi i zaraženi na dnevnoj razini, nema kriznih stožera da iznesu krivulju rasta. Teško je izbrojati bolesne duše pa samim time i problem postaje teško mjerljiv. Uvijek je tako kada je riječ o osjećajima. Tu su. Imaju veliki utjecaj na naš život, ali ih je teško izmjeriti i brojčano prikazati.

Koliko god da nam je danas teško zbog virusa koji je za trenutak zaustavio svijet, budimo sigurni da je jedna puno teža prijetnja već tu i da je krajnje vrijeme pokrenuti borbu protiv pandemije našeg doba, protiv osamljenosti!

Nije li i ova pandemija znak da smo krenuli u krivom smjeru?

Može li čovjek izaći iz života u izolaciji? Što društvo mora činiti? A što mi kao pojedinci – još i prije? Što god bilo, neće biti lako. Prvo ide osvješćenje pa djelovanje. Povezivanje naših bića, da sve bude održivo.

Nada Podnar
Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba; Promotorica održivog razvoja i eko-Neretve

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2020.

Stigla poruka od naših knjižničarki: „Evo Liste, potaknimo zajednički djecu na čitanje i razvoj u sretne osobe…

Objavio
Odgovorno
-
Foto: pvproductions - www.freepik.com

Potaknute UN-ovom Agendom 2030, kao školske knjižničarke, odlučile smo pridonijeti njenoj realizaciji u kontekstu poticanja čitanja, kritičkog mišljenja te informacijske pismenosti, odnosno slobodnog pristupa informacijama i znanju. S tim ciljem pripremile smo Listu književnih djela za djecu i mlade kojoj je svrha, pomoću priča, potaknuti čitatelje na aktivno razmišljanje i aktivno bavljenje načelima održivog razvoja, počevši od najmlađih.

Lista književnih djela za djecu i mlade dostupna je na adresi: https://issuu.com/knjiznica_dubovac/docs/agenda2030_reading_list

Pozivamo vas dijelite Listu jer samo tako,  zajednički, možemo pridonijeti ostvarivanju ciljeva Agende 2030 koja se tiče djece: poticanjem, razvojem, osjetljivošću i osvješćivanjem najmlađe skupine, čije će djelovanje imati veliki značaj za budućnost.

Lista sadrži preko stotinu naslova domaćih i stranih autora dostupnih u Hrvatskoj namijenjenih djeci i mladima. Naslovi su raspoređeni tako da temom odgovaraju pojedinom cilju iz Agende 2030. Uz svaki naslov dodana je kratka anotacija te poveznica na mrežnu stranicu s više detalja o djelu.

Osim preporuka naslova za individualno čitanje, Lista se može koristiti kao platforma za suradnju ili pokretanje novih projekata između knjižnica, škola, vrtića i relevantnih udruga. Time se dodatno doprinosi ostvarivanju svih pet ciljeva Agende 2030 istaknutih u obilježavanju Svjetskog dana telekomunikacija i informacijskog društva 17. svibnja.

Nadamo se da ćemo ostvariti uspješnu suradnju.

Ukoliko imate kakvih pitanja ili prijedloga, slobodno nas kontaktirajte na naše adrese:

ana.sudarevic1@skole.hr
jasna.milicki@skole.hr

Srdačan pozdrav, svako Vam dobro

ZAJEDNO S VAMA ZA SREĆU DJECE

Ana Sudarević i Jasna Milički
———————————-
Ana Sudarević, prof. i dipl. knjižničar
Osnovna škola Dubovac, Karlovac
http://os-dubovac-ka.skole.hr/

dr. sc. Jasna Milički
Osnovna škola Marija Bistrica, Marija Bistrica
http://www.os-marija-bistrica.skole.hr/

Poruka iz HR PSOR-a: Da li smo dobili novu priliku? Hoćemo li nakon svega promijeniti način kako vrednujemo planetu Zemlju?

Objavio
Odgovorno
-

Neočekivana kriza nas je izbacila iz kolotečine i pokvarila kako poslovne tako i privatne planove. Mi u HR PSOR-u sretni smo što smo uspjeli 5. ožujka organizirati i realizirati Forum Savjeta za rodnu ravnopravnost, samo nekoliko dana prije no što je sve stalo. Mnogi su nam planovi na čekanju, a tako je sa svakim poslovnim subjektom i pojedincem u Hrvatskoj i mnogim zemljama svijeta.

Što možemo očekivati?

Gospodarstvo je zabrinuto, proizvodnja se još kako-tako odvija, no usluge su potpuno stale, najviše to brine mikro i mala poduzeća, ali i veliki su „na ledu“. Možda ste pročitali, ovih dana da je uprava Valamara odlučila odreći se svojih plaća kako bi sredstva uložila u zadržavanje zaposlenika. Nadamo se da će turistička sezona, ili barem njen glavni dio, ipak biti zadovoljavajuća.

Mirjana Matesic

Dr. sc. Mirjana Matešić, ravnateljica HR PSOR-a
Autorski članak

Jeli se ovo moglo predvidjeti? Kako se prilagođavamo?

Svi smo ovih dana zatrpani video-klipovima koji se masovno dijele putem WhatsAppa ili Vibera, neki su edukativni, neki govore o teoriji zavjere. Dok neki smatraju da je virus pobjegao iz laboratorija, drugi pak tvrde da je panika i strah pretjeran te da će mjere koje poduzimaju države članice EU učiniti više posredne štete uništavanjem gospodarstva i posredno gubitka više života no što ćemo ih izgubiti zbog Covida-19. A Hrvatske mjere takozvanog lock-downa spadaju među strože na svijetu.

Vlada je ovih dana predstavila mjere za rasterećenje gospodarstva. Gospodarstvenici ih kritiziraju kao nedovoljne, sindikati su se zabrinuli za mogućnost suspenzije prava radnika zagarantiranih Zakonom o radu, udruge su zabrinute zbog moguće suspenzije demokracije, vladajući zbog preslabog punjenja proračuna koje bi moglo uslijediti otpuštanjem obveza gospodarstva. Očekivano, razne interesne skupine zastupaju svoje interese, donosioci odluka morat će procijeniti koliko je stvarno netko ugrožen te odmjeriti one ustupke koje će spasiti većinu gospodarstvenika i radnih mjesta, a istovremeno sačuvati državu od bankrota.

Kako vidimo one na prvoj crti obrane?

Kao jedna od opcija koje se zagovaraju, smanjenje je plaća u javnom sektoru. I sama sam pobornik ovog prijedloga. Jasno je da treba sačuvati pa ako treba i povećati primanja djelatnika u zdravstvenom sektoru koji su na prvoj crti obrane, a možda još nismo ni vidjeli ono najgore. Tu su i druge hitne službe kao što su policija i vatrogasci koji su na terenu, ne pitaju za rizike. No svi ostali, trebali bi dati svoj obol u sprečavanju ili barem umanjenju recesije koja je neminovna.  Sjetimo se da ima puno drugih zanimanja o kojima ovih dana ovisimo. Proizvođači hrane, čiji zaposlenici svakodnevno dolaze na posao, blagajnice i trgovkinje u prodavaonicama hrane, dostavljači, ljekarnice i mnoge druge službe privatnog sektora riskiraju svoje zdravlje kako bi nam život koliko toliko i dalje bio funkcionalan. No njihova primanja i radna mjesta nisu sigurna, ne štiti ih državni proračun. Usprkos tome što su i oni na prvoj crti obrane, mogli bi sutra ostati bez posla. Nedaće krize i recesije koja slijedi trebala bi se rasporediti na sve građane Republike Hrvatske. Zato bi zaposlenici u državnom sektoru trebali pristati na smanjenje plaća u interesu očuvanja radnih mjesta onih koji njihove plaće dugoročno financiraju.

I mi u HR PSOR-u smo zatečeni ovom krizom. Kao ekolog, sklona sam vjerovati da se priroda uvijek vraća u ravnotežu. Moja reakcija na pandemiju iz tog razloga nije panična. Slušam i one druge koji izražavaju zabrinutost da bi recesija koja će uslijediti mogla potencijalno uništiti više života no sama epidemija Covida-19. Stoga sa zanimanjem promatram kako se s donošenjem odluka o karanteni nose druge zemlje kao primjerice Švedska. Hoće li se njihov model pokazati uspješnim ili će završiti kao katastrofa? Srećom nisam od onih koji moraju donijeti ozbiljne odluke, nisam sigurna da itko danas ima sve informacije koje su potrebne za donošenje ključnih odluka bez ozbiljne dileme.

Utjecaj čovjeka na promjene u prirodi. Brinemo li za planetarno zdravlje?

No, kao osoba koja se bavi održivim razvojem, logično promišljam aktualne događaje kroz prizmu održivog razvoja odnosno kako zapadna civilizacija i njena ekonomija utječe na planetu Zemlju i njene ekosustave, izvore resursa te održivost njihovog crpljenja. Logično, promišljam i novonastalu situaciju te moguću poveznicu Covida-19 i ponašanja čovjeka prema prirodi. I nisam se iznenadila kada sam pronašla mnogo studija, istraživanja i znanstvenika koji su ovu poveznicu opisali.

Veliki broj znanstvenika naime smatra da je utjecaj čovjeka na prirodu i gubitak biološke raznolikost faktor koji olakšava novim virusima i bolestima kao što je Covid-19 da se razviju. Čak je razvijena nova disciplina koja se zove planetarno zdravlje, koja se bavi sve jasnijom povezanošću između blagostanja čovjeka i drugih živih organizama pa i čitavih ekosustava. Ljudske aktivnosti kao što je izgradnja autoputa, rudarenje, lov i sječa šuma uzrokuju invaziju divljih područja prirode u kojima se u raznim životinjama i biljkama kriju nebrojeni, nama nepoznati virusi. David Quammen, autor teksta Prelijevanje: utjecaj životinja na sljedeću pandemiju, koji je objavljen u New York Timesu, smatra da uništavanje prirode, izrabljivanje životinja i ljuljanje ravnoteže ekosustava olakšava oslobađanje virusa iz njihovih prirodnih domaćina i oni tada traže novoga.

Smanjenje barijera između divlje prirode i čovjeka kao i smanjenje broja divljih životinja, domaćina, povećava mogućnost prelaska na čovjeka, što je i vrlo logičan izbor budući da je ljudskih jedinki kao potencijalnih budućih domaćina dostupno u izobilju.

Divlji ekosustavi pod iznimnim su pritiskom svuda na svijetu, životinje gube staništa, prelaze u nova, miješaju se i povećavaju protok uzročnika bolesti. Iako je divlja priroda sama po sebi u ravnoteži, upravo su djelovanja čovjeka na ljuljanje te ravnoteže uzrok ovakvih pojava. Prirodni domaćini, najbolji su izbor za svaku bolest, znači ili ugroza domaćina ili značajan pad broja jedinki pokrenut će proces prelaska uzročnika na novu vrstu.

Povezanost tržišta, i svega

Ima li tu i naše odgovornosti? Za mene su stvari jednostavne i jednoznačne. Čovjek je otuđen od prirode. Blagostanje u kojem živimo ne povezujemo s degradacijom okoliša. Naše potrebe za život u izobilju uglavnom se zadovoljavaju na resursima trećih zemalja pa onda i štete za okoliš ne pripisujemo sebi jer se ne smatramo odgovornima. No, potražnja za drvom, mineralima i resursima dovodi do degradiranja okoliša i narušavanja ekosustava što izaziva širenje bolesti. Termin koji znanstvenici koriste jest bio-sigurnost koja se sastoji od prepoznavanja slabijih karika i sprečavanje prelaska patogena, a aktivnosti koje uključuje jest i jačanje zdravstvene usluge u zemljama u razvoju.

Rizici su sve veći, zbog globalizacije, ljudi su mobilniji pa se i potencijalne ugroze brže šire što se vidi i na slučaju širenja Covid-19. Zbog toga i naša reakcija mora biti brža, moramo mijenjati ljudsko ponašanje, ali i razumjeti kako život funkcionira na razini lokalnih zajednica.

Kažu svi da nakon ove pandemije ništa neće biti kao prije i da će nam se životi stubokom promijeniti.

Možda je ovo i nova prilika za nas

Dok s jedne strane slušamo o zaustavljanju života na zapadnoj hemisferi, istovremeno do nas dopiru informacije o prirodi koja se momentalno oporavlja. Emisije stakleničkih plinova pale su ispod svakih očekivanja, sva druga zagađenja su minimalizirana, internet pune fotografije zelene vode u venecijanskim kanalima, patke i druge ptice su se tamo vratile. I gospodarstvenici smatraju da je ovo prilika za novi početak, za dubinske promjene koje sada kad krećemo skoro iznova, moramo integrirati u naš način proizvodnje i potrošnje. Promjene su potrebne i kod bogatih i kod siromašnih društava.

Možda smo dobili novu priliku, zašto ne bismo sada, dok sjedimo u ovoj prisilnoj karanteni, daleko od svojih poslova i dnevnih zadataka, promislili što možemo promijeniti u svom načinu poslovanja kako bismo kad se vratimo na posao mijenjali ponašanje, proizvodnju, i sve druge odluke koje donosimo u smjeru održivosti.

Jer ako je ovo zaista nova prilika, možda je posljednja, ne bismo je smjeli propustiti.

Izvor: GIO, broj 61

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2020

Osvrt: Što se događa? U Europi stala reciklaža plastičnog otpada! Hoće li sva plastika opet na deponije…

Objavio
Odgovorno
-
Used plastic bottles in recycling bins for earth day campaign
Foto: rawpixel.com - www.freepik.com

I vi sudjelujete u nastanku 26 milijuna tona…

Ovo se svih nas tiče. Odlaganje plastičnog otpada se smanjilo, a spaljivanje povećalo. Reciklaža je upravo  stala…

Pandemija CoViD-19 je pogibeljno utjecala na mnoge industrije, a po novim informacijama i na pad potražnje za recikliranom plastikom. Hoće će se dogoditi ono najgore – da plastika počne opet završavati na deponijama ili u spalionicama, onako kako je bilo pred nekoliko decenija.

Industrija recikliranja plastike zaustavila proizvodnju

Najnovija situacija pokazuje da je Europska industrija recikliranja plastike zaustavila proizvodnju zbog trenutnih kretanja na tržištu uzrokovanih pandemijom CoViD-19. Kako se navodi u priopćenju organizacije Plastics Recyclers Europe (PRE), pandemija CoViD-19 je značajno utjecala i na europsku industriju recikliranja plastike, kojoj glavne probleme predstavljaju pad potražnje zbog zatvaranja postrojenja za konverziju i rekordno niske cijene čiste ili djevičanske plastike, kao i općenito smanjene gospodarske aktivnosti na globalnoj razini.

„Ako se ovakva situacija nastavi i ako se ne poduzmu mjere za spašavanje sektora, recikliranje plastike prestat će biti profitabilno što će utjecati na nemogućnost postizanja ciljeva EU-a vezanih za recikliranje i ugroziti prijelaz prema gospodarenju plastikom na održiv način kao jedne od pretpostavki kružnog gospodarstva“, kazao je predsjednik PRE-a Ton Emans. „U tom ćemo slučaju reciklabilni plastični otpad biti prisiljeni slati na odlagališta ili spaljivanje.“

Također, u organizaciji tvrde kako će problemi tržišta recikliranja, osim teških posljedica za okoliš, imati i dalekosežne socioekonomske učinke zbog velikog broja radnika zaposlenih u gospodarenju otpadom.

PRE stoga poziva EU i države članice da u programe državnih potpora za tvrtke pogođene posljedicama pandemije, kao i nacionalne planove oporavka, uvrste i tvrtke iz njihovog sektora kako bi se omogućilo provođenje mjera bitnih za prijelaz na kružno gospodarstvo.

Osiguranje pozitivnih kretanja na ovom tržištu, navodi se u priopćenju, ključno je za smanjenje upotrebe djevičanske plastike u Europi, a samim tim i za opstanak tržišta sekundarnih sirovina, kao i daljnja ulaganja u taj sektor.

Reciklirana plastika čini tek oko 6 % ukupne potražnje u Europi

Podsjetimo, prema Europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu, trenutačnom proizvodnjom, upotrebom i odlaganjem plastike prečesto se ne uspijevaju ostvariti gospodarske koristi koje donosi „kružniji” pristup te proizvodnja, upotreba i odlaganje štetno djeluju na okoliš.

U EU-u je u sektoru plastike zaposleno oko 1,5 milijuna ljudi, a iako je proizvodnja plastike proteklih godina bila stabilna, udio EU-a u globalnom tržištu opada jer proizvodnja u drugim dijelovima svijeta raste.

Potencijal za recikliranje plastičnog otpada u EU-u je i dalje većinom neiskorišten, a ponovna upotreba i recikliranje otpadne plastike vrlo su niski, osobito u usporedbi s drugim materijalima (papir, staklo ili metali).

Potražnja za recikliranom plastikom danas čini tek oko 6 % ukupne potražnje za plastikom u Europi te se u nove kapacitete za recikliranje plastike ne ulaže zbog predviđene niske profitabilnosti u sektoru.

Evo nekih najvažnijih podataka o stanju u Europi u pogledu plastike:

  • U Europi svake godine nastane gotovo 26 milijuna tona plastičnog otpada
  • Za recikliranje prikupi manje od 30 % upotrebljene plastike
  • stope odlaganja i spaljivanja plastičnog otpada su visoke – 31 %, odnosno 39 %.

Valja također napomenuti kako se odlaganje plastičnog otpada smanjilo, a spaljivanje povećalo.

izvor: Eko vjesnik

https://www.ekovjesnik.hr/clanak/2906/u-europi-stala-reciklaza-plasticnog-otpada

 

1...107108109...182Stranica 108 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z