U dm-ovoj akciji. od 2012. do danas, prikupljeno je preko 2700 tona starog papira za recikliranje, toliko da je time spašeno više od 46.500 stabala. Upravo je otposlan poziv za društveno odgovoran rad učenika i spašavanje stabala u 2020. – ta akcija traje od 10. ožujka do 9. travnja 2020.
U Zelenom koraku ove godine sudjeluju učenici iz čak 203 škole u Hrvatskoj.
Mame, tate, bake i djedovi – pridružite se svojim školarcima u skupljanju.
Temeljem sedamnaestogodišnjog iskustva kojeg sam osobno stekao u području održivog razvoja i nefinancijskog izvještavanja, zanimljivo mi je u današnji fokus staviti razvoj i primjenu zakonske obveze nefinancijskog izvještavanja na području Europske unije (EU) i Republike Hrvatske (RH).
Sa sigurnošću danas mogu reći kako se prije 10-tak godina Europska komisija opredjelila za jednu iznimnu viziju. Njezin cilj je bio postizanje usporedivo visoke razine transparentnosti nefinancijskih (socijalnih i okolišnih) informacija koje pružaju poduzeća u svim sektorima i diljem svih država članica EU.
Komisija je već 13. travnja 2011. utvrdila potrebu za objavljivanjem nefinancijskih informacija poduzeća, kao jednu od dvanaest mjera za poticanje rasta i jačanje povjerenja na jedinstvenom tržištu EU.
Matija Hlebar*
Autorski članak
Nefinancijsko izvještavanje u europskom kontekstu – rast značaja i obogaćivanje prakse u prvih 10-ak godina
Komisija je svoj stav o važnosti NI ponovila i 25. listopada 2011. u svojoj komunikaciji „Obnovljena strategija EU-a za korporativnu društvenu odgovornost za razdoblje 2011. – 2014.“. Slijedom tih poticaja, Europski parlament je 6. veljače 2013. kroz svoje dvije rezolucije prepoznao važnost nefinancijskog izvještavanja poduzeća te zaključio da je ono važno radi identificiranja rizika za održivost i povećanja povjerenja ulagača i potrošača.
Parlament je također zaključio tada kako je nefinancijsko izvještavanje poduzeća doista:
Temeljem toga je Parlament pozvao Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o objavljivanju nefinancijskih informacija poduzeća i 22. listopada 2014. donio Direktivu 2014/95/EU (Direktivu o nefinancijskim informacijama), koja je stupila na snagu 6. prosinca 2014. Direktivom o nefinancijskim informacijama se izmjenjuje Direktiva 2013/34/EU (Računovodstvena direktiva) u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa.
Novom Direktivom je propisano i prenošenje obveze u nacionalna zakonodavstva svih država članica najkasnije do 6. prosinca 2016., putem donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje. Nastavno, države članice osiguravaju da se odredbe o nefinancijskom izvještavanju primjenjuju na određena velika poduzeća i grupe za financijsku godinu koja počinje 1. siječnja 2017. ili tijekom kalendarske godine 2017. Zato prvi siječnja te godine možemo opravdano smatrati POVIJESNIM DATUMOM.
Namjera nedavno donesenog Europskog zelenog plana je ugraditi održivost u obvezatni okvir korporativnog upravljanja, budući da su mnoga poduzeća i dalje previše usmjerena na kratkoročne financijske rezultate, a manje na dugoročne aspekte razvoja i održivosti. Mimo toga, poduzeća i financijske institucije bit će primorana povećati opseg objavljivanja podataka povezanih s klimom i okolišem kako bi ulagači bili u potpunosti informirani o održivosti svojih ulaganja. U tu će svrhu Komisija već tijekom 2020. revidirati Direktivu 2014/95/EU o nefinancijskom izvještavanju.
Ostvarenje europske vizije – nefinancijsko izvještavanje u današnjem hrvatskom kontekstu
Republika Hrvatska je 9. prosinca 2016. prenijela obveze iz Direktive o nefinancijskim informacijama u Zakon o računovodstvu, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu na sjednici Hrvatskog sabora, čime je isto postalo zakonska obveza za velike poduzetnike koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine.
Takvi veliki poduzetnici u svoje izvješće poslovodstva uključuju nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose najmanje na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:
Pored toga, veliki poduzetnici mogu svoju obvezu nefinancijskog izvještavanja ispuniti i izradom zasebnog nefinancijskog izvješća koji se odnosi na istu poslovnu godinu i kojim će obuhvatiti informacije koje se zahtijevaju za nefinancijsko izvješće pod uvjetom da se to zasebno izvješće:
Krajem 2019. godine u Ministarstvu financija predstavljena je prva, hvalevrijedna Nacionalna studija o stanju u nefinancijskom izvješćivanju u Hrvatskoj za 2017. i 2018. godinu, kojom se prvenstveno željelo istaknuti koristi koje nefinancijsko izvješćivanje donosi za same poduzetnike. Ovom studijom analizirani su okviri i sadržaji nefinancijskih izvješća poduzetnika obveznika, kao i onih koji su izvješća objavili dobrovoljno. Slijedom toga, na jednak način, planira se sustavno i periodički (svake dvije godine) analizirati stanje nefinancijskog izvješćivanja u Hrvatskoj kako bi se prvenstveno povećala konkurentnost hrvatskih poduzeća.
Nefinancijsko izvještavanje i naredne zadaće u Hrvatskoj
Temeljem stečenog iskustva i neposrednog uvida mogu zaključiti da je kod nefinancijskog izvještavanja u današnjoj Hrvatskoj svakako potrebno unaprijediti ove važne segmente prakse:
Najučinkovitijim, optimalnim načinom ostvarenja vizije i svrhe nefinancijskog izvještavanja vidim prepoznavanje njegovih koristi za poslovanje poduzeća od strane vlasnika i najvišeg menadžmenta. Spoznaja uprave da nefinancijsko izvještavanje nije tek još jedna u nizu „birokratskih zakonskih obaveza“, već kvalitetan upravljački alat za mjerenje, praćenje i upravljanje poslovnim rezultatima poduzeća i njihovim učinkom na društvo, otvara tvrtki pregršt mogućnosti za unapređenje konkurentnosti i održivosti poslovanja.
Temeljem svega mišljenja sam da menadžment u procesu upravljanja poduzećem treba i može jednaku važnost pridavati financijskim i nefinancijskim ključnim pokazateljima uspješnosti, na tvrtkinu i ukupnu društvenu korist! Jedino tako može ostvariti najvišu profitabilnost za vlasnike i ulagače, uz istovremeno ostvarenje najvećih vrijednosti za potrošače i zaposlenike, za ljudsku zajednicu, jednako i za Zemlju, planet kakav sad poznajemo.
* Matija Hlebar, stručnjak za održivi razvoj i nefinancijsko izvještavanje, voditelj održivog razvoja u Podravki d.d.
DOBRA HRVATSKA
Veljače 2020.
Zadaća UNICEF-a u Hrvatskoj je osigurati djeci podršku koju trebaju kako bi ostvarila svoj puni potencijal. U svom radu, UNICEF se vodi Konvencijom o pravima djeteta te svojim djelovanjem pomaže Hrvatskoj u ispunjavanju obveza koje proizlaze iz Konvencije. U 2019. godini UNICEF je provodio programe i aktivnosti usmjerene na brigu za zdravlje najmlađih, podršku djeci s teškoćama, ulaganja u snažniju obitelj, zaštitu djece i mladih, promicanje medijske pismenosti, edukaciju djece o smanjivanju rizika od katastrofa i promicanje solidarnosti s djecom svijeta. Zahvaljujući podršci donatora i brojnih partnera, svaki od navedenih programa polučio je važne rezultate za djecu, pri čemu se ističe sljedeće:
„Zajedno se brinemo o zdravlju najmlađih“
Osnovana je Banka humanog mlijeka, čime je omogućeno da darovano humano mlijeko bude dostupno prijevremeno rođenim i teško bolesnim bebama. U Hrvatskoj svake godini oko 2000 djece dođe na svijet prije nego što su to njihovi roditelji očekivali. Za tu je djecu majčino mlijeko i hrana i lijek. Darovano će mlijeko djeci najkrhkijeg zdravlja iz cijele zemlje na recept propisivati liječnici u jedinicama intenzivne neonatalne njege.
UNICEF je osigurao svu potrebnu opremu i uređaje za Banku humanog mlijeka i Centar za laktaciju te za edukaciju stručnog medicinskog osoblja. Tiskali smo plakate i 20 000 letaka s informacijama kako bismo privukli čim više majki koje doje te mogu i žele darovati višak svog mlijeka djeci kojoj je ono potrebno. Ukupna vrijednost ulaganja iznosi 3,4 milijuna kuna.
Za 20 rodilišta diljem zemlje kupili smo najsuvremeniju opremu za fototerapiju novorođenčadi sa žuticom. Trideset i jedno gnijezdo za fototerapiju omogućit će majkama i bebama da budu zajedno i tijekom liječenja. Vrijednost je ove donacije 1.078.924 kune.
Kako bismo pomogli unaprijediti podršku majkama koje doje, podržali smo stručno usavršavanje za više od 400 liječnica, primalja te medicinskih i patronažnih sestara.
Za rodilište Opće bolnice Pula osigurali smo telemetrijski CTG vrijedan 130.000 kuna. Riječ je o uređaju koji majkama značajno olakšava porod jer im omogućuje kretanje za vrijeme trudova i zauzimanje položaja u kojemu se osjećaju ugodno.
„Podrška djeci s teškoćama“
Kako bismo podržali djecu sa složenim komunikacijskim teškoćama, poput primjerice djece u spektru autizma, pokrenut je program „Komunikacija za svako dijete” u koji su uključene 24 organizacije iz cijele zemlje u kojima stručnjaci rade s djecom s teškoćama.
U sklopu programa osigurana je edukacija za logopede, edukacijske rehabilitatore i radne terapeute u ukupnom trajanju od devet dana.
Aplikacija s komunikacijskim simbolima prevedena je i prilagođena za hrvatsko govorno područje, a nakon što je testiraju stručnjaci i djeca, bit će besplatno dostupna svakom djetetu sa složenim komunikacijskim teškoćama. Za 24 organizacije koje su uključene u program osigurano je 100 tablet računala za rad s djecom. Ukupna vrijednost ulaganja iznosi 1.297.536 kuna.
„Ulaganje u snažniju obitelj“
Osigurali smo financijsku potporu u iznosu od 5.000 kuna udomiteljskim obiteljima 180 novoudomljenih djevojčica i dječaka. Potpora se mogla iskoristiti za kupovinu dječjih kolica, krevetića, autosjedalica, stolaca za hranjenje i druge potrebne opreme za najmlađe. Ukupna je vrijednost isplaćenih potpora 900.000 kuna.
Kampanja „Svako dijete treba obitelj” nastavljena je na lokalnoj razini te je organizirano 70 akcija za promociju udomiteljstva u 18 gradova diljem Hrvatske. Razvijen je program za inicijalnu edukaciju udomitelja, kao i za godišnje edukacije udomitelja. Pružili smo podršku stručnjacima u razvoju i definiranju instrumenata za procjenu udomitelja te osposobili 20 stručnjaka koji će educirati svoje kolege iz sustava socijalne skrbi za rad s udomiteljima.
Pokrenute su radionice „Rastimo zajedno i mi” kao podrška roditeljima u sustavu socijalne skrbi, a 12 obiteljskih centara i centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj opremljeno je didaktičkom opremom, igračkama, slikovnicama i namještajem za prostore za rad s djecom vrijednima 200.000 kuna.
Za pet obiteljskih centara u Zagrebačkoj, Ličko-senjskoj, Međimurskoj, Koprivničko-križevačkoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji osigurano je pet vozila kako bi se lakše organizirala podrška obiteljima, osobito u ruralnim područjima, za što je osigurano 372.000 kuna.
183 stručnjaka uključena su u edukacije o upravljanju slučajem za zaštitu dobrobiti djeteta te provođenju učinkovitih intervencija u obiteljima s djecom, dok su ukupno u edukacijama, za koje je osigurano 400.000 kuna, sudjelovala 362 stručnjaka.
„Zaštita djece i mladih“
Kako bi državni odvjetnici za mlade bolje razumjeli mlade i bolje postupali prema mladima koji su u sukobu sa zakonom te kako bi se poboljšala suradnja državnih odvjetništava i stručnih suradnika koji rade s djecom, provedeno je 16 edukacija za 95 državnih odvjetnika za mladež i 20 stručnih suradnika izvanpravne struke, koji godišnje zaprime više od 3300 prijava za kaznena djela čiji su počinitelji maloljetnici ili mlađi punoljetnici. Vrijednost je ovog ulaganja 348.036 kuna.
Kroz program „Neprekinute veze” osigurali smo opremu za videopozive u 13 kaznionica i zatvora, a u sedam kaznionica i zatvora preuredili smo prostorije za posjete kako bi bile prilagođene potrebama djece zatvorenika. Kroz edukaciju osoblja UNICEF je podržao razvoj modela osoblja za potporu obiteljima u zatvorskom sustavu. Financijska je vrijednost programa 649.000 kuna, a u 2019. godini mogućnost videoposjeta koristilo je oko 800 djece.
Za stručnjake civilne zaštite i ravnatelje škola organiziran je trening o sprječavanju rizika od katastrofa te su razvijeni i edukativni materijali koji će se koristiti u školama za edukaciju djece o smanjivanju rizika od katastrofa, za što je osigurano 43.982 kune.
„Djeca Hrvatske za djecu Madagaskara i Burkine Faso“
U program „Škole za Afriku” uključilo se 99 vrtića i 237 škola, a svojim aktivnostima prikupili su 364,366 kuna za obrazovanje djevojčica i dječaka u Burkini Faso i Madagaskaru.
85 344 djece i mladih iz 202 mjesta diljem Hrvatske sudjeluje u programu kroz koji uče o pravima djece te o važnosti empatije i solidarnosti.
„Solidarnost s djecom svijeta“
Nakon što smo u 2018. godini, nakon snažnog potresa i cunamija koji su pogodili Indoneziju, uz vašu podršku pomogli osigurati pitku vodu, zdravstvenu skrb, psihosocijalnu podršku te pristup neformalnom obrazovanju za djecu, ove smo godine za to osigurali dodatnih 125.083 kune.
Jemen je jedno od najvećih humanitarnih žarišta u svijetu. Dugogodišnji sukobi uništili su ekonomiju i infrastrukturu. Gotovo sva djece u Jemenu trebaju humanitarnu pomoć, a procjenjuje se da je 360 tisuća djece mlađe od pet godina teško pothranjeno. Uz podršku građana naše zemlje prikupili smo 1.656.730 kuna za pomoć djeci Jemena.
U izbjegličkim kampovima Za’atari i Azraq u Jordanu, u kojima žive izbjeglice iz Sirije, izgrađeno je pet dječjih igrališta prilagođenih djeci s teškoćama u razvoju i djeci s invaliditetom, u što je Ministarstvo vanjskih poslova uložilo 1.480.000 kuna.
„Glas djece i mladih u medijima je važan“
Vaše donacije na djelu:Na drugim Danima medijske pismenosti sudjelovalo je više od 13 tisuća djece i mladih iz cijele Hrvatske. U 90 gradova i mjesta diljem Hrvatske održana su 273 događanja čiji je cilj bio razvijanje vještine kritičkog promišljanja, poštovanja sebe i drugih u medijima te tolerancije.
U sklopu drugih Dana medijske pismenosti razvijeni su, u suradnji sa stručnjacima, edukativni materijali namijenjeni odgojiteljima i nastavnicima za rad s djecom, mladima i njihovim roditeljima te plakati o raspoznavanju lažnih vijesti. Materijali su s portala medijskapismenost.hr u 2019. godini preuzeti 72 000 puta. U izradu materijala i provedbu aktivnosti uloženo je 129.450 kuna.
Jedanaesti Festival prava djece, jedini u potpunosti inkluzivan festival – na kojem su svi sadržaji prilagođeni djeci i mladima oštećena vida i sluha, okupio je 11 700 djece, mladih, nastavnika i roditelja. Festival se održavao u 22 grada kroz projekcije filmskog stvaralaštva djece i mladih, radionice te projekcije kvalitetnih obiteljskih filmova. U programu „Razgovor počinje filmom” ove je godine prikazan film koji progovara o utjecaju društvenih mreža na djecu i mlade, a mladi su sudjelovali u panel-raspravi zajedno sa psiholozima i drugim stručnjacima o toj važnoj temi. Svi sadržaji festivala besplatni su kako bi kultura bila dostupna svima. Vrijednost ulaganja u 2019. godini bila je 161.416 kuna.
Fotografije:
UNICEF – URED ZA HRVATSKU
DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2020.
Najveći gradovi svijeta će od 2030. pružati drugačiju, optimističniju, sliku nego danas; bit će sve više pješaka, biciklista i vožnje javnim prijevozom, budući da će novi, alternativni oblici prijevoza postati dominantni, o čemu govore najnovija studija o oblicima prijevoza u takva grada.
Ponuda alternativnog prijevoza će rasti jer će i gradske vlasti mijenjati strategije, a stanovnici će donositi osobne odluke u korist onog zdravijeg obika prijevoza, boljeg i za sebe i za okoliš.
Vožnja privatnih automobila u najvećim gradovima će se smanjivati pa će i one poznate slike kolona automobila s po jedinim putnikom, i to vozačem, biti reducirane. Prognoze govore o 10 posto manje vozila u gradu.
Putovanja osobni automobilom danas imaju dominaciju, koja će prestati već oko 2030.
Konzultantska tvrtka Mobility Futures, koja je izradila studiju, tvrdi da će se u svijest ljudi i društva do 2030. godine usaditi nova paradigma, revolucionarna u odnosu na dosadašnju: „Gradovi će se graditi za potrebe i oko ljudi, a ne, kao do sada, oko prometa i vozila.“
Predviđa se da će zastupljenost osobnih automobila u 2030., a koji su sad dominantni, pasti na nekih 46 posto. A možda i više, s time da će se pad udjela ubrzavati.
I opet, ponovno, BEČ prednjači; već od 2020. onaj tko se ne vozi ide besplatno u muzeje, kazališta…
Pod sloganom „Tvoj doprinos“, Grad Beč je u ponedjeljak na konferenciji za novinare predstavio novu mobilnu aplikaciju pomoću koje Bečani koje ostave svoj automobil prosječno dva tjedna kod kuće i na – i s posla se voze isključivo javnim gradskim prijevozom, biciklom ili idu pješice, mogu dobiti žeton, koji mogu zamijeniti za besplatnu ulaznicu za jedan od mnogobrojnih bečkih muzeja, kazališta, izložbi ili koncerata koji se održavaju u austrijskom glavnom gradu.
Voditeljica ovog kulturnog projekta Christina Hubin je rekla da se jedan žeton dobije za uštedu 20 kilograma ugljikovog dioksida. Istakla je kako mobilna aplikacija za zaštitu okoliša kreće 26. veljače i da će ju testirati do jeseni ove godine oko 1.000 sudionika. Vijećnica za kulturu Grada Beča Veronica Kaup-Hasler pojasnila je princip rada novog App-a koji zahvaljujući određenom softwareu odnosno sustavu praćenja prepozna vrstu prijevoza ili kretanja osobe i izračuna odgovarajuću uštedu ugljikovog dioksida (CO2), u usporedbi na isti put prijeđen automobilom. „Mi želimo redukciju ugljikovog dioksida nagraditi kulturnim događajem“, rekao je gradski vijećnik za digitalizaciju Grada Beča Peter Hanke.
Mobilna aplikacija je zasad ograničena na područje Grada Beča.
Reference: Večernji list
DOBRA HRVATSKA
veljača, 2020
Strateške odrednice ugrađene u politiku proizvoda u jednom zamjetnom broju kompanija počivaju na apsolutnom egoizmu i nezasitnom profiterstvu. „Dječji bezbrižno“ i bezobzirno kako to samo odrasli znaju, proizvođači ostavljaju iza sebe, a na dušu svijetu, goleme količine otpada. Sve to svjesno i namjerno. Sve to s proizvodima koji su osmišljeni da traju kratko, da ne daju popravljati, moraju se ubrzano zamjenjivati novim i „modernijim“.
Te politike izglasavaju vodstva, menadžeri, uprave, ljudi s imenom i prezimenom. Čak što više, takve politike, nekim tajnim nitima (očito i dogovorima) premrežuju čitave industrije i grane pa je sva njihova roba istih značajki u pogledu kratkoće trajanja, duljine jamstava, nemanja rezervnih dijelova i dr.. O čemu se ovdje radi osvijestit ćete odmah čim se sjetite činjenica – mnoge stvari koje ste nedavno nabavili ne traju koliko bi trebale: žarulje izgaraju nakon određenog vremena, baterije koje se prebrzo istroše. Za četkice za zube i britvice za brijanje možete točno odrediti koliko će trajati (30 dana). Ili hlače kojima boja izblijedi već na polovici jedne sezone. Ili tajice koje se uskoro nakon kupnje paraju. Ili kauč kojem tkanina otanji, a da na njega niste sjeli ni 1000 puta (a piše na deklaraciji 15.000 sjedanja). Sve su to samo neki od primjera isforsiranog i ubrzanog istrošenja proizvoda. Kompanije doista dizajniraju proizvode tako da prestanu funkcionirati nedugo nakon kupnje, a neki taman po isteku jamstva (12 mjeseci za električni uređaj, 60 mjeseci za automobil). Prisiljavaju potrošače da ponovno posegnu u džep. Ali, druga je posljedica još gora – onako kako nova roba dolazi, stara prelazi u otpad. Na gomile otpada. Otpad čija sanacija ili reciklaža podrazumijeva dodatni – izniman napor društva, kojeg svi plaćamo.
EUROPSKA UNIJA POSEGNULA U 2019./ 2020 ZA ZAKONSKOM PRISILOM
Sredinom siječnja 2020 u Europskom parlamentu usvojena rezolucija o Novom zelenom sporazumu. Usvojene su i inicijative naše europarlamentarke Biljane Borzan koja je u svemu dobila i posebnu ulogu, kao izvjestiteljica za održivu potrošnju.
U rezoluciju o EU Novom zelenom sporazumu uvrštene su velike novosti: 1) zabranu programiranih kvarova (nakon isteka jamstva), 2) redizajn proizvoda na način da se mogu popravljati, 3) označavanje na proizvodima „minimalnog očekivanog trajanja“.
„Već godinama inzistiram da proizvodi trebaju trajati dulje. Radi troškova za građane i radi okoliša si ne možemo dozvoliti da nam se primjerice perilice za rublje ili televizori kvare nedugo nakon isteka minimalnog jamstva, a oni naših roditelja još uvijek rade“, kaže Borzan.
Čak 92 posto Francuza vjeruje da su neki proizvodi namjerno napravljeni s greškom koja „ispliva“ kod kupca na vidjelo nakon zadanog roka, sve to da bi se građane primoralo da stalno i iznova kupuju, kupuju, bilo novi model ili stari koje je brzo postao neupotrebljiv.
Takav pristup, među ostalim, ne povećava samo kućne troškove i količinu smeća, već i razinu iskorištavanja prirodnih resursa. A kako se nerijetko proizvodnja odvija u nerazvijenim zemljama Afrike, Azije ili Latinske Ametrije, gdje je rad strahovito potplaćen, gdje rade i djeca i sl., takav pristup razara i društveno tkivo, a ne samo okoliš.
5 UREĐAJA ZA DOMAĆINSTVA KOJI ĆE PRVI BITI REGULIRANI
U EU je već donesen zakon o pet uređaja koji se najčešće koriste u domaćinstvima koji će postupno stupati na snagu do 2021. To su perilice za rublje, perilice za suđe, hladnjaci, televizori i rasvjetna tijela. Zakon će, nadalje, odrediti da se za njih na tržištu moraju osigurati rezervni dijelovi sedam do deset godina.
Sjetimo se koliki je kaos vladao s najraznovrsnijim punjačima za mobitele, sve do prije nekoliko godina kad je EU propisala unifikaciju tih priključaka. Sad nam je normalno da jedan punjač preživi razdoblje zamjene i tri mobitela.
Morat će se također proizvoditi energetski učinkovitiji uređaji kako bi se štedjela energija.
Također ćemo se vratiti na stari, jasniji način označavanja energetske učinkovitosti. Naime, prvo smo imali oznake od A do G, gdje su najbolji bili oni označeni slovom A. Potom smo imali oznake A, A+, A++ itd. No to ljudima nije bilo jasno pa su mnogi zaključivali da je više plusova dobro, objasnila je jednom Borzan.
Jasno je da ova inicijativa u EU ne ide u prilog svakoj industriji, no smatra se da ona to može kompenzirati na razne načine, među ostalim, tako da se više orijentira na rezervne dijelove.
REUSE I REDUCE – A TEK POTOM RECYCLE!
„Krajnje je neodgovorno da na tržištu ne postoje rezervni dijelovi pa je potrošač, primjerice, zbog puknuća dijela na perilici koji bi koštao 50 kuna primoran kupiti cijeli uređaj“, rekla je Borzan u Europskom parlamentu izrazivši uvjerenje da izmjenu direktive o dostupnosti rezervnih dijelova treba proširiti na sve uređaje.
Predstoji nam velika mogućnost rentiranja proizvoda od strane proizvođača, što će uskoro postati praksa inovativnih kompanija.
Poznato je da su ponovna upotreba, višestruka upotreba, ili popravak, puno bolji načini od recikliranja proizvoda.
„Utvrđeno je da bi samo na razini EU-a popravljanje stvorilo više od 10.000 novih radnih mjesta. Ono ima bolji utjecaj na okoliš, a pokazalo se također da su potrošači voljni platiti više za trajnost proizvoda. Primjerice, da bi im perilica za rublje trajala dvije godine dulje, spremni su izdvojiti 100 eura više. Iz navedenog proizlazi da bi uvođenje oznake o minimalnom trajanju proizvoda dovelo do povećanja prodaje označenih proizvoda za 55 posto.“
STRUKA SE OPREDJELILA, ALI IMA I SUPROTNIH STAVOVA
U autorskom članku Nenad Jarić iz listopada 2019 – Indeks.hr. spominje se stručno mišljenje Vedrane Pribičević koja predaje na Zagrebačkoj školi ekonomije i Managementa, po kojem koncept programiranog zastarijevanja ima više dimenzija, a neke glavne su:
– Namjerno smanjena dugotrajnost proizvoda ugradnjom nekvalitetnih dijelova koji se kvare korištenjem (
– Sprečavanje popravaka na način da je proizvod teško ili preskupo popraviti (najnoviji primjer su led lusteri koji nemaju predviđen popravak i zamjenske djelove; nakon 5 godina jamstva možeš samo kupiti novo)
– Percipirano zastarijevanje gdje se potrošače uvjerava da im je proizvod koji su kupili zastario, iako to zapravo nije (PR koji stare proizvode upotrebi čine „out“, da te sram imati staro auto a veoma dobro i ispravno)
– Sistemsko zastarijevanje gdje proizvođač namjerno mijenja sistem u kojem se proizvod koristi kako bi potaknuo korisnika da kupi novi proizvod (elektronička industrija, mobitelji)
– Programirano zastarijevanje u kojem proizvođač namjerno programira proizvod da prestane raditi nakon određenog vremena
***
Nenad Jarić nas podsjeća i na mišljenja stručnjaka. Kulturni kritičar Vance Packard objavio je još 1960. knjigu ‘The Waste Makers’ (Proizvođači otpada), koja je reklamirana kao ekspoze „sustavnih nastojanja kompanija da nas učine rasipnima, zaduženima, trajno nezadovoljnim pojedincima“.
S druge strane, jedan od poznatih pobornika „skraćivanja ciklusa zamjene“, američki stručnjak je za marketing, čuveni Philip Kotler koji tvrdi: „Veliki dio takozvanog planiranog zastarijevanja zapravo je djelovanje konkurentskih i tehnoloških snaga u slobodnom društvu – sila koje dovode do stalnog poboljšanja proizvoda i usluga.“
U njegovo veliko doba, u drugoj polovici do kraja 20. stoljeća, možda je takvo što i bilo razumno tumačenje. Ali je, danas to vidimo, u mnogome baš to dovelo do strahovitog zagađenja Zemlje. Čemu će nam takav razvoj? Zemljanima ne treba. Uskim interesnim grupama, eliti – da.
***
Pa mi se čini, na kraju svega, da je, u svijetlu ove rasprave, razvrstavanje otpada i recikliranje tek „topla vodica“ (apsolutno potrebna), ono što dolazi kao zadnji čin „spašavanja duše“ od crnog vraga, onako na kraju. Naspram onoga što ima snagu i značaj prave akcije, svega onog što bi proizvođači trebali poduzimati i činiti daleko prije – kroz svoje odgovorne politike proizvoda. Kao društveno odgovorni subjekti.
Onog trena kad se svijet pokrene u tom smjeru, a Europa to, izgleda, stvarno želi, znat ćemo da smo na početku one iskrene namjere i zalaganja poslovnog sektora za održivost društva i spas ovakve, čudesno lijepe i gostoljubive Zemlje.
Reference:
Nenada Jarić Dauenhauer, www.indeks.hr
DOBRA HRVATSKA/GT
Veljača, 2020
Od 1. veljače, dm je pokrenuo novu edukativnu i praktičnu kampanju – u dm-u nema više plastičnih vrećica! A djelatnici se posebnim prikazom brojki potiču na ekološko djelovanje, pozitivne osobne navike. Najmanji vlastiti ekološki trag!.
Od 1. veljače u dm-u više nema jednokratnih plastičnih vrećica. Na taj način želimo učiniti još jedan korak u zaštiti okoliša te smanjiti količinu plastike u opticaju za više od 97 tona u samo jednoj godini!
Došao je i taj dan – od 1. veljače plastične vrećice više neće biti dostupne u dm-u. Jedan je to od mnogih koraka koje poduzimamo kako bismo svojim poslovanjem temeljenim na održivosti dali svoj doprinos očuvanju prirode i okoliša u kojem živimo i radimo. Tako ćemo svoje kupce pozvati da odaberu neku od održivih alternativa bilo da je riječ o papirnatoj vrećici ili trajnoj torbi, ali im dati i poticaj da to pretvore u naviku te se održivim varijantama koriste u svakodnevnom životu.
Pitate se kako jedna vrećica koju uzmemo pri kupnji može naškoditi okolišu? Računica je jednostavna – svake se godine diljem svijeta upotrijebi tri bilijuna plastičnih vrećica, jednu vrećicu koristimo u prosjeku 12 minuta što pokazuje koliko nam je lako odbaciti resurse uložene u njihovu proizvodnju, a da bi se razgradile, potrebno je između 15 i čak 1000 godina, ovisno o uvjetima u okolišu poput topline i vlage.
Nadalje, posljedice korištenja plastike za jednokratnu upotrebu vidljive su posvuda, a posebno na morskim obalama i u morima. Ne čudi to kada uzmemo u obzir da je u otpadu odbačenom u more udio plastike za jednokratnu upotrebu čak 49 posto, a udio je ukupne plastike viši od 70 posto. Plastični otpad sve više zagađuje mora te bi, prema istraživanjima, do 2050. u morima moglo biti više plastike nego riba. Kao da to nije dovoljno strašno, prema istraživanju provedenom 2004. u luci u Sydneyju nanočestice plastike pronađene su u mesu riba koje se hvataju za ljudsku prehranu. To pokazuje da plastika ulazi u hranidbeni lanac i dolazi na naše tanjure.
POZITIVNE OSOBNE NAVIKE! NAJMANJI VLASTITI EKOLOŠKI TRAG!
Postoji tisuću stvari koje možemo promijeniti kako bismo osvještenije živjeli. Kako to funkcionira? Tako da to i započnemo.
Odgovorno živjeti ne znači svakodnevno se ograničavati. Pazimo na vrijedne resurse, štedimo plastične vrećice i jačamo osjećaj blagostanja. Primjer je tomu prirodna kozmetika. Proizvedena je od biljnih sirovina i ne sadrži mikroplastiku. Proizvodi ne sadrže tvari zasnovane na mineralnim uljima, sintetičke mirise, boje i konzervanse niti su ispitivani na životinjama.
Ili uzmimo hranu primjerice – „Ono si što jedeš“, često se kaže. To jednostavno znači da hrana koju svakodnevno jedemo izravno utječe na osobnu dobrobit i zdravlje, a njezin uzgoj može oplemeniti ili zagaditi okoliš. Hrana koja se proizvodi na održiv način, tj. bez kemikalija, umjetnih gnojiva ili sintetičkih dodataka u ekološkoj poljoprivredi može doprinijeti zdravoj prehrani. Zbog toga smo ponosni na dm marku dmBio, nositelja certifikata Demeter i Naturland.
U svakom slučaju održivost ne znači potpuno promijeniti sve iz jednog dana u drugi i izbaciti stvari koje se još uvijek mogu upotrebljavati. Naime ništa nije održivije od uporabe postojećih resursa, a kada njih istrošimo, možemo ih zamijeniti održivim alternativama. Prvi je korak osvijestiti činjenicu da naše navike, i kupovne i ostale, mogu pomoći ili odmoći pri nastojanjima u očuvanju okoliša.
MNOGO JE SVAKODNEVNIH MOGUĆNOSTI ZA OSOBNO DJELOVANJE – ČEKA TE OGROMAN KORAK NAPRIJED!
U nastavku donosimo pregled činjenica i savjete kako već malim koracima možemo napraviti mnogo.
Jedna trećina ukupno potrošene vode koristi se za ispiranje toaleta
Jedna osoba svakog dana prosječno napravi 1,8 kilograma smeća
Jedna trećina cjelokupne potrošene energije koristi se u domaćinstvima
Svaki dan od 50 do 100 životinjskih vrsta postaje ugroženo ili čak nestaje zahvaljujući ljudskoj djelatnosti
Svake se godine u svijetu koristi oko pet milijardi aluminijskih konzervi
Oko pet milijuna tona nafte svake godine završi u oceanima
Samo jedan autobus može prevesti onoliko ljudi koliko bi ih stalo u čak 40 automobila
Manje od 9 % proizvedene plastike se reciklira
Svaka tona recikliranog papira spasi 17 stabala od rušenja
Gotovo svaki komad plastike, neovisno o tome kada je proizveden, još uvijek postoji
Svake godine u oceanima završi najmanje osam milijuna tona plastike
Računala pripadaju opasnom otpadu – samo monitor sadrži velike količine olova koje je opasno ako dospije u okoliš
PRIDRUŽI NAM SE!
DOBRA HRVATSKA
veljača, 2020.
(Preuzeto iz PODMORNICE, časopisa za djelatnike dm, veljača 2020. Vlastita oprema – naslov i podnaslovi – od strane uredništva odgovorno.hr)
Vođeni uvjerenjem kako je održavanje ravnoteže između gospodarskih, socijalnih i ekonomskih faktora jedan od strateških interesa svakog modernog društva, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) i Global Compact Mreža Hrvatska i Deloitte Hrvatska organiziraju
KONFERENCIJU
26. veljače 2020., 9 – 12,45 sati
prostorije Hrvatske udruge poslodavaca, Zagreb, Radnička cesta 53
na temu “Zapošljavanje s učinkom” u sklopu koje će uručiti nagrade Green Frog za najbolje izvješće o održivosti, tvrtkama koje su ostvarile najveći okolišni i društveni utjecaj te održati panel rasprava posvećena zapošljavanju osoba s invaliditetom.
PROGRAM KONFERENCIJE
| 09:00 – 09:30 | Registracija |
| 09:30 – 09:45 | Pozdravni govori |
| 09:45 – 10:00 | Kultura raznolikosti i uključivanja – Globalni trendovi (Deloitte) |
| 10:00 – 10:15 | Održivost i uključivost (Global Compact Mreža Hrvatske) |
| 10:15 – 10:30 | Stanje tržišta rada i uključivost pri zapošljavanju u Republici Hrvatskoj (Hrvatska udruga poslodavaca) |
| 10:30 – 11:30 | Panel rasprava: Zapošljavanje s učinkom |
| 11:30 – 11:45 | Green Frog 2019 – proglašenje pobjednika |
| 11:45 – 12:45 | Druženje |
Sudjelovanje na konferenciji je bez plaćanja naknade uz obaveznu prijavu na: iobradovic@deloittece.com, najkasnije do 21. veljače 2020. godine.
Vali Marszalek
Izvršna direktorica Global Compact mreže Hrvatska
i savjetnica za održivi razvoj i DOP
Hrvatska udruga poslodavaca
Ivana Turjak Čebohin
Direktorica u odjelu revizije i savjetovanja i
Voditeljica Green Frog inicijative u Hrvatskoj
Deloitte Hrvatska
Neetično djelovanje je nepremostiva prepreka skladnom životu i odnosima između svih dionika života na Zemlji, između ljudi i Zemlje.
O etici u odnosima i biznisu govorit će se pobliže na važnom predavanju – razgovoru:.
„Integritet u poslovanju: Etika i donošenje odluka“
Lokacija: Hrvatska udruga poslodavaca, Radnička cesta 52/1.kat,
13. ožujka 2020. (četvrtak) od 10:00 do 12:00 sati.
Organizacija u suradnji: Global Compact mreže Hrvatska pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca i Centra ODličnosti U POslovanju – CODUPO
Edukacija i rasprava omogućit će sudionicima osnove razumijevanja etike i integriteta te njihovog utjecaja na korporativnu kulturu, i objasniti kako se poslovna etika primjenjuje u organizacijama kroz različite aspekte programa etike i usklađenosti.
Polaznici će dobiti uvid u praktične alate i strategije za izgradnju etičke kulture s ciljem zaštite integriteta te kolika je važnost i utjecaj poslovne etike na cjelokupno poslovanje kako bi se na odgovarajući način smanjili reputacijski rizici koji su s time povezani.
Kvaliteta i stil vodstva utječe na postavljanje „tona“ cjelokupnog poslovanja. Taj ton utječe na interne procese poslovanja ali i na komunikaciju prema eksternim dionicima. Ako vodstvo promiče integritet, dobro upravljanje i najviše etičke standarde, takvo ponašanje reflektirat će se na komunikaciju unutar organizacije ali i prema van. U ovom kontekstu, ton predstavlja kvalitetu i stil ponašanja menadžmenta na svim razinama koje treba biti transparentno i s integritetom.
Edukacija će također dati odgovore na pitanja: Kako pojedinci donose etičke odluke? Kako znaju je li neka odluka etična? Zašto pojedinci donose neetičke odluke unatoč tome što znaju da su neetičke? Odgovori na ova pitanja pomoći će polaznicima u razumijevanju i prihvaćanju vlastitih etičkih odgovornosti te etičnom razmišljanju, reagiranju i donošenju odluka.
Pregled programa:
Integritet
Etičko donošenje odluka
Kako izgraditi kulturu temeljenu na integritetu
O voditeljici edukacije, dr.sc. Silviji Vig:
Svoju profesionalnu karijeru usmjerila je u područja bihevioralne i poslovne etike, izgradnje organizacijske kulture i autentičnog vodstva te implementacije programa usklađenosti i etike. Dosadašnje radno iskustvo stjecala je više od dvadeset godina na menadžerskim pozicijama u zemlji i regiji. Doktorirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na temu Utjecaja poslovne etike na uspješnost poslovanja poduzeća iz čijeg istraživanja je proizašao i model izvrsnosti – VIG Model™.
Od 2015. godine posjeduje prestižni certifikat LPEC – Leading Professional in Ethics and Compliance, Američke asocijacije za etiku i usklađenost. Bila je dugogodišnji gost predavač na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, te predavač i nositelj nekoliko kolegija iz područja menadžmenta na drugim obrazovnim ustanovama. Autor je brojnih znanstvenih članaka iz područja organizacijske kulture i vodstva, poslovne etike i usklađenosti; certificirani je NLP Master Practitioner, NLP Master Practitioner Coach i Executive Coach, član NLPEA – NLP Association of Excellence i International Coach Federation – ICF-a.
Prijavite se na adresu vali.marszalek@hup.hr najkasnije do utorka, 11. veljače 2020.
Vali Marszalek
U rujnu 2009. jedna se 32-godišnja zaposlenica bacila kroz prozor upravne zgrade u Parizu, a radnik od 57 godina ubio se dvije godine kasnije u Bordeauxu. Strašna je bila smrt radnika iste tvrtke koji se zapalio na parkiralištu tvrtke. Samoubojstvo je počinila i žena u Metzu kada je doznala da će je po treći put u godini dana premjestiti na novo radno mjesto. Ista je „poslovna“ taktika preko ruba otjerala i zaposlenika te tvrtke koji se usred konferencijske dvorane nožem ubo u trbuh, iskrvario i umro.
Sve se to događalo u uglednoj multinacionalnoj telekomunikacijskoj korporaciji France Télecom, koja je od 2013. godine preimenovana u Orange. Telekomunikacijska grupa Orange i njezin bivši glavni direktor Didier Lombard (77) krivi su za „moralno zlostavljanje“ i izazivanje atmosfere straha koja je dovela do vala samoubojstava radnika tijekom restrukturiranja kompanije kasnih 2000.-ih godina, presudio je nedavno pariški sud.
***
Puna zaposlenost i dostojanstven rad za sve jedan je od ciljeva održivog gospodarskog rasta. Iako zvuči utopistički i idealistički, tome cilju treba težiti i raditi na tome da se ostvari, unatoč tomu što danas gotovo polovica svjetskog stanovništva živi s oko dva američka dolara dnevno.
Percepcija javnosti nehumane uvjete rada u nerazvijenim zemljama vidi gotovo kao „normalno“ stanje, ali takve uvjete rada ne očekuje u razvijenim zapadnoeuropskim državama. Zato zvuči nevjerojatno da su čak i u razvijenoj Francuskoj samoubojstva zaposlenika zbog pritisaka na poslu vrlo učestala. Dapače, Francuska ima jednu od najviših stopa samoubojstava povezanih s poslom, pa si oko 400 ljudi godišnje oduzme život jer se ne mogu nositi sa zahtjevima i maltretiranjem na poslu.
***
Lombard je osuđen na godinu dana zatvora, a osuđena su i njegova dva suradnika, dok je drugih pet menadžera oslobođeno optužbi. Uz to, Lombardu je dosuđena i novčana kazna od 15.000 eura, a kompanija Orange platit će kaznu od 75.000 eura. Povijesna je to presuda i presedan za velika poduzeća, koja bi mogla utrti put za slične presude u Francuskoj i Europi.
Istraga cijelog slučaja trajala je četiri godine, pa se na suđenju koje je počelo u svibnju prošle godine našlo više od milijun stranica spisa. Glavno je pitanje bilo jesu li mjere restrukturiranja tvrtke bile primjerene i jesu li potaknule samoubojstva. Optužnica je jasno naglasila da nije riječ o pojedinačnim postupcima mobbinga nego o sustavnom zlostavljanju radnika, koje je osmislilo vodstvo tvrtke.
France Télecom bila je većinski državna kompanija sa 100.000 zaposlenih u svim dijelovima Francuske. Kompaniju je 2000. godine kupio Orange, a kako je kompanija bila u dugovima, novi je vlasnik tražio nove drastične rezove.
PLAN UKIDANJA 22.000 RADNIH MJESTA, METODOM SUSTAVNOG MORALNOG ZLOSTAVLJANJA
Glavni direktor Lombard je 2006. objavio plan o ukidanju 22.000 radnih mjesta i premještanju 10 do 14 tisuća radnika kako bi se povećala produktivnost. Problem je bio što je većina radnika imala ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Francuska ima jako zakonodavstvo koje štiti stalno zaposlene radnike, pa se vodstvo tvrtke domislilo drugačijem rješavanja toga problema.
– Izbacit ću ih ovako ili onako, kroz prozor ili kroz vrata – izjavio je glavni direktor Didier Lombard višim menadžerima 2007. godine, stoji u zapisniku s toga sastanka koji su objavile francuske novine.
Čelni ljudi tvrtke na čelu s direktorom Lombardom osmislili su kako da natjeraju radnike da sami odu iz kompanije što je, dakako, za kompaniju puno jeftinije. Stvorili su atmosferu straha u tvrtki, a optužnica ih je teretila da su radnike izolirali, degradirali, zastrašivali i premještali na druge, obično niže rangirane poslove i na radna mjesta u druge gradove ne bi li sami ponudili otkaz.
Iako se na suđenju spominjalo značajno „samo“ 18 slučajeva samoubojstava radnika i 13 pokušaja, smatra se da je u toj velikoj kompaniji u tri godine čak 60 zaposlenika oduzelo sebi život, a mnogi drugi su pokušali samoubojstvo te upali u stanje teške depresije..
U izvještaju inspektora rada iz 2010. godine stoji da rukovodstvo tvrtke koristi „patogene“ metode restrukturiranja, poput prisiljavanja ljudi na nova radna mjesta u dalekim gradovima i zadavanja nedostižnih ciljeva uspješnosti. I sindikati su prosvjedovali zbog „nevjerojatnog nasilja“ tijekom rekonstruiranja tvrtke, a posvjedočili su da je u kompaniji uspostavljen „sustav institucionalnog zlostavljanja“ koje je dolazilo od vrha tvrtke, što je u konačnici dovelo i do tolikog broja samoubojstava i niza drugih psihičkih trauma radnika. Inače, nije samo France Télecom tvrtka u kojoj se nad zaposlenicima provodi psihički teror. I Renault je svojedobno bio pod istragom nakon što su si tri radnika oduzela život.
Orange je prethodno priznao patnju koju su prošle žrtve potvrdivši da je možda došlo do pogrešaka u upravljanju prilikom provedbe plana restrukturiranja, ali negira da je postojao neki sistemski plan ili namjera uznemiravanja zaposlenika. Direktor Lombard i njegovi optuženi suradnici – zamjenik direktora i šef kadrovske službe, odbili su vlastitu krivnju s obrazloženjem da je restrukturiranje ekonomska nužnost te su najavili žalbe. Inače, kompanija je posljednjeg dana suđenja ponudila kompenzaciju žrtvama i rođacima poginulih radnika, a dosad traženi odštetni zahtjevi iznose oko dva milijuna eura.
***
Upravo stoga nedavna je sudska odluka imala toliki odjek u javnosti, označivši prekretnicu u odnosu prema radnicima i jedan korak naprijed prema ljudskim uvjetima rada kojima teži održivo društvo.
DOBRA HRVATSKA/ MDM
Siječanj, 2020.
PBZ dobio ugledno priznanje „Poslodavac prijatelj obitelji“ za 2019. godinu!
Ministarstvo za demografiju dodijelilo je 17. prosinca priznanje „Poslodavac prijatelj obitelji“ za 2019. godinu poduzećima s najkvalitetnijim rješenjima u promišljanju kako biti kvalitetan partner zaposlenicima te im osigurati više od propisanih radnih uvjeta. U kategoriji velikih poduzeća Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dodijelilo je priznanje Privrednoj banci Zagreb koja je prepoznata kao najbolji primjer poduzeća koja u svojoj kategoriji provode mjere u smjeru obiteljsko-poslovne ravnoteže.
Cilj je projekta senzibilizacija poslodavaca i javnosti za razumijevanje potreba zaposlenih majki i očeva, poticanje društva na zaštitu i osnaživanje obitelji te isticanje pozitivnih mjera koje poslodavci provode, a usmjerene su na poboljšanje kvalitete života zaposlenika.
Priznanje „Poslodavac prijatelj obitelji“ ministrica Vesna Bedeković uručila je Miroslavu Halužanu, višem izvršnom direktoru Ljudskih resursa i Organizacije u PBZ-u. Miroslav Halužan tom prilikom je istaknuo da Privredna banka Zagreb nizom društveno odgovornih praksi potvrđuje svoju posvećenost zaposlenicima sa svrhom stvaranja poticajnoga radnog okruženja.:
Nadalje, prilikom bodovanja Povjerenstva posebno su istaknuti benefiti kojima tvrtka kroz financijske mjere osigurava solidarne pomoći socijalno ugroženim zaposlenicima i njihovim obiteljima, kroz poslovanje tvrtka podržava i organizira ljetovanje za djecu zaposlenika, humanitarne volonterske akcije kao i događanja za djecu zaposlenika (kino predstave).
Zaposlenicima se nudi i mogućnost fleksibilnog radnog vremena.
© 2021 © Sva prava pridržana
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.