ILIRIJA D.D. iz Biograda i UDRUGA UZOR.HR uručili Dječje priručnike za održivi razvoj „Prepoznavanje i razvrstavanje otpada“ i „Dječji eko otok“ djeci u Dječjem vrtiću CVIT u Svetom Filipu i Jakovu

Objavio
Odgovorno
-

U ponedjeljak 12. lipnja voditeljica zdravstvene kontrole i zaštite okoliša biogradske Ilirije Ivana Benčić i voditeljica programa UZOR-a HRVATSKE Sonja Hlebar, uručile su djeci Dječjeg vrtića Cvit u Svetom Filipu i Jakovu Dječje priručnike za održivi razvoj – Prepoznavanje i razvrstavanje otpada te UZOR-ov Dječji eko otok, uz održavanje Dječje eko radionice.

Novim Dječjim priručnikom za održivi razvoj – Prepoznavanje i razvrstavanje otpada UZOR HR želi još više doprinijeti odgoju i obrazovanju djece za održivi razvoj u Republici Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama.

S druge strane, društveno odgovorno vodstvo Ilirije d.d. iz Biograda na Moru je prepoznalo ovo potrebno i originalno rješenje iz civilnog sektora te odlučilo aktivno podržati odgoj i obrazovanje djece za održivi razvoj na temu prepoznavanja i razvrstavanja otpada.

Kako bi djeca u svakoj prilici znala prepoznavati i razvrstavati otpad, potrebno ih je odgajati i obrazovati od najranije dobi te poticati na željeno ponašanje u vrtićima i osnovnim školama na njima zanimljiv način.

Dječji priručnik za održivi razvoj – Prepoznavanje i razvrstavanje otpada je namijenjen djeci predškolske (od prvih koraka) i školske dobi (do 4. razreda osnovne škole).

Održiva budućnost i Zero waste svijet ovise o današnjem valu promjena ponašanja. Stoga je UZOR-ov cilj da svako dijete predškolske i školske dobi u Republici Hrvatskoj, do 4. razreda osnovne škole, čim prije dobije svoj besplatan primjerak Dječjeg priručnika za održivi razvoj – Prepoznavanje i razvrstavanje otpada.

Naposljetku, primjer partnerske suradnje civilnog, poslovnog i javnog sektora za odgoj i obrazovanje djece za održivi razvoj u Svetom Filipu i Jakovu te u nastavku i u Biogradu na Moru, pokazuje da je sinergijskim djelovanjem navedeni cilj dostižan i ostvariv.

Sonja Hlebar, voditeljica programa

ODGOVORNO.HR poziva vas na podršku inicijativi besplatnog upisa u knjižnice ‘JA ČITAM’, s ciljem popularizacije čitanja kod mladih

Objavio
Odgovorno
-

Roditelji, mame i tate! U veljači 2017. predstavljen je cjelogodišnji projekt Knjižnica grada Zagreba „JA ČITAM“ sa svrhom važnog poticanja čitanja u djece i mladih od samog rođenja. Prvi rezultati su veoma povoljni. Učinimo da budu još povoljniji! Podržimo knjižnice u njihovom djelovanju koje spada u društveno odgovorno poslovanje.

Naime, prema odluci Gradske skupštine Grada Zagreba, održanoj 2. prosinca 2016. godine, pravo na besplatan upis u Knjižnice grada Zagreba imaju djeca od rođenja do konca kalendarske godine u kojoj navršavaju 15 godina života, a koja imaju prebivalište na području Grada Zagreba. Projekt ‘JA ČITAM’ uključuje upravo kontinuirani dijalog s roditeljima i skrbnicima kako bi svoju djecu što ranije upisali u knjižnice te tako razvijali njihove čitalačke navike od samog rođenja, kako bi razvili predčitalačke vještine te pozitivno utjecali na emocionalni razvoj djece, poticanje mašte i kreativnosti, poboljšavanje pažnje i jačanje samopouzdanja. Kako ključnu ulogu u najranijoj dobi razvoja i odrastanja djece imaju roditelji i drugi članovi obitelji, ovaj je projekt usmjeren i prema svim odraslima koji žive i rade s djecom, jer djeca upravo u odraslima vide primjer kako živjeti s knjigom.

Aktivnosti GKZ-a

Važno je reći kako trideset i osam knjižnica u mreži KGZ-a ima poseban odjel za djecu i mlade, a neke od njih i posebno organiziran kutak za bebe. U sklopu tih odjela održavaju se redovni tjedni programi igraonice i pričaonice za djecu, ali i brojni susreti s dječjim piscima te edukativne i likovne radionice, igranje društvenih igara, kao i igranje računalnih igara i PlayStationa.

Uz ovaj projekt, zagrebačke knjižnice tijekom godine provode i brojne druge aktivnosti upravo na temu poticanja čitanja djece i mladih, od onih lokalnih, poput NAJčitatelja godine, Knjižnice širom otvorenih vrata i mnogih drugih, do nacionalnih kao što je Nacionalni kviz za poticanje čitanja. Kroz 2016. godinu organizirano je u svim zagrebačkim ili hrvatskim knjižnicama gotovo 23.000 programa za djecu i mlade, koji su okupili više od 155.000 malih/velikih posjetitelja.

Hvalevrijedna inicijativa – povlašteni upis

Inicijativa besplatnog upisa do 15. godine, zahvaljujući kojoj se do sada, od 1.1.  do 1.6.2017 upisalo 15.000 djece i mladih Zagreba,  logično zaokružuje uspješnu priču o odgajanju malih čitatelja i korisnika knjižnica. Za potpuni uspjeh potrebna je kvalitetna i trajna suradnja knjižnica s obiteljima, vrtićima, školama, odnosno svima koji sudjeluju u odgoju djece i zahvaljujući kojima će ta djeca ostati trajni i zadovoljni korisnici svojih knjižnica, kako je na samome početku projekta navela ravnateljica Knjižnica Grada Zagreba Davorka Bastić.

Razloga zašto bi djeca trebala čitati, ali i odrasli, ima, dakako, bezbroj. Čitanje obogaćuje rječnik pojedinca, znanje o svijetu te sposobnost usmenog i pismenog izricanja vlastitih misli. Čitanje razvija kognitivne sposobnosti – razmišljanje, maštanje, prosuđivanje, zaključivanje i koncentraciju. Ono je važno zato što otvara nove svjetove, likove i događaje te nam omogućava razvoj emocionalne inteligencije – znatiželju, suosjećanje te razumijevanje drugih, ali i sebe. Čitanje nas inspirira, motivira i daje nove ideje. Naposljetku, omogućava nam da mladima i novim generacijama pravovremeno ukažemo i pokažemo kako je ljubav prema knjizi, čitanju i pisanju prvi korak prema bogatome, veselome i uspješnome životu.

Upravo zato, uredništvo portala Odgovorno.hr poziva Vas da sudjelujete u projektu ‘JA ČITAM’ te u knjižnice grada Zagreba upišite svoju djecu ili pak proslijedite vijest bližnjima s djecom kako bi se mogli pravovoremeno uključiti!

Društveno odgovorno poslovanje je moguće provoditi u svim djelatonostima.

Sve dodatne informacije pronađite na službenoj stranici KGZ-a.

UNICEF – 70 godina plemenite brige o djeci svijeta pa i našoj posebno

Objavio
Mirela Drkulec Miletić
-

Jesen nakon završetka Drugog svjetskog rata Europa, Kina, Bliski istok i druge zemlje dočekale su razrušene, poharane, gladne… Milijuni ljudi su poginuli, milijuni su ranjeni, milijuni raseljeni. Ceste, željezničke pruge, mostovi, tvornice – srušeni. Preživjele, a osobito djecu, mučila je glad i bolesti.

Ujedinjeni narodi odlučili su pomoći djeci te je 11. prosinca 1946. osnovan Fond Ujedinjenih naroda za djecu – UNICEF.

Tadašnja je Jugoslavija bila među prvim zemljama koje su potpisale ugovor o suradnji s UNICEF-om, pa i u Hrvatsku već u kolovozu 1947. počinju stizati prve UNICEF-ove pošiljke s hitnom pomoći: dvopek, jarko žuti čedar sir, mlijeko u prahu, sapun, igračke, odjeća. Okus čedara i danas pamte djeca koja su odrastala između ruševina što ih je za sobom ostavio taj strašni rat. Mnogi su tada prvi put u životu okusili i čokoladu. UNICEF je u ratom poharane  zemlje slao i antibiotike te cjepiva za razne bolesti i, kao prevenciju, riblje ulje koje je milijune djece spasilo od rahitisa. Zaboravljeno je, ali u Hrvatskoj je u to vrijeme uz mnoge druge, danas iskorijenjene, bolesti vladala i malarija.

Uz pomoć UNICEF-a kod nas su sagrađene mljekare, a UNICEF je osigurao strojeve za proizvodnju pasteriziranog mlijeka i educirao radnike. Tako je svako dijete u školi besplatno moglo dobiti čašu mlijeka. UNICEF je osigurao i sirovinu od koje su domaće tvornice izradile na tisuće pari dječjih cipelica i dekica te je pomogao da se sagradi tvornica penicilina. Pobrinuo se i za širenje znanja i edukativnih programa u školama, a u suradnji s vlastima 1950. započeo je program „Majka i dijete“. Smrtnost djece u Hrvatskoj bila je tada visoka, 118 na 1000 rođene djece. UNICEF je donirao opremu školama za primalje i medicinske sestre, pomogao opremiti brojne dispanzere za djecu i majke, laboratorije i školske ambulante, donirao je inkubatore za prijevremeno rođenu djecu.

Pomoć u poraću, kada je UNICEF svakog dana hranio šest milijuna djece, bio je prvi uspjeh UNICEF-a. Drugi je veliki korak u zaštiti djece bilo donošenje Konvencije o pravima djece 1989. godine, koja je kod nas usvojena već sljedeće godine, uoči rata. Pomoć UNICEF-a bila je Hrvatskoj dragocjena i u Domovinskom ratu, a ta je organizacija i prije priznanja Hrvatske, usred rata 1991., otvorila u Hrvatskoj svoj Ured za krizne situacije. Vrlo je aktivno UNICEF pružao pomoć i djeci u Bosni i Hercegovini. Posljednjih godina UNICEF u Hrvatskoj proveo je više zapaženih akcija – „Stop nasilju među djecom”, „Svako dijete treba obitelj” i „Prve tri su najvažnije”, a sada se posvetio – obrazovanju.

Sedamdeseta je obljetnica prilika za zbrajanje rezultata. UNICEF danas djeluje u 192 zemlje svijeta. Učinio je nezamislivo puno pružajući hitnu pomoć mnogim zemljama u vrijeme oružanih sukoba, ali i prirodnih katastrofa, pomažući izbjeglicama, podižući razinu zdravstvene skrbi i ulažući u obrazovanje. Ohrabruju brojke: broj djece koja umiru prije petog rođendana prepolovljena je u posljednjih 25 godina; stopa djece koja ne pohađa školu smanjena je za više od 40 posto od 1990.; 2015. godine UNICEF je nabavio 2,8 milijardi doza cjepiva protiv smrtonosnih bolesti; od 1990. do 2015. čak je 2,6 milijardi ljudi dobilo pristup boljim izvorima pitke vode, a 2,1 milijardu je dobilo pristup boljim sanitarijama; UNICEF je s partnerima pružio pristup obrazovanju za 7,5 milijuna djece u dobi od 3 do 18 godina; pružena je psihosocijalna pomoć za 2 milijuna djece u zemljama pogođenim ratnim sukobima i prirodnim katastrofama.

Iako je Anthony Lake, izvršni direktor UNICEF-a, izrazio nadu da će u sljedećih 70 godina prestati potreba za radom UNICEF-a, mnoga djeca i dalje trebaju pomoć. Gotovo 250 milijuna djece odrasta u zemljama pogođenim sukobima, a gotovo 50 milijuna djece iseljeno je iz svojih domova, dok 168 milijuna djece radi, a između 500 milijuna i 1,5 milijardu djece trpi nasilje.

Plavi znak UNICEF-a s likovima majke i djeteta i u desetljećima koja dolaze bit će simbol nade u bolje sutra za milijune mališana. Ili, kako poručuje slogan UNICEF-a: Za svako dijete, nada!

MDM

Poslovna inicijativa Dobra Hrvatska

ŠTO JE DISEMINACIJA, nov pojam veoma važan u EU? Društveno odgovorno poslovanje i djelovanje podrazumijevaju visoku vidljivost u javnosti.

Objavio
Odgovorno
-

Nije dovoljno da se projekt napravi! Europska zajednica traži da se posao kompletira. Novo znanje, iskustvo, reultati treba se čim prije i čim više predati kao obavijest i na korištenje drugima, javnosti. Dakle, projekt je završen kad je objavljen javno. Svi koji ulaze u svijet fondova EU ovaj pojam odmah usvajaju.

Diseminacija obuhvaća mjere za postizanje vidljivosti projekta pa je pojednostavljeno možemo zvati projektnim marketingom. U projektima financiranim iz EU fondova važna je iz nekoliko razloga:

  • Doprinosi vidljivosti i replikaciji projektnih rezultata, a time i poboljšava uspjeh projekta
  • Podiže interes za korištenjem EU fondova kod opće i zainteresirane javnosti
  • Podiže vidljivost projektnog konzorcija / pojedinačnog nositelja projekta, kao i njihove djelatnosti, proizvoda i usluga
  • Osigurava vidljivost Europske unije izvora financiranja

To je ono što čini i načela filozofije “društveno odgovorno poslovanje”

Postoje dvije opće razine projektne diseminacije: međunarodna (tzv. projektna) i lokalna.

Međunarodna (tzv. projektna) diseminacija provodi se u međunarodnim surađivačkim projektima koji uključuju manji ili veći broj partnera iz različitih država. Cilj takve diseminacije jest promovirati cjelokupni projekt, njegove ciljeve i rezultate na razini svake države iz koje dolaze projektni partneri, na razini Europske unije, a ponekad i šire. Diseminacijske mjere uglavnom su identične, a njima upravlja koordinator projekta ili partner zadužen za diseminaciju.

Lokalna diseminacija provodi se u lokalnoj zajednici (državi, gradu, općini ili županiji) iz koje dolazi pojedini partner. Svaki od partnera prilagođava diseminacijske aktivnosti, s obzirom na specifične zahtjeve projekta i, što je još važnije, specifične okolnosti svoje zajednice. Zbog toga je moguće da različiti partneri u različitim lokalnim zaiednicama provode različite aktivnosti.

Diseminacijske aktivnosti i mjere koje često susrećemo u projektima su:

  • Izrada vizualnog identiteta projekta
  • Internetska stranica projekta na engleskom jeziku
  • Internetske stranice projektnih partnera na lokalnim jezicima
  • Projektni letak ili publikacija
  • Organiziranje radionica, treninga i konferencija
  • Objave u medijima
  • Izrada promotivnih materijala (majice, kape, penkale, olovke, blokovi, fascikli, leci i dr.)
  • Stranice na društvenim mrežama (Facebook, Twitter, Youtube i sl.)
  • Sudjelovanje na konferencijama i drugim relevantnim događanjima u organizaciji drugih organizacija

Navedene aktivnosti potrebno je precizno isplanirati prilikom pripreme projekta jer njihova izrada uglavnom podrazumijeva i značajne troškove koje je potrebno identificirati unaprijed i unijeti u proračun projekta

Izvor: http://www.eu-projekti.info/sto-je-projektna-diseminacija-i-cemu-sluzi

 

Pratite portal www.odgovorno.hr – vodeći u afirmaciji i javnom zalaganju za društveno odgovorno poslovanje.

Odgovoran građanin: Savjeti za djecu (i roditelje) o postupanju sa starom staklenom ambalažom

Objavio
Odgovorno
-

Najveća tvornica staklene ambalaže u regiji Vetropack Straža d.d. iz Huma na Sutli kroz svoju proizvodnju godišnje reciklira oko 80.000 tona staklene ambalaže godišnje, pri čemu većinu toga uvozi. Pri tome sveukupno prikupljene količine u RH putem sustava povratne naknade i mjesnih zelenih otoka završavaju u Vetropacku.

Zanimljivosti o staklu

  • U Švicarskoj se reciklira 96% otpadnog ambalažnog stakla, u Hrvatskoj tek nekih 50%.
  • Potrebne su samo 3 staklene boce da bi se dobio 1 kg stakla kojeg možemo reciklirati.
  • S energijom koju uštedimo recikliranjem jedne jedine boce žarulja od 100 W može svijetliti 4 sata.
  • Taljenjem stakla prvi su se počeli baviti drevni Egipćani 1500 godina p.n.e.
  • Pronalaskom staklene puhaljke, u 1.stoljeću prije nove ere, počela je proizvodnja šupljeg stakla, staklenih posuda i boca koje su služile svakodnevnoj upotrebi.
  • Izumom stroja za puhanje 1905.g. počinje era industrijske proizvodnje šupljeg ambalažnog stakla.
  • U svijetu se dnevno proizvede preko 500 milijuna staklenih boca.
  • Godišnje se baci gotovo 100 milijardi boca.

Kako možemo povećati recikliranje stakla u Hrvatskoj 

Najšira društvena akcija trebala bi obuhvatiti sve bitne činitelje: razvoj građanske svijesti o nužnosti recikliranja te razvoj sustava prikupljanja starog stakla.

Vetropack je uzeo na sebe zadaću podržavanja i razvoja komunikacijkih aktivnosti s javnošću s ciljem poduzanja svijesti. Od te točke sve počinje. Radi promicanja svijesti o prednosti staklene ambalaže, FEVE je pokrenuo platformu „Friends of Glass“ koja je dostupna i na hrvatskom, na adresi http://www.friendsofglass.com/hr/ te facebook stranicama https://www.facebook.com/FriendsOfGlassHrvatska. Digitalna platforma na hrvatskom jeziku je edukativnog tipa, namijenjena prvenstveno djeci. www.recikliranje-stakla.com

Upute za djecu (i roditelje)

Pravilno postupanje sa starom staklenom ambalažom je prvi i najvažniji korak.  Savjetujemo ti da staklene boce na čijoj etiketi piše „povratna naknada 0,50 kn“ odneseš u trgovinu gdje ćeš za svaku bocu dobiti 50 lipa.

Neke boce i staklenke nemaju tu oznaku (natpis). Tako, npr.,staklene boce od ulja, kemijskih preparata i kozmetike, te sve vrste staklenki u kojima je bilo pakirano povrće, voće, ribe, mliječni proizvodi i dr. ne možeš vratiti u trgovinu. Moraš ih odložiti u specijalizirane spremnike za  staklo (kontejnere), koji su postavljeni na javnim površinama u blizini trgovina i stambenih zgrada te u reciklažnim dvorištima i zelenim otocima.

U zelene spremnike s natpisom STAKLO ili AMBALAŽNO STAKLO, možeš odložiti sav stakleni ambalažni otpad (boce za sokove, vodu, vino, sve vrste staklenki), bez obzira na boju.
U kontejnere nikako nemoj odlagati predmete od:

  • Keramike
  • Porculana
  • Kamena
  • Žarulje i fluorescentne cijevi
  • Ostale vrsta stakla (ravno, kristalno, laboratorijsko, automobilsko).

Kako ti možeš doprinijeti?

Najvažniju ulogu u cijeloj ovoj priči  imaš upravo Ti. Jer, što znači organiziranje sakupljačke mreže ako ti, tvoja obitelj, tvoji prijatelji ili susjedi ne vratite dotrajalu bocu u trgovinu ili je odložite u  kontejner za staklo. Ponekad je lakše baciti rabljene boce u “kućno” smeće. No, razmisli dobro. Takvim si postupkom nanio još jednu “ranicu” našem planetu. Te će boce završiti na nekom od smetlišta, koja zbog ogromnih količina otpada koje svakodnevno proizvodimo, svojim širenjem ugrožavaju susjedna naselja i živote ljudi. Nije li besmisleno da nešto što se može preraditi i nanovo upotrijebiti postane zagađivačem!? Stoga već danas preuzmi u svojem domaćinstvu odgovornost za pravilno odlaganje dotrajalih staklenih boca. Upravo na  tebi i tvojoj generaciji ostaje časna odgovornost za one koji će na Zemlji živjeti poslije nas.

“Mini” sakupljačka mreža

Sakupi prijatelje i organiziraj “mini” sakupljačku  mrežu u svojoj zgradi ili kvartu. Staklenu ambalažu (vinsku, pivsku, mineralna voda, žestoka pića) koja na sebi ima oznaku povratne naknade, vrati u trgovinu. Tamo ćeš za svaku vraćenu bocu dobiti 50 lipa. Svu ostalu staklenu ambalažu odloži u spremnik za staro staklo koji se nalazi blizu tvoje zgrade ili u najbližem reciklažnom dvorištu.
Ne zaboravi da se u spremnik za staro staklo ne smije bacati kamenje, porculan, keramika, metal ili bilo kakve druge nečistoće.
Važno je znati da se u spremnike za ambalažno staklo ne smije bacati kristalno, laboratorijsko (epruvete), prozorsko i automobilsko staklo (jer je drugačijeg kemijskog sastava).
U tvojoj školi sigurno postoji sekcija mladih ekologa. Predloži nastavniku – voditelju da prikupljanje staklenog otpada postane jednom od aktivnosti sekcije kojom se čak može i povećati školski proračun. Ovo je samo prijedlog kako da se aktivno uključiš u “kružni tok proizvoda”. Za svaki daljnji savjet možeš se obratiti nama u Vetropack Straži tvornici stakla iz Huma na Sutli.

Sve o recikliranju stakla http://recikliranje-stakla.com/kako-ti-mozes-doprinijeti/

Poslovna inicijativa DOBRA HRVATSKA

Lipnja 2017

HRVATSKA ODLIČNA, ŠESTA! Europska agencija za okoliš objavila rezultate ispitivanja voda za kupanje zemalja članica EU za 2016.

Objavio
Odgovorno
-

Uoči početka sezone kupanja u moru, ali i u jezerima i rijekama, Europska agencija za okoliš (EEA) predstavila je Izvješće o kakvoći voda za kupanje u Europi za 2016. godinu, što uključuje sve zemlje članice Europske unije te Albaniju i Švicarsku. Prema tom izvješću, voda za kupanje u Hrvatskoj je odlične kvalitete, a Hrvatska je po kakvoći svojih voda na šestom mjestu.

Podaci u izvješću obuhvaćaju mjerenja na ukupno 21.667 točaka diljem Europe, od čega je 69% točaka na morskim plažama, a 31% na površinskim kopnenim vodama.

Stanje voda na plažama diljem Europe bolje u odnosu na prethodne godine. Minimalne zahtjeve Direktive o kakvoći voda za kupanje ispunilo je 96,3 % mjernih točaka, što je porast od 0,2% u odnosu na 2015. godinu.

Također, 85,5% mjernih točaka su ocijenjene kao izvrsne što je porast od 1,1% u odnosu na sezonu kupanja 2015. godine.

No, nije svugdje preporučljivo kupanje. Tako su 43 europska kupališta zatvorena zbog nezadovoljavajuće kakvoće ili neodgovarajućeg monitoringa (25 u Italiji, 8 u Francuskoj, 7 u Španjolskoj, 2 u Danskoj i 1 u Nizozemskoj), navodi se u članku Agencije za zaštitu okoliša.

Hrvatska – odlična!

Hrvatska se našla među 11 zemalja koje su udovoljile zahtjevu Direktive da svi uzorci imaju barem zadovoljavajuću kakvoću. Uzorci su u Hrvatskoj uzimani na 949 točaka (922 na morskim plažama, a 27 točaka ispitivanja odnosilo se na rijeke i jezera), a 94,1% uzoraka ocijenjeno je kao izvrsno, 1,7% kao dobro, a 0,4% kao zadovoljavajuće, dok preostalih 3,8 % uzoraka nije ocijenjeno. Ono najvažnije, niti jedna točka ispitivanja nije ocijenjena kao nezadovoljavajuća prema kriterijima Direktive.

Planiranje, prikupljanje, obrada i prikaz podataka o kakvoći mora za kupanje u Hrvatskoj se provodi od 2009. godine, dok se kakvoća voda u jezerima i rijekama prati od 2011. godine. Kroz uspostavljenu Bazu podataka o kakvoći mora u Hrvatskoj, javnosti su dostupni svi aktualni i arhivski podaci o kakvoći mora za kupanje, i to na hrvatskom i engleskom jeziku te je prilagođena i za pregled na mobilnim uređajima.

Više…

FLORA I FAUNA: Kineska zabrana slonovače dovodi do drastičnog pada cijena u Aziji. Slonovi i dalje ugroženi.

Objavio
Odgovorno
-

Nazire li se spas za slonove? Možda da, a moguće i ne. Velike opasnosti su i dalje prisutne, traju.
Kineska vlada najavila je zabranu trgovine slonovačom. Tvornice bjelokosti u Kini službeno su zatvorene od kraja ožujka 2017., a svi prodajni centri bit će zatvoreni do kraja godine. Ta je odluka odmah izazvala domino-efekt na sve uključene u trgovinu slonovačom i izrezbarenim predmetima od bjelokosti u Aziji. No, hoće li ta odluka dovesti do spasa slonova, koje su posljednjih godina krivolovci desetkovali i ugrozili cijelu vrstu, ili će još dodatno pogoršati njihove šanse za opstanak, tek preostaje vidjeti.

Kina najveći potrošač

Kina je najveći potrošač slonovače i predmeta od bjelokosti. Velika potražnja uzrokovala je nicanje niza manufaktura za obradu sirove bjelokosti u cijeloj Aziji, a osobito u Vijetnamu. Povećao se i broj trgovaca na veliko koji trguju uglavnom ilegalno nabavljenom slonovačom od ubijenih afričkih slonova. Najnovija odluka kineskih vlasti dramatično je smanjila cijene sirove bjelokosti u Aziji, izvještava britanski list „The Guardian“.

Kina i Vijetnam najveći proizvođači

Od svih industrija slonovače u cijeloj Aziji, Vijetnam je najviše povećao proizvodnju ilegalnih proizvoda  od slonovače u posljednjem desetljeću, tvrdi organizacija za spas slonova „ Save the Elephants“, te ima jedno od najvećih ilegalnih tržišta slonovače na svijetu, a većina kljova stiže iz Afrike.

Istraživači  iz „Wildlife Justice Commission“ (WJC) pratili su trgovce u Hanoju tijekom posljednje tri godine i potvrđuju pad cijena bjelokosti. U 2015. godini neobrađena slonovača u prosjeku se prodavala za 1322 USD/kg, u listopadu 2016. cijena je pala na 750 USD/kg, a u veljači ove godine na 660 USD /kg. Ista organizacija izvještava da je veleprodajna cijena neobrađene slonovače u Kini pala je za dvije trećine u posljednje tri godine otkako je kineska vlada odlučila obuzdati i smanjiti trgovinu slonovačom.Trgovci slonovačom žale se da im je posao postao “težak i neprofitabilan”. Ipak, još čekaju da vide hoće li cijene početi rasti.

Što će biti dalje?

No, dok neki stručnjaci procjenjuju da je to značajan korak u očuvanju slonova, drugi tvrde da će trgovci smanjenje cijena nastojati nadoknaditi većom ponudom, jer potražnja za predmetima od slonovače je i dalje velika. Osim toga, zaštitari tvrde da uopće nisu osjetili pad krivolova, što sugerira da će ilegalni trgovci sada naprosto kupovati više bjelokosti za istu količinu novca.

MINISTARSTVO ZOIE: Raspisan natječaj 2017. za dodjelu priznanja i nagrada za dostignuća na području zaštite okoliša

Objavio
Odgovorno
-

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike raspisalo je 23. svibnja javni natječaj za dodjelu priznanja i nagrada za dostignuća na području zaštite okoliša u 2017. Rok za podnošenje prijava je 60 dana. Bit će nagrađeni najbolji projekti poslovnog sektora, jedinica lokalne samouprave, udruga i odgojno-obrazovnih ustanova. Prijave za dodjelu priznanja i nagrada mogu podnijeti sve pravne i fizičke osobe.

U poslovnom sektoru priznanja i nagrade će se dodijeliti u četiri glavne kategorije – za doprinos zaštiti okoliša kroz unaprjeđenje ili realizaciju projekata u sustavima upravljanja, za novi proizvod i uslugu koji doprinose održivom razvoju, za primjenu inovativnog rješenja u području proizvodnih procesa i metoda te za međunarodnu poslovnu suradnju. Kandidati za neku od prethodne četiri kategorije mogu se prijaviti i za dodatnu petu, za projekte koji značajno doprinose očuvanju bioraznolikosti i prirodnih ekosustava. Finaliste ove nacionalne nagrade iz poslovnog sektora Ministarstvo će prijaviti za Europsku poslovnu nagradu za okoliš koja se dodjeljuje na razini EU-a svake dvije godine.

Za jedinice lokalne i regionalne samouprave dodijelit će se priznanja i nagrade za doprinos zaštiti okoliša koji uključuje postupanje u smislu boljeg gospodarenja otpadom, mjera energetske učinkovitosti, poticanja održivog prometa, provedbu zelene javne nabave ili zaštite okoliša u bilo kojem vidu.

Priznanja i nagrade dodjeljuju se i za projekte unutar odgojno-obrazovnih institucija kojima se promiče zaštita okoliša i održivi razvoj.

Udrugama civilnog društva će se nagrade i priznanja dodjeljivati za uspješnu realizaciju, inovativnost i održivost projekata kojima se promiče i unaprjeđuje zaštita okoliša i energetska učinkovitost.

Tekst javnog natječaja i obrasci za prijave po kategorijama dostupni su na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike u kategoriji „Javni pozivi i natječaji“

JGL: Zaposlenica Tamara Crnčić volontirala humanitarno u Keniji

Objavio
Odgovorno
-

Riječki JGL podržao je svoju zaposlenicu Tamaru Crnčić u ostvarenju njezine dugogodišnje želje da volontira u Africi. Tamara Crnčić, specijalistica pripreme tiskane ambalaže u JGL-u, početkom ožujka 2017. odletjela je u Keniju da pomogne radom zdravstveni centar – sirotište  „Mali dom“. Ponijela je sa sobom punu torbu JGL-ovih proizvoda, a ova domaća farmaceutska tvrtka sve mališane dodatno je obradovala torbama, olovkama i kapama.

U sirotištu Mali dom žive djeca koja su nepokretna zbog dječje paralize uzrokovane zagađenom vodom. Žive tu hermafroditi te djeca s nerazvijenim ekstremitetima kojima misionar i voditelj fra Miro Babić uspijeva nabaviti proteze i pomagala te im tako olakšati život i učiniti ih samostalnijima. Mnoga djeca time su dobila šansu za novi život. I vrata obrazovanja otvorena su im kroz misijsku školu Sv. Franje.

JGL je i ovime opet iskazao svoje opredjeljene za društveno odgovorno poslovanje i zalaganje za održivi razvoj, onako kako je bilo i u drugim prilikama – tradicionalnom čišćenju plaža, radionicama na kojima su se hrvatski osnovnoškolci educirali o Jadranskom moru, poticanju dobrovoljnog darivanja krvi i dr. – pa sve do nedavne gradnje nove hale u Svilnom, prema najstrožim kriterijima održivosti.

Društveno odgovorno poslovanje nema alternative! I ovaj put i uvijek – na dobrobit svih!

Priča Tamare Crnčić: Afrika nije moja, ja sam njena!

„Moja opčinjenost Afrikom započela je pred puno godina. Uvijek sam se divila tom kontinentu i ljudima. Njihovoj snazi duha, ljepoti, vretenastim tijelima i predivnim osmjesima koje sam tada mogla vidjeti samo na televiziji.

Moja misija tj. prilika da posjetim Afriku otvorila se u trenutku kada sam pred puno godina, na TV-u čula za fra Miru Babića i Mali Dom. Kada god bi počela intenzivnije razmišljati o odlasku, proizašao bi neki razlog koji me je sprječavao da svoju zamisao provedem u djelo. A onda, u lipnju 2016., odluka je pala. Neki događaji i postupci ljudi oko mene bili su presudni. Odlučila sam učiniti nešto za sebe. Sebično? Zar ne? Tako izgleda, ali nije. O toj tzv. sebičnosti slušala sam na pripremama koje sam prošla krajem 2015., kada sam se odlučila pridružiti Udruzi Portić iz Rijeke i počela volontirati kao teta pričalica u KBC-u Rijeka. Volontirajući i družeći se sa djecom u bolnici, shvatila sam tu sebičnost. Stvar je samo u tome da uz vrlo malo davanja, možemo primiti tj. primamo jako puno. Dođete s par knjiga, osmijehom, voljom za razgovor, a nakon sat vremena druženja s dječicom, odete s neizmjernim bogatstvom. Ispunjeni i sretni. Zamislite onda kako je kada skoro dva mjeseca dajete ono što možete, a svakodnevno primate puno, puno više.

Dana 6. ožujka 2017., sasvim smirena, krenula sam na put dug 10.000 kilometara. Na visini od 1.700 metara, okružena brdom Marmanet i dijelom doline Great Rift Valley – smjestila se Donja Subukia. Tamo se nalaze Mali Dom, sirotište za bolesnu i napuštenu djecu, bolnica i St. Francise srednja škola – sve dio franjevačke misije, koja svakodnevno raste pod budnim okom fra Mire Babića. Napretku se ne vidi kraja. Kako se s jednim projektom završi, kreće se s novim. Za mog boravka ondje, završavala se obnova dijela srednje škole St. Francis koja učenicima pruža uvjete za školovanje na visokoj razini. Ja volim reći da je to Harvard Donje Subukije. Nakon škole, plan je povećati kapacitete Malog Doma, kako bi se moglo primiti još djece.

Nije prošlo ni par sati od mog dolaska u mjesto u kojem ću živjeti slijedeća dva mjeseca, a već sam se  osjećala kao doma. Najteži dio bio mi je smanjiti brzinu kojom sam navikla živjeti kod kuće. Prebaciti se iz pete u nižu, pa još nižu. Prvih par dana bilo mi je jako čudno i imala sam osjećaj da ne radim dovoljno, da se još može. Ali onda sam se polako naviknula i prešla u polako (pole pole) mod. Dan je počinjao u 7 sati ujutro, misom u kapelici s fratrima, sestrama i ostalim volonterima. Nakon mise slijedila je marenda, kavica uz povjetarac koji je uvijek prisutan i zvukove krava, koza, magaraca koji sa svojim vlasnicima hodaju i traže toliko željenu travicu i vodu koja nije padala od rujna prošle godine. Kada se sve pospremi, kreće četiri kilometara duga šetnja po prašnjavoj cesti do Maloga Doma. A ondje? Kud ćeš ljepši doček od nasmijane i vesele dječice. Sati potom prolaze u igri, razgovoru, pranju robe, čišćenju, hranjenju (najdraži mi je bio Chapati petkom), ali ono što me je najviše fasciniralo je briga zdrave djece za one koji nisu u mogućnosti toliko brinuti za sebe i treba im pomoć u svakom segmentu života. Gledate ta mala tijela, u kojima rastu odrasli ljudi, roditelji. Iako su prošli teške trenutke, kontinuirano prenose energiju dobrote, dijele osmijehe, vodi ih generalni stav da nema u životu problema koji se ne može riješiti. Svi se školuju, što je po meni najvažnije, i upravo sam o toj temi najviše s njima razgovarala. Nakon osnovne škole, uz dobre ocjene, pruža im se mogućnost nastavka školovanja u St.Francis srednjoj školi. Oni najpotrebitiji, koji ne mogu iz Doma, školuju se u samom Domu, gdje ih u popodnevnim satima posjećuju učitelji. Naravno da i ovdje bude nesporazuma, pa i suza, ali onda kreće razgovor i ne odustajemo dok ne riješimo problem, vratimo osmijeh i veselje. Puno je doživljenoga što ne stane na papir. Htjela bih da upoznate svako dijete, jer svako je poseban i jedinstven na svoj način. Sve su to moji novi prijatelji (svahili: rafiki), s kojima se i dalje čujem i koji će mi zauvijek ostati u sjećanju. I ono najvažnije, sve su to ljudi od kojih sam puno naučila. Želim im svima da uspiju u životu i da budu još sretniji.

U popodnevnim satima, vraćali smo se doma taxi motorima (svahili: pikipiki). Sav zaprašen od afričkog tla, skineš sve sa sebe, namočiš robu, pereš ju na ruke i stavljaš sušiti. U 19 sati je večera na kojoj smo obavezno svi prisustvovali, a nakon toga druženje. Priča, smijeh, karte, pjesma, sport… I tako dan za danom leti. Zaista leti.

Osim Malog Doma, išla sam s mobilnom klinikom u udaljena sela. Na taj način širem krugu ljudi omogućena je zdravstvena zaštita. To su bila posebna i meni jako draga iskustva. Automobil – pick up se pretvara u mobilnu kliniku, a školski razredi u najveselije i najšarenije ordinacije. Žene sređene u kompletiće s cipelama na potpetice, djeca uređena kao princeze i prinčevi u raznobojnim haljinicama, hlačicama i majicama. Obavljaju se ginekološki pregledi, vodi trudnoća, djeca se važu, cijepe.

Nedjeljne mise su isto posebne. Slavlje Uskrsa bilo je obilježeno pjesmom i plesom uz najrazličitije moguće instrumente, a nakon mise se, uz svu djecu, ubaciš u red, ispred fra Mirovog auta čekaš svoj bombon. Vrlo važan dio cjelokupnog dojma je i ekipa koja je za vrijeme boravka u misiji bila moja nova obitelj. Nema riječi kojima bi opisala te englesko-svahili-talijansko-bosansko-hrvatske razgovore. Za fra Miru mogu reći da je pristankom da dođem u misiju, postao važan dio mog života. A kada sam ga bolje upoznala postao je moj brother from another mother (smijeh). Najbolje ga je opisala 85. godišnja časna Maria de la Rosa: „Kada god imate problema, samo se obratite fra Miri. Nema problema kojeg on ne može riješiti!“

Svi koji me bolje poznaju, prvo što su uočili kada sam se vratila iz Afrike je moj dobro znani osmijeh. A na tome mogu zahvaliti svima u Africi koji su ga svojim veselim i nepokolebljivim duhom ponovno vratili na moje lice i u moje srce.

Nažalost, povratak doma traži i povratak u višu brzinu, iz pete se ubrzo prebacujem u šestu, ali ono što svi skupa u toj brzini nikako ne smijemo zaboraviti je duh i sve ono pozitivno što nas okružuje. Treba težiti boljemu, ali nikako zaboraviti da uvijek može biti gore i da je mnogima tako.

Svojim ponašanjem i izgledom mnogi su mi rekli da nemam veze s Europom, da sam prava Afrikanka. Ono što fali je samo malo boje, ali to je nebitno. Dakle, ipak ima nešto u onome s početka priče. Sada sam samo dobila i potvrdu. A još ako uzmemo u obzir i moje prezime Crnčić, ne kaže bez veze Nomen Est Omen!!!

Kada je došao trenutak za povratak, nisam uopće bila tužna. Bila sam vesela i silno ponosna na sebe što sam učinila ovaj korak. Znala sam i tada, a sada sam još svjesnija, da je ovo tek početak jedne priče, nikako kraj. Bio je to samo farewell not goodbye.

Ovim putem zahvalila bih se svima. Mojoj obitelji, prijateljima, kolegama i svima koji su sudjelovali u ovoj priči. Na taj način bili ste sa mnom. Svi smo sposobni ovo učiniti, za druge i sebe. Važna je odluka! Ja sam preuzela stvar u svoje ruke.

Probajte i vi. Nećete nikada požaliti, a možda se više nikad nećete toliko žaliti!“

DOP Dobra Hrvatska, lipanj,  2017

DOPRINOS DEUTSCHE TELEKOM GRUPE – Tehnološke inovacije – igrice potpomažu liječenju demencije u svijetu

Objavio
Odgovorno
-

Tvrtke, liječnici i udruge blisko surađuju na odličnom projektu – mobilnim igrama u funkciji istraživanja raširenosti i prirode Alzheimerove bolesti u svijetu. Igra po imenu Sea Hero Quest razvijena je u suradnji s dobrotvornom organizacijom za istraživanje, znanstvenicima i programerima. Partner Hrvatskom Telekomu u provođenju ovog vrijednog znanstvenog projekta je Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest.

Rezultat: napravljena je najveća svjetska studija o demenciji, od koje u svijetu boluje 47 milijuna ljudi. Prvi rezultati analize podataka na ovaj način prikupljenih predstavljeni su na globalnoj konferenciji o neuroznanosti „Neuroscience 2016“ u San Diegu.

Nova igra – dosad 2,5 milijuna korisnika!

Članice Deutsche Telekom grupe osmislile su mobilnu igru Sea Hero Quest i time time postavile novi standard u istraživanju demencije. Na hrvatskom tržištu igru promovira Hrvatski Telekom.

“Ova je igra odličan primjer kako tehnološke inovacije konkretno pridonose razvoju važnih znanstvenih istraživanja. Podaci koji se prikupljaju pomoću napredne cloud tehnologije znanstvenicima omogućuju da brže i efikasnije dođu do vrijednih spoznaja u borbi protiv demencije”, izjavio je Davor Tomašković, predsjednik Uprave HT-a.

Dosad je Sea Hero Quest igralo gotovo 2,5 milijuna ljudi diljem svijeta te je na taj način stvorena prva globalno referentna baza podataka o kretanju ljudi u prostoru, što se smatra ključnim korakom u razvoju novih, ranih dijagnostičkih alata za demenciju.

Što podaci iz analiza govore?

Igrom se pokušava doći do novih spoznaja o slabljenju sposobnosti snalaženja u prostoru, što je jedan od prvih znakova demencije. Prvi obrađeni rezultati prikupljeni u proteklih šest mjeseci ukazuju na to da sposobnosti snalaženja u prostoru počinju slabiti već u ranoj odrasloj dobi i da se taj pad nastavlja tijekom života. Tako je za osobe u dobi od 19 godina utvrđena vjerojatnost od 74 posto da će precizno pogoditi cilj tijekom igre, dok među onima u dobi od 75 godina ta brojka pada na 46 posto. To je u izrazitom raskoraku s prethodnim, manje opsežnim studijama koje su ukazivale na zaključak da se pad sposobnosti snalaženja u prostoru može očekivati tek u kasnijoj životnoj dobi.

“Prikupljeni podaci od neprocjenjivog su značenja za bolje razumijevanje demencije, jer se radi o velikoj količini podataka sakupljenoj u samo šest mjeseci. Ti podaci mogu poslužiti za uspostavu novog, pouzdanog, jeftinog i neinvazivnog markera koji bi mogao Alzheimerovu bolest i neke druge demencije otkriti još u tzv. pretkliničkoj fazi. Ovakva rana dijagnostika omogućila bi i raniju terapijsku intervenciju te zacijelo i puno veću kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji”, izjavio je prof. dr. sc. Ninoslav Mimica, predsjednik Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest.

Iz rezultata je također vidljivo da su područja mozga koja su najvažnija za snalaženje u prostoru podložnija demenciji od područja koja kontroliraju pamćenje. To omogućuje dijagnosticiranje demencije kod pacijenata znatno prije nego što oni pokažu bilo kakve znakove gubitka pamćenja, a time i znatno ranije liječenje. Tijekom analize pokazalo se i to da su muškarci i žene koristili različite strategije prostorne navigacije, a razlike su uočene i u nordijskim zemljama: tamo stanovnici imaju značajno bolje sposobnosti snalaženja u prostoru u usporedbi sa stanovnicima ostalih 189 zemalja koji su igrali Sea Hero Quest.

Podaci se još dostavljaju znanstvenicima, a idući je korak korištenje igre Sea Hero Quest pri postavljanju rane dijagnoze demencije kao i u liječenju bolesti te u ispitivanju učinkovitosti lijekova. Jasno je da će ovo istraživanje biti prekretnica u borbi protiv demencije koja će, procjenjuje se, na globalnoj razini do 2050. godine zahvatiti 131 milijun ljudi.

Igra je i dalje dostupna za besplatno preuzimanje putem servisa App Store i Google Play.

Više…

1...158159160...182Stranica 159 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z